Kur'an

"Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' -- i on bi." (Alu Imran, 59)

Ovaj ajet objavljen je povodom izaslanstva iz Nedžrana, kada su prigovorili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove riječi: "Isa je Allahov rob i Njegova riječ." Rekli su: "Pokaži nam roba kojeg je Allah stvorio bez oca." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: "A Adem, ko mu je bio otac? Zar se čudite Isau što nema oca, a Adem nema ni oca ni majke?" Na to se odnose i riječi Uzvišenog: "Oni ti neće nijedan prigovor (primjer) postaviti (Isa, alejhis-selam), a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti (primjer Adema)." (El-Furkan, 33)

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

U današnjem vremenu često ćemo čuti ili pročitati da neki zamjeraju islamskim učenjacima, daijama i općenito trudbenicima za našu vjeru islam što, kako oni kažu, zastrašuju ljude, plaše ih tekstovima Objave, ajetima i hadisima, ili citiraju izreke naših imama i uleme iz reda ashaba pa nadalje, u kojima se Allahovi robovi opominju, zastrašuju, plaše Allahovom, džellešanuhu, srdžbom, Njegovom kaznom, Džehennemom, vječnom Vatrom i njenim opisom, i općenito ukazuju na loše i zle posljedice grijeha i na ovome, a još težih na onome, vječnom svijetu. Kažu da treba ljudima ulijevati nadu, ohrabrivati ih, govoriti im o Allahovoj milosti. Naravno, ovo je tačno, ali da li to isključuje govor o Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni i prijetnji?! Nikako! Nama je potrebno i jedno i drugo, onako kako je i rečeno u Objavi.

"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika -- liče bašči na visoravni na koju se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. -- A Allah dobro vidi ono što vi radite." (El-Bekara, 265)

U prethodnim ajetima i primjerima koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah detaljno je govorio o različitim situacijama koje se mogu desiti prilikom udjeljivanja milostinje. Svevišnji je 261. ajet sure El-Bekare počeo riječima koje treba da budu motivacija za udjeljivanje na Allahovom putu, jer sadrži obećanje ogromne nagrade za milostinju koja se udijeli. Zatim je Uzvišeni pojasnio određene uslove za dobijanje obećane nagrade, a to su: ne prigovarati za udijeljenu sadaku i ne vrijeđati osobu kojoj je sadaka data. Naime, bolje je osobi da kaže/udijeli lijepu riječ nego da udijeli sadaku popraćenu prigovaranjem i uvredama, jer to ukazuje na neiskrenost i loše ophođenje prema onome ko je u potrebi. Ovdje je neophodno napomenuti da je sadaka potrebnija onome ko udjeljuje nego onome ko je prima. Siromašna osoba treba milostinju radi ovosvjetskih potreba, poput jela, pića, odjeće i plaćanja računa, dok onaj ko udjeljuje treba milostinju radi dobrih djela i ahiretske nagrade.

"O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. -- A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put." (El-Bekara, 264.)

U prethodnom kur'anskom primjeru u prošlom broju, koji govori o nagradi za udjeljivanje na Allahovom putu, Svevišnji Gospodar uporedio je milostinju sa zrnom koje se posije u čistu i plodnu zemlju, pa iz tog zrna nikne sedam klasova, a u svakom klasu nalazi se stotinu zrna. Ovim primjerom Milostivi Allah ukazuje na obilnu nagradu koju može očekivati onaj ko udjeljuje isključivo radi Njegovog plemenitog lica, ali i na Svoju dobrotu, milost i plemenitost, jer daruje mnogostruku nagradu za jedno učinjeno djelo.

Humran, štićenik Osmana b. Affana, prenosi da je Osman zatražio vodu za abdest, zatim polio vodu iz posude po rukama i oprao ih tri puta. Potom je desnom šakom zahvatio vodu, isprao usta, ušmrknuo vodu u nos i išmrknuo, potom je oprao lice tri puta i tri puta ruke do iza laktova, zatim je potrao glavu, a onda je svaku nogu oprao tri puta i rekao: "Ovako, kao što sam ja uzeo abdest, vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uzima i kaže: 'Ko uzme abdest ovako kao što sam ja uzeo i klanja dva rekata namaza ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku, Allah će mu oprostiti minule (manje) grijehe.'" (Buhari, 164; Muslim, 226)

"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. -- A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekara, 261)

U ovom kur'anskom ajetu Uzvišeni Allah navodi prelijep primjer koji budi srca i podstiče vjernika da udjeljuje na Allahovom putu, ne precizirajući kome treba udjeljivati: da li porodici, siromasima, bolesnima ili prezaduženima. Svevišnji Gospodar je u 248. ajetu rekao: "Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? -- A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti", općenito motivirajući vjernike da udjeljuju na Allahovom putu i da budu svjesni da će im ono što udijele mnogostruko nadoknaditi.

Stanovnici pećine bili su mladići koje je Uzvišeni Allah uputio i imanom nadahnuo, spoznali su svoga Gospodara, a suprotstavili svojim sunarodnjacima koji su obožavali idole, pa su ustali i među njima javno obznanili svoje vjerovanje, te su, bojeći se da ih njihov narod ne savlada, uzviknuli: "Gospodar naš -- Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu moliti, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili" (El-Kehf, 14), tj. ako bismo u dovama molili nekoga drugoga osim Njega, tada bismo izrekli izmišljotinu, potvoru i nepravdu.

"Narod ovaj naš je, mimo Njega, druge bogove prihvatio, zašto o njima jasan dokaz ne donesu? A ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu iznosi neistinu." (El-Kehf, 15)

Uzvišeni Allah kaže**: "O vi koji vjerujete, ako vam kakav grešnik donese vijest, vi je odmah provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete."**

Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike! (El-Bekara, 223)

Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. (El-Bekara, 187)

Ovaj ajet, iako u njemu nisu jasno upoređena dva pojma, može se smatrati poređenjem na osnovu značenja. Smisao ovog ajeta je da su supruge muževima poput odjeće koju oblače, koja ih prekriva i uljepšava, a i muževi su suprugama poput odjeće -- pokrivaju ih i uljepšavaju, spolja i iznutra. Riječ "odjeća" u ovom ajetu ima značenje smirenosti i sigurnosti, pa muž nalazi smirenost uz svoju suprugu i osjeća se spokojno s njom, a i žena nalazi smirenost uz svog muža i osjeća se sigurno s njim. Ovaj kur'anski primjer objedinjuje više različitih značenja u vezi sa supružnicima i odjećom, nadilazeći samo puko pokrivanje, kako je već prethodno spomenuto.

U prvom dijelu teksta "Pouke iz kur'anskog kazivanja o Musau i Harunu" u prošlom broju, ukazali smo na značaj ovog kazivanja kao izvora neiscrpnih pouka i mudrosti, korisnih za svako vrijeme i generaciju. U ovom nastavku, kroz razmatranje jasnih kur'anskih ajeta i komentara velikih učenjaka, izvući ćemo vrijedne poruke koje se tiču tevhida, oslanjanja na Allaha, odnosa prema vlasti, misije poziva u islam i drugih ključnih aspekata islamskog vjerovanja i prakse.

Ovaj drugi dio donosi još dublje uvide u Allahovu zaštitu Svojih poslanika, značenje mudžiza, te važne poruke vezane za lično popravljanje, zajedničko djelovanje i razumijevanje života kroz prizmu objave. Ove pouke nisu tek zapisi prošlosti -- one su putokazi i opomena svima nama danas.

Kur'anska kazivanja nisu puka historijska pripovijedanja, već božanska usmjerenja iz kojih svaki vjernik može crpiti smjernice za svoj život. Među njima posebno mjesto zauzima kazivanje o Musau i njegovom bratu Harunu, alejhima-selam, koje se kroz Kur'an ponavlja u više sura, donoseći važne pouke o vjeri, strpljenju, pozivu na istinu i oslanjanju na Allaha. U Kur'anu se Musa, alejhis-selam, spominje 36 puta, dok se Harun, alejhis-selam, spominje 20 puta.

Kazivanje o ovoj dvojici plemenitih poslanika nije samo podsjetnik na njihovu borbu protiv faraona i njegove nepravde, već i putokaz za svakog vjernika koji se suočava sa izazovima u svom životu. Musa, alejhis-selam, bio je poslanik kojem je Allah dao mudrost, hrabrost i čvrstu vjeru, ali je ipak osjećao potrebu za podrškom svoga brata Haruna. Njihova misija pokazuje važnost bratstva u vjeri, zajedništva i iskrene dove Allahu u trenucima slabosti.

Kroz ovo kazivanje učimo kako se istina uvijek susreće s otporom, ali i kako Uzvišeni Allah pomaže onima koji su iskreni i ustrajni na Njegovom putu. Pouke iz života Musaa i Haruna, alejhimas-selam, ostaju relevantne i danas, kao upute svima koji se bore za pravdu, pozivaju dobru i suprotstavljaju se nepravdi, bilo u društvenom, porodičnom ili ličnom vjerskom kontekstu.

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. -- A Allah motri na ono što radite. (El-Bekara, 74)

U nastavku sure El-Bekara, a kao četvrti primjer, Svevišnji Allah navodi slučaj sinova Israilovih kojima je Allah slao veliki broj čuda i znakova ne bi li prihvatili Allaha za Gospodara i ne bi li Mu iskreno ispovijedali vjeru. Uzvišeni Allah počastio je sinove Israilove mnogim blagodatima, slao im je poslanike, spasio ih je od faraona, davao im je prelijepu hranu, podario im je dvanaest vrela, međutim, oni su i dalje bili nezahvalni i izrazito drski prema Musau, alejhis-selam, i njegovom Gospodaru. Pored svih blagodati koje su uživali, oni su od Musaa, alejhis-selam, tražili da vide Allaha, da im obilnu i raznovrsnu hranu zamijeni krastavcima, lukom i lećom, zapitkivali su ga o kravi, koju su trebali prinijeti kao žrtvu, kakva treba da bude, a povrh svega toga, napravili su sebi tele koje su pored Allaha obožavali. Toliki znaci i tolike blagodati, a opet su srca ispunili nevjerstvom i zabludom.

"Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto iznad nje; oni koji vjeruju -- ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju -- govore: 'Šta to Allah hoće s ovim primjerom?' Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje, ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike." (El-Bekara, 26)

Kada su licemjeri čuli ajete u kojima je Uzvišeni Allah naveo dva primjera za licemjere: "Oni su slični onome koji potpali vatru...", "Ili su slični onima koji za vrijeme silnog pljuska...", licemjeri su počeli proizvoljno tumačiti te ajete i rekli su da Allahu ne dolikuje da navodi takve primjere, jer, kako su oni smatrali, takvo navođenje primjera nije korisno i nema nikakvog smisla, naročito jer se radi o Allahu, Uzvišenom i Velikom. Želeći da se prikažu kao istinski vjernici, koji čvrsto vjeruju u Allaha i čija su srca ispunjena uvjerenjem, isticali su da nema potrebe za takvim primjerima. Itekako su shvatili prva dva kur'anska primjera i da se radi o njima, svjesni da Allah zna njihove tajne i šta u srcima kriju, pa kao da su htjeli ne samo da omalovaže objavljene ajete, koji su se odnosili na njih, već su htjeli i da omalovaže i Allaha, indirektno aludirajući na to kakav je to Gospodar pa da navodi ovakve primjere.

Uzvišeni Allah u plemenitom Kur'anu na više mjesta spominje četiri izraza: gluhoća, nijemost, sljepoća i nerazumijevanje. Svima nama poznato je značenje tih riječi, međutim, u ovim ajetima ne govori se o tjelesnim nedostacima, već o nedostacima koji se vezuju za uputu, dobro i istinu, odnosno vjeru islam. Prema kur'anskoj definiciji, gluha je ona osoba koja, i pored sluha, ne čuje uputu, dobro i istinu, nijema je ona osoba koja, pored sposobnosti govora, ne može izgovoriti dobro i istinu, slijep je onaj koji, iako ima zdrav vid, ne vidi uputu, dobro i istinu, nerazuman je onaj koji, pored blagodati razuma, ne poima uputu, dobro i istinu. To znači da se radi o gluhoći, nijemosti i sljepoći srca u pogledu upute.

Svevišnji Allah objavio je u Kur'anu mnoštvo primjera i obavijestio je ljude o tome da će im navoditi primjere kako bi oni o njima razmislili, što ukazuje na važnost kur'anskih primjera. U svakoj kur'anskoj suri Allah navodi neke primjere, a, uz Allahovu pomoć i Njegov blagoslov, počet ćemo komentar primjera iz sure El-Bekara.

Svevišnji Allah objavio je Svoju Knjigu kao uputu, lijek, milost, blagoslov i primjer cjelokupnog načina života, i to je neosporna činjenica, a isto tako pojasnio je sve što je neophodno kako bi ljudi bili sretni na ovom i budućem svijetu. Analizirajući kur'anske ajete doći ćemo do zaključka da se kur'anski tekst generalno može podijeliti na tri dijela.

Prvi dio predstavljaju ajeti koji govore o Allahu Uzvišenom i u kojima je Allah Sebe opisao. Ajeti u kojima Allah izravno govori o Sebi jesu ajeti u kojima je Svevišnji spomenuo Svoja lijepa imena i savršena svojstva, kao kada kaže da je Mudri, Milostivi, Sveznajući, Svečujući itd. Indirektno se Allah opisuje ljudima kroz ajete koji govore o stvaranju ljudi, nebesa i Zemlje, meleka i džina, Dženneta i Džehennema, i kako je On sve uredio i kako se o svemu brine.

Stranice Mushafa koje svakodnevno iščitavamo jesu listovi na kojima su ispisane riječi našeg Gospodara koje nas svaki put uvode na nove stepene znanja i razmišljanja. Koliko god dugo življeli i čitali, Kur'an nam nudi novi segment znanja kojeg u prethodnom učenju nismo bili svjesni. Kur'an ima 30 džuzova, 114 sura i 6.236 ajeta, po metodologiji učenjaka Kufe u brojanju ajeta.

Uzvišeni Allah kaže: **"A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio -- sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' -- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili -- ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? -- A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. -- A Allah sve zna i mudar je." **(Et-Tevba, 107--110)

"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi. Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 175--178)

U kazivanju o Ademu, alejhis-selam, govori se o prvom i vječnom neprijateljstvu između čovjeka i prokletog šejtana. Uzvišeni Allah ukazuje nam na to kakva je priroda čovjeka i šejtana, i na načine šejtanskog uljepšavanja ružnoga djela: "Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?'" (Taha, 120). Naš Gospodar podučava nas da svako nije iskren savjetnik, čak i da se zakune Uzvišenim Allahom: "...zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!'" (El-A'raf, 21). Jedna od najvećih koristi spomenutog kazivanja jeste način zaštite od prokletoga šejtana: "On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju." (En-Nahl, 99)

Brak (ar. en-nikah) je ugovor koji se sklapa između muškarca i žene, i zasnovan je na šerijatskim pravima i obavezama. Brak opstoji na ljubavi i samilosti, i na dobročinstvu i međusobnom uvažavanju.

Uzvišeni Allah kaže: "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili" (Ez-Zarijat, 49); "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte -- s imenom Čijim jedni druge molite -- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa, 1)

Uzvišeni Allah pripovijeda Svom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, o poslanicima koji su poslati prije njega kako bi učvrstio njegovo srce i uspokojio njegovu dušu. Govoreći mu o ibadetu ranijih poslanika, o njihovoj ogromnoj strpljivosti i vjeri u Allaha, Uzvišeni Allah želi u njemu probuditi želju i žudnju da se s njima natječe u približavanju Allahu, i usmjeriti ga da strpljivo podnosi uznemiravanja svoga naroda. Mnogo je poslanika o kojima Uzvišeni Allaha govori u Kur'anu, a ovom prilikom izdvojit ćemo kazivanje o Davudu i Sulejmanu, alejhimas-selam, kako bismo izvukli neke koristi i pouke, i primijenili ih u svom životu.

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naređeno je da slijedi prethodne poslanike i vjerovjesnike, i da ih uzima za uzor: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put" (El-En'am, 90). Kako je to naređeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet dužan je da ga slijedi u tome. Kazivanje o Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima dolazi upravo u tom kontekstu. Ovaj put donosimo neke koristi i pouke iz kazivanja o Ibrahimu, alejhis-selam, Halilur-Rahmanu ili Allahovom prijatelju.

Neraskidiva je veza između Kur'ana i ramazana -- Kur'an je objavljen u ramazanu i učenje Allahove Knjige posebnu vrijednost ima upravo u ovom mjesecu.

Uzvišeni Allah odredio je da godina ima dvanaest mjeseci, i to nije određeno ljudskim trudom ili naučnim metodama, već upravo Njegovom odredbom. O tome nam Allah govori u suri Et-Tevba: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta" (Et-Tevba, 36). Od svih dvanaest mjeseci lunarne godine najbolji je mjesec ramazan, bez ikakve sumnje.

Uzvišeni i Plemeniti Allah kaže:

A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.' I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.' 'Vidi!', reče on, 'kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu -- sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem -- mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!' 'E, to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. 'Mogu li da te pratim', upita ga Musa, 'ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?' 'Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati', reče onaj, 'a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?' 'Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da', reče Musa, 'i da ti se neću ni u čemu protiviti.' 'Ako ćeš me već pratiti', reče onaj, 'onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!' I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!' 'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!' I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!' 'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče, 'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!' I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'uzeti za to nagradu.' 'Sada se rastajemo ja i ti!', reče onaj, 'pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpjeti.' 'Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov bio je dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!'

(El-Kehf, 60--82)

Uzvišeni i Plemeniti kaže: "I Medjenu -- brata njihova Šuajba. 'O narode moj', govorio je on, 'Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered. Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; a ja nisam vaš čuvar.' 'O Šuajbe', govorili su oni, 'da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si 'pametan' i 'razuman'!' 'O narode moj', govorio je on, 'shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! -- Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.'

Dunjaluk je kuća iskušenja, a ne kuća nagrade ili kazne, kako mnogi ljudi pogrešno misle. Ne razumijevajući ovu činjenicu, oni steknu pogrešan dojam o dunjaluku i onome što se na njemu dešava, kako u vezi sa ovosvjetskim uspjehom i blagodati, tako i u vezi sa teškim životnim situacijama, nedaćama lii uskraćivanjem određenih blagodati. Istina je da sve ono što nam se dešava na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo, samo su različiti oblici iskušenja, kojima naš Gospodar stavlja na ispit Svoje robove, kako bi vidio ko će se od njih ljepše vladati. Iskušenja, kao pojam, u Kur'anu se spominju u mnogobrojnim ajetima, u različitim situacijama i značenjima.

Tematski tefsir (et-tefseer el-mevdui) naučna je disciplina koja izučava različite teme kroz ajete Kur'ana u jednoj ili više sura. Ovo znači da se mufesir u ovoj vrsti ili metodi tefsira bavi jednom temom. (Almir Fatić, Uvod u tematski tefsir)

Poznato je da ortografski sistem Kur’ana, onako kako ga možemo uvidjeti u mushafima koje učimo, u određenoj mjeri odstupa od pravila pisanja u arapskom jeziku. Specifičan način pisanja kur’anskih riječi naziva se Osmanova ortografija (er-resm el-usmani), a podrazumijeva način pisanja kakav je zabilježen iz Osmanovog Mushafa. Stoga, oduvijek se postavlja pitanje o mogućnosti da se Kur’an ponudi u drugom ruhu, da li pismom koje potpuno podliježe arapskim ortografskim pravilima, da li transkripcijom latinskim slovima, kako bi se, ponajviše, olakšalo čitanje/učenje Kur’ana, što možemo posvjedočiti kroz razne štampe Kur’ana. No, ovo je pitanje potrebno promatrati šire, odnosno postaviti pitanje da li je način pisanja Kur’ana objava, nadnaravan, te da li zbog toga postoje dodaci u značenju koje je moguće izgubiti kada bi se ono promijenilo.

U nekoliko prošlih brojeva komentirali smo suru El-Mulk do 23. ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od 24. do 30. ajeta.

Komentar dvadeset četvrtog ajeta

Nakon što je u prethodnom ajetu Uzvišeni Allah ukazao na Svoje posebne blagodati kojima je počastio ljude, a one su: sluh, vid i razum, u narednom ajetu pojašnjava da će On sve ljude, ma gdje oni bili, kada nastupi Sudnji dan, dovesti pred Sebe i obračunati ih za podarene im blagodati.

Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘On vas je po Zemlji razasuo i pred Njim ćete se sakupiti.’” (24)

Reci, Allahov Poslaniče: Allah je Taj koji vas je – nakon što vas je stvorio iz ničega – razasuo po Zemlji, dao da se umnožavate i da se vaš broj poveća.

“i pred Njim ćete se sakupiti”: a pred Allahom ćete se na Sudnjem danu sakupiti da vas obračuna za vaša djela, nagradi i kazni.

Nakon što je Uzvišeni Allah pojasnio šta čeka nevjernike na drugom svijetu, te im zaprijetio da se klone svojih postupaka koji dovode do takve loše završnice, i dokazao im da je On to u stanju i da uradi s njima, u narednim ajetima Svevišnji Allah ih pita imaju li oni nekoga ko će ih zaštiti od Njega pa zbog toga oni i dalje ustrajavaju u svom nevjerstvu.

Nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnim ajetima sure El-Mulk pojasnio šta čeka vjernike i nevjernike na Sudnjem danu, u narednom ajetu ukazuje na Svoje sveobuhvatno znanje na kojem se grade Njegovi postupci. Time Uzvišeni Allah pojašnjava zašto jedne kažnjava, a druge nagrađuje, te da je nagrada za dobre i kazna za loše pravedna Allahova presuda.

U broju 92 počeli smo sa komentarom sure El-Mulk, od prvog do petog ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od šestog do dvanaestog ajeta.

Komentar šestog ajeta

(6) A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga je patnja džehennemska, užasno li je on boravište!

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo kakvu je kaznu pripremio za šejtane na drugom svijetu, dalje kazuje kakvu je kaznu pripremio za njihove sljedbenike nevjernike – one ljude i džine koji su slijedili šejtane na dunjaluku. Dakle, Džehennem nije kazna samo za šejtane u džinskom liku, već i za šejtane u ljudskom liku, tj. ljude nevjernike.

“koji ne vjeruju u Gospodara svoga” – tj. one koji nisu vjerovali u Allaha – Njegovo postojanje, ili nisu vjerovali da je On jedini istinski Gospodar, ili nisu vjerovali da je On jedini dostojan da se obožava, ili nisu vjerovali u Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, ili nisu vjerovali u Njegov šerijat, ili nisu vjerovali u Njegove poslanike, u sve ili u nešto od navedenog.

“A kada je Musa rekao narodu svome: ‘Allah vam naređuje da zakoljete kravu’, oni upitaše: ‘Zbijaš li ti to s nama šalu?’ ‘Ne dao mi Allah da budem neznalica!’, reče on. ‘Zamoli Gospodara svoga, u naše ime’, rekoše, ‘da nam objasni kojih godina ona treba biti.’ ‘On kaže’, odgovori on, ‘da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!’ ‘Zamoli Gospodara svoga, u naše ime’, rekoše, ‘da nam objasni kakve boje treba biti.’ ‘On poručuje’, odgovori on, ‘da ta krava treba biti jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide.’ ‘Zamoli Gospodara svoga, u naše ime’, rekoše, ‘da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.’ ‘On poručuje’, reče on, ‘da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.’ ‘E, sad si je opisao kako treba!’, rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše. I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli – Allah je dao da izađe na vidjelo ono što ste bili sakrili. Mi smo rekli: ‘Udarite ga jednim njezinim dijelom!’ – i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.” (El-Bekara, 67–73)

U nekoliko kratkih ajeta, koji mogu stati u manje od dva reda, nadnaravno se navode najvažnije biljke što čine osnovni izvor prehrane čovjeka i stoke koju uzgaja. Ovi ajeti svojom preciznošću i sveobuhvatnošću svjedoče neograničenoj moći, ljepoti stvaranja i preciznosti kreiranja našeg Uzvišenog Stvoritelja Allaha. Također, oni potvrđuju da se svi oblici ibadeta upućuju isključivo Njemu, da je On jedini Stvoritelj i jedno jedino Apsolutno Božanstvo iznad svih stvorenja. Uzvišeni kaže: “Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta, i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.” (Abese, 24–32)

Sura El-Mulk je 67. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Nalazi se u Mushafu od 562. do 564. stranice. Prije nje nalazi se sura Et-Tahrim, a poslije nje sura El-Kalem.

Po redoslijedu objave, sura El-Mulk je 76. sura. Objavljena je nakon sure El-Mu’minun, a prije sure El-Hakkah. (Vidjeti: Ibn Ašur Muhammed Tahir b. Muhammed et-Tunisi, Tahrirul-Ma’nes-sedid ve tenvirul-aklil-džedid min Tefsiril-Kitabil-medžid)

Sastoji se iz 30 ajeta, 330 riječi i 1.313 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Alija b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-tev’il fi meanit-tenzil)

Prema mišljenju učača Hidžaza, sura El-Mulk ima 31 ajet, dok prema ostalim učačima ima 30 ajeta. Razilaze se oko 9. ajeta, pa ga učenjaci Hidžaza dijele na dva ajeta, dok ga ostali smatraju jednim ajetom. (Vidjeti: Ebu Amr ed-Dani el-Endelusi, El-Bejan fi addi ajil-Kur’an)

Sa surom El-Mulk počinje 29. džuz Kur’ana poznat kao džuz Tebareke, koji je tako nazvan po početku sure El-Mulk.

Svaki poslanik imao je mudžize kojima je dokazivao istinitost svoga poslanstva, a našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, data je najveća mudžiza – Kur’an veličanstveni. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog vjerovjesnika a da mu nisu date mudžize na osnovu kojih su im ljudi vjerovali. Meni je data Objava koju mi je Allah spustio, pa se nadam da ću ja na Sudnjem danu imati najviše sljedbenika.” (Buhari i Muslim)

(1) El-Kariah!

(2) Šta je El-Kariah?

(3) I šta ti misliš šta je El-Kariah?

(4) Toga dana ljudi će biti poput raštrkanih leptirova!

(5) A planine će biti poput raščupane vune!

(6) Pa, što se tiče onoga čija će Vaga biti teška,

(7) on će živjeti zadovoljnim životom.

(8) A što se tiče onoga čija će Vaga biti lahka,

(9) njegovo mjesto će biti Havijeh.

(10) A znaš li ti kakvo je to mjesto?

(11) Rasplamsana vatra!

(285) “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove: ‘Mi među poslanicima Njegovim nikakvu razliku ne pravimo!’ I govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, i samo Tebi je konačni povratak!’

(286) Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti, svakome je u korist dobro koje zaradi, a na njegovu štetu je zlo koje učini. ‘Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo! Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’”

(1) Teško svakom klevetniku – podrugljivcu,

(2) koji blago gomila i prebrojava ga,

(3) i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.

(4) A nije tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!

(5) A znaš li ti šta je Hutama?

(6) Vatra Allahova razbuktana,

(7) koja će do srca dopirati.

(8) Ona će za njima biti zatvorena,

(9) (plamenim) izduženim stupovima.

Sastav sure

Sura El-Humeze 104. je sura u Kur’anu. Prije nje je sura El-Asr, a poslije nje sura El-Fil. Sastoji se iz 9 ajeta, 30 riječi i 130 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil)

Objavljena je poslije sure El-Kijama, a prije sure El-Murselat, te je tako 32. sura po redoslijedu objavljivanja. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

(1) Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!

(2) Zar lukavstvo njihovo nije upropastio

(3) i protiv njih jata ptica poslao,

(4) koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,

(5) pa ih kao izjedeno lišće učinio?

Sastav sure

Sura El-Fil je 105. sura u Kur’anu i ima 5 ajeta, 20 riječi i 96 harfova. (Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi meanit-tenzil)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Fil je 19. sura i objavljena je nakon sure El-Kafirun, a prije sure El-Alek ili sure Kurejš. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

(1) Zbog navike Kurejšija,

(2) navike njihove da zimi i ljeti putuju.

(3) Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju,

(4) koji ih gladne hrani i od straha brani.

Sastav sure

Sura Kurejš je 106. sura u Kur’anu, a 29. je sura po redoslijedu objavljivanja. Kažu da je objavljena nakon sure Et-Tin. Prije nje nalazi se sura El-Fil, a poslije nje sura El-Maun. Sastoji se iz 4 ajeta, 17 riječi i 73 harfa. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi me‘anit-Tenzil, 7/296)

I ovo je jedina sura u Kur’anu u kojoj se spominje pleme Kurejš. (Halid es-Sebt, Tefsir sure Kurejš)

(1) Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?

(2) Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče,

(3) i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.

(4) Pa teško klanjačima,

(5) koji su nemarni prema svome namazu,

(6) koji se samo pretvaraju

(7) i nikome ništa u naruč ne daju!

(1) “Mi smo ti, uistinu, Kevser dali,

(2) pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji,

(3) onaj koji tebe mrzi sigurno će bez spomena (svakog dobra) ostati.”

Ukratko o suri

Sura El-Kevser je 108. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Prije nje je sura El-Maun, a poslije sura El-Kafirun. Sastoji se od 3 ajeta, 10 riječi i 42 harfa (Vidjeti: Tefsir Hazin). Ovo je najkraća kur’anska sura uzimajući u obzir broj riječi i harfova. U Kur’anu se nalaze sure El-Asr i En-Nasr također sa po tri ajeta, ali sadrže više harfova. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Po redoslijedu objave, sura El-Kevser je petnaesta sura i objavljena je nakon sure El-Adijat, a prije sure Et-Tekasur. Međutim, ovo je samo mišljenje onih koji kažu da je sura mekanska.

(1) “Mi smo ga objavili u Noći kadr,

(1) “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

(2) neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

(3) ući će on sigurno u Vatru rasplamsalu,

(4) i žena njegova što drvlje nosi,

(5) o vratu njenu će biti uže od ličine usukane.”

Opći podaci o suri

Sura El-Mesed 111. je sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 20 riječi i 77 harfova. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil, 7/296)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Mesed smatra se šestom surom. Objavljena je četvrte godine po poslanstvu, nakon sure El-Fatiha a prije sure Et-Tekvir. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 22/599, Ševkani, Fethul-Kadir, 5/511)

(1) Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

(2) Vladara ljudi,

(3) Boga ljudi,

(4) od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije,

(5) koji zle misli unosi u srca ljudi

(6) od džina i od ljudi.”

Opće informacije o suri

Sura En-Nas zadnja je sura u Kur’anu, 114. sura. Sastoji se iz 6 ajeta, 20 riječi i 99 harfova. (Tefsir Hazin, 7/325)

Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci.

Naziva se En-Nas po istoimenoj riječi en-nas koja se spominje na pet mjesta u ovoj suri.

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da je li sura En-Nas mekanska ili medinska sura.

Sura En-Nas govori o načinu utjecanja Uzvišenom Allahu od zla džina i ljudi, a naročito ljudi, i pojašnjava kako je srce čovjekova najveća briga na dunjaluku, da ga čuva i donese čistog pred Uzvišenog Allaha.

(1) Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja,

(2) od zla onoga što On stvara,

(3) i od zla mrkle noći kad razastre tmina,

(4) i od zla onih koje u uzlove pušu,

(5) i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.”

Opće informacije o suri

Sura El-Felek je 113. sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 23 riječi i 74 harfa. (Tefsir Hazin)

Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci.

Naziva se El-Felek po istoimenoj riječi spomenutoj u prvom ajetu.

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Felek mekanska ili medinska sura.

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni: od Allaha Poslanik koji čita listove čiste, u kojima su propisi ispravni. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja. Njihova nagrada kod njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjina, 1–8)

“Reci: ‘O vi nevjernici, ja ne robujem onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem, niti sam ja rob onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem! Vama vaša vjera, a meni moja.”

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu ravan nije!’”

O suri El-Ihlas

Sura El-Ihlas 112. je sura u Kur’anu. Sastoji se iz četiri ajeta, ima petnaest riječi i četrdeset sedam harfova. (Tefsir Hazin, 7/319) Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci. Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Ihlas mekanska ili medinska sura.

Stanje nesretnih na Dan okupljanja

Na mahšeru, nakon što ljudi provedu pedeset hiljada godina, nakon tolike žege, žeđi i gladi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zauzet će se za početak suđenja ljudima i oni će vidjeti da nešto dolazi, a to će biti Džehennem.

Uzvišeni Allah kaže: “i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?!” (El-Fedžr, 23) Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Toga dana će doći Džehennem, a imat će sedamdeset hiljada povodaca, a za svaki će povodac držati sedamdeset hiljada meleka.” (Muslim)

“...i grješnici će ugledati Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.” (El-Kehf, 53) Saznat će, dakle, da će u nju ući, čut će glas Džehennema, njegovo pucketanje i gnjevno hučanje iz velike udaljenosti.

“Kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči.” (Furkan, 12) Ovo će ukazivati na žestinu Vatre, tada će nevjernici biti ubijeđeni u Džehennem. Svi će narodi klečati na koljenima i svaki od njih govorit će: “Samo da se spasim!”

Ovo je drugi dio tefsira sure En-Nasr, uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću. U ovom dijelu bit će riječi o trećem, zadnjem ajetu, u kojem se govori o istigfaru.

Komentar istigfara

Allahove riječi: “I moli Ga da ti oprosti”, znače: traži njegov magfiret – oprost, a magfiret je zaštita od zla grijeha, a ne samo njegovo prikrivanje.

Razlika između afva – brisanja i magfireta – oprosta jeste u tome što je afv brisanje tragova grijeha, što ponekad može biti i poslije kazne, za razliku od magfireta koji ne biva sa kaznom – ukubetom.

U riječima: “On je uvijek pokajanje primao'' (En-Nasr, 3), nalazi se nagovještaj da On, Slavljeni, prima tevbu – pokajanje od onih koji Ga za oprost mole i Njemu se kaju, što je podsticanje na istigfar – traženje oprosta i podstrek na tevbu – pokajanje.

Skupina ashaba, radijallahu anhum, smatra da je Poslaniku, sallallahu alejhi sellem, naređen tesbih, tahmid, i istigfar, prilikom dolaska pobjede (nasr) i oslobođenja (feth) iz zahvalnosti (šukra) Allahu na toj blagodati. Kao što je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao na dan oslobođenja Meke osam rekata, a tako je isto klanjao i Sa‘d b. Ebu Vekkas, na dan oslobođenja gradova, a taj namaz se nazivao salatul-feth – namaz pobjede.

Prijevod sure En-Nasr – Pomoć

1. Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu,

2. i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze

3. ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.

Uvod

Ovo je tefsir sure En-Nasr uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću.

U hadisu se navodi da je sura En-Nasr vrijedna i ravna četvrtini Kur’ana. (Tirmizi, br. 2895, Ibn Adijj, El-Kamil, 3/1180, Bejheki, Šuabul-iman, 1/414, u hadisu od Enesa. Međutim, lanac prenosioca ovog hadisa je slab – daif, jer je u njemu Selema b. Virdan, a on je slab, kako se navodi u djelu Et-Takrib. Hadis je slabim ocijenio hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 9/62, dodavši da ga još bilježe i Ibn Ebu Šejba i Ebu Šejh) Sura En-Nasr je medinska sura, prema idžmau – konsenzusu islamskih učenjaka, što znači da je objavljena poslije hidžre u Medinu, i to je jedna od sura koje su objavljene posljednje. U Sahihu imama Muslima od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: “Posljednja objavljena sura iz cijelog Kur’ana je “Kada Allahova pomoć dođe.” (Muslim, 4/2318)

Ovom prilikom, s dozvolom Uzvišenog Allaha, spomenut ćemo najbolju isprobanu metodu za hifz (učenja napamet) Kur’ana. Ova metoda odlikuje se nad drugim metodama jačinom hifza kao i kratkoćom vremena, tj. praktikujući ovu metodu, čovjek će završiti brzo Kur’an i njegov hifz Kur’ana bit će izuzetno čvrst. Ovaj način hifza Kur’ana objasnit ćemo na prvoj stranici sure El-Džumua. Mi ćemo navesti, da bismo što bolje pojasnili, samo prijevod značenja umjesto arapskog teksta.

Laž je potreba izazvana željom koju diktira duša, a dopunjuje je šejtan svojom vesvesom. Laž je nastala kako bi se istina mogla prepoznati i kako bi mogla preuzeti ulogu dobra i koristi. Najveća istina jeste da je samo Allah Bog. Međutim, duša, kako želi neovisnost i nesputanost, zapada u zamku da bude sama sebi bog, što, po slovu Kur’ana, predstavlja uzimanje svoje strasti za božanstvo, čime čovjek otupljuje svoje organe spoznaje: sluh, srce i vid. Naravno, ovdje i zavidnik šejtan traži svoj prostor za djelovanje, pa nudi savez najvećom laži, a to je uzimanje drugog za Boga. Otuda je glavni zadatak poslanika bio pozivanje ljudi u obožavanje samo Uzvišenog Allaha, te da sva svoja djela usmjeravaju i vezuju za istinskog Gospodara, Allaha. Poslanici su s revnosnom dušom i istinom poslati među ljude od Uzvišenog Allaha i ova činjenica mijenja situacije i prilike. Neki ljudi shvataju ovu istinu i iskreno se povode i slijede poslanike, dok drugi ih negiraju i lažno tvrde da i oni posjeduju poslaničke osobine. Tu nastaje kur’ansko kazivanje o poslanicima i njihovim narodima. Svako kur’ansko kazivanje potpuno je istinito, a istina se zrcali kroz riječi poslanika upućene ljudima i njihove odgovore poslanicima, koji su opisani u detalje u svakom događaju i kazuju kako se završio poziv u istinu i otklanjanje laži. Sâmo slanje poslanika ljudima sa porukom od Uzvišenog Allaha pokazuje koliko je ljudima potrebna nebeska smjernica i ukazuje na njihovu nesposobnost da sami iznalaze ispravan životni put i njegov smisleni završetak. Kada čovjek osjeti sposobnost da nešto postigne uz ulaganje velikog truda i napora, tada se u potpunosti posveti ostvarenju svoga cilja i često na tom putu pomisli da sve može i zna i da mu više nije potreban nikakav savjetnik. Ovo je prva, ali i najveća opasnost za slabašno biće, čovjeka. Zaboravio je pripisati, sa zahvalnošću, svoj uspjeh Gospodaru svih svjetova. Zaboravio je na Uzvišenog Allaha, pa je On dao da zaboravi svoj razlog dolaska na ovaj svijet.

Kur’an je govor Uzvišenog Allaha. Objavljen je kao vodič i uputa svim ljudima u svim generacijama i vremenima do Sudnjeg dana. Nijedna knjiga nije mu slična. Učiti Kur’an znači slušati Riječi Božije i hoditi ka Allahovom zadovoljstvu i rahmetu. Kur’an je susret između slabog insana i Snažnog Gospodara: “Elif-lām-mīm. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog.“ (Kur’an, Ali Imran, 1-4.) Svi oni koji su Kur’an čuli s usana Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doživjeli su ga kao živu stvarnost. U srcima nisu imali ni trun sumnje da im se Uzvišeni Allah obraća preko Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga je Allahov Govor tako duboko osvojio njihova srca i umove. Njihove su oči preplavile suze i njihova tijela prekrili žmarci. Svaku su riječ Objave smatrali bitnom i rješenjem za probleme i teškoće, pa su požurili da Kur’an primijene u životu. Kur’an je odgojio generacije selefa i promijenio nabolje, i kao pojedince, i kao zajednicu. A Arapi su od običnih trgovaca i čuvara deva i ovaca postali predvodnici čovječanstva.

“I puhnut će se u rog, pa će oni iz kabura prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći: ‘Teško nama! Ko nas iz naših kabura oživi? Eto, ostvaruje se obećanje Svemilosnog, poslanici su istinu govorili!’ Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.” (Prijevod značenja Jasin, 51-53.) Spomenuto puhanje u sur jeste puhanje za proživljenje. Allahovom dozvolom i Njegovom svemoći, nakon Israfilovog puhanja u sur, svi će ljudi biti proživljeni. Ustajat će iz svojih kabura i neće krenuti ka svojim kućama ili tražiti svoje porodice, svoje poznanike, već će žurno krenuti ka Uzvišenom Allahu, tj. mjestu predviđenom za iskupljanje svih ljudi. U časnom ajetu spomenuto je proživljenje, ustajanje iz kabura jer se većina ljudi ukopava u kabur, tako da će svi biti proživljeni: i oni koji su izgorjeli ili spaljeni, i oni koji su ostali pod vodom, i oni koje su zvijeri rastrgale i sl. Svi će biti proživljeni i svi će žuriti da stanu pred Uzvišenog Allaha.

Kur’anska kazivanja, pored historijske i književne vrijednosti, imaju svoj daleko uzvišeniji cilj: opomena i pouka, objašnjenje i potvrda, uputa i milost, kao što Uzvišeni poručuje: “U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf, 111) Na osnovu ovih kur’anskih smjernica nastali su temelji islamskog misionarstva. Historijska kazivanja u kur’anskim pričama fragmentarno su povezana. Svrha ovih kazivanja nije samo iznošenje historijskih činjenica nego izlaganje pouka i opomena iz historijskih događaja. Kur’anska kazivanja potiču čovjeka na razmišljanje o uzročno-posljedičnim vezama, o povodima i ishodima događaja, shodno Allahovim, džellešanuhu, zakonima, što se u pravilu uvijek svodi na neiscrpnu borbu dobra i zla. Na taj način Allah, džellešanuhu, Svojim je kazivanjima historijske događaje stavio u kontekst univerzalnih događaja, uz razmatranje i opis njihovih prirodnih i društvenih segmenata.

Pred Sulejmanom, alejhis-selam, sakupile su se njegove vojske u četama, redovima postrojene. Svaka četa imala je svoga predvodnika, vođu, koji je vodio brigu o svojim vojnicima, kojima je bio zadužen. Postavljao bi ih na njihova mjesta i nadgledao tokom smotre. Niko nije smio stati na mjesto nekoga drugog. Svako je znao svoje mjesto i njega se trebao držati. Među redovima nije smjelo biti pometnje, rasula, anarhije. Ovakvo ponašanje treba da vlada i među samim muslimanima. Moraju znati svoje mjesto u džematu, svoj posao, svoju zadužbinu, svoja prava i svoje obaveze i svega toga se pridržavati. Ta mjesta i uloge trebaju biti raspodijeljeni shodno datim sposobnostima i mogućnostima i niko ničija mjesta i uloge ne treba preuzimati, jer ih nije dostojan. Da bi nam džemat i džematski rad za islam bio bereketan, na ovakav način trebamo se ponašati, držati se reda i discipline. Imam i šura trebaju najviše voditi brigu o radu i disciplini u džematu.

Svejedno rekao to Uzvišeni Allah, ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeni ili neuki, ko god podstiče na bogobojaznost, taj savjet treba prihvatiti. Nevjernicima se kaže: “Bojte se, čuvajte se kazne koja je pred vama, postavite pregradu između sebe i kazne koja vas može zadesiti na dunjaluku u vidu suše, vremenske nepogode, poplave, zemljotresa i sl., i kazne koja vas čeka na ahiretu, a kazna na ahiretu je teža i vječna!“ Također im se kaže: “Čuvajte se djela koja mislite činiti u budućnosti kao i djela koja ste počinili u prošlosti, čuvajte se posljedica tih djela, požurite da postavite pregradu između sebe i njih, požurite u Allahovu vjeru!“

Allahovu uputu treba cijeniti, vrednovati, ljubomorno je čuvati. Kolika je to Allahova, subhanehu ve te'ala, blagodat, saznat će svako od nas kada se prisjeti svoje prošlosti, svoga stanja prije upute, u kakvim je tminama živio. Neka takvo stanje uporedi sa sadašnjim, pa će spoznati veličinu te Allahove blagodati. Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo bez Allahove blagodati upute?! Možeš li zamisliti?! Ježi li ti se koža od toga?! Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo da si skončao daleko od Allahove upute?! Stoga, Allahovu blagodat upute ljubomorno čuvaj! Da. Kao što bi život bio tegoban da samo noć postoji, potpuna tama, isto bi tako bio tegoban život daleko od Allahovog svjetla, upute. Allaha Uzvišenog molimo da učvrsti naša srca u Svojoj vjeri!

Nema nijednog stvorenja, ničega što postoji a da nije u paru stvoreno, svejedno nalazilo se to u zemlji, iznicalo iz zemlje, ili se radilo o ljudima, životinjama, i svemu ostalom za što i ne znamo – sve je to u paru stvoreno, kako kaže Uzvišeni Allah o tome na drugom mjestu u Svojoj knjizi: ''I zasigurno sve što stvaramo, Mi stvaramo u paru, ne biste li razmislili!“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 49.) Dakle, sve što postoji, postoji u paru. Nemoguće je da postoji samo, da živi samo, već je potrebno drugoga. Dakle, sve postoji u paru izuzev Uzvišenog Allaha, Jednog, Jedinog, kojem nije potreban niko!

Dakle, onaj koji ismijava bilo koji segment vjere i nije zadovoljan nekim od vjerskih postulata, takav je nevjernik u Uzvišenog Allaha. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: ''Zato što oni preziru ono što Allah objavljuje, On će djela njihova poništiti.“ (Prijevod značenja Muhammed, 9.) A djela ne poništava ništa drugo osim nevjerstvo, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah na drugom mjestu: ''A onaj koji od vas otpadne od svoje vjere pa umre na tome, on je nevjernik i takvima će njihova djela na dunjaluku i ahiretu biti poništena. Takvi će biti stanovnici Vatre i u njoj će vječno boraviti!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 217.) Dakle, stvar nimalo nije lahka i bezazlena, već naprotiv itekako ozbiljna i opasna. Stoga je na svakom vjerniku i vjernici da budu zadovoljni sa svim postulatima šerijata, da to prihvate, pa ako budu postupali po tome, bit će nagrađeni za svoj rad, ali ako zapostave rad, zaslužuju da budu kažnjeni.

''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“ Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže: ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“

Uzvišeni Allah u prvih jedanaest ajeta sure Jasin potvrđuje istinitost poslanice Svoga Poslanika, podstiče ga na ustrajnost u pozivu naroda kojem ranije poslanici nisu dolazili, naroda nad kojim se obistinila riječ da većina njih neće vjerovati. Kaže Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja: 

(12) ''Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.''

Tako mi Kur’ana mudrog: Svevišnji Allah zaklinje se ovim Kur'anom čije su riječi, značenja i propisi mudri, puni mudrosti, zaklinje se Kur'anom koji je sav istinit, jasan, potpun i precizan, laž mu je strana, ne može mu prići ni sprijeda ni straga, ni sa desne ni sa lijeve strane. Ti si, uistinu, poslanik: Uzvišeni Allah zaklinje se mudrim Kur'anom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, pa kaže: "Uistinu si ti –o Muhammede – od poslanika!", Mi smo te poslali i Mi smo ti ovaj mudri Kur'an objavili.  Na Pravom putu: ti si doista u pravoj vjeri, na Pravom putu na kojem nema stranputica, krivina i skretanja. Po objavi Silnoga i Milostivoga: Ovaj Kur'an je objava od Allaha, Onoga koji posjeduje ogromnu snagu u Svojoj vladavini, koji uživa ponos kod Svojih stvorenja, kojem se sve potčinjava, koji može da svakog trena kazni onoga koji Mu se suprotstavi i od Njegove Knjige glavu okrene. Međutim, On Uzvišeni, Allah, Gospodar svih svjetova, je Milostivi! Milostiv je prema svim Svojim stvorenjima! Naročito je milostiv prema vjernicima koji se pokaju, uzvjeruju i od Njega za svoje grijehe oprosta traže, ali je milostiv i prema grješnicima, pa i nevjernicima. 

„A Kada dođe Nevolja najveća,“ – Kada nastupi Sudnji dan. Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Sudnji dan nazvan ovim imenom jer svaka druga nevolja i nedaća manja je od njega. „Dan Kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio“ – Toga dana sveijedan čovjek sjetit će se svih svojih djela, dobrih i loših, koja je činio na dunjaluku. Toga dana reći će mu se: „Čitaj svoju knjigu, dosta ti je to što ćeš danas biti obračunavan.“ Toga dana čovjek će reći: „Kamo sreće da sam se za ovaj dan pripremao!“. „i Kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,“ – Sudnjeg dana Džehennem će se ukazati, sveijedan čovjek će ga vidjeti. „I nema nijednog od vas a da neće biti izložen Džehennemu! To je kod tvoga Gospodara sigurno zapisano. A zatim ćemo one koji su bogobojazni bili džehennema spasiti a nevjernike da u njemu kleče ostaviti!“ (Prijevod značenja Merjem, 71-72.)

“A bit će to samo povik jedan i evo njih – na zemlji”, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio. Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.

Čovječe, bježi od džehennemske vatre, udalji se od nje što više možeš čineći djela koja su razlog spasa na ahiretu! Udalji se od djela koja vode propasti na ahiretu! Čini naređena djela, a ostavi zabranjena! Pred svoje oči stavi hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nisam vidio ništa (tako strašno) kao Džehennem. A onaj koji bi trebao od njega bježati, spava! Niti sam vidio išta (tako lijepo) kao Džennet. A onaj koji bi trebao (svim silama) nastojati da ga se domogne, također, spava!“ (Tirmizi, hasen.)

 “Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća nepoznata na našim prostorima, po nekima je to Mango), njen miris je lijep, a i okus joj je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule, ona nema mirisa, a okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus joj je gorak.'' (Buhari, 5020, Muslim, 797-243)

Svaki dio ove Knjige objavljen je sukladno novonastalim događajima i situacijama. Uz to, objavljivanje (Knjige) odvijalo se u dugom vremenskom periodu, u intervalu dužem od dvadeset godina. Nema sumnje da ova vremenska secesija i primjetna razlika između određenih uzroka objave neminovno iziskuju, po zakonu običaja, neusklađenost i disocijaciju te ne ostavljaju prostora nikakvoj povezanosti i koheziji između etapa ovog govora. Međutim, i u ovoj oblasti Kur’an časni je izvanredan. Iako je spuštan periodično i postepeno, on je savršeno skladan i precizan. Iako je objavljivanje Kur'ana upotpunjeno tek nakon dvadeset godina, savršena je njegova harmoničnost i to od samog početka pa sve do kraja. 

Allah je ime Gospodara svih svjetova, ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže ''Bismillah'', a ne ''Bismirrahman'' ili slično. Iz imena ''Allah'' proizlazi Njegova osobina ''ilahijjet'', tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te'ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja. Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta – milosti. Er-Rahman je Onaj koji posjeduje neograničenu milost, dok je Er-Rahim Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja.

Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše.