Kurra hfz. Sead Kumro, prof.

"Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' -- i on bi." (Alu Imran, 59)

Ovaj ajet objavljen je povodom izaslanstva iz Nedžrana, kada su prigovorili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove riječi: "Isa je Allahov rob i Njegova riječ." Rekli su: "Pokaži nam roba kojeg je Allah stvorio bez oca." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: "A Adem, ko mu je bio otac? Zar se čudite Isau što nema oca, a Adem nema ni oca ni majke?" Na to se odnose i riječi Uzvišenog: "Oni ti neće nijedan prigovor (primjer) postaviti (Isa, alejhis-selam), a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti (primjer Adema)." (El-Furkan, 33)

Nuajm el-Mudžmiri prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista će moj ummet doći na Sudnji dan svijetlih lica i blistavih tragova (na rukama i nogama) od abdesta. Zato, ko od vas može da produži svoj sjaj (tj. da upotpuni i lijepo obavi abdest), neka to učini." (Buhari, 136; Muslim, 246)

"Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: 'Trgovina je isto što i kamata.' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu." (El-Bekara, 275)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je davati prednost desnoj strani prilikom obuvanja, češljanja, čišćenja, i u drugim stvarima." (Buhari, 168; Muslim, 268)

"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika -- liče bašči na visoravni na koju se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. -- A Allah dobro vidi ono što vi radite." (El-Bekara, 265)

U prethodnim ajetima i primjerima koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah detaljno je govorio o različitim situacijama koje se mogu desiti prilikom udjeljivanja milostinje. Svevišnji je 261. ajet sure El-Bekare počeo riječima koje treba da budu motivacija za udjeljivanje na Allahovom putu, jer sadrži obećanje ogromne nagrade za milostinju koja se udijeli. Zatim je Uzvišeni pojasnio određene uslove za dobijanje obećane nagrade, a to su: ne prigovarati za udijeljenu sadaku i ne vrijeđati osobu kojoj je sadaka data. Naime, bolje je osobi da kaže/udijeli lijepu riječ nego da udijeli sadaku popraćenu prigovaranjem i uvredama, jer to ukazuje na neiskrenost i loše ophođenje prema onome ko je u potrebi. Ovdje je neophodno napomenuti da je sadaka potrebnija onome ko udjeljuje nego onome ko je prima. Siromašna osoba treba milostinju radi ovosvjetskih potreba, poput jela, pića, odjeće i plaćanja računa, dok onaj ko udjeljuje treba milostinju radi dobrih djela i ahiretske nagrade.

Bio sam (Jahja El-Mazini) prisutan kada je Amr b. Ebu Hasan upitao Abdullaha b. Zejda, radijallahu anhu, o abdestu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je donio posudu s vodom i pokazao kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio. On je polio vodu na svoje ruke i oprao ih tri puta. Zatim je stavio ruke u posudu, isprao usta i nos tri puta, zahvatajući vodu tri puta. Nakon toga, opet je stavio ruke u posudu i oprao lice tri puta. Zatim je stavio ruke u posudu i oprao ruke do laktova dva puta. Nakon pranja ruku, stavio je ruke u posudu i potrao po glavi, pomičući ruke naprijed i nazad. Potom je opet stavio ruke u posudu i oprao noge.

U drugoj predaji spominje se da je potirao glavu počevši od prednjeg dijela sve do potiljka, pa ih vratio nazad do mjesta odakle je počeo.

U još jednoj predaji stoji: "Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i iznio nam vodu u posudi od žutog metala." (Buhari, 186; Muslim, 235)

"O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. -- A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put." (El-Bekara, 264.)

U prethodnom kur'anskom primjeru u prošlom broju, koji govori o nagradi za udjeljivanje na Allahovom putu, Svevišnji Gospodar uporedio je milostinju sa zrnom koje se posije u čistu i plodnu zemlju, pa iz tog zrna nikne sedam klasova, a u svakom klasu nalazi se stotinu zrna. Ovim primjerom Milostivi Allah ukazuje na obilnu nagradu koju može očekivati onaj ko udjeljuje isključivo radi Njegovog plemenitog lica, ali i na Svoju dobrotu, milost i plemenitost, jer daruje mnogostruku nagradu za jedno učinjeno djelo.

Humran, štićenik Osmana b. Affana, prenosi da je Osman zatražio vodu za abdest, zatim polio vodu iz posude po rukama i oprao ih tri puta. Potom je desnom šakom zahvatio vodu, isprao usta, ušmrknuo vodu u nos i išmrknuo, potom je oprao lice tri puta i tri puta ruke do iza laktova, zatim je potrao glavu, a onda je svaku nogu oprao tri puta i rekao: "Ovako, kao što sam ja uzeo abdest, vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uzima i kaže: 'Ko uzme abdest ovako kao što sam ja uzeo i klanja dva rekata namaza ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku, Allah će mu oprostiti minule (manje) grijehe.'" (Buhari, 164; Muslim, 226)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada pas pije iz posude nekoga od vas, neka je opere sedam puta." U verziji koju bilježi Muslim stoji: "Prvi put neka je opere zemljom." Također, u hadisu koji prenosi Abdullah b. Mugaffel, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada pas pije iz posude, operite je sedam puta, a osmi put istrljajte je zemljom." (Buhari, 172; Muslim, 279)

"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. -- A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekara, 261)

U ovom kur'anskom ajetu Uzvišeni Allah navodi prelijep primjer koji budi srca i podstiče vjernika da udjeljuje na Allahovom putu, ne precizirajući kome treba udjeljivati: da li porodici, siromasima, bolesnima ili prezaduženima. Svevišnji Gospodar je u 248. ajetu rekao: "Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? -- A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti", općenito motivirajući vjernike da udjeljuju na Allahovom putu i da budu svjesni da će im ono što udijele mnogostruko nadoknaditi.

Kad se pozovu svjedoci na Sudnjem danu, najljepša pohvala koja će ti biti izrečena bit će pohvala o tome da je tvoj hod ovim svijetom bio obasut plemenitim djelima koja su koristila onima u stanju potrebe. Najviše će te radovati saznanje da si bio poput kišne kapi, koja, gdje god da padne, budi nadu, širi bereket, ulazi u srca ljudi i uljepšava svijet svojim rahmetom, baš poput proljetne kiše koja budi uspavanu i mrtvu prirodu, pa joj unosi boju i miris, te postaje mjesto nastanka novog života.

Ti treba da žudiš da postaneš milost koja je darovana, iščekivana pomoć za kojom vape ranjene duše, svjetlo koje rasvjetljuje tmine i cigla koja upotpunjuje veličanstvenu građevinu. Poput blagog povjetarca, unosiš blagost u živote ljudi i ostavljaš u njihovim srcima tragove čije ih dubine čine istinski sretnim, posebno ona srca koja su dugo bila slomljena. Zar ne vidiš koliko ljudi tragaju za srećom u životu, za duhovnim ispunjenjem i smislom života!? Koja god osoba tvrdi da ne treba sreću, da ne žudi za osjećajem zadovoljstva i smirenosti, takva osoba prvo sebe laže, a onda i sve druge, i vjerovatno nije dovoljno hrabra da prihvati činjenicu da se jedina istinska sreća krije u pokornosti Allahu.

Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike! (El-Bekara, 223)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne mokri u stajaću vodu, koja ne teče, a zatim da se u njoj okupa." U drugoj verziji hadisa stoji: "Neka se niko od vas ne kupa u stajaćoj vodi dok je džunup." (Buhari, 239; Muslim, 282 i 283)

Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. (El-Bekara, 187)

Ovaj ajet, iako u njemu nisu jasno upoređena dva pojma, može se smatrati poređenjem na osnovu značenja. Smisao ovog ajeta je da su supruge muževima poput odjeće koju oblače, koja ih prekriva i uljepšava, a i muževi su suprugama poput odjeće -- pokrivaju ih i uljepšavaju, spolja i iznutra. Riječ "odjeća" u ovom ajetu ima značenje smirenosti i sigurnosti, pa muž nalazi smirenost uz svoju suprugu i osjeća se spokojno s njom, a i žena nalazi smirenost uz svog muža i osjeća se sigurno s njim. Ovaj kur'anski primjer objedinjuje više različitih značenja u vezi sa supružnicima i odjećom, nadilazeći samo puko pokrivanje, kako je već prethodno spomenuto.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos pa je ispuše. Ko se čisti nakon obavljanja nužde, neka to učini neparan broj puta. A kada se neko od vas probudi iz sna, neka opere ruke prije nego što ih stavi u posudu za abdest, jer niko ne zna šta su mu ruke dodirivale tokom noći." A u verziji koju bilježi imam Muslim kaže se: "Neka uvuče vodu u nozdrve i ispere ih." U drugoj verziji hadisa stoji*: "Ko se abdesti, neka ispere nos."* (Buhari, br. 162; Muslim, br. 278)

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. -- A Allah motri na ono što radite. (El-Bekara, 74)

U nastavku sure El-Bekara, a kao četvrti primjer, Svevišnji Allah navodi slučaj sinova Israilovih kojima je Allah slao veliki broj čuda i znakova ne bi li prihvatili Allaha za Gospodara i ne bi li Mu iskreno ispovijedali vjeru. Uzvišeni Allah počastio je sinove Israilove mnogim blagodatima, slao im je poslanike, spasio ih je od faraona, davao im je prelijepu hranu, podario im je dvanaest vrela, međutim, oni su i dalje bili nezahvalni i izrazito drski prema Musau, alejhis-selam, i njegovom Gospodaru. Pored svih blagodati koje su uživali, oni su od Musaa, alejhis-selam, tražili da vide Allaha, da im obilnu i raznovrsnu hranu zamijeni krastavcima, lukom i lećom, zapitkivali su ga o kravi, koju su trebali prinijeti kao žrtvu, kakva treba da bude, a povrh svega toga, napravili su sebi tele koje su pored Allaha obožavali. Toliki znaci i tolike blagodati, a opet su srca ispunili nevjerstvom i zabludom.

Abdullah b. Amr b. As, Ebu Hurejra i Aiša, radijallahu anhum, prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško se petama od Vatre!" (Buhari, br. 60; Muslim, br. 241)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko izgubi abdest, Allah mu ne prima namaz sve dok ponovo ne uzme abdest." (Buhari, 135; Muslim, 225)

"Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto iznad nje; oni koji vjeruju -- ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju -- govore: 'Šta to Allah hoće s ovim primjerom?' Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje, ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike." (El-Bekara, 26)

Kada su licemjeri čuli ajete u kojima je Uzvišeni Allah naveo dva primjera za licemjere: "Oni su slični onome koji potpali vatru...", "Ili su slični onima koji za vrijeme silnog pljuska...", licemjeri su počeli proizvoljno tumačiti te ajete i rekli su da Allahu ne dolikuje da navodi takve primjere, jer, kako su oni smatrali, takvo navođenje primjera nije korisno i nema nikakvog smisla, naročito jer se radi o Allahu, Uzvišenom i Velikom. Želeći da se prikažu kao istinski vjernici, koji čvrsto vjeruju u Allaha i čija su srca ispunjena uvjerenjem, isticali su da nema potrebe za takvim primjerima. Itekako su shvatili prva dva kur'anska primjera i da se radi o njima, svjesni da Allah zna njihove tajne i šta u srcima kriju, pa kao da su htjeli ne samo da omalovaže objavljene ajete, koji su se odnosili na njih, već su htjeli i da omalovaže i Allaha, indirektno aludirajući na to kakav je to Gospodar pa da navodi ovakve primjere.

Prvi hadis iz djela "Umdetul-ahkam"

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Doista se djela vrednuju prema namjerama, i doista svakom čovjeku pripada ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko učini hidžru radi neke dunjalučke koristi ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je za ono što je naumio.'" (Buhari, 1; Muslim, 1907)

Svevišnji Allah objavio je u Kur'anu mnoštvo primjera i obavijestio je ljude o tome da će im navoditi primjere kako bi oni o njima razmislili, što ukazuje na važnost kur'anskih primjera. U svakoj kur'anskoj suri Allah navodi neke primjere, a, uz Allahovu pomoć i Njegov blagoslov, počet ćemo komentar primjera iz sure El-Bekara.

Svevišnji Allah objavio je Svoju Knjigu kao uputu, lijek, milost, blagoslov i primjer cjelokupnog načina života, i to je neosporna činjenica, a isto tako pojasnio je sve što je neophodno kako bi ljudi bili sretni na ovom i budućem svijetu. Analizirajući kur'anske ajete doći ćemo do zaključka da se kur'anski tekst generalno može podijeliti na tri dijela.

Prvi dio predstavljaju ajeti koji govore o Allahu Uzvišenom i u kojima je Allah Sebe opisao. Ajeti u kojima Allah izravno govori o Sebi jesu ajeti u kojima je Svevišnji spomenuo Svoja lijepa imena i savršena svojstva, kao kada kaže da je Mudri, Milostivi, Sveznajući, Svečujući itd. Indirektno se Allah opisuje ljudima kroz ajete koji govore o stvaranju ljudi, nebesa i Zemlje, meleka i džina, Dženneta i Džehennema, i kako je On sve uredio i kako se o svemu brine.

Nakon što smo u prethodnom broju pisali o uvodu u djelo Umdetul-ahkam, koje je autor počeo riječima slave, hvale i veličanja Uzvišenog Allaha, i donošenjem selama i salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te komentara uvaženog učenjaka Muhammeda eš-Šenkitija na uvod autora, u ovom broju navest ćemo razlog zbog kojeg se autor odlučio za pisanje ovog hadiskog djela, i počet ćemo sa osnovnim smjernicama koja obuhvataju poglavlje o čistoći.

Autor, Allah mu se smilovao, započeo je svoje djelo Umdetul-ahkam riječima: "Hvala Allahu, Vladaru, Uzvišenom, Jedinom, Potčinitelju svega. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Koji nema sudruga, Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnog, Koji mnogo prašta. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i odabrani poslanik, neka su salavat na njega, na njegovu porodicu i odabrane ashabe."

Ramazan predstavlja idealnu priliku da našoj djeci približimo i omilimo osnovne ibadete islama, poput namaza, posta, učenja Kur'ana, pomoći drugima, kao i lijepog ophođenja prema ljudima.

Po svojoj prirodi djeca nisu toliko svjesna nagrada koje im Allah obećava za određena djela koja izvrše. Djeca više čine djela gledajući i promatrajući odrasle, a najviše svoje roditelje. Stoga je neophodno da se trudimo da mjesec ramazan iskoristimo da što više vremena provodimo sa svojom djecom, govoreći im o postulatima islama, i praktično demonstrirajući ono o čemu smo im govorili. Djeci su najveći uzor roditelji, pa nam je obaveza da, pored praktičnih obreda, dijete oplemenimo lijepim moralnim vrlinama.

Kada rob sretne svog Gospodara na Sudnjem danu, a provodio je dio svog vremena u halkama stječući znanje i nadajući se Allahovoj milosti, tada će naći svjedoka koji će svjedočiti u njegovu korist -- da je time želio isključivo Allahovo zadovoljstvo. Molimo Allaha Uzvišenog, Gospodara Arša, da nas učini od onih koji su iskreni i koji teže nagradi koju je Svevišnji obećao!

Allahu su, od Njegovih robova, najdraži učeni ljudi, koje je odabrao da budu nasljednici poslanikā i kojima je podario veliko dobro sve dok nisu dostigli stepene bogobojaznih i sretnih. Uzvišeni je učene pohvalio u Svojoj plemenitoj Knjizi rekavši: "A Allaha se boje od robova Njegovih učeni." (Fatir, 28)

Srca učenih ispunio je bogobojaznošću i učinio ih je predvodnicima dobra time što se njihovom riječju promovira i širi ova vjera, a zar ovo samo po sebi nije velika odlika i dobro koje im je podario! Oni su svjetiljke kojima se navodi onaj koji luta i koji se izgubio u tminama grijeha i nepokornosti. Znanje je velika blagodat koju Allah daje onome kome On hoće.

Nema roditelja koji ne žudi i ne čezne da u budućnosti vidi svoju djecu kao uspješne, sigurne, samouvjerene, karakterne i korisne jedinke društva. I to je osjećaj koji je Allah Milostivi usadio u srce svakog čovjeka, tako da je briga o djeci i njihovoj budućnosti jedna od mnogih preokupacija, ako ne i glavna preokupacija roditelja.

Međutim, jedno je vidjeti svoju djecu kako rastu, sazrijevaju, završavaju škole, pronalaze poslove i zarađuju za svoje potrebe, a sasvim je drugo, i mnogo važnije, gledati svoju djecu kako sve to isto obavljaju ali uz vjeru u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nadajući se nagradi i vječnom uspjehu. Ovo nam pokazuje da je vjerničkoj, muslimanskoj porodici, veoma važna, ako ne bi trebala biti i najvažnija činjenica, da joj djeca odrastaju i žive u pokornosti Allahu. Koliko bi roditelj dao novca da dijete, koje je odraslo a koje ne živi u pokornosti Allahu, vrati na stazu islama i pravi put!? Dao bi sve što posjeduje.

Razumijevanje i izvođenje propisa iz hadisa kompleksna je oblast i kako bi se dobila potpunija slika o tome, neophodno je upoznati se s pravilima razumijevanja hadisa.

Neka od ovih pravila izdvojena su iz različitih knjiga, poput poznatih hadiskih zbirki i komentara tih zbirki, i knjiga islamskog prava, zatim iz sljedećih naslova: Medžmuul-fetava, šejhul-islama Ibn Tejmijje (umro 728. h. g.), Bedaiul-fevaid, Tehzibus-sunen, Ahkamu ehluz-zimma, Ibn Kajjima el-Dževzija (umro 751. h. g.), Džamiu ulumi vel-hikem, Ibn Redžeba el-Hanbelija (umro 795. h. g.), i drugih, koje je u sažetoj formi sabrao uvaženi doktor Muhammed b. Omer Bazmul u svom djelu El-Metali vel-usul fi fehm ehadisir-resul, a na koja ćemo se u nastavku osvrnuti i ukratko pojasniti.

Djeca su emanet, odgovornost, od Svemogućeg Allaha, Koji djecu daje kome hoće i kad On hoće, a uskraćuje iz Svoje mudrosti onome kome On hoće. Djeca kao odgovornost od Allaha zahtijevaju stalnu brigu i odgoj i obrazovanje koji će biti zasnovani na zdravim temeljima. Otuda bi svaki odgajatelj trebao da nauči kako da ovom emanetu dā njegovo pravo, učeći i koristeći sredstva i načine pomoću kojih će ostvariti svoju obavezu, a sve s ciljem da postigne najbolji rezultat.

Opće je poznata činjenica da je Uzvišeni Allah, pored poslanika koje je odabrao da dostave poslanicu, odabrao određene Svoje robove kojima je ukazao Svoju ljubav i bereket, i učinio ih predvodnicima dobra, onima koji, nakon poslanika, upućuju ljude ka Pravom putu, podstičući ih da čine dobra djela i da izbjegavaju činjenje loših djela. Allahu su, nakon poslanika, najdraži, i najviše voli, učenjake, koje je učinio nasljednicima poslanika. Uzvišeni kaže: "A samo se Allaha, među robovima Njegovim, boje učeni." (Fatir, 28)

Na posebnost i odlikovanost učenjaka ukazuju mnogi kur'ansko-hadiski tekstovi koji govore o vrijednosti znanja općenito. Tako svaki kur'anski ajet koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori o vrijednosti učenjaka, a i svaki hadis koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori i ukazuje na vrijednost islamskih učenjaka.

Govoreći o islamu kao vjeri, opće je poznato da je islam utemeljen na dvije komponente: Kur'anu i sunnetu. Kur'an je Allahov govor koji je objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka Džibrila, dok je sunnet, pojednostavljeno rečeno, razumijevanje i rad po Kur'anu u praktičnom smislu. Tako nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupcima, praktično pojasnio kur'anske smjernice i upute.

Kada je u pitanju poznavanje hadiske znanosti, prvo što razumijemo pod tim izrazom jeste poznavanje vjerodostojnih i nevjerodostojnih hadisa, jer su upravo ove dvije vrste hadisa povezane s razumijevanjem sunneta i zaključivanjem praktičnih propisa iz tih hadisa. Međutim, podjela hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti predstavlja krajnji rezultat do kojeg je osoba došla, a nakon što je prethodno uložila trud i napor, primjenjujući pravila i metodologiju drugih grana hadiske znanosti. Ovdje nećemo spominjati odlike i vrijednost hadiske znanosti, jer bi nam to uzelo isuviše prostora, ali je dovoljna odlika ta što se ova nauka bavi drugim izvorom vjere, to jest riječima, djelima i prešutnim odobrenjima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji su objava od Gospodara svjetova: "On ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)

Iščitavajući knjige islamskih učenjaka općenito, a učenjaka islamskog prava posebno, ne možemo a da se ne zapitamo kako su oni dolazili do konačnog propisa određenog pravnog pitanja. Kroz historiju islama upoznat ćemo plejadu vrsnih poznavalaca islama, kako njegovih osnova tako i njegovih sporednih disciplina, koji su ostavili neizbrisiv trag u historiji kompletnog čovječanstva. Kao pripadnici ovog časnog i plemenitog ummeta ponosni smo na sve one vrsne poznavaoce islamskih znanosti, koji su, žrtvujući svoje vrijeme, zdravlje, porodice i imetak, ostavili iza sebe izrazito veliku riznicu praktičnog znanja i mudrosti. Ono što će nama, običnim muslimanima, uvijek biti aktuelna teme jeste pitanje kako su ovi veliki učenjaci stekli tako obimno znanje i kojim su principima dolazili do određenih zaključivanja i na koji su način izvodili određene islamske propise.

Ashabi, prijatelji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su izuzetno važnu ulogu u očuvanju i prenošenju islama generacijama koje su došle nakon njih, i to je neosporna činjenica koje ćemo biti svjesniji kada shvatimo i spoznamo da su oni bili u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su u njegovom prisustvu prakticirali vjeru, a da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, generalno odobrio, što znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eventualne greške i pogrešne postupke kod ashaba ispravio i da ih je nakon toga uputio na ono što je bolje i čime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni.

Govoreći o prvoj generaciji muslimana, Svevišnji je rekao: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)

Svakim danom tehnologija se sve više razvija, čovjek dolazi do novih naučnih saznanja i tehnoloških dostignuća, posebno u informatičkom sektoru, razvijaju se nove aplikacije i pojavljuju nove društvene mreže.

U početku su društvene mreže služile prvenstveno kao nezaobilazan kanal komunikacije i povezivanja ljudi, razmjene informacija, ostvarivanja novih i uspostavljanja starih veza među ljudima.

Međutim, danas je uticaj društvenih mreža znatno prevazišao svoje početne odrednice, tako da je skoro nemoguće u našem društvu pronaći osobu da nije, na bilo koji način, aktivna na društvenim mrežama.

Prilikom razumijevanja sunneta i procesa zaključivanja pravnih propisa, pored poznavanja kur'anskih ajeta, koji govore o određenoj islamsko-pravnoj tematici, neophodno je poznavati hadise koji govore o tom istom poglavlju. Prethodno smo govorili o važnosti tematskog sakupljanja hadisa te analiziranja njihove autentičnosti, a ovdje ćemo detaljnije govoriti o poznavanju hadisa koji govore o pravnim propisima u islamu -- ehadisul-ahkam.

Ehadisul-ahkam u širem smislu odnosi se na hadise koji govore o propisima, a u užem smislu odnosi se na hadise koji su preneseni sa ispravnim lancem prenosilaca, iz kojih se, na vrlo specifičan način, može zaključiti određeni pravni propis.

Poznavanje vrste hadisa u kojima se neki od prenosilaca dvoumi, bilo da je u pitanju ashab ili generacija poslije ashaba, od velikog je značaja za onoga ko nastoji da izvuče i zaključi određene propise iz hadisa. Smisao ovog pravila jeste da osoba koja treba da dođe do određenog propisa ima znanje o tome da li je određena riječ ili rečenica u hadisu dvoumljenje prenosioca ili nije, zatim koja je riječ mjerodavna u datom hadisu, te da li je moguće uskladiti obje riječi.

Pod dvoumljenjem prenosioca podrazumijeva se da prenosilac hadis prenosi s dva izraza naglašavajući i praveći između njih razliku riječju "ili". Također, u ovu vrstu hadisa ubraja se hadis koji prenosilac jednom prenosi koristeći jedan izraz, a drugi put drugi izraz.

Za razumijevanje sunneta potreban je određen nivo znanja i poznavanja stručnih termina, posebno vrsta hadisa, kao što su općeniti (ām) i posebni (hās), kao i o neodređeni (mutlak) i određeni (mukajjed) hadisi, a kako bi se razumijevanje ove tematike upotpunilo, neophodno je nešto kazati i o mubejjen i mudžmel hadisima.

U arapskom jeziku riječ idžmal znači nešto sabrati ili sažeti, dok se ova riječ u metodologiji islamskog prava definira kao "sve što ima potrebu da bude pojašnjeno".

Za pravilno razumijevanje sunneta potrebno je poznavati određena pravila. U prošlom broju govorili smo o pravilu poznavanja općenitosti i posebnosti hadisa, a ovom prilikom posvetit ćemo se temi koja se usko veže za prethodnu, a to je neodređenost (mutlak) i određenost (mukajjed) hadisa.

Iako su ovo izrazi koji se najviše koriste u disciplini poznatoj kao metodologija islamskog prava (usuli-fikh), ipak se koriste i u drugim islamskim disciplinama, kao što je slučaj u hadiskoj nauci, a detaljnije u nauci o razumijevanju sunneta.

Kada govorimo o razumijevanju sunneta, te propisa sadržanih u hadisima, neminovno je posjedovanje znanja o tome da znamo da li je određeni tekst hadisa općenit (ām) ili poseban (hās). Općenitost podrazumijeva da određeni izraz obuhvata veći broj značenja, kao naprimjer izraz "ljudi", dok posebnost podrazumijeva da određeni izraz ima samo jedno značenje, kao naprimjer izraz "Muhammed".

Pored poznavanja propisa sadržanih u hadisima, poznavanjem općenitih i posebnih hadisa dolazimo do saznanja šta je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjeravao i koji je razlog izrečenog teksta. Govoreći o općim i posebnim tekstovima imam Ahmed rekao je sljedeće: "Nismo poznavali opće i posebne tekstove sve dok nam imam Šafija to nije pojasnio." (El-Bahrul-muhit, 3/5)

Poznavanje derogirajućih i derogiranih hadisa jedan je od važnih instrumenata razumijevanja sunneta. Praktično je nezamislivo da učenjak, alim ili muftija ne poznaju ovu veoma važnu naučnu disciplinu, koja je posebno važna za učenjake usula -- metodologije šerijatskog prava, hadiske učenjake, kao i učenjake fikha.

Derogiranje predstavlja dokidanje propisa, koji je prethodno ustanovljen Objavom, naknadnim propisom Zakonodavca. Upravo kroz ovu definiciju vidimo zašto je poznavanje ovog instrumenta važno učenjacima različitih islamskih disciplina. Bilježi se da je Alija, radijallahu anhu, prošao pored čovjeka koji je podsticao ljude na dobro kazivanjem različitih priča, pa ga je upitao: "Poznaješ li ti derogirajuće i derogirane tekstove?" Čovjek odgovori: "Ne", na što Alija reče: "Propao si i propali su one koje savjetuješ."

Jedna važna hadiska nauka, odnosno instrument razumijevanja sunneta, jeste poznavanje povoda nastanka hadisa. Ovo je nauka kojoj su ashabi, imami i ispravni prethodnici pridavali veliku važnost. Iako je ova nauka, kao posebna oblast unutar hadiske nauke, nastala u kasnijim hidžretskim stoljećima, to ne znači da ona u prvim stoljećima islama nije bila prisutna. Na prisutnost ove nauke u prvim stoljećima islama ukazuje činjenica da su učenjaci zapisivali hadise i grupisali ih, pa ćemo tako u mnogim hadiskim djelima naći zapisane hadise sa spomenutim događajem koji je bio povod izricanja datog hadisa.

Prethodno smo govorili o važnosti sakupljanja svih puteva -- rivajeta jednog hadisa, te smo pored primjera naveli koristi koje ovaj korak (instrument) ima kao rezultat.

Nakon što smo sakupili sve puteve jednog određenog hadisa, neophodno je također da na jednom mjestu sakupimo sve hadise koji govore o jednoj temi. Mnogobrojne su koristi ovog postupka, a ovdje ćemo izdvojiti neke najvažnije.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je da ljudima, pored poziva u islam, praktično pokaže kako se vjera shvata i živi. U mnogim događajima njegovog života sudjelovali su i njegovi časni ashabi, koji su nam pomno prenijeli i najsitnije detalje njegovog blagoslovljenog života. Tako o samo jednom događaju od ashaba možemo čuti različite predaje koje se međusobno nadopunjavaju, što je prva od koristi tematskog sakupljanja hadisa, jer nam daje uvid u kompletnu sliku jednog događaja.

U prethodnim tekstovima govorili smo o sunnetu i njegovoj važnosti, o ljubavi ashaba prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom sunnetu, o periodu zapisivanja hadisa i razlozima pogrešnog razumijevanja sunneta, a u ovom dijelu govorit ćemo o konkretnim pravilima razumijevanja sunneta. Pravila koja ćemo navesti predstavljaju sredstvo u rukama onog ko se bavi istraživanjem hadiskih tekstova, a koja, ukoliko se primijene na pravilan način, olakšat će i, uz Allahovu pomoć, vodit će istraživača ka ispravnom razumijevanju Poslanikovog sunneta.

Ovdje je neophodno ukazati na to da postojanje više rivajeta, odnosno verzija ili lanaca prenosilaca hadisa, pa tako i izraza hadisa, ne znači da je određeni hadis slab niti da određeni prenosilac ima slabo pamćenje. Naprotiv, razloga za postojanje više verzija jednog hadisa može biti mnogo, a mi ćemo ovdje navesti osnovne.

U prethodnim tekstovima govorili smo o važnosti i ulozi sunneta te trudu i naporu ashaba i učenjaka u njegovom očuvanju, a u ovom dijelu, prije nego što pređemo na konkretna pravila razumijevanja sunneta, navest ćemo osnovne razloge koji vode nerazumijevanju sunneta i njegovom pogrešnom tumačenju.

Nakon što smo podrobno govorili o sunnetu, njegovoj ulozi i o mjestu koje je zauzimao kod prve generacije muslimana, u narednim redovima, a prije nego što navedemo konkretna pravila za razumijevanje sunneta, osvrnut ćemo se na jednu važnu temu, a to je zapisivanje hadisa u prvim stoljećima islama. Naime, mnogi kritičari islama, kao i oni koji djelimično ili potpuno odbacuju sunnet, ili prigovaraju predajama koje su zabilježene u hadiskim zbirkama, često kao argument navode da su te knjige napisane relativno kasno u odnosu na period kada je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dokazujući to i time da postoji velika vjerovatnoća da su te predaje, tokom vremena, bile izložene različitim izmjenama, bilo da se nešto dodalo ili oduzelo od njihovog originalnog teksta, te ih kao takve smatraju neprihvatljivim odbacujući dio ili čak sve hadise.

Ashabima, prijateljima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema definiciji hadiskih učenjaka, smatraju se svi oni koji su vidjeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjeli kao muslimani i kao takvi i umrli. Analizirajući ulogu ashaba i zadatke koje su obavljali za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i nakon njegove smrti, uvidjet ćemo da je bilo nemoguće da se ova vjera sačuva bez njihovog direktnog angažmana.

Nakon što su se uvjerili u istinitost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poziva, prihvatili su islam čistog srca i predali su se i pokorili Allahu na način kako bi On sa njima bio zadovoljan. Plemeniti Allah odabrao je ovu generaciju kako bi prihvatila, naučila, primijenila i, naposljetku, i prenijela ovu uzvišenu vjeru na sljedeću generaciju muslimana. Odabrani su za najuzvišeniji zadatak – čuvanje Allahove vjere.

Od prvih dana kada je svjetlo islama granulo na Arabijskom poluotoku, u knjigama historije, kao i u drugim knjigama kur’ansko-hadiske tematike, poput zbirki hadisa, tefsira, islamskog prava itd., naći ćemo mnoge primjere u kojima je oslikana velika želja prvih generacija muslimana – ashaba, tabiina i tabi tabiina, da na ispravan način shvate i u konačnici primijene islamske propise u svojim životima. Njihova privrženost i želja za ispravnim razumijevanjem kur’ansko-hadiskih tekstova rezultat je prevashodno Allahove milosti prema njima, potom njihove ispravne percepcije ovodunjalučkog života kao mjesta ispita, testiranja i kušnje, i svjesnosti o tome da će svaki od njih, ponaosob, stati pred Uzvišenog da odgovara za svoja djela. Ashabi su se trudili da budu najbolji muslimani, da islam žive u svakom njegovom segmentu, i u tome su svakako uspjeli, čemu svjedoče riječi Uzvišenog: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh” (Et-Tevba, 100).

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, rekao je: “Najbolje djelo koje osobu može spasiti od Allahove kazne jeste spominjanje Allaha.” Zatim je upitan: “Ni borba na Allahovom putu?” “Ni borba na Allahovom putu. Zar nije Allah rekao: ‘Doista je spominjanje Allaha najveće’ (El-Ankebut, 45)?”, odgovori Muaz. (Ahmed, Ez-Zuhd)

Ata b. Jesar prenosi da je Abdullah b. Revaha rekao svom prijatelju: “Hajde da vjerujemo jedan sat”, na što mu ovaj reče: “A zar mi to nismo vjernici?” “Jesmo. Ali hajde da spominjemo Allaha i povećamo svoje vjerovanje”. Reče Abdullah. (Šuabul-iman)

● Zejd b. Eslema prenosi od svoga oca da je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao za Crni kamen: “Tako mi Allaha, ja znam da si ti kamen, ne donosiš korist niti otklanjaš štetu, i da nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da te je poljubio, ni ja te ne bih poljubio”, a zatim je rekao: “Ono što smo vidjeli da radi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to ne volimo da ostavimo.” (Buhari)

Hamdun el-Kasar upitan je: “Zašto je govor naših prethodnika korisniji od našeg govora?”, pa je odgovorio: “Oni su govorili zbog ponosa islama i zadovoljstva Milostivog, a mi govorimo zbog svog ponosa, čežnje za dunjalukom i zadovoljstva ljudi.” (Sifetus-safve)

● Rekao je Ebu Derda, radijallahu anhu: “Najviše čega se bojim na Dan obračuna jeste da mi se kaže: ‘Naučio si i saznao si, pa kako si se ophodio prema onome što si naučio i saznao?’” (Džamiu bejanil-ilm)

Stjecanje znanja od neprocjenjive je vrijednosti i ovu činjenicu potvrdit će mnogi, pa čak i oni koji su odustali od tog puta. Kako bi se put stjecanja znanja, na kojem stoje razna iskušenja i teškoće, uspješno prešao, neophodno je pomoći se strpljenjem ili saburom, koje je jedno od osnovnih načela uspjeha u obrazovnom procesu. U kur’anskom kazivanju o Hidru i Musau, alejhis-selam, koje Allah spominje u suri El-Kehf (Pećina), ukazuje se na važnost prihvatanja sugestija profesora i na neophodnost izgradnje strpljenja. Izostanak strpljenja kod osobe koja se u procesu stjecanja znanja nađe u teškim uvjetima, sasvim sigurno će dovesti do prekidanja školovanja. Upravo zbog toga učenici stalno moraju voditi računa o strpljenju i ni u jednom trenutku ne smiju sebi dozvoliti da ih savladaju žurba i želja da što prije dođu do cilja, odnosno, moraju biti svjesni da je u stjecanju znanja potreban postepeni i temeljni prelazak svakog nivoa obrazovanja, baš onako kako je Hidr savjetovao Musaa, alejhis-selam. U narednim redovima navest ćemo primjere prvih generacija (selefa) i njihove brižnosti u stjecanju znanja, primjere strpljenja koje su pokazali na tom putu i njihovog lijepog odnosa prema učenima, kako bismo u njihovom životu i odnosu prema obrazovanju pronašli inspiraciju za stjecanje znanja.

Obožavanje Allaha Uzvišenog smisao je našeg postojanja i uzrok naše sreće i na dunjaluku i na ahiretu. Nijedan musliman neće uložiti trud i napor u ispravnom obožavanju Allaha a da se svakim dijelom tog napora neće dodatno približiti Uzvišenom Allahu. Kada želi da uradi neku od obaveza koje mu je propisao Gospodara, svaki je musliman obavezan da nauči osnovne propise koje podrazumijeva izvršavanje te obaveze. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.’” (Jusuf, 108) Pod sintagmom “jasne dokaze” podrazumijeva se znanje.

U slučaju da kod muslimana izostane znanje o ispravnom načinu obožavanja Allaha, to može biti veoma opasno po njegovu vjeru jer postoji velika mogućnost da će na taj način svojim postupkom, umjesto nagrade, zaraditi grijeh kod Gospodara svjetova. U nastavku teksta navest ćemo neke od grešaka koje bi musliman trebao da izbjegava prilikom obavljanja pete islamske dužnosti, hadža.

Vehb b. Munebbih, rahimehullah, rekao je: “Noćni namaz je ponos poniženog i čast obeščašćenog, a post udaljava postača od požuda. I znaj da vjernik neće naći smiraj sve dok ne uđe u Džennet.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 24) Osman b. Ata el-Horosani prenosi da je čuo svog oca kako kaže: “Noćni namaz je život za tijelo, svjetlost za srce, vid za oči, te snaga za udove. Kada osoba ustane da klanja noćni namaz, taj dan bude sretna. A kada osobu savlada san i ne klanja noću ništa, tada se probudi tužna i slomljenog srca, kao da je sve izgubila, a ne zna da je izgubila najkorisniju stvar te noći.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 170) Ibn Ebu Zinad prenosi od svoga oca da je rekao: “Nisam otišao u Poslanikovu džamiju prije nego što nastupi vrijeme sabah-namaza, a da nisam čuo učenje Kur’ana u kućama pored kojih bih prolazio.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 174)

Prenosi Salih b. Kejsan: “Sastao sam se sa Zuhrijem da tražimo znanje, pa je Zuhri rekao: ‘Pisat ćemo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pisat ćemo šta su radili ashabi jer je i to sunnet’, a potom sam rekao: ‘Ja neću pisati šta su radili ashabi jer to nije sunnet.’ Pa je Zuhri uspio, a ja sam propao.” (Džamiu bejanil-ilm, 2/1176)

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, govorio je: “Znanje se nalazi u tri stvari: Kur’anu, sunnetu i reći ‘ne znam’.” (Džamiul-bejanil-ilm, 2/423) Ebu Menhel prenosi da je sjedio sa Zejdom b. Erkamom i El-Beraom b. Azibom i da im je tom prilikom postavljao pravna pitanja, pa kada god bi jednog upitao, taj bi rekao: “Pitaj njega, on je bolji od mene.” (Džamiul-bejanil-ilm, 2/432) Rekao je Muhammed b. Menkeder: “Doista je učenjak na položaju između Allaha i Njegovih stvorenja, stoga neka pripazi kako će se ponašati.” (Bedaiul-fevaid, 3/793–794) Abdurrahman b. Ebu Lejla rekao je: “Zatekao sam stotinu dvadeset ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi jedan od njih bio upitan nešto, izbjegao bi da odgovori tražeći da neko drugi dâ odgovor. Tako bi radio i sljedeći sve dok se pitanje ponovo ne bi postavilo onom prvom.” (Bedaiul-fevaid, 3/792–794) Rekao je Husejn El-Esedi: “Doista vi odgovarate na pitanja koja kada bi se postavila Omeru b. Hattabu, radijallahu anhu, on bi zbog toga sazvao učesnike Bedra.” (Bedaiul-fevaid, 3/792–794) Ebu Omer spominje da je neki čovjek došao Kasimu b. Muhammedu i postavio mu neko pitanje, na što je ovaj odgovorio da ne zna. Potom je čovjek rekao: “Ja sam tebi došao. Ne znam nikog drugog osim tebe”, pa je Kasim rekao: “Ne gledaj u dužinu moje brade, niti u ove ljude oko mene. Tako mi Allaha, ne znam.” Tada je ustao neki čovjek od Kurejšija i zamolio Kasima da mu odgovori, pa je El-Kasim rekao: “Tako mi Allaha, draže mi je da mi neko odsiječe jezik nego da govorim o Allahu bez znanja.” (Bedaiul-fevaid, 3/792–794)

Rekao je Ebu Usame: “Ibn Mubarek je kod učenjaka hadisa kao vođa pravovjernih kod ljudi.” Evzai je upitao nekog čovjeka: “Da li si vidio Abdullaha b. Mubareka?, a on mu je odgovorio: “Nisam.” “Da si ga vidio, bio bi presretan”, reče Evzai. Rekao je Ismail b. Ijjaš: “Na Zemlji nema sličnog Ibn Mubareku. Uzvišeni Allah nije stvorio neku lijepu osobinu a da je nije podario Ibn Mubareku.” Rekao je Sufjan: “Volio bih da budem kao Ibn Mubarek godinu dana, ali ne mogu da budem kao on ni tri dana.” U časnom Haremu sjedili su Sufjan i Fudajl, kada dođe Ibn Mubarek. Sufjan reče: “Ovo je najučenija osoba na Istoku”, a Fudajl reče: “On je najučeniji na Istoku i na Zapadu i onome što je između toga.” Rekao je Sufjan b. Ujejna: “Iz Horosana nije izašao sličan Ibn Mubareku.” Slično se prenosi i od Sellama b. Ebu Mutia. Rekao je Alija b. Ishak b. Ibrahim: “Razmišljao sam o stanju ashaba i o stanju Abdullaha b. Mubareka, pa nisam našao nikakvu razliku osim što su se oni družili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i što su sa njim išli u bitke.” Imam Ahmed rekao je o Ibn Mubareku: “Ne znam nikoga u njegovom vremenu da je više stjecao znanje od njega.” Rekao je Nuajm: “Nisam vidio nijednu osobu da je pametnija i da više čini ibadet od Ibn Mubareka.”

● Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ugledavši dvojicu ljudi, upita jednog od njih: “Ko ti je ovo?” Čovjek odgovori: “Otac.” Na to Ebu Hurejra reče: “Nemoj ga zvati imenom, ne hodaj ispred njega i nemoj sjedati prije njega.” (Edebul-mufred, str. 111)

● Ebu Hazim prenosi da Ebu Hurejra, radijallahu anhu, nije obavio hadždž sve dok mu majka nije preselila. (Mekarimul-ahlak, str. 80)

● Abdullah b. Džafer el-Mervezi prenosi da je čuo Bendara kako je rekao: “Želio sam da putujem, ali majka mi nije dozvolila, pa sam joj se pokorio i vidio sam u tome blagoslov.” (Sijer ealamin-nubela, 12/145)

● Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: “Druži se sa onim koji će ti pomoći da spominješ Uzvišenog Allaha.” (Ebu Davud, Zuhd, str. 136)

● Od Velida b. Jezida prenosi se da je čuo Evzaia, rahimehullah, kako kaže: “Doista vjernik puno radi, a malo priča, a licemjer puno priča, a malo radi.” (Sijer ealamin-nubela, 7/125)

● Prenosi Hišam b. Urve od svoga oca da je Omer, radijallahu anhu, došao u Šam gdje su ga dočekali uglednici i predvodnici koje je, nakon dočeka i dobrodošlice, upitao: “Gdje je moj brat Ebu Ubejde?” Oni mu rekoše: “Sad će doći.” Ubrzo se pojavio Ebu Ubejde jašući na slabašnoj devi, a Omer je zamolio prisutne da ih ostave nasamo. Nakon toga otišli su do Ebu Ubejdove kuće. Kada je Omer ušao u njegovu kuću, nije vidio ništa osim sablje i kacige.

Spominjanje Allaha predstavlja jedan od puteva i načina približavanja Allahu. To je jedno od dobrih djela čije je izvršavanje Allah spomenuo na mnogim mjestima u Svojoj plemenitoj Knjizi. Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, Allaha mnogo spominjite“ (prijevod značenja El-Ahzab, 41); „I kad završite obrede svoje, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite.“ (prijevod značenja El-Bekare, 200); „Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju.“ (prijevod značenja Alu Imran, 191); „I muškarcima koji mnogo spominju Allaha i ženama koje mnogo spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio“ (prijevod značenja El-Ahzab, 35).

● Prenosi Mamer od Ejjuba, a on od Nafia, da je neki čovjek rekao Abdullahu b. Omeru, radijallahu anhuma: ''Ti si najbolja osoba'', ili: ''Ti si sin najbolje osobe'', pa je Ibn Omer rekao: ''Nisam ja najbolja osoba, niti sam sin najbolje osobe. Ja sam jedan od Allahovih robova, nadam se Njegovoj milosti i bojim se Njegove kazne.“

● Habib b. Ebi Sabit prenosi da je Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, jednog dana izašao (iz kuće), a za njim su krenuli ljudi želeći da ga slijede, pa ih je Ibn Mes'ud upitao: ''Imate li vi neku potrebu?“ Rekoše: ''Nemamo, ali smo željeli da idemo s tobom.“ Na to Ibn Mes'ud reče: ''Vratite se, jer je to doista poniženje onome koji slijedi i iskušenje onome koji je slijeđen.''

● Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: ''Ko posije nešto dobro, požnjet će dobro, a ko posije nešto loše, požnjet će kajanje. Svako će požnjeti ono što je zasadio.''