Broj 130

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, volio je optimizam i to je kod njega izazivalo divljenje. Nadao bi se dobru usljed slušanja lijepih riječi i ugodnog govora. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Sviđa mi se slutnja na dobro." "A šta je slutnja na dobro?", upitali su. "Lijepa riječ", odgovorio im je. (Buhari)

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Trudite se, a svakome je olakšano ono za što je stvoren." (Buhari, br. 494; Muslim, br. 2647)

Vjernik često razmišlja o Džennetu: o njegovim ljepotama, blagodatima i nagradama koje čekaju vjernike, o njegovim plodovima, o svim fizičkim i duševnim uživanjima, o kojima je saznao u Kur'anu i govoru Poslanika, alejhis-selam. Sigurno da smo nekad naišli na govor o kućama i šatorima u Džennetu. Međutim, kako doći do njih? Još na ovom svijetu imamo mogućnost da vjeru i želju u svom srcu pretočimo u djela, a onda da sagradimo, uz Allahovu dozvolu, svoju kuću u Džennetu. Da li znaš da iskrenim djelom možeš za nekoliko sekundi, minuta u svom danu da sagradiš sebi kuću u Džennetu?

Osnova međuljudskih odnosa jeste komunikacija. Bez kvalitetne komunikacije, međusobno razumijevanje postaje teško, a odnosi slabi i površni. Komunikacija je proces slanja i primanja poruka putem verbalnih i neverbalnih sredstava, to nisu samo riječi koje izgovaramo, već i ton glasa, izrazi lica, govor tijela, pa čak i tišina. Svaka poruka koju šaljemo drugima oblikuje način na koji nas oni doživljavaju i ima direktan utjecaj na kvalitet odnosa koje gradimo. Efikasna komunikacija zahtijeva jasno izražavanje misli, aktivno slušanje sagovornika i svijest o tome kako naše riječi i ponašanje djeluju na druge.

Čovjek na dunjaluku neprestano sije: sije riječima, sije izborima, sije ustrajnošću ili nemarom, sije u tišini svojih namjera prije nego što to iko vidi u njegovim djelima. I zato Kur'an, kada govori o "harsu", o usjevu i njivi, kao da nam kaže da život nije slučajan hod, nego obrađivanje, zalijevanje, trpljenje i čekanje žetve. Razlika među ljudima nije u tome da li se trude, svi se trude, nego u tome za šta se troše, na šta se troši srce, na šta se troši vrijeme, na šta se troši snaga. Istinski velikani nisu oni koji su samo mnogo postigli, nego oni koji su znali gdje je prava žetva, pa su dunjalučki put nosili kao polje rada, a ahiret kao cilj koji svemu daje smisao, težinu i smjer. Uzvišeni Allah, kaže: "Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu -- umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu -- dat ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela." (Eš-Šura, 20)

"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika -- liče bašči na visoravni na koju se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. -- A Allah dobro vidi ono što vi radite." (El-Bekara, 265)

U prethodnim ajetima i primjerima koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah detaljno je govorio o različitim situacijama koje se mogu desiti prilikom udjeljivanja milostinje. Svevišnji je 261. ajet sure El-Bekare počeo riječima koje treba da budu motivacija za udjeljivanje na Allahovom putu, jer sadrži obećanje ogromne nagrade za milostinju koja se udijeli. Zatim je Uzvišeni pojasnio određene uslove za dobijanje obećane nagrade, a to su: ne prigovarati za udijeljenu sadaku i ne vrijeđati osobu kojoj je sadaka data. Naime, bolje je osobi da kaže/udijeli lijepu riječ nego da udijeli sadaku popraćenu prigovaranjem i uvredama, jer to ukazuje na neiskrenost i loše ophođenje prema onome ko je u potrebi. Ovdje je neophodno napomenuti da je sadaka potrebnija onome ko udjeljuje nego onome ko je prima. Siromašna osoba treba milostinju radi ovosvjetskih potreba, poput jela, pića, odjeće i plaćanja računa, dok onaj ko udjeljuje treba milostinju radi dobrih djela i ahiretske nagrade.

Obično se prilikom govora o ciljevima sklapanja braka ističu očuvanje čednosti i ostvarenje potomstva. Iako su to nesumnjivo važni ciljevi, nisu i jedini. Međutim, često se navode kao jedini i otuda je neophodno dodatno pojasniti određene pojedinosti kako bi se u potpunosti razumjela njegova suštinska uloga. Ograničavanje ciljeva braka isključivo na ove aspekte često dovodi do toga da se prema samoj instituciji braka pristupa olako i površno, često se mogu čuti i mišljenja da navedene potrebe nije nužno ostvarivati unutar bračne zajednice, već da se one mogu realizirati i izvan nje. Kao primjer možemo navesti nekoga ko je gladan, pa ako nije u mogućnosti da jede u jednom restoranu, može to uraditi u još dosta drugih. Podsvjesno se ozbiljnost pristupa braku umanjuje i daje se prostora poigravanju sa ovom institucijom. Da bi čovjek lakše odbacio nešto i riješio se toga, prvo treba da se umanji vrijednost te stvari ili omalovaži kako bi dalji koraci bili mnogo lakši i jednostavniji. Tako danas postoji sve više situacija gdje su dovoljne riječi: "Ja ne mogu da živim s tobom" i da se odmah teži razvodu, bez nekih ozbiljnijih koraka ka popravljanju stanja i unapređenju bračnih odnosa. Neko ko je živio u bračnoj zajednici 15 ili 20 godina smatra da više ne može živjeti zajedno. To jeste signal da su se određene promjene dogodile, ali to ne znači da stanje nije moguće popraviti i unaprijediti. Upravo ta temeljna spoznaja o vrijednosti nečega pomaže nam da jasnije shvatimo njegov značaj, kao i da odredimo kakav bi naš odnos prema tome trebao biti.

U savremenom dobu u kojem živimo vjernik je izložen raznim izazovima, a zasigurno jedan od najtežih izazova jeste snažno nametanje materije i materijalističkog pogleda na život, čime itekako sputavamo dušu da se duhovno uzdigne i odgoji. Za odgoj duše i srca potrebno je mnogo truda da se oslobode od bolesti i mahana, a zatim ispune onim što ih oplemenjuje i pročišćava, poput dobrih djela.

Oslobađanje od materijalističkog pristupa životu i svih drugih zala ima veliku ulogu u ispravljanju vjerovanja, odgoju duše i uljepšavanju ćudi. Doista, riječ je o važnoj stanici na koju mora svratiti svaki vjernik kako bi započeo svoje duhovno uzdizanje i s tih visina stekao širi pogled na ovaj svijet i njegovu prolaznost, u vremenu kada ga materija vuče da ostane prizemljen i kratkovid. Put ka toj stanici započinje odlaganjem tereta grijeha, potpunim oslobađanjem od njih, a zatim snabdijevanjem svime što koristi na dugom duhovnom putovanju.

Namaz je najiskreniji pokazatelj odnosa čovjeka prema Allahu. U njemu nema prostora za dugotrajnu masku. Riječi se mogu prilagoditi, stavovi uljepšati, ali način na koji čovjek stoji pred Allahom neumoljivo razotkriva stanje njegovog srca. Zato Uzvišeni Allah, kada govori o licemjerima, ne počinje njihovim govorom, nego njihovim namazom.

Uzvišeni Allah kaže: "Licemjeri misle da varaju Allaha, a On njih vara. Kada na namaz ustaju, ustaju lijeno, pred ljudima se pokazuju i Allaha spominju samo malo." (En-Nisa, 142)

Ovaj ajet ne govori o onima koji su ostavili namaz, nego o onima koji klanjaju -- ali bez stvarne predanosti. Namaz postoji, ali je lišen svoje unutarnje snage. Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, ovu sliku sažima preciznim opisom šest osobina u namazu koje upućuju na licemjerstvo: "Namaz licemjera prepoznaje se po šest osobina: lijenosti pri ustajanju na namaz, činjenju namaza radi ljudi, odgađanju namaza, brzini bez smirenosti, oskudnom spominjanju Allaha i zapostavljanju namaza u džematu." (Es-Salatu ve hukmu tarikiha, 178)

Uzvišeni Allah kaže: "A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje!" (El-Bekara, 186)

Bio sam (Jahja El-Mazini) prisutan kada je Amr b. Ebu Hasan upitao Abdullaha b. Zejda, radijallahu anhu, o abdestu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je donio posudu s vodom i pokazao kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio. On je polio vodu na svoje ruke i oprao ih tri puta. Zatim je stavio ruke u posudu, isprao usta i nos tri puta, zahvatajući vodu tri puta. Nakon toga, opet je stavio ruke u posudu i oprao lice tri puta. Zatim je stavio ruke u posudu i oprao ruke do laktova dva puta. Nakon pranja ruku, stavio je ruke u posudu i potrao po glavi, pomičući ruke naprijed i nazad. Potom je opet stavio ruke u posudu i oprao noge.

U drugoj predaji spominje se da je potirao glavu počevši od prednjeg dijela sve do potiljka, pa ih vratio nazad do mjesta odakle je počeo.

U još jednoj predaji stoji: "Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i iznio nam vodu u posudi od žutog metala." (Buhari, 186; Muslim, 235)

Haris b. Amr b. Harisa, jedan pustinjak, došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o Sudnjem danu i vremenu kada će nastupiti. Rekao je: "Naša zemlja se osušila i sve što raste iz nje je uginulo -- kada će pasti kiša? Ostavio sam svoju ženu trudnu -- šta će roditi? Znam, provjereno, gdje sam rođen -- pa u kojoj ću zemlji umrijeti?" Tada je Uzvišeni Allah objavio: "Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sv****e zna i o svemu je obaviješten." (Lukman, 34)

Imam Buhari bilježi hadis koji prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pet je ključeva gajba i njih ne posjeduje niko osim Allah: niko osim Allaha ne zna šta sutra donosi; niko osim Allaha ne zna šta se u maternici krije; niko osim Allaha ne zna kada će kiša pasti; nijedan čovjek ne zna u kojoj će zemlji umrijeti; i niko osim Allaha ne zna kada će Sudnji čas nastupiti."

Zima je stigla u Abdullahovu mahalu. Sa njenim dolaskom pojavili su se hladni vjetar i snježni oblaci. Nježne bijele pahuljice, poput blistavih zvjezdica, lepršaju u vazduhu, padaju na krovove, prekrivaju ulice i oblikuju srebrenu čipku na Abdullahovom prozoru. Krovovi kuća, okićeni snijegom i ledom, ukazuju svoje bijele šešire.. Na prozorima se zrcale slike od kristala, a sa streha vise staklene lepeze. Utihnula je pjesma ptica, samo fijuk vjetra ledi sve pred sobom, spuštajući snježne pahulje na rumena dječija lica. Djeca uživaju u ovim zimskim prizorima. Abdullah i Imran danas su se prije mekteba okupili sa svojim prijateljima, praveći snježne bunkere i spremajući se za najuzbudljivije takmičenje u grudvanju.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i od Njega oprost molimo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.

U ovoj hutbi zajedno ćemo da zastanemo pred jednom od najdirljivijih slika koje nam Kur'an nudi -- pred životom Nuha, alejhis-selam. To nije samo priča iz davnina; to je ogledalo za svakoga od nas: "U kazivanjima o njima je pouka za razumom obdarene" (Jusuf, 111).

Božiji je blagoslov za Njegove robove da iz godine u godinu doživljavaju blagoslovljeni mjesec ramazan. Svake godine približavaju se Svemogućem Allahu kroz različite ibadete, a post oblikuje njihove duše u duhu pobožnosti, izlažući ih blagoslovima Svemogućeg Allaha, nadajući se oprostu, milosti i izbavljenju iz Džehennema. Uzvišeni Allah rekao je: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili." (El-Bekara, 183)

Dani ramazana su među najboljim vremenom za praktičnu primjenu mnogih aspekata islamskog odgoja kojem smo prethodno podučavali svoju djecu. Tokom ramazana postoji obilje prilika za obavljanje brojnih ibadeta, kako pojedinačnih, poput posta, učenja Kur'ana i zikra, spominjanja Allaha, tako i kolektivnih, poput obavljanja namaza u džamiji, održavanja porodičnih veza, udjeljivanje imetka i sadekatul-fitra siromašnima i potrebnima.

Vrijeme neumitno prolazi. A, kako koji tren odmiče, tako prolazi i dio nas. Niko ne zna koliko mu je vremena još ostalo na ovom svijetu, ali ono što trebamo znati jeste -- kako iskoristiti vrijeme koje nam je preostalo. Prilike su bezbrojne i raznovrsne. Svaki čovjek može da bira svoju priliku i da odabere ono što mu je duši najmilije. Jedna ogromna prilika nalazi se pred svima nama -- mubarek ramazan. Vrijeme odabrano i dragocjeno. Vrijeme koje otvara vrata uspjeha i na dunjaluku i na ahiretu.

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke, kao i na one koji ih slijede u bogobojaznosti, dobročinstvu i svakom dobru do Sudnjeg dana.

U susret nam dolazi najdraži gost, najdarežljiviji i najblagodarniji mjesec, mubarek (blagoslovljen) mjesec ramazan, mjesec neprestanog bereketa (blagoslova), velikog dobra i plemenitih blagodati.

Dočekivanje mjeseca ramazana ima posebno mjesto kod muslimana i muslimanki. Sa velikom željom i radošću dočekuju mjesec koji je Uzvišeni Allah odlikovao nad drugim mjesecima nebrojenim odlikama, počastima i blagodatima.

Dok ulazimo u još jednu zimu, virusi nas, kao što je i uobičajeno za ovo vrijeme, nemilosrdno napadaju i neophodno je da se što bolje zaštitimo. Postoji više načina zaštite od ovih opasnih stvorenja, ali da bismo to znali, potrebno je da se educiramo, prije svega iz oblasti zdravstvene kulture, koja, nažalost, mnogima nedostaje. Šta je to zapravo zdravstvena kultura? Prema definiciji, zdravstvena kultura je skup znanja, stavova, vještina i ponašanja koja pojedinac usvaja o zdravlju, zdravstvenoj njezi, prevenciji bolesti i zdravom načinu života, te se očituje u njegovim svakodnevnim odlukama i praksama, utječući na kvalitetu života i blagostanje. Ona obuhvata razumijevanje tijela, prehrane, higijene, mentalnog zdravlja, te sposobnost donošenja informiranih zdravstvenih odluka.

Smjena i različitost godišnjih doba Allahove su blagodati i svako od njih lijepo je na svoj način i korisno za vjernika.

Ljeto je za poljoprivredne i druge korisne radove, za stjecanje opskrbe neophodne za zimski period, a to je i vrijeme godišnjih odmora i putovanja.

Jesen je za ubiranje plodova i ljetine: voća, povrća, žitarica i dr. Jesen je posebno lijepa sa različitim žutobakarnim bojama i ukrasima.

Zima i snijeg su radost za djecu i omladinu, a za starije da u toplim sobama korisno provode vrijeme u čitanju, učenju Kur'ana i drugim ibadetima.

Proljeće, po mnogima najljepše godišnje doba, krasi behar i cvijeće, kada sve buja, počinje zelenjeti i oživljava i na najbolji način podsjeća nas na proživljenje na ahiretu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno ističe zimu kao priliku za brojna dobra djela, slikovito je upoređujući sa ljepotama proljeća.