Početna

Adem i Isa

Pripremio: Kurra hfz. Sead Kumro, prof.

Čitanje 6 minuta

"Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' -- i on bi." (Alu Imran, 59)

Ovaj ajet objavljen je povodom izaslanstva iz Nedžrana, kada su prigovorili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove riječi: "Isa je Allahov rob i Njegova riječ." Rekli su: "Pokaži nam roba kojeg je Allah stvorio bez oca." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: "A Adem, ko mu je bio otac? Zar se čudite Isau što nema oca, a Adem nema ni oca ni majke?" Na to se odnose i riječi Uzvišenog: "Oni ti neće nijedan prigovor (primjer) postaviti (Isa, alejhis-selam), a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti (primjer Adema)." (El-Furkan, 33)

Prenosi se i da su, kada ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao u islam, rekli: "Mi smo bili muslimani i prije tebe." On reče: "Slagali ste. Tri vas stvari sprečavaju da budete muslimani: vaša tvrdnja da je Allah uzeo dijete, jedenje svinjskog mesa i klanjanje krstu." Oni upitaše: "Ko je Isau otac?" Tada je Allah objavio: "Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio..." (Alu Imran, 59). Zatim ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao na međusobno zazivanje Allahovog prokletstva. Tada su jedni drugima rekli: "Ako to učinite, dolina će se nad nama rasplamsati vatrom", pa su rekli Poslaniku: "Zar nam ne nudiš nešto drugo mimo toga?" On reče: "Islam ili plaćanje džizje ili rat", pa su oni pristali na džizju. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-kur'an, 5/157)

Svevišnji Gospodar u ovom kur'anskom ajetu navodi primjer stvaranja Isaa i Adema. Iako između njih dvojice postoje određene razlike, ovim primjerom pokazano je da je dopušteno usporediti dvije ili više stvari u zajedničkom svojstvu, iako se one u drugim osobinama razlikuju. Ovdje je to zajedničko svojstvo činjenica da su obojica stvoreni bez oca, pa je njihovo poređenje opravdano i dovoljno kao pouka onima koji su razumom obdareni. Štaviše, Adem je stvoren bez oca i majke, i to od zemlje, što je veće čudo od stvaranja Isaa. Ovim je ajetom, stoga, dat primjer kršćanima koji su, kao delegacija, došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on ih je pozvao u islam nakon što im je pojasnio njihove zablude.

Ovaj ajet izuzetno je važan u pobijanju ubjeđenja kršćana koji smatraju da je Isa Allahov sin i koji ga uzdižu do stepena božanstva. Ako Isaa drže sinom zato što je stvoren bez oca, onda bi, po toj logici, bilo preče da se to odnosi i na Adema, koji je stvoren bez oca i majke, što niko razuman ne zastupa. Nužno je da se Isa posmatra u okviru onoga što je Allah objavio: on je stvoren bez oca, Merjem mu je majka, i on je njen sin, Allahov rob i poslanik. A ako je Allah stvorio Adema od zemlje, zar bi bilo nemoguće da stvori Isaa u utrobi Merjeme, od nje i njene krvi?

Kada je u pitanju stvaranje Adema, Svevišnji Gospodar obavijestio nas je da je Adem prvi čovjek na Zemlji, a da je Hava stvorena od Adema. Uzvišeni kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao." (En-Nisa, 1)

Također, u suri El-A'raf Uzvišeni je rekao: "On je Taj Koji vas od jednoga čovjeka stvara -- a od njega je drúgu njegovu stvorio da se uz nju smiri." (El-A'raf, 189)

Pored toga, Uzvišeni Allah ljudima je detaljno pojasnio proces stvaranja Adema. Općepoznato je da je Adem stvoren od zemlje, a u narednim redovima spomenut ćemo ajete koji govore o kakvoći njegovog stvaranja.

Svevišnji je rekao: "Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače, a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne -- i On vam i sluh i vid i pameti daje -- a kako vi malo zahvaljujete!" (Es-Sedžda, 7--9)

Uzvišeni kaže: "On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve." (El-Furkan, 54)

"Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka gline stvorili." (El-Mu'minun, 12)

"Njih stvaramo od ljepljive ilovače." (Es-Saffat, 11)

"I kad Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog.'" (El-Hidžr, 28)

Neke od mudrosti koje islamski učenjaci navode zbog kojih je Uzvišeni Allah stvorio prvog čovjeka od zemlje jesu: da čovjek bude ponizan i da se ne oholi niti uzdiže nad drugima, svjestan svoga porijekla. Također, jedno od tumačenja jeste da čovjek treba voditi brigu o Zemlji -- mjestu na kojem ga je Allah postavio za namjesnika -- jer je to njegov dom i privremeno prebivalište. Kaže se i da je zemlja najbolje sredstvo za "gašenje vatre" strasti, požude, srdžbe i mržnje, jer nas stalno podsjeća na prolaznost: u nju ćemo se vratiti, pa nije vrijedno žrtvovati vječni ahiret radi prolaznog dunjaluka. Kada je čovjek svjestan da će jednoga dana leći u zemlju, u svoj kabur, i da će biti pitan o svojim djelima, tada ga strahopoštovanje prema tom povratku nužno odvraća od svakog grijeha čiji su uzrok strast i pokvarena želja.

Odgojne poruke

• Kur'anski primjer Isaa i Adema uči nas da se stvari upoređuju po zajedničkom svojstvu, a ne po emociji ili tradiciji.

• Rođenje Isaa bez oca znak je Allahove moći, a ne božanstvenosti Isaa.

• Neophodno je pogrešna uvjerenja ispravljati blago, razumski i bez prisile.

• Nije dozvoljeno ismijavati bilo koju pogrešnu tvrdnju jer je to indirektni napad i nipodaštavanje sagovornika, što će dovesti do uspostavljanja barijera i odbijanja istine.

• Prisjećanje na prvobitno porijeklo da smo stvoreni od zemlje sputava oholost, potiče zahvalnost i umjerenost u stilu života.

• Razmišljanje o povrataku u zemlju obuzdava strasti.

• Neophodno je odgajati ljude da je "zdravi razum" saveznik, a ne neprijatelj vjere.

• Nužno je prenesena uvjerenja preispitati u skladu sa kur'ansko-hadiskim tekstovima, jer osnova vjere nije tradicija, već objava iznad sedmog neba.

• Broj ili status sagovornika ne utječe na jačinu argumenta. Moramo podučavati buduće generacije da se ne povode za većinom bez dokaza.

• Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, smirenost i strpljenje pred prigovorima delegacije model su komunikacije u porodici, školi i društvu.

• Kur'anski primjeri uče nas da cilj diskusije nije pobjeda nad drugim, nego vođenje do jasne istine i boljeg morala.

Tekst Adem i Isa je objavljen u broju 132, 20. maj 2026. - 03. zul-hidže 1447. AH, Permalink

Povezano

Kur'an Broj 131

Kur'anski princip ravnoteže nade i straha

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

U današnjem vremenu često ćemo čuti ili pročitati da neki zamjeraju islamskim učenjacima, daijama i općenito trudbenicima za našu vjeru islam što, kako oni kažu, zastrašuju ljude, plaše ih tekstovima Objave, ajetima i hadisima, ili citiraju izreke naših imama i uleme iz reda ashaba pa nadalje, u kojima se Allahovi robovi opominju, zastrašuju, plaše Allahovom, džellešanuhu, srdžbom, Njegovom kaznom, Džehennemom, vječnom Vatrom i njenim opisom, i općenito ukazuju na loše i zle posljedice grijeha i na ovome, a još težih na onome, vječnom svijetu. Kažu da treba ljudima ulijevati nadu, ohrabrivati ih, govoriti im o Allahovoj milosti. Naravno, ovo je tačno, ali da li to isključuje govor o Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni i prijetnji?! Nikako! Nama je potrebno i jedno i drugo, onako kako je i rečeno u Objavi.

Kur'an Broj 130

Bašča na visoravni

"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika -- liče bašči na visoravni na koju se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. -- A Allah dobro vidi ono što vi radite." (El-Bekara, 265)

U prethodnim ajetima i primjerima koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah detaljno je govorio o različitim situacijama koje se mogu desiti prilikom udjeljivanja milostinje. Svevišnji je 261. ajet sure El-Bekare počeo riječima koje treba da budu motivacija za udjeljivanje na Allahovom putu, jer sadrži obećanje ogromne nagrade za milostinju koja se udijeli. Zatim je Uzvišeni pojasnio određene uslove za dobijanje obećane nagrade, a to su: ne prigovarati za udijeljenu sadaku i ne vrijeđati osobu kojoj je sadaka data. Naime, bolje je osobi da kaže/udijeli lijepu riječ nego da udijeli sadaku popraćenu prigovaranjem i uvredama, jer to ukazuje na neiskrenost i loše ophođenje prema onome ko je u potrebi. Ovdje je neophodno napomenuti da je sadaka potrebnija onome ko udjeljuje nego onome ko je prima. Siromašna osoba treba milostinju radi ovosvjetskih potreba, poput jela, pića, odjeće i plaćanja računa, dok onaj ko udjeljuje treba milostinju radi dobrih djela i ahiretske nagrade.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.