Također, u fokusu razmatranja dužnosti muslimanske porodice nalazi se potreba njenog usmjerenja ka prepoznavanju i razvoju vlastitih sposobnosti i potencijala, kako bi ih učinkovito koristila u rješavanju vlastitih problema te u ispunjavanju svoje obrazovne i vjerske misije. Takav pristup podrazumijeva odmak od pasivnog stava koji se iscrpljuje u okrivljavanju zapadnih vlada kroz optužbe za rasizam i zavjere, kao i od kritike lokalnih vlasti zbog navodne nebrige o muslimanskoj zajednici i zanemarivanja njenih svjetovnih i vjerskih interesa.
Otac i majka, stubovi porodice
Otac i majka, stubovi porodice, odgovorni su za sebe tako što se neprekidno moraju odgajati i edukovati. Također, moraju se podrediti vjeri islamu i hoditi Pravim putem, kako bi ostali postojani u vjeri i stekli čvrsto ubjeđenje i strpljenje, koji će im pomoći da se suoče s poteškoćama i izvršavanjem obaveza.
U tom smislu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Niko od vas neće (potpuno) vjerovati sve dok njegova strast ne budu slijedila ono s čime sam došao." (Ibn Ebu Asim, vjerodostojan) Roditeljski napori neminovno će biti krunisani uspjehom ako su namjere iskrene, a sredstva dobro odabrana. "One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!" (El-Ankebut, 69)
Bračna stabilnost i spokoj
U bračnoj zajednici, supružnici su dužni da se međusobno lijepo ophode i da jedno drugom pružaju stabilnost i spokoj, kao što Uzvišeni Allah kaže: "i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju" (Er-Rum, 20). Nažalost, fenomen čestih bračnih problema postao je primjetan među muslimanskim porodicama na Zapadu, gdje su razvodi skoro uobičajena pojava, a ozbiljne posljedice ove stvarnosti za budućnost muslimanskih porodica općenito su neosporne.
Odgoj djece
Roditelji snose odgovornost za odgoj svoje djece, osiguravajući da islam prožima dom tako da sve radnje, stavovi i odluke donesene u njemu budu u skladu s vjerom islamom i da mu se ne protive. U vjerodostojnom hadisu kaže se: "Svaki od vas je pastir i svako od vas je odgovoran za svoje stado..." (Buhari) Čovjek je pastir u svojoj kući, a supruga je pastirica -- ona brine o kući i djeci, tako da je svako pastir i svako je odgovoran za svoje stado. Osnovu islamskog odgoja čini prisustvo pozitivnog uzora u odgoju djece, uz istovremeno razvijanje osjećaja voljenosti kroz roditeljsku brigu i pažnju, kao i njegovanje osjećaja poštovanja i istinskog interesovanja za njihovu dobrobit. Možda će djeca prijeći preko mnogih nedostataka svojih roditelja u smislu finansijskog ili obrazovnog statusa, ili drugih stvari koje su izvan mogućnosti roditelja, ali će im teško oprostiti ophođenje koje karakterizira okrutnost, iskorištavanje, ismijavanje, sebičnost i nedostatak žrtvovanja.
Vjera, maternji jezik i domovina
Vjera, maternji jezik i domovina najvažnije su stvari na koje se treba fokusirati u odgoju djece muslimanske zajednice na Zapadu, ne zanemarujući pritom osiguravanje njihovog uspjeha u školovanju i pozitivnoj integraciji u društvo domaćina, iako su ova posljednja dva elementa automatski rezultat uspješnog povezivanja porodice s njenom vjerom, maternjim jezikom i domovinom. Što se tiče odgoja djece, važno je naglasiti potrebu davanja prioriteta stvarima u skladu s islamom. Čvrsto vjerovanje u Svemogućeg Allaha i u sve stubove vjere, zajedno s iskrenošću u djelima, temelj je islamskog obrazovanja i osnova samog islama. Uzvišeni Allah kaže: "Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone." (El-Bekara, 177) Potom dolazi uloga obaveznih ibadeta, posebno namaza, i temeljnih moralnih vrijednosti kao što su iskrenost, skromnost, ljubav prema Allahu i davanje drugima prednosti.
Roditeljska svjesnost
Sve što su roditelji svjesniji ciljeva vjere islama, to će im biti lakše vezivati djecu za vjeru a da oni ne osjećaju bilo kakvu nejasnoću ili kontradikciju u principima vjere, ili da doživljavaju dosadu ili teškoće u prakticiranju propisa vjere. Stoga je dužnost roditelja da nastoje produbiti svoje razumijevanje vjere u mjeri u kojoj im to dozvoljava njihov nivo naobrazbe i životni uvjeti. Pozitivan utjecaj podučavanja vjeri nije ograničen samo na odgoj djece; on također služi, prije svega, bračnoj zajednici, usmjeravajući je ka ispravnosti i stabilnosti, pored utjecaja na komšije i poznanike.
Ugledne ličnosti
Budući da većini muslimanskih porodica na Zapadu nedostaje značajno vjersko znanje ili svijest o vjerovanju, bitno je da roditelji uspostave vezu između članova porodice i obrazovanih, upućenih muslimana, kao što su učenjaci, daije, imami u džamijama, aktivni članovi islamskih centara i institucija i studenti i profesori. A svi oni trebali bi se potruditi da razumiju i cijene posebnosti muslimanske zajednice općenito, a posebno mladih. Ne zahtijeva se u neislamskim društvima apsolutno činjenje onoga što se traži od osobe u muslimanskim zemljama, budući da vjera islam pruža dovoljno prostora za mnoga opravdanja, potrebe i situacije koje proizlaze iz života u dijaspori u pitanjima ibadeta, međusobnih odnosa i drugog.
Življenje prioriteta
Učene i utjecajne osobe moraju bolje iskoristiti svoj položaj u usmjeravanju muslimanskih porodica prema razmišljanju o prioritetima, čime će ojačati obrazovnu strukturu muslimanske ličnosti na Zapadu i uštedjeti vrijeme i energiju. Na polju nauke i misli postoji prioritet znanja nad radom, prioritet razumijevanja nad pukim pamćenjem i prioritet suštine i ciljeva nad prividom. Na polju pozivanja u vjeru i izdavanja odgovora o vjerskim propisima, prioritet se daje blagosti i olakšavanju u odnosu na strogost i teškoće. Na polju rada, prioritet se daje kontinuiranom radu u odnosu na povremeni rad, radu koji koristi drugima u odnosu na rad čija je korist ograničena na vršioca, i djelu vezanom za srce u odnosu na djela vezana za udove tijela. Na polju vjerskih obaveza, nalazimo prioritet temelja u odnosu na stvari koje upotpunjavaju temeljne vrijednosti, obaveznih dužnosti u odnosu na pohvalne, individualnih obaveza u odnosu na kolektivne obaveze i prava ljudi u odnosu na apsolutno pravo Allaha, i tako dalje.
Islamski praznici
Islamski praznici, Bajrami, i druge slične prilike predstavljaju odličnu priliku za jačanje pripadnosti muslimanske porodice vjeri i podsjećanje na temelje njenog identiteta. To zahtijeva obraćanje pažnje na spomenute prilike i u formi i u suštini, tj. upoznavanje sa ciljevima tih prilika i njenih propisa, izražavanje radosti zbog njenog nastupanja i dodatno opuštenost u njima za porodicu općenito, a posebno na djecu. Međutim, treba paziti da se izbjegne da ove prilike budu zasjenjene praznicima i događajima koji su usko povezani s vjerom i kulturnim identitetom zapadnih društava. Kada se veze između djece i njihove vjere ojačaju na spomenute načine, mnogi negativni aspekti unutar muslimanskih porodica na Zapadu prirodno će i postepeno nestati.
Maternji jezik
Što se tiče maternjeg jezika, stvarnost života u dijaspori svakako ga u velikoj mjeri marginalizuje. Naprimjer, istraživanje koje proveo jedan francuski časopis potvrdilo je da 55 posto djece imigranata anketiranih u Francuskoj smatra francuski svojim maternjim jezikom, te da su prije petnaest godina djeca muslimanskih imigranata u Francuskoj više koristila arapski nego sada.
Ako je sposobnost roditelja da se suoče s ovim fenomenom ograničena zbog djelovanja više faktora, onda bi barem trebali izbjegavati govor na jezicima koji nisu njihov maternji jezik kod kuće i upozoriti članove porodice na opasnost zanemarivanja maternjeg jezika, na njihovu vjeru, kulturni identitet i njihovu društvenu, kulturnu i administrativnu vezu sa zemljom porijekla. Muslimanske zajednice u dijaspori imaju sreću u tom pogledu zbog mogućnosti saradnje koje su im dostupne. Različita sredstva informisanja i komunikacije u vlasništvu zemalja porijekla, također, mogu značajno doprinijeti podršci ovim naporima.
Domovina
Jačanje porodične veze s domovinom zahtijeva od roditelja da se usredotoče na vjerski aspekt tog pitanja. To će osigurati snažnu osnovu za tu vezu i kreirati čvrst most između njihove djece i domovine, most koji ne mogu potkopati različiti problemi domovine, negativni aspekti njenog naroda ili njena negativna slika na Zapadu kako je prezentiraju sredstva informisanja. Domovina ima pravo na održavanje veza s njom, i obavezu njenog unapređenja i saradnje u reformama i dobru. Ona nas treba, a i mi nju trebamo. Također, važno je nastojanje da godišnji odmori u domovini budu ugodni i prijatni, i da pružaju porodici dozvoljenu rekreaciju i obogaćivanje njenog znanja o društvenoj, kulturnoj, ekonomskoj i političkoj stvarnosti domovine. Sve prethodno spomenuto preduvjet je za kreiranje željenog osjećaja emotivne povezanosti sa domovinom unutar porodice.
Godišnji odmor
U domovini, naprimjer, postoji dovoljno klimatskih i prirodnih resursa za kreiranje psihološke veze između djece iseljenika i njihove domovine. Međutim, ponašanje nekih roditelja, posebno, ne jača ovu povlasticu zbog preokupacije tokom odmora, opterećivanje djece zadacima koji im se ne sviđaju ili nisu ubijeđeni u korist toga, te škrtost prema djeci uz trošenje ušteđevine na nepotrebnu izgradnju, nekretnine i slične poduhvate. Organizirane posjete zemlji porijekla tokom različitih prilika i praznika također se mogu aktivirati. Ove posjete treba planirati na osnovu jasnog razumijevanja potreba posjetilaca i povjeriti ih odgovornoj i iskusnoj organizaciji s potrebnom stručnošću.
