Ta stanica predstavlja proces (pro)čišćenja, i spoljašnjeg i unutarnjeg, od prljavštine grijeha i kaljuže pogrešaka. Ujedno, ona podrazumijeva pročišćavanje srca i uma od svega što ih onečišćuje, ometa njihovo djelovanje i sprečava da dobro do njih dopre. Nakon toga slijedi ukrašavanje lijepim i dobrim osobinama, a očekivani plod svega toga uistinu je velik: pročišćenje i oplemenjivanje duše.
S druge strane, vjernik na svom putu ka duhovnom uzdizanju nailazi na prepreke koje ga poput nevidljivih okova vežu za zemlju i odvraćaju od viših horizonata. Najprije se suočava s protivnikom koji mu je najbliži -- vlastitom dušom. Ona, po svojoj prirodi, teži lagodnosti; voli odgađanje, sklona je lijenosti i hitro se preda zovu strasti. U njenim dubinama bude se želje koje ga odvraćaju od ozbiljnosti i od težnje prema uzvišenim ciljevima, pa unutrašnja slabost često postane najveća prepreka njegovom uzdizanju.
A potom ga spoljašnji faktor, poznat kao dunjaluk, nastoji primamiti prolaznim sjajem: zavodljivim užicima, udobnošću života, prividnim ljepotama i nebrojenim mamcima koji srcu nude brzu, ali kratkotrajnu slast. Ovi ukrasi dunjaluka često zamagle pogled i udalje čovjeka od cilja kojem teži. Uzvišeni Allah to opisuje riječima: "Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima: ženama, sinovima, nagomilanom zlatu i srebru, lijepim konjima, stoci i usjevima." (Ali Imran, 14)
Vrijednost i razumijevanje čišćenja duše u životu vjernika
Kada govorimo o razumijevanju čišćenja duše, možemo kazati da je to oslobađanje, odnosno pročišćavanje ljudske duše od svih vidova grijeha i svega što je opterećuje, od nedostataka i mana, te učvršćivanje vrlina, plemenitih vrijednosti i uzvišenih moralnih načela u njoj, kao i usmjeravanje ka svemu onome što donosi dobro i vodi ka dostizanju stepena ihsana. (Ibn Tejmijja, Emradul-kulub ve šifauha, str. 6; Naif eš-Šerif, Mefhun et-tezkije ve tatbikatuha fi et-terbijje el-islamijja, str. 219)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, govoreći o razumijevanju čišćenja duše, kaže: "Tezkijja -- čišćenje, iako u svojoj suštini znači rast, blagoslov i umnožavanje dobra, postiže se tek kada se otkloni zlo. Zato pojam tezkijje u sebi objedinjuje i jedno i drugo: čišćenje duše od poroka i njezino uzdizanje ka dobru." (Medžmuul-fetava, 10/95)
U Kur'anu na mnogobrojnim mjestima nalazimo izraz "tezkijjetun", koji u kur'anskoj semantici uvijek nosi isto značenje: čišćenje duše od svih vidova grijeha i svega što je opterećuje, od nedostataka i mana, a zatim njeno moralno usavršavanje. Mnogobrojni su ajeti u kojima se govori o vrijednosti čišćenja duše, neki od njih jesu sljedeći:
"(Tako Mi) duše i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da zna šta joj je griješenje, a šta bogobojaznost. Uspjet će samo onaj ko je očisti. A bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!" (Eš-Šems, 7--10)
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti -- a Allah sve čuje i sve zna." (Et-Tevba, 103)
U kometaru ovog ajeta mufesir Tahir b. Ašur, Allah mu se smilovao, kaže: "Riječi: 'da ih njime očistiš' ukazuju na potrebu da se čovjek riješi onoga što je ružno, tako što će se očistiti od grijeha.
Riječi: 'blagoslovljenim ih učiniš' ukazuju na potrebu ukrašavanja duše vrlinama i dobrim djelima. Značenje je da je ova sadaka iskup za njihove grijehe i uzrok velike nagrade." (Ibn Ašur, Tefsiru Tahrir ve tenvir, 11/23)
U navedenom ajetu jasno se ukazuje na to da čišćenje duše prethodi njenom ukrašavanju, jer posuda koju čovjek želi ispuniti onim što izabere ne može primiti ništa ako je već ispunjena nekom drugom materijom i zato je najprije treba isprazniti, pa očistiti od tragova te materije, a tek nakon toga u nju uliti ono što želi. Tako je i sa srcima i dušama: one su poput posuda koje od nas traže trud i zalaganje kako bismo iz njih uklonili bolesti i mane, koje se razlikuju od čovjeka do čovjeka, a potom ih ispunili onim što ih pročišćava i uzdiže -- dobrim djelima. Zato vjernik, kako bi ukrasio svoju dušu vrlinama i plemenitim i uzvišenim moralnim načelima, mora najprije obuzdati sebe od činjenja grijeha, poroka i niskosti, jer upravo oni kaljaju srce i zaklanjaju mu svjetlo upute i imana.
Misija poslanika bila je da pozovu svoj narod, kojem su poslani, da očiste svoje duše. Tako je Musa, alejhis-selam, u svom obraćanju faraonu govorio: "I reci: 'Da li bi ti da se očistiš? Da te o Gospodaru tvome uputim, pa da Ga se bojiš?'" (En-Naziat, 18--19)
Uzvišeni Allah o našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." (El-Džumua, 2)
Ovi kur'anski ajeti jasno ukazuju na vrijednost i važnost čišćenja duše, a isto tako je i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pridavao veliku pažnju čišćenju duše i ukazivanju na njenu vrijednost.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je riječima: "Allahu, daj mojoj duši bogobojaznost, očisti je, jer Ti si onaj koji je najbolje može očistiti, Ti si njen Zaštitnik i Gospodar." (Muslim, br. 2722)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tri stvari, ko ih bude činio, okusit će slast imana: da obožava Allaha, Uzvišenog, Jedinog, vjerujući da nema drugog istinskog boga osim Njega; da draga srca daje zekat svake godine, te da pri davanju ne izdvaja oronulo, šugavo, bolesno niti ono koje daje malo mlijeka, već srednje vrijednosti, jer vam Allah ne traži najbolje iz imetka, niti vam naređuje da date najgore; i da očisti svoju dušu." Tada neki čovjek upita: "A šta je čišćenje duše?", a on odgovori: "Da zna da je Allah, Uzvišeni, s njim gdje god bio." (Taberani, El-Mu'džemus-sagir, 1/121)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je čišćenje duše jednim od uvjeta da čovjek osjeti slast imana. Čišćenje duše protumačio je kao jedan od stepena ihsana, a to je ujedno i najviši stupanj vjere koji podrazumijeva da obožavaš Allaha svjestan da te On vidi, da zna ono što kriješ i ono što javno pokazuješ, te da Njemu ništa nije skriveno. (Abdulaziz b. Muhammed b. Ali Al Abdullatif, Mealim fi suluk ve tezkijetin-nefus, str. 57--58)
Na temelju kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa, islamski učenjaci posvećivali su izuzetnu pažnju čišćenju duše. Svoje ponašanje i karakter neprestano su usavršavali kroz stjecanje znanja i njegovo praktično življenje, uvjereni da se tako najispravnije postiže moralni odgoj i oslobađanje duše od njenih mana i slabosti.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, govoreći o značaju i vrijednosti čišćenja duše, kaže: "Čišćenje duše jedna je od najvećih intencija zbog kojih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan. Međutim onaj ko ne očisti svoju dušu, nije ispunio smisao i namjeru poslanstva." (Medžmuul-fetava, 10/95)
Govoreći o važnosti čišćenja duše, Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, ističe sljedeće: "Zaista je čišćenje duša povjereno poslanicima i Allah ih je upravo zbog toga poslao, zadužio ih time i učinio da bude na njihovim rukama kao poziv, učenje, proglas i uputa... Stoga su oni ti koji su poslani da liječe duše ljudi, a čišćenje duša teže je i zahtjevnije od liječenja tijela. Zato onaj ko nastoji svoju dušu očistiti vlastitim metodama -- kroz asketizam, osamljivanje i borbu na način na koji to nisu činili poslanici, taj je sličan bolesniku koji pokušava liječiti sebe prema vlastitom mišljenju, a gdje je njegovo mišljenje u odnosu na znanje ljekara?! Poslanici su ljekari srca i otuda nema puta ka njihovom čišćenju i ispravnosti osim njihovim putem i na njihovim rukama, potpunim slijeđenjem njih i predanošću njima." (Medaridžus-salikin, 2/300) Doista, čišćenje duše predstavlja brigu svakog vjernika; ono se ne može postići bez iskrenog svođenja računa sa sobom, oslobađanja duše od loših osobina te njenog ukrašavanja plemenitim osobinama i uzvišenim moralnim načelima.
Postoje tri aspekta čišćenja duše, na što ukazuje šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, koji kaže: "Tezkija, čišćenje duše, opći je pojam koji obuhvata čišćenje od svake nečistoće, tjelesne ili duhovne. Tri su aspekta čišćenja duše: prvo, tezkija u odnosu prema Allahu; drugo, tezkija u odnosu prema Poslaniku; treće, tezkija u odnosu prema svim ljudima. U odnosu prema Uzvišenom Allahu, čovjek čisti svoju dušu od svakog traga širka i obožava Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru; u odnosu prema Poslaniku, čisti se od novotarije i obožava Allaha prema onome što zahtijeva šerijat Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerovanju, govoru i djelima; a u ophođenju prema ljudima, čovjek čisti svoju dušu od zlobe, mržnje, neprijateljstva i od svake unutarnje odbojnosti." (Tefsir Amme-džuza, str. 168)
El-Fatiha -- svakodnevni podsjetnik na čišćenje duše
Jedan od načina čišćenja duše od poriva strasti, grijeha i njenog ukrašavanja univerzalnim vrijednostima jeste putem Kur'ana časnog, jer je on lijek za naše duše.
Najuzvišenija metoda kojom se duša oplemenjuje jeste časni Kur'an, koji je temelj, izvor i pokretač duhovnog odgoja. Uzvišeni Allah kaže: "Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili." (Alu Imran, 164)
Govoriti o svim surama i ajetima koji ukazuju na vrijednost čišćenja duše izuzetno je teško, jer ih je mnogo i nije ih moguće sve pobrojati niti pojedinačno spomenuti. Zbog toga sam odlučio ovu temu predstaviti kroz prizmu sure El-Fatiha. Opisujući vrijednost ove sure Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: "El-Fatiha je Uvodnica Knjige, Srž (Majka) Kur'ana i Sedam ponavljajućih ajeta; ona je potpuno iscjeljenje i i djelotvoran lijek, savršena rukja, ključ bogatstva i uspjeha, čuvar snage i odgonitelj brige, tuge, straha i žalosti -- za onoga ko spozna njenu vrijednost, da joj pravo koje joj pripada, ko je pravilno primijeni na svoju bolest i ko razumije način iscjeljenja i liječenja njome, kao i tajnu zbog koje je takvom učinjena." (Zadul-mead, 4/512)
Ona je svjetlo za one čija su srca prekrivena tamom nevjerstva i zablude, lijek za duše oboljele od raznih bolesti i tegoba te vjernikov svakodnevni podsjetnik na putu duhovnog uzdizanja i čišćenja duše. To je sura koju više puta učimo tokom dnevnih namaza, bilo da se radi o farz-namazima ili dobrovoljnim namazima. Ona, pored svojih mnogobrojnih značenja i koristi, nosi sa sobom lijek kojim čistimo naše duše od grijeha, oslobađamo se njihovog tereta, a zatim nas podsjeća i budi iz gafleta kako bi nam olakšala svakodnevni put duhovnog uzdizanja duše. Sa svim svojim mnogobrojnim značenjima i koristima, ona nas poziva na čišćenje duše i usmjerava nas na Pravi put.
Prije nego što počnemo učiti suru El-Fatiha, mi kažemo:
• Utječem se Allahu od prokletog šejtana. Ovim čistimo svoje misli i um od šejtanskih utjecaja, sumnji i zabluda, a ukrašavamo ga iskrenim traženjem Allahove zaštite.
• U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Izgovaranjem ovih riječi čovjek čisti svoju nutrinu od oslanjanja na sebe i samodopadljivosti te svaki svoj početak ukrašava iskrenom namjerom i potpunim pouzdanjem u Gospodara, Milostivog i Samilosnog, Čija milost prethodi svemu.
• Sva hvala neka je samo Allahu, Gospodaru svih svjetova! Zahvala Allahu oslobađa dušu od nezahvalnosti i nemara prema blagodatima, a ukrašava je trajnim osjećajem zahvalnosti prema Gospodaru svjetova, Koji nas neprestano opskrbljuje.
• Milostivom, Samilosnom. Ova imena Gospodara oslobađaju dušu od tjeskobe, straha i nagomilanih briga; duša se smiruje, jača u nadi i uči da se, uprkos slabosti i grijesima, uvijek može vratiti Onome Čija je milost veća od svega.
• Vladaru Dana sudnjeg! Ovaj ajet budi dušu iz zaborava na Dan kada ćemo stati pred Allaha i polagati račun; čisti je od oholosti i nepravde, a ukrašava je strahopoštovanjem prema Allahu i osjećajem odgovornosti da pazimo na svoje postupke.
• Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo! Izgovarajući ovaj ajet, čovjek oslobađa svoju dušu od primjesa širka i svake nečistoće u vjerovanju, a ukrašava je iskrenim tevhidom i potpunim oslanjanjem na Uzvišenog u svakoj situaciji.
• Uputi nas na Pravi put. To je dova duše koja se odgaja da hodi ispravnim putem, čisteći se od svake zablude i devijantnih, iskrivljenih puteva. Na tom putu ona se oslobađa sebičnosti, narcizma i uskogrudnosti, jer shvata da je svaki vjernik dio ummeta i da je uspjeh pojedinca neraskidivo povezan s uspjehom zajednice.
• Na put onih kojima si darovao Svoje blagodati! Ovaj ajet uči čovjeka da najprije čisti svoje okruženje i svoj put od loših saputnika i pogrešnih uzora, a zatim ga ukrašava slijeđenjem onih kojima je Allah darovao Svoju blagodat: poslanika, vjerovjesnika, iskrenih i dobrih Allahovih robova.
• A ne na put onih na koje se srdžba izlila, niti na put onih koji su zalutali! Ovaj ajet jasno je upozorenje i poziv da vjernici očiste svoju nutrinu od tvrdoglavosti i prkosa, da se probude iz neznanja i tame novotarija, da se srce i duša ukrase iskrenom pokornošću i predanošću Gospodaru svjetova.
Zato, svaki put kada učimo suru El-Fatihu, sjetimo se da je svaki njen ajet podsjetnik iz kojeg crpimo pouku, putem kojeg čistimo dušu od svega što nas udaljava od Allaha i ukrašavamo je onim što nas približava Njemu.
