Orijentacija na život i ponos
Ovaj veličanstveni odgojni princip, koji uključuje i smrt kao prelazni instrument ka vječnom životu, prva je crta takvog odgoja. Na pitanje šta možemo, dakle, savjetovati našim roditeljima i pedagozima, Alija Izetbegović, rahimehullah, u Preporodu oktobra 1971. godine odgovara: "Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek 'prevede' u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres islama -- kao i svaki drugi progres uostalom -- neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih."
Savjetu prethodi izražavanje poštovanja prema onome ko se savjetuje
Poštivanje ovog principa važno je kod svih kategorija ljudi i u svakom vremenu i svakom okruženju. Pogledajmo samo kako je to bilo u vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ, kad bi neko nešto usnio, to bi mu ispričao, pa sam i ja zaželio da usnijem san i ispričam ga Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tada sam još bio mladić i u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spavao sam u džamiji. Jednom sam usnio da su me uzela dva meleka i odvela do Vatre za koju mi se učinilo kao da je obzidana poput bunara koji sa strana ima dva stuba. U Vatri sam vidio neke ljude koje sam odranije poznavao. Počeo sam govoriti: 'Euzu billahi minen-nari! -- Allahu, sačuvaj me od džehennemske vatre!' Tada nas susrete još jedan melek koji reče: 'Ne plaši se!' Ovaj san ispričao sam Hafsi, a ona ga je ispričala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on je rekao: 'Abdullah je divan čovjek, samo još kada bi klanjao noćni namaz!'" (Buhari i Muslim)
Prijatnost -- crta koja ostaje urezana u onome koga odgajamo
Biti prijatan dovoljno je da čovjek bude voljen. Preko ovog praktičnog principa ostavljamo najveći trag na ljude oko nas, posebno na one bliske, ali i na one koje sretnemo eto usput. Nekada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok bi hodao ulicama Medine, naišao na djecu koja bi se igrala, a on bi ih poselamio. Džabir b. Semura kazuje: "Jednom prilikom izašao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je susreo jedan dječak, čije obraze Allahov Poslanik blago pomilova više puta, te je i jedan moj obraz također pomilovao, pa sam osjetio da je ruka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila hladna i mirišljava kao da ju je upravo izvadio iz posude miska." (Muslim)
Na jedan od najblistavijih primjera Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, plemenitog ahlaka i na veliku ljubav ashaba koju su osjećali prema njemu, ukazuje se u hadisu koji prenosi Omer, radijallahu anhu, koji kaže: "Zajedno s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, krenuli smo Sa'du b. Ubadi. Kada smo došli pred njegovu kuću, Poslanik nazva selam, ali ne ču odgovor. Kada ni nakon drugog i trećeg puta niko nije odgovorio, Poslanik reče: 'Uradili smo što smo mogli.' Tada se pođosmo vratiti, ali Sa'd izađe i reče: 'Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, svaki put kad si nazvao selam, ja sam ga čuo i tiho odgovorio, jer sam htio da nazoveš što više selama meni i mojoj porodici.'" (Buhari, Edebul-mufred)
Djeca su inspiracija
Djeca su inspiracija koja se često zaboravlja i potcjenjuje zbog čovjekove orijentacije na dunjaluk, trenutne interese ili je ipak u pitanju oslanjanje na neko životno iskustvo. Pogledajmo kroz nekoliko primjera iz islamske historije koje su nam prenijeli islamski velikani, kako djeca znaju ostaviti bez teksta i najveće umove i autoritete.
• Slavni arapski pisac iz vremena abasijske dinastije El-Džahiz (u. 868. god.) prenosi da mu je Sumama ibn Ešras, jedan od vođa mutezilijske sekte u to vrijeme, rekao: "Jednom sam ušao u kuću svoga prijatelja, a magarca sam ostavio pred vratima. Kada sam izašao, ugledao sam dječaka na svom magarcu, pa sam mu rekao: 'Kako se usuđuješ jahati moga magarca bez odobrenja?' Rekao je: 'Bojao sam se da ne ode, pa sam ga na ovaj način čuvao.' Rekao sam: 'Draže bi mi bilo i da je otišao nego da ga sad vidim pod tobom.' Na to je dječak rekao: 'Zamisli onda da ti je magarac otišao, pa mi ga pokloni.' Nakon tih njegovih riječi nisam znao šta da mu kažem."
• Poznati arapski pjesnik El-Asmai (u. 828. god.) rekao je: "Rekao sam jednom dječaku: 'Da li bi bio zadovoljan i sretan da imaš sto hiljada dirhema a da si budala?' Rekao je: 'Ne bih bio zadovoljan ni sretan s time.' Upitao sam: 'A zašto?' Odgovorio je: 'Bojim se da bi me ludost navela da učinim neki zločin zbog kojeg bih izgubio sav imetak, a ostao bih i dalje budala."'
• Prenosi se da je abasijski halifa Harun el-Rešid upitao dječaka od četiri godine: "Šta bi želio da ti poklonim?", a dječak mu je rekao: "Pokloni mi svoje lijepo mišljenje."
• Arapski pjesnik Ebu Ala el-Mearri (u. 1058. god.) sreo je jednog dječaka koji ga je upitao: "Jesi li ti onaj što je rekao: 'Iako sam rođen u potonjim generacijama, doći ću sa onim što prve generacije nisu mogle'?" El-Mearri je odgovorio: "Da, ja sam to rekao." Tada mu dječak reče: "Prve generacije su došle sa 28 slova arapskog pisma, možeš li ti izmisliti barem jedno novo slovo?" El-Mearri na to nije imao odgovor.
• Jedan šestogodišnji dječak učestvovao je u takmičenju iz učenja Kur'ana. Znao je ukupno pet džuzova napamet. Nakon završetka takmičenja organizatori su tražili da se, na završnoj svečanosti, svaki učesnik predstavi. Dječak se prilikom predstavljanja zbunio, pa je kazao da ima pet džuzova umjesto da kaže da ima šest godina. Svi prisutni su se tome nasmijali osim šejha Nasira el-Umera, hafizehullah. Šejh se tada svima obratio i kazao: "Dječak je pogriješio i pogodio. Njegova životna dob zaista jeste '5 džuzova'! Stvarni životni vijek čovjeka je onoliko koliko ga je u dobru proveo, a ne koliko je godina proživio..."
Koliko ti i ja imamo godina?! Stoga, ne potcjenjujte djecu, jer se među mnogima od njih kriju budući genijalci. Odgajati generacije na ponosu, poštovanju, prijatnosti i inspiraciji koju crpimo iz njih samih izgleda jako jednostavno, međutim, praksa nam pokazuje da oni koji se odluče za ove principe jako teško ustraju na njima. Brzo dođe do toga da sebi tražimo poslušne, a zanemarujemo i odbacujemo ponosne i samostalne. Naši savjeti brzo se pretvaraju u vrijeđanje. Prijatnost je ostala da živi na bajramima. A što se tiče djece, njih prihvatamo kao opterećenje kome kolokvijalno posvećujemo svu pažnju. Revidiranjem ove realnosti možemo zakoračiti u uspješan odgoj. A ima li ljepšeg vakufa koji ostavljamo od lijepog odgoja koji ostavimo u naslijeđe onima iza nas?!
