hfz. Edin Redžepović, prof.

Hadž i umra nisu obično putovanje niti samo niz obreda koje treba izvršiti. To je odlazak Allahu srcem prije nego tijelom. Zato se vjernik za njih ne priprema samo stvarima koje nosi u koferu, nego i onim što nosi u srcu.

Prije polaska lijepo je zastati, preispitati se, pokajati se Allahu, vratiti tuđa prava i očistiti svoj imetak. Sve to čovjeku pomaže da na hadž ili umru ode smirenije, iskrenije i svjesnije. Kada je nijet čist, imetak halal, a srce oslobođeno nepravde prema drugima, tada i sami obredi imaju dublje značenje i veću nadu da budu primljeni kod Allaha.

Ragib, rahimehullah, rekao je: "Komšija je onaj čija je kuća blizu tvoje. To je uzajamni pojam, jer neko nije komšija drugome osim ako je i taj drugi komšija njemu, poput brata ili prijatelja." (El-Mufredat fi garibil-Kur'an, str. 211)

Terminološko značenje komšiluka jeste: blizina u stanovanju ili onome što ima isto značenje.

Osnova međuljudskih odnosa jeste komunikacija. Bez kvalitetne komunikacije, međusobno razumijevanje postaje teško, a odnosi slabi i površni. Komunikacija je proces slanja i primanja poruka putem verbalnih i neverbalnih sredstava, to nisu samo riječi koje izgovaramo, već i ton glasa, izrazi lica, govor tijela, pa čak i tišina. Svaka poruka koju šaljemo drugima oblikuje način na koji nas oni doživljavaju i ima direktan utjecaj na kvalitet odnosa koje gradimo. Efikasna komunikacija zahtijeva jasno izražavanje misli, aktivno slušanje sagovornika i svijest o tome kako naše riječi i ponašanje djeluju na druge.

Razilaženje je prirodna stvar među ljudima zbog različitog poimanja i razumijevanja, međutim, uz ljubav, iskrenost i odanost, razilaženje ne smije ostaviti traga na muslimane.

Uzvišeni Allah kaže: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli -- njih čeka patnja velika." (Alu Imran, 105) Ovaj ajet ima značenje upozorenja vjernicima da se čuvaju toga da budu kao jevreji ili kršćani koji su se razišli u stavovima, pa su im se i srca razjedinila, nakon što su im došli poslanici i nakon što su im objavljene knjige.

Namaz u džematu jedan je od najuzvišenijih ibadeta i najljepših vidova pokornosti Allahu, džellešanuhu. Učenjaci su, oslanjajući se na hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksu ashaba, radijallahu anhum, zabilježili brojne adabe, pravila ponašanja koja se odnose na odlazak u džamiju, boravak u njoj i povratak iz nje. Njihova svrha jeste da vjernika pripreme i usmjere kako bi namaz u džematu doživio u njegovoj punoj vrijednosti i ljepoti. U nastavku donosimo neke od tih adaba.

Islam pridaje izuzetnu važnost znanju, jer znanje nije samo sredstvo za spoznaju vjerskih propisa, već i put ka približavanju Allahu, jačanju vjere i popravljanju stanja u društvu. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika i oni koji nose emanet znanja, pa se od njih traži da svojim ponašanjem, ahlakom i postupcima budu primjer onima koji ih slušaju i uče od njih. Kao što učenik ima svoje adabe i dužnosti na putu stjecanja znanja, isto tako i učenjak ima svoja pravila i standarde ponašanja koje mora poštovati kako bi znanje koje prenosi bilo istinski korisno i blagoslovljeno.

Znanje u islamu nije samo informacija -- ono je sredstvo približavanja Allahu, put spasa i svjetlo na ovom i budućem svijetu. Da bi znanje bilo korisno, tragalac za znanjem mora imati određene osobine i pridržavati se pravila ponašanja koja su kroz stoljeća isticali učenjaci i praktikovali najbolji među muslimanima. Ovi adabi su temelj na kojem se gradi uspješno stjecanje znanja i njegovo življenje u svakodnevnici.

Ramazan je poseban mjesec u islamu, ispunjen brojnim ibadetima, duhovnim nagradama i prilikama za čišćenje duše i tijela. To je mjesec u kojem vjernici jačaju svoju vezu s Allahom kroz post, namaz, učenje Kur'ana, sadaku i druge vidove pokornosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nam je mnoštvo smjernica i uputa o tome kako provesti ovaj mjesec na najbolji način, kako bi naša djela bila primljena kod Uzvišenog Gospodara.

Sadaka nije samo materijalna pomoć -- ona je istinski izraz vjere, saosjećanja i pročišćenja duše. U islamu, davanje sadake i zekata ima posebnu važnost, jer islam nas uči da dijelimo ono što volimo i da brinemo o drugima, ostavljajući trag na ovom i budućem svijetu. U nastavku teksta, u svjetlu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa i kur'anskih poruka, razmotrit ćemo važnost davanja sadake i zekata.

Adabi namaza ili pravila lijepog ponašanja prilikom obavljanja namaza predstavljaju temeljnu komponentu ibadeta. Namaz, kao srž muslimanskog vjerskog života, nije samo skup fizičkih pokreta i učenja, već duboko duhovan čin koji zahtijeva potpunu predanost, skrušenost i odgovarajuće ponašanje. Adabi namaza pomažu vjernicima da ibadet obavljaju u skladu s Allahovim uputama i praksom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Omer obnavlja džamiju El-Aksa

Džamija El-Aksa, koju je sagradio Ibrahim, alejhis-selam, bila je izložena prirodnim nepogodama (u godini 135. n. e.), a kada su Rimljani osvojili Jerusalem, car Hadrijan (117--138. n. e.) naredio je potpuno uništenje grada, nakon čega je na tom mjestu izgradio novi grad nazvan Elia Capitolina, stari hram zamijenio je novim hramom posvećenim paganskom bogu Jupiteru Kapitolinskom. U tom periodu Rimljani su izvršili konačni masakr nad stanovništvom, koji je označio kraj sudbine židova u Palestini, kako politički tako i demografski i religijski. Time je okončana veza između židova i Palestine na političkoj, demografskoj i vjerskoj razini. (Vidjeti: Historijske studije iz Kur'ana, 3/127)

El-Aksa je izgrađena četrdeset godina nakon Kabe

Ebu Zerr, radijallahu anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji je prvi mesdžid sagrađen na Zemlji?", a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Mesdžidul-haram u Meki." Ebu Zerr, radijallahu anhu, ponovo je upitao: "A koji je mesdžid sagrađen nakon Mesdžidul-harama?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Mesdžidul-Aksa." "Koliko je vremena proteklo između njihove gradnje", upitao je Ebu Zerr, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Četrdeset godina." (Buhari, br. 3366; Muslim, br. 520)

Ovaj autentični hadis kazuje da je Ibrahim, alejhis-selam, bio graditelj Kabe i El-Akse, i da je između gradnje ove dvije svete bogomolje proteklo četrdeset godina. (Halidi, El-Kasasul-kur'ani, 1/414)

Sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče muslimana da ima samopouzdanje i da ne zavisi od drugih, i da ne pristaje na poniženje i siromaštvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Bolje je da neko od vas uzme svoje uže, ode u planinu, donese naramak drva na svojim leđima, proda ih i time sačuva svoje dostojanstvo, nego da prosi od ljudi, koji će mu dati ili uskratiti." (Buhari)

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, kazuje: "Molio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je dao. Zatim sam ga opet molio, pa mi je opet dao. Treći put sam ga molio, pa mi je ponovo dao. Tada mi je rekao: 'O Hakime, ovaj imetak je sladak i privlačan. Ko ga uzme velikodušno, bit će mu blagoslovljen, a ko ga uzme sa pohlepom, neće mu biti blagoslovljen i bit će poput onoga koji jede, a nikad se ne zasiti. Gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje ruke (one koja prima)." (Buhari)

Pozivati da se čini dobro i odvraćati od lošeg osnovni su principi vjere koji su bili objavljeni svim Allahovim poslanicima. Ako bi se zanemarilo ovo znanje i propustilo djelovati u skladu s ovim principima, vjerska poruka izgubila bi svoju važnost i svrhu, što bi dovelo do širenja nereda, neznanja i zabluda. U takvom scenariju, ljudi bi najviše patili, a shvatili bi svoje greške tek kad bi bilo prekasno za ispravak.

Uzvišeni Allah kaže: "I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati -- oni će šta žele postići." (Alu Imran, 104)

Učenje Kur'ana predstavlja duboko poštovanje Gospodara i Njegovog govora i duhovnu praksu u islamu, a pravilno poštovanje adaba ključno je za ovo važno dobro djelo. Adabi prilikom učenja Kur'ana nisu samo vanjski oblici ponašanja, već odražavaju duboko poštovanje prema Božijoj Riječi i želju za duhovnim napretkom. Evo nekoliko ključnih adaba koji su važni prilikom učenja Kur'ana.

U islamu, poštovanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne ogleda se samo u izvršavanju vjerskih obaveza, već i u usvajanju edeba -- načina na koji se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao u životu i njegovanju osobina koje su bile njegova karakterna crta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ne samo nositelj Božije objave već i oličenje savršenstva u moralnom i ljudskom smislu. Dakle, edeb prema Poslaniku, alejhis-selam, predstavlja dublje razumijevanje islamskih načela kroz praktičnu primjenu tih vrijednosti u svakodnevnom životu.

Uzvišeni Allah dao je čovjeku mnogobrojne blagodati, koje ne može ni izbrojati i na kojima Mu ne može dovoljno ni zahvaliti. Čovjek nije u stanju da u potpunosti zahvali Uzvišenom Allahu jer je spram Njegove veličine kao zrno pijeska. Ali, kako bi barem približno spoznao veličinu Allaha, potrebno je da razmišlja o svemu što mu je On dao.

Allah je odredio da čovjek bude tek kapljica u utrobi svoje majke, pa ga je On obasuo Svojom pažnjom, čuvanjem, a onda je Svojom moći odredio da kapljica tekućine postane zakvačak, pa je podario da zakvačak postane zametak, a onda je odredio da iz zametka nastanu kosti i meso... Da li to može iko osim Allaha? Ne! (Ejmen Ahmed Muzejjen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 170)

Roditeljstvo je Allahova blagodat, ali istovremeno i kušnja. Djeca su ukras u životu na ovome svijetu, oaza smiraja, ali pod uvjetom da su čestito odgojena. Da bi se postigao uspjeh u odgoju djece, neophodno je posegnuti za brojnim metodama, a za podizanje i odgoj djece potrebno je imati znanje, iskustvo i praksu, ali i osobine kao što su širokogrudnost, strpljenje, samilost...

Prve godine djetetovog života najbitnije su za odgoj, jer tada se formira njegova ličnost, otkrivaju sposobnosti, talenti i sl. Bez sumnje, to je jedna od najzahtjevnijih skupina kada je riječ o odgoju, ali s druge strane, to je skupina koja najbolje prihvata, upija ono što im se nudi, najbolje i najviše se mijenja, kao što se kaže: "Djeca su poput tijesta u vašim rukama, oblikujete ih kako hoćete."

Dobročinstvo prema rodbini podrazumijeva brojne islamom propisane dužnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovao je veze sa svojom rodbinom, bio brižan i ljubazan prema njima, bez obzira na njihovu socijalnu ili ekonomsku poziciju.

U ajetu: "Bojte se Allaha, s imenom čijim jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze" (En-Nisa, 1), Uzvišeni Allah jasno nam ukazuje na važnost održavanja rodbinskih veza u životu.

Jedan od najvrednijih darova koje Allah može dati supružnicima jesu djeca. Novorođenče je Božiji poklon i veliki blagoslov za svakog roditelja. Uzvišeni Allah kaže: "Allah vam je dao supružnike od sebe i dao vam djecu i unuke od supružnika, dao vam je i različite vrste dobara. Zaista, Allah je milostiv prema vama." (En-Nahl, 72)

Djeca su dar od Allaha i On ih je stvorio da nam uljepšaju život i da nas raduju. Kao roditelji, staratelji i odgajatelji, na nama je da ispunimo svoje obaveze prema djeci, njegujemo ih, vodimo i usmjeravamo prema ispravnom putu.

Islam je uzdigao roditelje do stepena koji čovječanstvo nikad ranije nije poznavalo. Dobročinstvo prema roditeljima propisano je kao stroga obaveza. Na vrijednost dobročinstva prema roditeljima ukazuje činjenica da je ova obaveza spomenuta odmah poslije obaveze vjerovanja u Allaha i obaveze da se samo Njemu ibadet čini. U tom kontekstu Uzvišeni kaže*:* "I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ne pridružujte, a roditeljima dobročinstvo činite..." (En-Nisa, 36)

Uzvišeni Allah kaže: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' -- i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!' Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni -- pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju." (El-Isra, 23--25)

Bolest je kušnja koju Allah daje Svom robu, kako bi se pokazala jačina njegove vjere, odnosno imana. Jednako kao što je bolest kušnja za bolesnika, koji u tim trenucima ima potrebu za pažnjom, utjehom i drugom vrstom pomoći, tako je i kušnja za njegove najbliže.

Islam traži od muslimana da vode računa jedni o drugima, kako u stanju sreće, tako i u stanju nevolje i tegobe. Prema tome, veoma je bitno da se sjetimo naše braće muslimana koji su iskušani bolešću, da ih posjetimo i izrazimo svaku vrstu utjehe i podrške.

Ebu Hurejra, radijalllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome Allah hoće dobro, stavi ga na kušnju." (Buhari, br. 5645)

Kada Allah Svojim robovima želi dobro, iskuša ih u njima samima, njihovom imetku i djeci, kako bi to iskušenje bilo uzrokom praštanja grijeha i podizanja deredža, stepena. Svaka kušnja za vjernike je dobro i na ovome i na onome svijetu. Dobro je na ovome svijetu jer se na taj način sklanjaju u Allahovo okrilje, dovu Mu upućuju i ponizno šapuću svoje potrebe, dok se dobro na onome svijetu ogleda u tome što im se praštaju grijesi i podižu deredže.

Odjećom se naziva sve ono što pokriva čovjekovo tijelo. Svaki odjevni predmet, izrađen od vune, pamuka, lana, svile ili bilo kojeg drugog materijala, koji pokriva cijelo tijelo ili dio tijela muškarca ili žene, smatra se odjećom. (Muhammed Bekr Ismail, El-Fikhul-vadihu, 2/427)

Musliman treba nastojati da se lijepo i pristojno odijeva, da oblači samo ono što mu je dozvoljeno i da izbjegava ono što je zabranjeno, kao što je oblačenje svile i nošenje zlata, jer ovo dvoje zabranjeno je muškarcima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzevši svilu u desnu ruku, a zlato u lijevu, rekao je: "Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima mog ummeta." (Ebu Davud, 4057, sahih)

Putovanje je jedna od potreba koju nam nameće život na ovom prolaznom dunjaluku. Hadž, umra, borba na Allahovom putu, traženje znanja, trgovina, posjeta prijateljima, rodbini, bolesniku... sve su to radnje koje iziskuju da se čovjek pokrene, tj. da putuje.

Putovanje je sredstvo kojim se spašava od onog od čega se bježi ili pak dospijeva onom traženom i željenom. (Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, 4/176)

Selam je pozdrav muslimana koji je utemeljen na Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedno od Allahovih lijepih imena jeste Es-Selam, a znači izvor mira i sigurnosti. Uzvišeni Allah je izvor mira i izvor sigurnosti. Jedno od imena Dženneta je Darus-selam -- Kuća mira. Nazivanje selama je praksa bogobojaznih i čestitih Allahovih robova. Zbog toga muslimani nazivaju selam jedni drugima i na taj način žele jedni drugima svako dobro, mir i spas. Analizirajući hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo vidjeti da je prvi pozdrav na ovom svijetu bio upravo islamski pozdrav, poznat kao selam, na što se ukazuje u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada je Uzvišeni Allah stvorio Adema, alejhis-selam, naredio mu je: 'Idi i onoj grupi nazovi selam!', a to je bila grupa meleka koja je sjedila, 'pa slušaj šta će ti odgovoriti, jer će to biti tvoj pozdrav i pozdrav tvoga potomstva!' Adem, alejhis-selam, otišao je i rekao im: 'Es-selamu alejkum!', a oni su mu odgovorili: 'Es-selamu alejke ve rahmetullah!'" (Muslim, 2841)

Novotarija označava svaku novu stvar kojoj ne postoji prethodno slična. Uvođenje novih stvari u vjeru smatra se novotarijom, a vjerom se smatra sve ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah upotpunio je ovu vjeru prije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah kaže: "Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maida, 3)

Na zabranu novotarija ukazuju mnogi kur'ansko-hadiski tekstovi.

Spavanje je velika blagodat koju je Allah darovao Svojim robovima kako bi se odmorili od svakodnevnih aktivnosti i trke za životnim potrebama i kako bi se tijelo odmorilo i prikupilo snage za naredni dan. Uzvišeni Allah kaže: "Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete" (El-Kasas, 73); "I san vaš počinkom učinili, i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili" (En-Nebe, 9--11). Čovjek mora spavati i ta potreba utkana je u njegovu prirodu, štaviše, san je sastavni dio života i stoga razuman treba da bude svjestan ove činjenice. U narednom dijelu teksta navest ćemo određene adabe i sunnete spavanja.

Hrana je jedna od najvećih Allahovih blagodati čovjeku. Uzvišeni je rekao: "Neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju, Koji ih gladne hrani i od straha brani." (Kurejš, 3--4)

Uzvišeni Allah kaže: "On ne govori po hiru svome -- to je samo objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah pojašnjava nam da sve o čemu je govorio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije govorio sam od sebe, već je govorio objavom, koja mu se obznanjuje od Njega Uzvišenoga.

Uzvišeni Allah kaže: "On je Onaj Koji je nekima poslao, između njih Poslanika, da im kazuje Njegove znake, i da ih očisti, i Knjizi i mudrosti ih nauči, premda su prije bili u očitoj zabludi!" (El-Džumua, 2)

Imam Šafija u vezi sa navedenim ajetima kaže: "U ovim ajetima Uzvišeni Allah ističe da su Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeni Knjiga i mudrost. Knjiga je Kur'an, a mudrost nije ništa drugo do hadis ili sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Muhammed b. Idris eš-Šafii*,* Er-Risala, str. 78) Ovako je većina učenjaka shvatila riječ mudrost u navedenim ajetima.

Metodologija ehli-sunneta vel-džemata u akidi -- vjerovanju gradi se na jasnim, snažnim i nedvosmislenim principima i pravilima. U ovom tekstu bit će riječi o principima najbolje generacije muslimana, naših ispravnih prethodnika, spašene skupine, u akidi, ehli-sunneta vel-džemata, koji su ih u svemu slijedili.

Naš odnos prema ashabima

Uzvišeni Allah odabrao je najbolje ljude za  drugove -- ashabe* *Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga pomogli u najčasnijoj ulozi i dostavljanju emaneta vjere.

Vjerovanje u kader predstavlja čvrsto ubjeđenje da se sve, bilo dobro ili zlo, dešava Allahovom odredbom i Njegovom voljom, da Allah radi ono što On hoće, da ništa ne izlazi van Njegovog htijenja, ništa na svijetu ne izlazi iz Njegove odredbe i sve je rezultat samo Njegovog upravljanja. Niko ne može izbjeći ono što mu je određeno, niti ono što mu je zapisano u Knjizi – Levhi-mahfuzu.

Vjerujemo da je Allah tvorac ljudskih djela, dobrih i loših. Pored toga, On naređuje i zabranjuje Svojim robovima i omogućio im je da sami izabiru svoja djela, nisu prisiljeni da ih čine, nego se ona dešavaju shodno njihovoj moći.

Allah Svojom milošću upućuje koga hoće, a Svojom mudrošću odvodi u zabludu koga hoće. On neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi bit će pitani.

Vjerovanje u kader i odredbu Uzvišenog Allaha jedan je od ruknova imana, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio Džibrilu, alejhis-selam, kada ga je pitao o imanu, rekavši: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.” (Muslim)

Vjerovanje u Sudnji dan jedan je od temelja islamskog vjerovanja. Ko bude vjerovao u Sudnji dan, vjernik je, a ko u njega ne bude vjerovao, ne može biti vjernik. Vjerovanje u Sudnji dan predstavlja vjerovanje u sve ono što nas je obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu, u što spadaju događaji poslije smrti, ispitivanje dvojice meleka, patnja ili uživanje u kaburu, proživljenje nakon smrti, sakupljanje na jednom mjestu radi obračuna, izlaganje knjiga u kojma su zabilježena ljudska djela, obračun, vaganje djela, Havd, sirat ćuprija, Džennet, Džehennem, i sve što je Allah pripremio za njihove stanovnike.” (Dr. Muhammed Neim, El-Imanu erkanuhu, hakikatuhu ve nevakiduhu, str. 111)

Uzvišeni: “Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet.” (El-Bekara, 177)

Poslanici su ljudi koje je odabrao Uzvišeni Allah da bi im dostavio poslanicu, naredio im da je prenesu narodu kojem su poslati i da ih obavijeste o propisima čije im je izvršavanje Allah stavio u dužnost, kao i da prenesu ostale vijesti koje su im objavljivane. (Abdullah b. Muhammed et-Tajjar, Sažeti govor o temeljima islama)

Izraz “vjerovjesnik” u arapskom jeziku vodi porijeklo od riječi “en-nebeu”, što znači “vijest, obavijest”. Allah, dželle šanuhu, kaže: “O čemu oni jedni druge pitaju? O Vijesti velikoj” (En-Nebe, 1–2).

Vjerovjesnik je nazvan vjerovjesnikom zato što ga je Allah obavještavao i objavljivao mu: “Reče ona: ‘Ko te o tome obavijestio?’ Reče: ‘Obavijestio me Onaj Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten’” (Et-Tahrim, 3). (Lisanul-areb, Besair zevi temjiz, Lavamia envar behije)

Jedan od temelja islamskog vjerovanja jeste nepokolebljivo vjerovanje u objave i poslanice koje je Uzvišeni Allah objavio Svojim robovima putem poslanika i vjerovjesnika.

Uzvišeni Allah objavio je knjige kako ljudi na Sudnjem danu ne bi imali nikakvo opravdanje za eventualno nevjerstvo na dunjaluku i kako bi one bile jasan putokaz onima koji žele krenuti Pravim putem. (Dr. Muhammed Jusri, Sažeti prikaz islamskog vjerovanja)

Vjerovanje u Allahove knjige predstavlja čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah slao knjige (objave) koje su ljudima prenosili Božiji poslanici. (Sejjid Sabik, El-Akaid el-islamijje)

Vjerovanje u meleke jedan je od temelja islamskog vjerovanja. Čovjekovo vjerovanje ne može biti potpuno i ispravno bez ovog temelja. Meleki spadaju u nevidljivi svijet – gajb, a Allah je pohvalio one koji u Njega vjeruju potvrđujući ono o čemu su ih Allah i Njegov Poslanik obavijestili.

Meleki su svijet različit od svijeta ljudi i džina. To je plemeniti svijet, u potpunosti čist i nepatvoren. Meleki su časni i bogobojazni, obožavaju Allaha istinskim ibadetom.

Riječ “melek” u arapskom jeziku potječe od korijena riječi “eleke”, “el-meleeketu” i “el-meleku”, što bi značilo poslanica. Otuda je izvedena riječ “el-melaik”, jer su oni Allahovi izaslanici. (Dr. Sulejman el-Eškar, Svijet časnih meleka)

Prvi i elementarni temelj vjerovanja jeste vjerovanje u Allaha Jednog i Jedinog. Vjerovanje u Allaha temelj je svih prijašnjih objava, poziv svih poslanika. Vjerovanje u Allaha podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Allah Gospodar svega, Onaj koji jedino zaslužuje da Mu se ibadet čini, Njegova imena su najpotpunija i najsavršenija, opisan je savršenim svojstvima i On je uzvišen od svih manjkavosti i nedostataka koje Mu ljudi pripisuju. Istinsko vjerovanje u Allaha je razlog sreće i spasa i na dunjaluku i na ahiretu.