Početna

Šejtanski dodir

Pripremio: Kurra hfz. Sead Kumro, prof.

Čitanje 12 minuta

"Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: 'Trgovina je isto što i kamata.' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu." (El-Bekara, 275)

Kur'anski primjer koji u ovom plemenitom ajetu navodi Svevišnji Gospodar usko je vezan za prethodne primjere, ali i za nekoliko ajeta prije ovoga. Prije ovog ajeta Gospodar na raznovrsne načine govori o udjeljivanju imetka, pomaganju siromašnima, iskrenosti prilikom udjeljivanja, ali i neiskrenosti i licemjerju prilikom udjeljivanja. Pored ovoga, Uzvišeni Gospodar navodi vjernicima obećanje da će sve što budu udjeljivali naći na Sudnjem danu u vidu dobrih djela, a da će im se ono što udijele još na dunjaluku mnogostruko vratiti. Uzvišeni kaže: "A ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo." (El-Bekara, 272)

Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni u onom stanju u kojem su umrli, i već u zagrobnom životu, berzahu, bit će nagrađeni ili kažnjeni za svoja djela. Oni koji su činili dobro, ljepotu svoje iskrenosti i dobročinstva vidjet će i osjetiti u ljepotama zagrobnog života gdje će imati priliku da gledaju svoje vječno prebivalište u Džennetu. Ali, skupina koja se odala griješenju i bila nepokorna Stvoritelju bit će u zagrobnom životu izložena kažnjavanju i patnji, a dodatnu bol zadavat će im činjenica da će im biti pokazano njihovo vječno prebivalište u Vatri. Da nas Allah sačuva lošeg završetka!

Bera b. Azib, radijallahu anhu, kazuje: "Izašli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, da ispratimo dženazu jednog ensarije. Kada smo stigli do kabura, a on još nije bio iskopan do kraja, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je, pa smo i mi sjeli oko njega, toliko mirno da se činilo kao da nam ptice sjede na glavama. U njegovoj ruci bio je štapić kojim je lagano parao zemlju. Zatim je podigao glavu i rekao: 'Tražite utočište kod Allaha od kaburske kazne', rekavši to dva ili tri puta, a onda je rekao: 'Doista, kada vjernik bude na samrti, na prijelazu između dunjaluka i ahireta, njemu silaze meleki s nebesa -- lica bijelih poput sunca. Sa sobom nose ćefine od džennetskih ćefina i mirise od džennetskih mirisa. Oni sjednu od njega koliko pogled može doseći. Zatim dođe Melek smrti i sjedne kod njegove glave i kaže: 'O dušo dobra, izađi iz tijela ka oprostu i zadovoljstvu Allaha!' Tada duša izađe s lahkoćom i nježno kao što kap vode sklizne s otvora mješine. Melek smrti je uzme, ali je meleki oko njega ne ostavljaju ni trena -- uzmu je i stave u onaj džennetski ćefin i u miris, i iz nje izađe najljepši miris mošusa koji se može osjetiti na Zemlji. Zatim s njom uzlaze prema nebesima. I kad god prođu pored skupine meleka, oni pitaju: 'Kakva je ovo divna duša?', a meleki odgovore: 'To je taj i taj, sin toga i toga,' i nazivaju ga najljepšim imenima kojima je zvan na dunjaluku. Tako duša biva uzdignuta sve do neba dunjaluka, i traži se da joj se otvore vrata --- i vrata joj se otvore. Meleki svakog neba ispraćaju je do narednog, sve dok se ne uzdigne do sedmog neba. Tada Allah, Uzvišeni, kaže: 'Upišite knjigu Moga roba u Illijjun (najviše visine) i vratite ga na Zemlju, jer sam ih iz nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovo izvesti.' Tada mu se duša vrati u tijelo. Dođu mu dva meleka, posjednu ga i pitaju: 'Ko ti je Gospodar?' On odgovori: 'Moj Gospodar je Allah.' Oni ga pitaju: 'Koja je tvoja vjera?' On odgovori: 'Moja vjera je islam.' Pitaju ga: 'Ko je čovjek koji vam je poslan?' On odgovori: 'To je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.' Pitaju ga: 'Šta te navelo na to?', a on odgovori: 'Čitao sam Allahovu Knjigu, povjerovao u nju i smatrao je istinitom.' Tada se oglasi glas s nebesa: 'Moj rob je istinu rekao! Raširite mu postelju iz Dženneta, obucite ga u džennetsku odjeću i otvorite mu vrata prema Džennetu.' Od tada mu dolazi miris i povjetarac Dženneta, a njegov kabur se proširi koliko pogled može dosegnuti. Tada mu dođe čovjek lijepa lica, lijepe odjeće i ugodnog mirisa, pa mu kaže: 'Raduj se onome što će te obradovati! Ovo je tvoj dan koji ti je bio obećan.' On ga upita: 'Ko si ti? Tvoje lice donosi samo dobro.' On odgovori: 'Ja sam tvoje dobro djelo.' Tada on kaže: 'Gospodaru moj, požuri sa Sudnjim danom, da se vratim svojoj porodici i svome imetku (u Džennetu)!'

A nevjernik, kada bude na prijelazu iz dunjaluka na ahiret, njemu silaze meleki crnih, strašnih lica, sa grubim tkaninama. Oni sjednu od njega koliko pogled može doseći. Zatim dolazi Melek smrti, sjedne kod njegove glave i kaže: 'O dušo pokvarena, izađi ka srdžbi i gnjevu od Allaha!' Duša se tada raširi po tijelu, i melek je čupa kao što se željezna šipka vuče iz mokre vune --- kidajući vene i žile. Kada je uzme, meleki je ne ostavljaju ni trena, već je stave u one grube tkanine, i iz nje izađe najodvratniji smrad lešine koji se može osjetiti na Zemlji. Kada s njom uzlaze, svaki put kad prođu pored skupine meleka, oni pitaju: 'Kakva je ovo odvratna duša?', a meleki odgovore: 'To je taj i taj, sin toga i toga,' i nazivaju ga najgorim imenima koja je imao na dunjaluku. Kada dođu do neba dunjaluka, traže da se otvore vrata --- ali se ne otvaraju. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio riječi Uzvišenog: 'Neće im se otvoriti vrata nebesa, niti će ući u Džennet dok deva ne prođe kroz iglene uši' (El-A'raf, 40). Tada Allah, Uzvišeni, kaže: 'Zapišite knjigu Moga roba u Sidždžin (najniže nizine), na najnižem mjestu Zemlje.' Njegova duša se tada s visine baca nazad u tijelo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ajet: 'Onaj ko Allahu druge ravnim smatra, kao da je s neba pao pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar odnese na daleko mjesto' (El-Hadždž, 31). Tada mu se duša vrati u tijelo. Dođu mu dva meleka, posjednu ga i pitaju: 'Ko ti je Gospodar?' On kaže: 'Ah... ah... ne znam!' Pitaju: 'Koja je tvoja vjera?' Kaže: 'Ah... ah... ne znam!' Pitaju: 'Ko je čovjek koji vam je poslan?' Kaže: 'Ah... ah... ne znam!' Tada se oglasi glas s nebesa: 'Moj rob je slagao! Raširite mu postelju od Vatre i otvorite mu vrata prema Džehennemu!' Tada mu dolazi žar i otrovni dim Džehennema, a njegov kabur se sužava toliko da mu se rebra međusobno isprepliću. Potom mu dođe čovjek ružna lica, ružne odjeće i odvratnog mirisa, pa mu kaže: 'Raduj se onome što će te rastužiti! Ovo je tvoj dan koji ti je bio obećan.' On ga upita: 'Ko si ti? Tvoje lice donosi samo zlo.' On odgovori: 'Ja sam tvoje loše djelo.' Tada on kaže: 'Gospodaru moj, ne daj da nastupi Sudnji dan!'" (Ebu Davud, 4753; Nesai, 2001; Ibn Madža, 1549; Ahmed, 18534; sa ispravnim lancem prenosilaca.)

U ovom ajetu Svevišnji navodi primjer osobe koja je jela kamatu i upotrijebljen je izraz "jesti", koji u arapskom jeziku podrazumijeva da osoba od nečega ima neku korist, to jest, da se korist vraća dotičnoj osobi. Česta je zabluda danas da je kamata samo ono što osoba uzima, a da ono što se daje nema status kamate. Ova floskula nastala je kao posljedica pokušaja dozvole kamatnih kredita, jer, prema ovome, dozvoljeno je uzeti kamatni kredit i vraćati glavnicu sa uvećanom kamatom, ali grijeh spada na banku koja je uslovila i naplaćuje tu kamatu. Ovo je svakako pogrešno uvjerenje koje nema svoju osnovu u islamu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onog ko uzima kamatu, onog ko daje kamatu, onog ko zapisuje kamatu i onu dvojicu koja to svjedoče i rekao je: "Oni su jednaki" (Muslim, 1598). U ovom hadisu nalazi se dokaz da nema nikakve razlike između onoga ko daje i ko uzima kamatu. Naprotiv, grijeh snose i oni koji su sudjelovali u sklapanju ugovora, što ukazuje na pogubnost ovog grijeha i njegovu opasnost za pojedinca i društvo.

Poređenje osobe koja koristi kamatu sa osobom koju je šejtan izbezumio svojim dodirom ukazuje na opasnost ovog grijeha i njegove posljedice kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Osoba koju šejtan izbezumi nalikuje osobi koja je u potpunosti izgubila razum, a neki su tumači Kur'ana rekli da će se takva osoba, kada je Allah ponovo oživi na Sudnjem danu, ponašati kao pijana osoba koja ništa ne zna i koja je izgubila sliku o stvarnosti tog trenutka. Postupak te osobe koja se ponaša neuračunljivo odgovora teškim psihičkim oboljenjima i poremećajima, a sve je to posljedica kazne za učinjeno djelo.

Pored ove kazne, takva osoba izložila se najvećoj opasnosti i sigurnoj propasti, jer je Svevišnjem Gospodaru objavila rat. Uzvišeni kaže: "O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova!" (El-Bekara, 278--279) Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u komentaru ovog ajeta rekao je: "Na Sudnjem danu, osobi koja je koristila kamatu reći će se: 'Uzmi svoje oružje i bori se.'" Ovaj ajet je veliko upozorenje svakom ko se upušta u bilo kakav vid kamatnog poslovanja, jer su islasmki učenjaci rekli da ne postoji grijeh za koji je Allah nagovijestio rat osim ovog grijeha.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući koje je sve kazne vidio na budućem svijetu prilikom noćnog putovanja poznatog kao Isra i Miradž, rekao je: "Zatim smo krenuli dalje dok nismo došli do rijeke od krvi. U njenoj sredini stajao je čovjek, a na obali rijeke bio je drugi čovjek, ispred kojeg su se nalazili kamenčići. Čovjek koji je bio u rijeci pokušavao je da izađe, ali kad god bi se približio obali, onaj s obale bacio bi kamen prema njemu i pogodio ga u usta, pa bi se ovaj vratio tamo odakle je došao. Tako je svaki put -- kad god bi pokušao da izađe, onaj s obale bacio bi kamen u njegova usta, i on bi se ponovo vraćao u sredinu rijeke." (Buhari, 7047; Muslim, 2275) U drugom rivajetu, koji je vjerodostojan, spominje se više kategorija ljudi i njihove kazne, te se u hadisu kaže: "...ovako će se sa njim postupati do Sudnjeg dana" (Buhari, 1386). Ovaj dodatak ukazuje na važnu činjenicu, a to je da će ovo biti njihova kazna u zagrobnom životu, berzahu, a da će kazna na Sudnjem danu biti mnogo teža i žešća. Razumna osoba, čije je srce ispunjeno vjerom u Stvoritelja nebesa i Zemlje, ne može sebi dopustiti da se upušta u ovaj ogavni grijeh koji je velika nepravda i nepokornost Gospodaru.

Interesantno je primijetiti da se neki, čija se srca nisu još dovoljno ispunila imanom, znaju pravdati za kamatne kredite za kuću, stan ili auto, činjenicom da je to u našem vremenu pitanje nužde/darure, a da nužda mijenja propis stvari koje se koriste. Tako navode kao primjer kako je Allah dozvolio konzumiranje svinjskog mesa osobi koja je gladna i nema ništa drugo da jede, pa joj je pod nuždom dozvoljeno da jede svinjsko meso. Također, isti je slučaj i sa pijenjem alkohola. Na ovu se zabludu može veoma lahko odgovoriti, i to na način da kažemo: "Jeste, Allah je dozvolio jedenje svinjskog mesa i pijenje alkohola u situacijama nužde, kada je život ugrožen, ali zašto to nije učinio i sa kamatom!?" Pored ovoga, dozvolio je konzumiranje svinjskog mesa i alkohola onoliko koliko je osobi potrebno da preživi, a ne da se tim naslađuje i uživa u tome. Pa kako onda da opravdamo i smatramo nuždom prostrane kuće i stanove i skupocjena auta, pod pretpostavkom dozvole kamatnog kredita u nuždi, kada to nije na stepenu minimuma koji je potreban osobi, već dolazi do rasipanja i pretjerivanja, a koje se nikako ne može pravdati nuždom? Kamatni kredit predstavlja vid ubrzavanja nafake, da se u što kraćem roku dođe do određenog materijalnog nivoa, koji islamom nije dozvoljen. Kada pogledamo u razloge osoba koje se koriste kamatnim kreditima, vidjet ćemo da nužda nije stvarni razlog, već da je u pitanju ubrzavanje i povećanje nafake. Istinskom vjerniku ovo je dosta!

Na kraju, u ajetu je spomenuto: "Trgovina je isto što i kamata, Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu", iako se kod nas prevodi kao "kamata je isto što i trgovina," međutim, originalni kur'anski tekst glasi "trgovina je isto što i kamata". Ovo je važno iz razloga jer je ovdje trgovina upoređena sa kamatom, pa je kamata učinjena osnovom na osnovu koje se mjeri trgovina, što je pokušaj nekih da dozvole kamatu i da je učine prihvatljivom i normalnom.

Odgojne poruke

• Islamski učenjaci navode da onaj ko se upusti u kamatu pokazuje spremnost na druge grijehe, jer je time objavio rat Allahu.

• Šejtanski dodir je istina, i neophodno je štititi se od šejtana činjenjem dobra i ostavljanjem grijeha, učenjem Kur'ana, jutarnjim i večernjim zikrom, dovom, oslanjanjem na Allaha, te sviješću da nam se ništa ne može desiti ukoliko to Allah neće.

• Djela učinjena radi Allaha donose olakšanje na samrti i ugodan boravak u berzahu.

• Kamata ne samo da je haram nego pomućuje moralni sud i vodi ka stanju izbezumljenosti.

• Kamata, pored grijeha, uništava bereket u imetku i porodici.

• Kamata narušava povjerenje, pravi nejednakosti i dugoročno razara porodičnu i društvenu ekonomiju.

• Obaveza je djecu podučiti halal poslu.

• Obaveza je svima podučiti se dozvoljenim i nedozvoljenim načinima trgovine.

• Šerijatska olakšica vrijedi za spašavanje života, a ne za povećanje standarda i prestiža.

• Svijest o stajanju pred Allahom na Sudnjem danu usmjerit će osobu na pravedan i lijep život unutar Allahovih granica.

Tekst Šejtanski dodir je objavljen u broju 131, 9. mart 2026. - 20. ramazan 1447. AH, Permalink

Povezano

Da'va Broj 124

Šejtanovi prilazi srcu i zaštita od šejtana

Melek i šejtan naizmjenično prilaze ljudskom srcu kao što se smjenjuju noć i dan. Ima ljudi u čijem je životu noć duža od dana, a ima i onih čiji je dan duži od noći, ima onih kod kojih je sve vrijeme noć, a ima ih kod kojih je sve vrijeme dan. Melek u srcu sina Ademovog ima svoje vrijeme približavanja, a šejtan ima svoje vrijeme. U svakoj stvari koju je Allah naredio šejtan pokušava postići jedno od dvoje: pretjerivanje i prelaženje granice ili napuštanje i nepotpunost. Uspjeh je u pokornosti Allahu i nepokornosti šejtanu. Uzvišeni Allah kaže: **"O vjernici, živite svi u miru, i ne slijedite stope šejtanove, jer on je, uistinu, otvoreni neprijatelj." **(El-Bekara, 208)

Akida Broj 118

Šejtanske vesvese u ibadetima

Naš Plemeniti Gospodar iz Svoje neizmjerne milosti želi da nam što više olakša i život učini prijatnim i ugodnim. Stoga nam i jeste propisao izvršavanje ibadeta, Njemu milih i ugodnih djela, kako bismo se Njemu približili, a samim tim i svoju dušu srećom i rahatlukom ispunili. Duša je bez spoznaje Njega pusta, na krivom putu, okrenuta od svoje prirode -- prirode u kojoj je stvorena, a to je da se hrani pokornošću i okretanjem samo Njemu, Jednom i Jedinom Gospodaru.

Allahov i naš zakleti neprijatelj, šejtan, na sve moguće načine nastoji da nas od tih uzvišenih ciljeva udalji, i da nas tako, iz svoje zlobe i zavisti, umjesto džennetlijama, učini džehennemlijama.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.