hfz. Hilmija Redžić, prof.

Kada govorimo o "pravom džematu", ne govorimo o savršenim ljudima niti o idealnoj zajednici bez slabosti. Govorimo o zajednici koja ima svjestan pravac, jasno mjerilo i živ osjećaj odgovornosti pred Allahom. Govorimo o ljudima koji, uprkos svojim manama, slabostima i razlikama, žele da njihov džemat bude što bliži modelu prve muslimanske zajednice u Medini pod vođstvom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Medina nije bila zajednica bez izazova. U njoj su živjeli muhadžiri i ensarije, bogati i siromašni, mladi i stari, oni čiji je iman bio snažan i oni koji su tek učvršćivali svoje srce. Bilo je tu različitih temperamenta, različitih porijekla, različitih životnih iskustava.

Čovjek je po svojoj prirodi slab: uznemiri ga riječ, optereti ga grijeh, zavede ga pohvala, slomi ga gubitak, a nekada ga uništi i vlastita umišljenost. Zato mu je potrebna sedžda. Potrebno mu je spuštanje koje ga ne ponižava, nego ga vraća njegovoj istini; koje ga ne lomi pred ljudima, nego ga uspravlja pred Allahom. Sedžda nije samo tjelesni položaj u namazu. Ona je najjasniji izraz čovjekove robovske pripadnosti Allahu, stanje u kojem se ruši privid samodovoljnosti i priznaje potpuna potreba za Gospodarom svjetova. Uzvišeni Allah ukazuje na to da je sedžda opći znak pokornosti Njemu i da cijeli kosmos, na način koji mu je određen, svjedoči Njegovu vlast i veličinu: "Zar ne vidiš da Allahu čini sedždu onaj ko je na nebesima i onaj ko je na Zemlji, i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogima je i kazna određena? A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. Allah, zaista, radi ono što hoće" (El-Hadždž, 18); "I Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji od živih bića, i meleki, i oni se ne ohole" (En-Nahl, 49); "I Allahu sedždu čini ko je na nebesima i na Zemlji, milom ili silom" (Er-Ra'd, 15). Vjernik sedždu čini dragovoljno, iz ubjeđenja, ljubavi i pokornosti, dok se drugi Allahovoj vlasti pokoravaju mimo svoje volje. U tome je pouka: čovjek može odbijati poslušnost, ali ne može izaći iz Allahove vlasti. Sedžda vjernika zato nije samo propis, nego i počast da bude Allahov rob svjesno, a ne prisilno.

Životni stil vjernika temelji se na obazrivosti, blagosti i odmjerenosti. Vjernik je obazriv i suzdržan: čuva se nepravde i ne dovodi druge u stanje da Allahu čine dovu protiv njega zbog zuluma. Obazrivost se gradi na blagosti i odmjerenosti -- to su osobine koje Allah voli.

Ibn Amr b. Abdulkajs, radijallahu anhu, kazuje: "Kada smo došli u Medinu, požurili smo sa svojih jahalica Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ešedždž El-Munzir b. Amr sačekao je dok nije došao do svoje torbe, obukao je svoja dva odijela (u drugim rivajetima navodi se da se okupao i obukao novu odjeću) i namirisao se pa je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu reče: 'Ti imaš dvije osobine koje Allah voli: blagost i odmjerenost.' On upita: 'Allahov Poslaniče, jesam li te osobine postigao ili me je Allah s njima stvorio?', upitao je Ešedždž, a Poslanik reče: 'Allah te je stvorio s tim dvjema osobinama.' Ešedždž reče: 'Hvala Allahu, Koji me je stvorio s tim dvjema osobinama koje vole Allah i Njegov Poslanik.'" (Ebu Davud, 5225)

Ramazan nije samo početak ispunjen emocijom i poletom. On je prilika koja traje do njegovog zadnjeg trenutka. Istinska vrijednost ramazana ne ogleda se samo u prvim danima posta, nego u završnici, kada se mjeri ozbiljnost našeg imana, čvrstina naše odluke i iskrenost našeg nijeta. Ko razumije ramazan, zna da se cilj ne napušta pred sami kraj.

Čovjek u toku dana prolazi kroz mnoštvo obaveza, briga, susreta i odluka. Savremeni život nameće ubrzan ritam u kojem se od čovjeka očekuje stalna reakcija, prisutnost i učinkovitost. U takvom okruženju srce lako postane opterećeno, a misao rastresena. Čovjek može obaviti mnogo posla, a ipak osjećati unutrašnju iscrpljenost. Islamsko učenje ne poziva na povlačenje iz života, nego na njegovo uređenje kroz trajnu svijest o Allahu. Ta svijest daje pravac, smirenost i dubinu svakodnevnim postupcima.

Čovjek na dunjaluku neprestano sije: sije riječima, sije izborima, sije ustrajnošću ili nemarom, sije u tišini svojih namjera prije nego što to iko vidi u njegovim djelima. I zato Kur'an, kada govori o "harsu", o usjevu i njivi, kao da nam kaže da život nije slučajan hod, nego obrađivanje, zalijevanje, trpljenje i čekanje žetve. Razlika među ljudima nije u tome da li se trude, svi se trude, nego u tome za šta se troše, na šta se troši srce, na šta se troši vrijeme, na šta se troši snaga. Istinski velikani nisu oni koji su samo mnogo postigli, nego oni koji su znali gdje je prava žetva, pa su dunjalučki put nosili kao polje rada, a ahiret kao cilj koji svemu daje smisao, težinu i smjer. Uzvišeni Allah, kaže: "Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu -- umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu -- dat ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela." (Eš-Šura, 20)

Namaz je najiskreniji pokazatelj odnosa čovjeka prema Allahu. U njemu nema prostora za dugotrajnu masku. Riječi se mogu prilagoditi, stavovi uljepšati, ali način na koji čovjek stoji pred Allahom neumoljivo razotkriva stanje njegovog srca. Zato Uzvišeni Allah, kada govori o licemjerima, ne počinje njihovim govorom, nego njihovim namazom.

Uzvišeni Allah kaže: "Licemjeri misle da varaju Allaha, a On njih vara. Kada na namaz ustaju, ustaju lijeno, pred ljudima se pokazuju i Allaha spominju samo malo." (En-Nisa, 142)

Ovaj ajet ne govori o onima koji su ostavili namaz, nego o onima koji klanjaju -- ali bez stvarne predanosti. Namaz postoji, ali je lišen svoje unutarnje snage. Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, ovu sliku sažima preciznim opisom šest osobina u namazu koje upućuju na licemjerstvo: "Namaz licemjera prepoznaje se po šest osobina: lijenosti pri ustajanju na namaz, činjenju namaza radi ljudi, odgađanju namaza, brzini bez smirenosti, oskudnom spominjanju Allaha i zapostavljanju namaza u džematu." (Es-Salatu ve hukmu tarikiha, 178)

Uzvišeni kaže: "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Vjerujemo', a da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah znao one koji su iskreni i one koji su lažljivci." (El-Ankebut, 2--3)

Teški dani ogole istinu o nama! Krize skidaju maske! Gaza nas je naučila da teški dani pokažu ko smo zapravo, koliko je ramena za koja smo mislili da su čvrsta, a ispostavilo se da su to podlokane obale koje se, pod prvim teretom, uruše u ponor. A ipak, ispod ruševina niknulo je tiho, postojano dostojanstvo. Škola dostojanstva!

Znanje je u islamu i ibadet i infrastruktura civilizacije. Kur'anski imperativ: "Uči!" otvara prostor odgovornog razuma, a sunnet vezuje znanje za mjeru, etiku i korist zajednici. Naučno gledano, znanje je alat provjere i napretka: ono oslobađa od praznovjerja, gradi institucije, disciplinira misao i uređuje život. Zato je traganje za znanjem istodobno duhovni put i društveni projekat.

O značaju znanja mnogo se pisalo, ali jedan od najinspirativnijih tekstova o znanju napisao je veliki andaluški učenjak Ibn Hazm (994--1064), fakih zahirijske škole, teolog, filozof, etičar i historičar. U djelu "Liječenje duša" (Mudavat an-nufus va tahdib al-ahlak) zabilježio je zgusnute i britke fragmente o znanju, razumu i vrlini. Naredni podnaslovi ustvari su njegovi fragmenti.

Odgoj djeteta jedan je od najodgovornijih povjerenih emaneta. Islamski učenjaci i savremeni odgojni stručnjaci naglašavaju da zdrava ličnost djeteta nastaje na ravnoteži između ljubavi i strogoće. Previše ljubavi i popustljivosti rađa razmaženost i neposlušnost, dok pretjerana strogoća rađa strah, udaljenost i ponekad bunt. Dr. Džasim el-Mutava, poznati islamski pedagog, objašnjava da roditelj treba spojiti ova dva principa -- ljubav koja hrani dušu i strogoću koja oblikuje karakter i usmjerava ponašanje. Jedan otac ispričao je sa kajanjem kako je svoje dijete odgajao u potpunoj slobodi, bez nametanja pravila, dopuštajući mu sve. Kada je sin odrastao, postao je nasilan, bez poštovanja prema drugima i bez obzira na savjete. Drugi roditelji svjedoče o suprotnom -- odgoj isključivo kroz zabrane i naredbe, bez nježnosti, ostavlja djecu emocionalno hladnom i udaljenom od roditelja. Ispravan put je sredina: jasno postavljanje granica uz pružanje ljubavi, nježnosti i podrške.

Sabur, odnosno strpljenje, jedna je od najdubljih i najuzvišenijih osobina vjernika. Strpljenje nije puko izdržavanje teškoće, već duhovna snaga, mirna sigurnost i dostojanstveno prihvatanje Allahove odredbe. Sabur oplemenjuje život jer uči čovjeka kako da ostane pribran kad ga pogađa bol, kako da šuti kad bi najradije vikao, i kako da ostane uspravan kad mu sve izmakne pod nogama. Vjernik ne vidi sabur kao pasivnost, već kao aktivnu, smirenu predanost Allahu.

U svakom vjerničkom srcu odvijaju se stanja koja nevidljivo oblikuju njegov odnos prema Stvoritelju, ljudima i samome sebi. Ta unutrašnja stanja poput su tihe struje koja nosi čovjeka prema svjetlu ili ga ostavlja u sjeni. Ko osluškuje svoje srce, poznaje svoj put.

Islam porodicu uzdiže na najviši stepen društvene i duhovne vrijednosti. Ona je mjesto sigurnosti, ljubavi i uzajamnog pomaganja, i iz nje se formira čvrsto, stabilno i pravedno društvo. Cilj islama jeste da porodica bude tvrđava ljubavi i sloge, rasadnik dobročinstva i svake vrline. Zato se od supružnika traži da budu uzor lijepog ponašanja, da dosljedno ispunjavaju svoje obaveze i da poštuju prava svoga partnera kako bi oboje postigli željenu sreću.

U svakome od nas krije se talenat. Ne postoji čovjek bez dara -- možda je skriven, možda nepriznat, ali je tu. Talenat nije privilegija samo rijetkih genijalaca. Svako od nas je original, neponovljiv i poseban, a upravo u toj posebnosti leži naš dar. Nije važno da li se radi o sposobnosti da inspirišeš, da razumiješ, da stvaraš ili da služiš -- tvoje mjesto na ovom svijetu čeka na tebe. Ali, talenat sam po sebi nije dovoljan. On bez etike postaje oholost, bez skromnosti -- prazna ambicija, bez odgovornosti -- izgubljena prilika. Prava veličina ogleda se u spoju dara i čestitosti. Onaj ko je obdaren, treba biti i zahvalan. Onaj ko je nadaren, treba biti i svjestan da sve može prestati u jednom trenu. Priznanje dolazi, ali i odlazi. Ostaje samo ono što se gradi u tajnosti -- karakter. Talenat je čudo stvaranja. On nije luksuz, privilegija izabranih niti hir prirode. Talenat je poput sjemena -- nosi u sebi ogroman potencijal, ali ostaje beskoristan ukoliko ne naiđe na plodno tlo, svjetlo spoznaje, vodu strpljenja i ruku koja će ga njegovati. U knjizi Stazama egoizma dr. Selman el-Aude pristupa ovoj temi na jako interesantan način rezimirajući pogled islama na talenat: "Najveći talenat je etičnost, a najveća čestitost način ophođenja prema samome sebi." (Stazama egoizma, str. 104) Svaka osoba je talentirana u nečemu i svaka osoba je original. Najbitnije je da čovjek bude ono što jeste, a ne neko drugi. Talenat traži svijest, zrelost i spremnost da se ponese odgovornost. U istoj knjizi autor nas podsjeća na mnoge velike ličnosti iz historije: Jusufa, alejhis-selam, čiji je put do uspjeha bio popločan strpljenjem i moralom; Muhammeda Alija, koji je rekao: "Mrzio sam svaku minutu treninga, ali sam rekao: 'Ne odustaj! Sada pati, a ostatak života živi kao šampion!'", ili Walta Disneyja, čiji su prvi radovi ismijavani, a danas milioni djece rastu uz njegove kreacije.

Mašta, kao sposobnost mentalne reprezentacije nepostojećih ili nevidljivih stvari, zauzima središnje mjesto u razvoju ljudske duše, inteligencije i duhovnosti. Često se potcjenjuje, kako u obrazovanju tako i u vjerskom govoru, iako je riječ o moćnom alatu introspektivne spoznaje, duhovnog uzdizanja i emocionalnog sazrijevanja. Dr. Selman el-Avde u svom djelu Stazama egoizma nudi duboku i nadahnutu analizu mašte, pozivajući čitatelja da je oživi i uključi u svoje vjerovanje, ibadet i svakodnevni život.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je izuzetnu poslovnu reputaciju, koja se temeljila na povjerenju, iskrenosti i poštenju. Njegov primjer pokazuje kako moralne vrijednosti u trgovini mogu donijeti uspjeh i blagoslov, ne samo pojedincu, već i društvu u cjelini. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je u Meki, jednom od najvažnijih trgovačkih centara na Arabijskom poluotoku. Već u ranoj mladosti imao je priliku učestvovati u trgovačkim karavanama Kurejšija, putujući s njima između devete i dvanaeste godine. Tako je stekao iskustvo u trgovini i upoznao se s njenim pravilima. Ipak, ono što ga je izdvajalo od ostalih trgovaca bile su njegove jedinstvene osobine i pristup poslu, koji su ga učinili uzorom u trgovini.

Dobra poslovna reputacija temelji se na povjerenju, emanetu, koje je ključno za uspjeh u trgovini. Kada se povjerenje spoji s iskrenošću i pravednošću, trgovina se razvija u zdravom i stabilnom okruženju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poznat po svojoj pouzdanosti i čestitosti čak i prije nego što je primio objavu. Njegova besprijekorna poslovna reputacija donijela mu je ugled i nadimak El-Emin -- Povjerljivi. Upravo zahvaljujući toj osobini, hazreti Hatidža, radijallahu anha, povjerila mu je vođenje svog trgovačkog poslovanja, a kasnije ga i odabrala za supruga. Njegov primjer pokazuje kako poslovni ugled može imati dalekosežan utjecaj na društvo i ekonomiju.

Strah i tuga sastavni su dio ljudskog života. Svako od nas susreće se sa izazovima, iskušenjima i neizvjesnostima koje donose brige i nemir. No, u Kur'anu, Allah, džellešanuhu, otkriva nam da postoje određene skupine ljudi koje će biti sačuvane od ovih tegoba. Oni neće osjećati strah od budućnosti, niti će žaliti za prošlošću. Ko su ti ljudi? Koje su njihove odlike i djela? Možemo li se prepoznati među njima? Kur'an je spomenuo jedanaest skupina, kategorija, ljudi koji će biti sačuvani straha i tuge.

Kur'an naglašava bliskost vjerničkih srca kao jednu od najvećih Allahovih blagodati. U 103. ajetu sure Alu Imran, Uzvišeni Allah kaže: "I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili neprijatelji, pa je On složio vaša srca i postali ste, milošću Njegovom, braća." U 63. ajetu sure El-Enfal, Allah kaže: "On je ujedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve što je na Zemlji, ne bi ujedinio srca njihova, ali ih je Allah ujedinio." U 10. ajetu sure El-Hudžurat kaže: "Vjernici su samo braća, zato pomirite svoja dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se smilovao." Također, 29. ajetu sure El-Feth Allah opisuje vjernike kao milostive jedne prema drugima: "Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima, a milostivi jedni prema drugima." Ova bliskost i ljubav među vjernicima znak su Allahove milosti i Njegove moći.

Iskrenost je temelj svakog uspjeha i pravi ukras duše. Bez iskrenosti, čak i najveličanstvenija djela gube svoju vrijednost. Iskrenost se ogleda u namjeri, jer se samo djela učinjena radi Allaha prihvataju i donose trajnu korist. Ona je poput svjetlosti koja osvjetljava naš put prema vječnom zadovoljstvu.

Ka'b b. Udžra, radijallahu anhu, kazuje da su ashabi jednog dana ugledali snažnog i izdržljivog čovjeka, pa rekoše: "Allahov Poslaniče, kako bi ovaj bio dobar borac na Allahovom putu!" Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Ako u borbu krene da prehrani svoju malu djecu, on je na Allahovom putu. Ako krene zbog svojih starih roditelja, on je na Allahovom putu. Ako krene radi sebe da sačuva svoju čast, on je na Allahovom putu. Ako krene radi prestiža i reputacije, on je na šejtanovom putu." (Taberani, Sahihut-tergib, 2/306)

Genocid predstavlja najteži oblik zločina protiv čovječnosti, a međunarodna pravna definicija ovog pojma, prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (UN, 1948), obuhvata činove usmjerene na potpuno ili djelimično uništenje nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe. Genocid u Šahovićima iz novembra 1924. godine, u kojem je stradalo između 600 i 900 bošnjačkih civila, predstavlja primjer sistematskog uništenja bošnjačkog stanovništva u tom kraju. Ovaj masakr bio je rezultat unaprijed planirane odmazde zbog ubistva crnogorskog zvaničnika Boška Boškovića, za koje su nepravedno optuženi Bošnjaci, iako je ubistvo zapravo počinilo crnogorsko pleme Bulatovića. Ova činjenica ukazuje na problem ideološki motiviranih optužbi i manipulacija kojima su se tadašnje strukture vlasti koristile kako bi stvorile osnovu za eliminaciju bošnjačkog stanovništva.

Inspiracija je ono što nas pokreće, što nam daje snagu da budemo bolji ljudi i vjernici, i što nas povezuje s našim Gospodarom, i prisutna je u svakom aspektu života muslimana.

U suri Muhammed, Uzvišeni Allah kaže: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!" (Muhammed, 24)

Ovaj ajet postavlja ozbiljno pitanje: Da li smo mi od onih koji duboko promišljaju o Kur'anu, ili su nam srca zatvorena, zaključana kao katancima? U suri En-Nisa, Allah Uzvišeni kaže: "A zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti." (En-Nisa, 82) Ovaj ajet poziva nas da ne budemo samo pasivni slušatelji Kur'ana, već da budemo aktivni učesnici u njegovom razumijevanju.

Ne klanjati namaz nikako ili neredovno ima ozbiljne posljedice, kako na pojedinca, tako i na njegovu porodicu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Prvo za što će rob na Sudnjem danu biti pitan jeste namaz. Ako mu namaz bude ispravan, sva druga djela će mu biti ispravna; a ako mu namaz bude neispravan, sva druga djela će mu biti neispravna." (Muslim) Ovaj hadis upozorava nas na to da zapostavljanje namaza može dovesti do propasti naših dobrih djela i udaljavanja od Allahove milosti. Onaj ko ostavi namaz, kako se kaže u drugom hadisu, postaje blizak šejtanu i daleko od Allahove milosti. Takva osoba gubi smirenost, blagoslov i zaštitu u ovom životu, a na Sudnjem danu izlaže se velikoj opasnosti.

Svakome ko radi s ljudima potrebno je da se podsjeća na poslanički princip da se sve stvari, ako se mogu pojednostaviti, maksimalno pojednostave i da se u krajnjoj tački svakom ljudskom biću maksimalno olakša, kako se u hadisu i kaže:

"Olakšavajte, a ne otežavajte, razveseljujte, a ne rastužujte." (Buhari i Muslim)

Naša polazna tačka je vječnost. Uzvišeni nas je stvorio za vječnost, dao našem ocu Ademu, alejhis-salatu ves-selam, da prije zemaljskog života osjeti život u Džennetu. Dolaskom na ovaj svijet opterećeni smo njegovim nametima, uživanjima, izazovima, pa tako zapostavimo svoj početak, svoju vječnost.

Naša sreća ovisi o drugima u mjeri kojoj drugima donosimo radost, mir, ignorisanje ili pak provokacije, uvrede, klevete, zavidnost. Taj dio emocija i usmjerenja odmah se odrazi i na nas. Pogrešne emocije prema drugima dovode do poremećaja u našem ličnom životu. U ličnim kontaktima, ne onim profesionalnim, čovjek koji nauči usmjeravati svoje emocije pozitivno postaje definitivno najpoželjnija osoba u društvu. I ne samo to -- omiljen je Gospodaru ako to čini radi Njega, a omiljen je i ljudima zbog pozitivnih emocija kojima im izaziva osmijeh i lagodnost. Prenosi se da Ebu Derda, radijallahu anhu, nikada nije razgovarao s ljudima a da nije bio nasmijan, pa mu je supruga govorila: "Bojim se da ljudi ne pomisle da si čudan (neozbiljan), stalno se smiješ." On je odgovorio: "Nisam nikada vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da razgovara a da nije bio nasmijan." (Eš-Šebabu vel-mizah, str. 26)

Stranice Mushafa koje svakodnevno iščitavamo jesu listovi na kojima su ispisane riječi našeg Gospodara koje nas svaki put uvode na nove stepene znanja i razmišljanja. Koliko god dugo življeli i čitali, Kur'an nam nudi novi segment znanja kojeg u prethodnom učenju nismo bili svjesni. Kur'an ima 30 džuzova, 114 sura i 6.236 ajeta, po metodologiji učenjaka Kufe u brojanju ajeta.

Nema napretka niti sreće bez popravka naših srca. Međutim, pitanje koje nas okupira jeste odakle početi i koje su to osnove sretnog života. Na ovoj hutbi upravo spominjemo jedan hadis koji se bavi ovom tematikom i koji nam ukazuje na pet najvažnijih principa sretnog i kvalitetnog života. Ustvari, onaj ko praktikuje svih ovih pet poslaničkih oporuka dostići će vrhunac sreće.

Ljudima su vrata hajra otvorena sve do trenutka odlaska s ovog svijeta. Onaj ko živi radi Gospodara, nastoji tragati za posebnim prilikama u kojima se hajr koji uradi posebno vrednuje. Tako se vjernik raduje svakoj džumi, ramazanu, zul-hidžetu, Danu Arefata, Bajramima, svakom namazu. S tom radošću živi i s njom će biti proživljen. Svaku radost prati strepnja od toga da li će to opet doživjeti, da li je ispravno i iskreno uradio i na kraju da li je dovoljno svaku priliku iskoristio. Ovo je put Allahovih dobrih robova! Uzvišeni kaže: "... oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču." (El-Mu'minun, 61)

Učenjaci, ulema, kroz cjelokupnu ljudsku historiju, a posebno našu islamsku historiju, svjedoče Allahovoj zakonitosti, da Allah uzdiže i čuva spomen na one koji se predaju znanju i provode ga u praksi. Sunnet Allahova poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, upravo traži ove dvije komponente od onoga koji ga proučava, traži intelektualnu komponentu visokog nivoa pamćenja i razumijevanja, a zatim emotivnu imansku komponentu koja za posljedicu ima provođenje ovog sunneta u praksu kroz dobra djela. Kada se ovo dvoje objedini, onda Allah Uzvišeni visoko uzdiže ovakve ljude nad ostalim ljudima.

Uzvišeni kaže: "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'" (Ez-Zumer, 9); "I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)

Čovječanstvo je živjelo u poniženju, nepravdi i primitivizmu svaki put kada bi se udaljilo od objave. Kulminacija takvih negativnih pojava dogodila se prije poslanstva posljednjeg Allahovog poslanika. Međutim, od momenta poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa do Sudnjeg dana, čovječanstvo je obasjano svjetlom objave koja živi kako tekstom tako i praksom. Kur'an koji hoda, jedan je od najljepših opisa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kur'an i sunnet time su postali neodvojivi dio znanja i prakse muslimana i ponudili svijetu neviđene civilizacijske vrijednosti. Pojedinci ili grupe koji se kroz historiju odlučuju na korake neprijateljstva prema islamu i muslimanima konstantno ponavljaju istu grešku. Smatrajući sunnet nedostatnim, uvijek započinju napade na islam uz napad na ličnost, govor ili prasku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakav pristup je direktno vrijeđanje posljednjeg Allahovog Poslanika. Shodno tome Uzvišeni je objavio: "Onaj koji tebe (Poslaniče) mrzi, sigurno će on bez spomena ostati." (El-Kevser, 3)

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom.

Salavati i selami neka su Allahovom poslaniku Muhammedu.

Poštovani vjernici!

Današnju hutbu prožimaju bol i emocije, suze i želja da se nemoćnima pomogne, da se pomogne djeci i našoj braći i sestrama u Palestini! Riječi su suvišne kao reakcije na sve slike koje nam dolaze, ali ako i mi zašutimo, ko će onda dalje širiti istinu o zločinima i nehumanosti oslikanoj u ubijanju djece! Riječju počinju sve promjene! Allah nam je objavio Riječ, Knjigu, da se oko nje okupljamo i njome svoje stanje popravljamo.

Čovjek koristi govor da uči, stječe znanje, da druge podučava i odgaja, ali ako hoće da zapali vatru smutnje, on također može koristiti govor kao efikasno sredstvo. Teško onima koji jezik koriste kao sredstvo za sijanje smutnje, jer čovjek će odgovarati i biti pitan za ono što govori. "On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." (Kaf, 18)

Govor će biti dokaz za nas ili protiv nas na Sudnjem danu, kao što se kaže u ajetu: "Na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili." (En-Nur, 24)

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: "Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati." (En-Nisa, 114)

Uzvišeni Allah obdario je islamski ummet blagodatima koje nije podario nijednom drugom ummetu i proglasio ga je najboljim ummetom na Zemlji, rekavši: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete." (Alu Imran, 110)

Odgoj markantnih i uspješnih generacija može doći samo od ljudi koji dopuštaju tim generacijama da iskorače i rizikuju na putu uspjeha, kako onom dunjalučkom tako i onom ahiretskom.

Savremeno okruženje obilježeno je trendom turbulencija. Poređenje sa morem koje stalno talasa bilo bi neadekvatno, jer morski talasi su očekivani, a i svojstva su im poznata. Međutim, događaji koji izazivaju turbulencije u savremenom okruženju raznoliki su i neočekivani. Sve ovo govori nam da je savremeno okruženje suočeno sa činjenicom koja se zove: promjena. Promjena je suštinska karakteristika savremenosti. Kako se u jednom takvom okruženju snalazi vjernik? Kako se u takvom okruženju snalazi osoba koja robuje samo Gospodaru svjetova? Da li je moguće živjeti onako kako vjera traži od čovjeka? Ova pitanja ključna su odrednica promjena kroz historiju.

Uspješna bračna zajednica temelji se na istinskom poštovanju supružnika, iskrenosti, povjerenju, istinskom oslanjanju na Allaha i prije svega na čvrstoj vezi u ime Allaha.

Stopa razvoda brakova značajno se razlikuje širom svijeta i zavisi od različitih faktora, a neki od njih su: kultura, religija, ekonomsko okruženje, društvene promjene, a i zakoni imaju važnu ulogu u određivanju tih stopa. Naprimjer, neke zemlje, poput Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, imaju visoke stope razvoda, dok su zemlje poput Indije i Japana poznate po nižim stopama razvoda.

Kulturološki faktori igraju važnu ulogu u prihvatanju ili odbacivanju razvoda u određenim društvima. Vjerski utjecaji mogu često imati snažno djelovanje na percepciju braka i razvoda. Ekonomski faktori također imaju ulogu, jer visoka ekonomska nejednakost i finansijski problemi mogu povećati stres u braku i voditi do većeg broja razvoda. Društvene promjene, kao što su promjena uloga spolova, obrazovni nivoi žena i mijenjanje vrijednosti također mogu utjecati na stope razvoda. Naprimjer, veća neovisnost žena može dovesti do većeg broja razvoda jer imaju veću slobodu da napuste nesretne brakove. Zakoni o braku i razvodu također imaju velik utjecaj. Neki zakoni olakšavaju razvod, dok drugi postavljaju stroge zahtjeve ili ograničenja koja mogu utjecati na odluku o razvodu.

Korak u dvadeseto stoljeće obilježava proces izgradnje i svojevrsne zloupotrebe političkih ideologija i doktrina. Prije nego što se upustimo u same negativne utjecaje komunističke ideologije i doktrine na kompletno društvo, a posebno na muslimane, na nama je da se upoznamo sa općom definicijom ideologije i doktrine. Ideologija je sistem ideja izražen u svim oblicima društvene svijesti (u moralu, pravu, politici, nauci, vjeri, umjetnosti) karakterističan za određeno vrijeme ili određenu društvenu grupu.

Zbog negativnog utjecaja na društvo, posebno komunističke ideologije, ideologija će se u ovom tekstu razmatrati kroz negativno vrijednosno obilježje, u kom smislu označava iskrivljenu, neistinitu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrijednostima i interesima.

Liberalizam je filozofija koja se zalaže za individualnu slobodu, ograničenu ulogu države i slobodno tržište. Međutim, kao i ostali društveni sistemi, liberalizam ima i negativne strane koje mogu utjecati na društvo. Osvrnut ćemo se u ovom tekstu na neke od negativnih strana liberalizma koje se posebno tretiraju u savremenoj nauci.

Allahov govor je temelj i kruna uspjeha. On je na početku i na kraju, u rahatluku i teškoći, na dunjaluku i ahiretu je sigurnost, uspjeh i zaštita. On je savjetnik, on je lijek za sve ono što je u našim prsima, on je uputa, on je Allahova milost za vjernika, on je Allahova blagodat, on je radost vjerničkim dušama.

Uzvišeni kaže: "O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'" (Junus, 57--58)

Uspostaviti sklad i red na dunjaluku iz perspektive razuma jedan je od najtežih zadataka. Ovaj zadatak bio bi čovjeku posebno otežan kad ne bi imao smjernice i to one praktične od Gospodara svjetova. Te smjernice ogledaju se u primjeni Allahovih riječi u praksi, a u tome se posebno ističu Njegovi poslanici. O našem miljeniku, posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Gospodar svjetova kaže: "A tebe smo kao milost svjetovima poslali!" (El-Enbija, 108.) Često razmišljajući o ovom ajetu zaboravimo činjenicu da ova milost nije prestala smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je ostala da živi kroz Kur'an i kroz sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako nas ovaj ajet direktno upućuje na jedan od izvora Allahove milosti, koji pravi sklad i red u našim životima -- sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Vapimo... Šta se to dogodilo pa nam s dragim osobama više nije lijepo? Šta je dovelo do toga da se insan više ne odmara uz insana? Gdje su oni insani kojima je bilo dovoljno malo materijalnog, čak i malo vremena, ali da urežu osjećaje koji se nikad neće zaboraviti? Zar je to umrla ljubav, a nikad je kao sad nismo verbalno i neverbalno iskazivali? I najljepše sijelo pokvarit će razilaženje o vjerskim, političkim, umjetničkim, uličnim, rodbinskim ili nekim drugim segmentima! Odjednom voljeni postaje manje voljen, jer on ne podržava istu političku ideju. Rođak je najveći neprijatelj, jer, eto, spomenuo je neku našu mahanu negdje i nekad. Toliko agresivnosti u emocijama, a toliko malo vremena da ih suzbijemo. Da li se zapitamo šta mi to radimo našim dušama? Čemu ih to učimo? Kakve im to navike novog normaliteta usađujemo? Zar naše duše ne primjećuju da one padaju? Zar je duhovno uzdizanje postalo nebitna činjenica? Kako je moguće da živimo u okruženju u kome među muslimanima živi mržnja i primitivizam?

Imati nekoga na koga uvijek možemo računati, to je ljudska potreba. To je ljudska priroda. Međutim, postoje detalji ljudskih težnji i nastojanja koje ne može nadomjestiti nijedno stvorenje, to može samo Stvoritelj, a On je i Taj Koji daje i daruje čovjeku apsolutno sve blagodati, pa makar to bila i kap vode. Dakle, ljudsko biće je jako onoliko koliko ima jake i čvrste veze. Veza sa Uzvišenim je najuzvišenija, ona je najsnažnija, ona je najjača -- ustvari, ako nije takva, ona i nije veza. Čovjek u ovoj vezi mora biti i srcem i tijelom.

Uzvišeni je objavio suru En-Nahl -- Pčele, šesnaestu kur'ansku suru, u kojoj spominje nadahnutost pčela da grade sebi dom na različitim mjestima, ali sa istim životnim principom -- rad na putu dobra uz pokornost Uzvišenom gdje god da se nalazile.

Sloboda je u okviru čovjekovog pera, razuma i djelovanja kategorija vrijednosti o kojoj se neprestano piše, razmišlja i na čijem uspostavljanju, bar verbalno, rade mnogi globalni i lokalni faktori.

Čitajući raznu literaturu na temu slobode iz različitih naučnih disciplina, počevši od onih osnova slobode u filozofiji do onih dijelova koji se tiču prava kao nauke -- ljudskih prava i sloboda, nemoguće je ne primijetiti, a na prvi pogled i nevjerovatno, da među Bošnjacima postoji neko ko tako teorijski dobro razumije, a u praksi tako dobro provodi principe slobode kao tada fizički živ, a duhovno i tada i sada -- muftija akademik Muamer Zukorlić.

Uzvišeni Allah podario nam je da se razlikujemo u izgledu, karakteru, temperamentu i u mnogim drugim detaljima. No, ta raznolikost ima svrhu da nas preispita, osnaži i na kraju ujedini. Uzvišeni kaže: “...Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20)

Allahov dar Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste blagost kojom je okupio ljude oko sebe. To je osobina koja štiti od grubosti i koja jasno i nedvosmisleno donosi uspjeh u kontaktima sa ljudima. Uzvišeni kaže: “Allahovom milošću, ti si blag prema njima, a da si grub i tvrda srca bio, sigurno bi pobjegli na sve strane od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, na Allaha se osloni; Allah, doista, voli one koji se na Njega oslanjaju.” (Alu Imran, 159)