Žena muslimanka

Govoriti o muslimanskoj porodici na Zapadu uistinu je složeno i zahtjevno, stoga ćemo se fokusirati na dužnosti muslimanske porodice na Zapadu, u skladu s islamskim pogledom na princip promjena, koji se zasniva na započinjanju promjena od samog sebe reformiranjem vlastitih misli, vrijednosti i ponašanja. U islamskoj perspektivi, teškoće, problemi i nesreće rezultat su slabosti i nedostataka onih koje pogađaju: "Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni..." (Er-Ra'd, 11).

Čovjekov život regulisan je brojnim postavkama, neke su vjerske, a neke sekularne prirode, s obzirom na to da živimo u sekularnom društvu. Otuda, kao vjernici, možemo govoriti da se danas u našem životu prepliću neislamske i islamske norme. Sve ono što ne pripada islamu može biti grijeh, mali ili veliki, ili može da izvodi iz okvira islama. Postoje i stvari o kojima islam nije ništa precizno kazao, nego je ostavio ljudima širinu da se dogovaraju. U toj širini opet postoje opšti principi koje je islam definisao i koji se moraju zadovoljiti, što opet znači da je i to islam. Ono što je važno pojasniti i skrenuti pažnju na to jeste dio koji nije od islama, a u društvenom uređenje u kojem živimo je zakonski i legalan. Suprotan je islamskom učenju, ali je legalan i sekularnim zakonima omogućen, pa tako pojedincu daje mogućnost da to ostvaruje iako je u koliziji sa islamom.

Prve žene muslimanke, muhadžirke i ensarijke, dale su velik doprinos hidžri. Neke od njih učinile su same ili sa svojim muževima prvu i drugu hidžru u Abesiniju ili u Medinu i zbog toga su nazvane muhadžirke. Ensarijke su pak pomogle hidžru i prve muhadžire ili su pak ugostile najvećeg i najvažnijeg muhadžira, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hidžra, preseljenje radi svoje vjere, predstavlja veliki ibadet i za njega je predviđena obilna nagrada. Uzvišeni Allah rekao je: **"A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna.

Obično se prilikom govora o ciljevima sklapanja braka ističu očuvanje čednosti i ostvarenje potomstva. Iako su to nesumnjivo važni ciljevi, nisu i jedini. Međutim, često se navode kao jedini i otuda je neophodno dodatno pojasniti određene pojedinosti kako bi se u potpunosti razumjela njegova suštinska uloga. Ograničavanje ciljeva braka isključivo na ove aspekte često dovodi do toga da se prema samoj instituciji braka pristupa olako i površno, često se mogu čuti i mišljenja da navedene potrebe nije nužno ostvarivati unutar bračne zajednice, već da se one mogu realizirati i izvan nje. Kao primjer možemo navesti nekoga ko je gladan, pa ako nije u mogućnosti da jede u jednom restoranu, može to uraditi u još dosta drugih. Podsvjesno se ozbiljnost pristupa braku umanjuje i daje se prostora poigravanju sa ovom institucijom. Da bi čovjek lakše odbacio nešto i riješio se toga, prvo treba da se umanji vrijednost te stvari ili omalovaži kako bi dalji koraci bili mnogo lakši i jednostavniji. Tako danas postoji sve više situacija gdje su dovoljne riječi: "Ja ne mogu da živim s tobom" i da se odmah teži razvodu, bez nekih ozbiljnijih koraka ka popravljanju stanja i unapređenju bračnih odnosa. Neko ko je živio u bračnoj zajednici 15 ili 20 godina smatra da više ne može živjeti zajedno. To jeste signal da su se određene promjene dogodile, ali to ne znači da stanje nije moguće popraviti i unaprijediti. Upravo ta temeljna spoznaja o vrijednosti nečega pomaže nam da jasnije shvatimo njegov značaj, kao i da odredimo kakav bi naš odnos prema tome trebao biti.

"O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!..." (El-Maida, 105)

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti..." (Et-Tahrim, 6)

U vjerskim tekstovima, na više mjesta, nalazimo jasne naznake o tome da je čovjekov prioritet da prvenstveno vodi brigu o sebi, a potom o drugima. To znači da prvo treba da odgaja sebe i da popravlja sve ono što treba popraviti i poboljšati kod sebe prije nego što vrijeme i energiju usmjeri na druge. Taj poredak stvari jednostavno je pojasniti i logički. Naime, da bi čovjek bio u stanju da pomaže i pravilno usmjerava druge, odnosno da ih odgaja, on mora biti sposoban i spreman za to. Biti sposoban za jednu takvu ulogu znači biti odgojen i upućen prije nego što želimo da odgajamo i usmjeravamo druge. Ovo je posebno važno ako o tome govorimo u kontekstu braka i porodice. Kada je riječ o supružnicima, možemo primijetiti da se svaki supružnik trudi ostvariti utjecaj na drugog i nametnuti svoje liderske vještine. Ako stvari analiziramo u praksi, to je lahko zapaziti. Ljudi razumiju da su uspješni ukoliko znaju da ostvare utjecaj na druge i da oni imaju glavnu ulogu u okolini u kojoj žive. Ovo se posebno odnosi na brak. Bračni život dobrim dijelom se otežava ovakvim načinom organizovanja bračnog života. Sa bilo koje strane da se počne pojavljivati ovakav pristup braku, u većini slučajeva to će pokrenuti i drugu stranu ka takvom načinu ophođenja, što u najmanju ruku komplikuje bračni život, a nerijetko završava i razvodom. Kada ljudi uče raznorazne vještine, to pokušavaju da vježbaju u braku. Te vježbe znaju završiti kao očita želja za manipulacijom i "držanjem u šaci" svog bračnog saputnika. Tako se shvata da je misija uspješna i da će život teći u onom smjeru koji se jako priželjkuje. Manipulaciju je lahko prepoznati, posebno u današnje vrijeme kada se o tome mnogo govori i kada o tome pišu stručni ljudi, čija se izlaganja ili tekstovi mogu vrlo lahko naći na internetu i tako saznati najosnovnije metode manipulacije. Dodatni problem je što se pokušava manipulisati i šerijatskim tekstovima. Ovo je jedna krajnost, a druga je što se želi umanjiti vrijednost nekih tekstova i islamskih principa zbog toga što se oni ne uklapaju u neke tzv. moderne tokove društva u kojem se živi. I jedno i drugo neće uroditi dobrim rezultatom.

"I jedan od znakova Njegovih jeste to što vam je, od vas samih, parice stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)

U našim životnim aktivnostima i saradnji sa drugim ljudima svi imamo određena očekivanja i uglavnom se baziramo na to šta očekujemo od drugih, a malo razmišljamo o tome šta možemo dati da bismo i mi od tih međuljudskih odnosa uspjeli da uzmemo više. Često tako biva i u braku. Oba supružnika imaju očekivanja, a malo se pripremaju da više ulažu u brak. Tako i supružnici misle da je uspješan brak onaj koji njima omogućava lagodan i fin život bez zahmeta, ulaganja truda i davanja, što je jednostrano rezonovanje i egoistično gledanje na instituciju braka. Brak je institucija koju grade oba supružnika i o kojoj se konstantno brinu, stoga je nerealno očekivati da se samo uzima, a ne daje ništa ili vrlo malo. Da bi plodno drvo davalo dobar plod u većim količinama traži da ga konstantno njegujemo, a onda taj naš trud biva nagrađen kvalitetnim i sočnim plodovima i dobrim rodom.

Jedno od važnih životnih pravila jeste način definisanja našeg pristupa onome što se dešava oko nas. Na osnovu našeg pristupa životnim situacijama dolazi i naša reakcija na sve to. Tako, ukoliko imamo nelimitirano povjerenje koje bude iznevjereno, mi ćemo se duboko razočarati. Ako pristupamo situaciji svjesni da možemo očekivati određene neugodnosti, onda se spremimo na to, pa i ako se dese, mi smo već pripremljeni za takvu situaciju. Onda kada očekujemo provokaciju, mi držimo samokontrolu na nivou i ne reagujemo na to, jer znamo da ćemo samo zakomplikovati stanje svojim žustrim reagovanjem.

Uspostavljanje pravde jedna je od intencija šerijata: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali, i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali." (El-Hadid, 25)

Imam Šafija, rahimehullah, čitao je pred imamom Malikom, rahimehullah, pa ga je zadivio, i Malik mu reče: "Doista vidim da je Allah obasjao tvoje srce svjetlošću, nurom, pa ga nemoj zagasiti tminom grijeha."

Uzvišeni Allah, iz Svoje potpune mudrosti, stvorio je ljude različitim, neke je učinio hrabrijim, neke odlučnijim, općenito neke slabijim, a neke superiornim, nadmoćnijim i jačim.

Tako je On ženu stvorio slabijom u odnosu na muškarca i ona kao takva biva nemoćna da se odupre svome suprugu ukoliko se suprug ne boji svog Stvoritelja kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze prema njoj. Kao takva nije ga u stanju "natjerati" da bude pažljiv, da je voli ili da s njom lijepo postupa. Uzvišeni ju je stvorio slabom, krhkom, u prepirci s muškarcem bespomoćnom, kao što je opisuje njen Gospodar: "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Ez-Zuhruf, 18)

Položaj žene prije islama, među različitim narodima, bio je kao položaj građanina trećeg reda. U mnogim narodima ona nije imala pravo na život, na odlučivanje o izboru muža, nikakvo pravo na odlučivanje u porodici, pa ni o vlastitoj djeci, nije imala pravo na obrazovanje, na nasljedstvo, bivale su eksploatisane, zlostavljane itd.

Postojale su čak i rasprave da li žena uopće ima dušu. Stiven Rozen, u svojoj knjizi Hrana za duh navodi da je Crkveni sabor u Makonu 585. godine ponajviše sazvan kako bi se odlučilo da li žene imaju dušu ili ne. Samo je u lovu na vještice spaljeno na stotine hiljada žena.

Žena muslimanka u savremenom dobu susreće se sa različitim izazovima. Njena čvrsta ubjeđenja izložena su savremenim promjenama u načinu života. Stoga, nameće se logično pitanje kako živjeti savremeni način života, a u isto vrijeme sačuvati vjerske konstante? Islam je vjera koja je odgovarajuća za svako vrijeme i mjesto i nudi odgovore za svaki vid izazova. U narednim redovima navest ću određene promjene u savremenom načinu života i njihov utjecaj na vjerske konstante žene muslimanke.

Cijenjena sestro, sretna sam što ti na ovaj način mogu uputiti nekoliko riječi. Tebi, dunjalučkom ukrasu i svjetlu kuće. Pokoravajući se Allahu Uzvišenom upućujem ti nekoliko islamskih savjeta o čestitosti, iskrenosti, tvom lijepom hidžabu i drugim plemenitim moralnim vrijednostima, kojima ćeš, ako Bog da, uljepšati svoje ponašanje i postići bogatstvo svoje duše.

Cijenjena sestro, cvijetu islama... Hidžab je čednost... Hidžab je štit... Hidžab je čistoća... Hidžab je propis i obaveza, kao što su i namaz i post obaveze... Znaš li to?! Ne čudi se! Hidžab je propis i obaveza koju je Uzvišeni Allah propisao u Svojoj veličanstvenoj Knjizi. Zbog toga sam i htjela da ti prvo ponudim nekoliko riječi o ovom veličanstvenom propisu.

Oaza ljubavi i smiraja

Čestiti i Allahu pokorni supružnici temelj su zdravog društva, a temelj sretne porodice jeste supruga koja u svome domu napravi oazu ljubavi, milosti i smiraja za svoga supruga i svoju djecu. Islam nas potiče da njegujemo porodične vrijednosti, koje su usljed savremenog načina života umnogome narušene, a umjesto porodične oaze ljubavi i smiraja, često gledamo u porodični pakao netrpeljivosti i negativnosti.

Svaka mudra supruga i majka zna da je posebno u današnjem vremenu sve više porodičnih izazova i da joj je potrebna posebna umješnost da svoju porodicu sačuva od stranputice. Kako bi to i uspjela, posebno treba povesti računa o sljedećim elementima koji mogu biti ključni za bračni uspjeh ili neuspjeh.

Feminizam, ovaj dobro poznat i zvučan izraz, za koji ste, svejedno bili muškarac ili žena, čuli mnogo puta, može se sagledati s historijske, političke, društvene, ideološke i vjerske strane. Definicija će se mijenjati i prilagođavati shodno obliku u koji se treba ili mora uklopiti: nekad ga posmatramo kao aktivizam za borbu ženskih prava, drugi put kao ideološku podlogu, po potrebi ga gledamo i kao političko sredstvo do cilja, a nekad kao paravan za mnoge društvene socijalno-psihološke potrebe koje djeluju od krajnosti do krajnosti, te se zaustavljaju shodno namjeri za što planira biti upotrijebljen. No, feminizam, u nekoliko riječi, predstavlja postizanje ravnopravnosti s muškarcima. (Adrijana Zaharijević, Kategorički feminizam, str. 112)

Željno čekani mjesec i najljepše godišnje doba ibadeta -- mjesec ramazan već nam je na pragu. Podsjetnik je on na planove i namjere koje smo imali na umu uraditi u jednom od prethodnih ramazana, pa budi entuzijazam i skida prašinu sa svih onih mnogobrojnih obećanja koja smo dali sebi prethodnih godina, a koja smo, iako to nismo željeli, prekršili. Nismo to uradili ciljano, ali se vrijeme tiho iskralo jer je to njegova zadaća, a mi svoje ugovore koje je trebalo potpisati i ozvaničiti sa sobom, premjestili u predmete nadolazećih godina, nalazeći sebi opravdanja, jer smo u tome vješti.

Islam je dao miraz -- pravo na nasljedstvo ženi nakon što je bila toga lišena i na taj način učinio ju je ravnopravnom sa muškarcem. Ona ima pravo učešća u ostavštini svojih roditelja i rođaka koje je islam definisao, po božanskoj naredbi koju niko ne može dokinuti do Sudnjeg dana.

Jedan od povoda objave jedanaestoga ajeta sure En-Nisa jeste i to što je supruga Sa'da b. Rebije, nakon smrti svog muža, došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, vodeći svoje dvije kćerke, pa mu je rekla: "Ovo su dvije Sa'dove kćerke, a on je pao kao šehid boreći se uz tebe u Bitki na Uhudu. Njihov amidža uzeo je sve ono što je posjedovao njihov otac, a tebi je dobro poznato da je ženi imetak potreban za udaju." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odgovarao dok mu nije objavljen ajet o mirazu, nasljedstvu, kada je pozvao brata Sa'da b. Rebije i rekao mu: "Dadni dvjema Sa'dovim kćerkama dvije trećine njegovog imetka i dadni njegovoj supruzi osminu, a ti uzmi ono što ostane." (Ibn Madža, vjerodostojan)

Uvažavanje Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, jedan je od ogranaka vjerovanja. Pravo Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, kod njegovog ummeta jeste da vjeruju u njega, poštivaju ga i uvažavaju: "...da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da ga pomognete, i uvažavate..." (El-Feth, 9); "Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili -- postići ono što budu željeli" (El-A'raf, 157).

Vakuf označava imovinu koju neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svog imetka želeći Allahovu nagradu i koju preda na korištenje ljudima. Vakuf se ne može ni prodati ni pokloniti ni naslijediti. Institucija vakufa u islamu javlja se još u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kao vakifi kroz historiju podjednako se javljaju i muškarci i žene. Prve žene vakifi potječu iz vremena Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, majkih pravovjernih. Prvu administraciju vakufa vodila je žena, majka pravovjernih Hafsa, kada joj je halifa Omar b. Hattab povjerio zadatak da nadgleda njegov vakuf nakon njegove smrti.

"Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas kakva nevolja zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite." (En-Nahl, 53)

Jednog hladnog, zimskog jutra, vozeći se u tramvaju, neobavezno, da ne kažem iz dosade, čitala sam obavijesti na nekoj od društvenih mreža, ne imajući na umu da me u tom trenutku među svim tim porukama i objavama čeka dio milosti Gospodara prema meni. A nisam ni slutila kako će baš ti trenuci dosade preći u dane dubokog razmišljanja, analiziranja i samoosvješćivanja. Nedugo zatim, počelo je a da nisam ni primijetila.

Tokom dugog palestinsko-izraelskog sukoba, više od 16.000 palestinskih žena uhapšeno je i odvedeno u cionističke okupacione zatvore. Među tim zatvorenicama često se nalaze starije žene i maloljetne djevojke.

Period prve palestinske intifade, ustanka, koja je započela 1987. godine obilježila su hapšenja palestinskih žena: uhapšeno je oko 3.000 Palestinki. A u drugoj palestinskoj intifadi, ustanku, koja je izbila 2000. godine, uhapšeno je oko 900 Palestinki. Intenzitet hapšenja Palestinki smanjen je u perodu od 2009. do 2012. godine, s tim da su se hapšenja ponovo povećala početkom palestinske masovne pobune krajem 2015. godine i u julu 2017. godine, kada su izraelske okupacione vlasti zatvorile kapije blagoslovljene džamije Aksa. Broj zatvorenica koje su uhapšene od početka masovne pobune do prvog oktobra 2017. godine dostigao je oko 370 uhapšenih.

Odabrana žena Jerusalema

Životna priča Hanadi el-Halvani puna je bola, žrtvovanja i nesigurnosti. Rijetki su bili dani kada bi ušla u džamiju El-Aksa, ljubav njenog života, a da ne bi bila uhapšena ili prisilno udaljena. Već nekoliko godina uobičajeno je da svaki posjetilac blagoslovljene El-Akse sretne mualimu i ženu voditeljicu kružoka znanja u džamiji, Hanadi el-Halvani. Hanadi je u stalnoj pripravnosti na vratima El-Akse ili ulicama koje vode do nje.

Ponekad uči Kur'an ili direktno prenosi ezan iz prostranstva El-Akse ili klanja izvan harema džamije zato što joj je zabranjen ulazak u džamiju. Odgovara nježnim osmijehom onima koji je selame. A iza osmijeha kriju se duga poglavlja bola zbog sedmogodišnjeg prisilnog udaljavanja iz mjesta koje je predmet ljubavi njenog srca, El-Akse, džamije o kojoj ustrajno širi istinu.

Uzvišeni Allah naredio je ispunjavanje obaveza i ugovora naspram Njega i Njegovih robova: “I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali...” (En-Nahl, 92). Kur’anski ajet navodi termin “ahdullah”, a komentatori su pojasnili da on obuhvata sve obaveze prema Allahu kao i sve obaveze prema Njegovim robovima i ugovore sa njima (Tefsiru Seadi) i nema sumnje da termin “ahdullah” obuhvata i hidžab, pravilno pokrivanje i oblačenje muslimanke.

Isto tako, Uzvišeni Allah zabranio je kršenje ugovora i neispunjavanje obaveza na jedan vrlo upečatljiv način u obliku primjera: “I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela...” (En-Nahl, 92). U tefsirima se navodi da je u Meki živjela jedna maloumna žena, koja je prela vunu do podne, i kada bi završila pređu, rasprela bi je poslije podne, tako da je taj njen rad u potpunosti bio beskoristan.

Od svakog muslimana i muslimanke traži se da u svojim ugovorima i obavezama ne budu kao spomenuta žena, da ne krše ugovore nakon što ih dobro utvrde. Odnosno, od muslimanke se traži da ne raspliće svoj hidžab nakon što ga je upotpunila.

Jedna od misija svakog čovjeka, osobito vjernika, jeste pozitivna promjena i samoizgradnja ličnosti, korigovanje negativnih strana karaktera i oplemenjivanje onih detalja u nama koji predstavljaju najbolji dio nas.

U našim životima mnogo je dana kad radimo na tim promjenama, ali je, ponekad, još više prepreka koje nas sprečavaju u tome, počevši od naših duša koje nas nagovaraju na loše, do vanjskog faktora čiji je zadatak da nas ometa u progresu, a to je onaj nevidljivi faktor, ali osjetni, pod čijim utjecajem učinimo mnogo toga što bez njega ne bismo – nije li to šejtan?!

Uzvišeni Allah počastio nas je danima u kojima je i prvi i drugi spomenuti faktor slabiji nego inače, a iz Svoje ogromne plemenitosti poklonio nam je ne jedan takav dan, niti nekoliko njih, nego čitav skup dana – jedan čitav mjesec, koji je u Svojoj Knjizi nazvao ramazanom.

Gotovo da čujemo zvuk spuštanja kofera ovog plemenitog mjeseca, čiji nas dolazak uvijek jednako obraduje, probudi u nama najljepše osjećaje, ali još važnije i namjere da ćemo ga baš ove godine najbolje ugostiti, najpotpunije iskoristiti njegovo prisustvo i na najljepši način ispratiti, obećavši mu da ćemo sve ono što smo u njemu postigli, ljubomorno čuvati do njegovog narednog dolaska.

Svako od nas ukrašen je mnogobrojnim vrlinama, ali i iskušan mnogobrojnim manama, nedostacima ili osobinama sa kojima se ne možemo izboriti, a imamo potencijala za to, pa je ovaj posebni mjesec jedinstvena prilika za uhvatiti se ukoštac sa spomenutim.

Ako bismo u jednoj rečenici opisali ramazan, jedan od opisa bio bi da je on mjesec iznimne prilike za duhovnim uzdizanjem. Dok će mnogi ljudi provesti ramazan ustežući se od jela i pića, ambicioznima je on prilika da znatno više poboljšaju svoj status kod Uzvišenog Allaha, iščiste ne samo svoj stomak od onoga što ulazi na njihova usta, nego da pročiste svoje srce, oplemene svoju dušu i usmjere svoje tijelo ka onome što će im i nakon ramazana biti karta za Džennet.

Pažnju koju je islam poklonio ženi možemo sagledati kroz mnoštvo primjera, kur’anskih poruka i hadiske neiscrpne inspiracije.

Jedan od pokazatelja brige islama prema ženi jeste propisivanje hidžaba – pojma koji nas u duhu jezičkog i terminološkog značenja asocira na skrivanje, prikrivanje, zaklanjanje i zaštitu.

Mnogo se o hidžabu reklo, pisalo, pojasnilo, no, s obzirom na to da će Allahovi neprijatelji u vidu šejtana stalno objavljivati rat muslimankama, a ako to ne uspiju, neumorno će pokušavati iskriviti njegovo ispravno poimanje, govoriti o hidžabu neizostavan je korak s ciljem suzbijanja neprijateljskih ciljeva.

Žena muslimanka, prije nego što počne dublje istraživati i shvatati smisao hidžaba u islamu, mora razumjeti da je hidžab znatno veći pojam od toga da je obično platno i tkanina.

Nećemo koračati dunjalukom a da se povremeno nećemo naći na trnovitim stazama, neprohodnim putevima, jednosmjernim i debelom žicom zagrađenim ulicama, a i pokliznućima koja će nam nekad otežati put, nekad nas oboriti na zemlju, a možda, ponekad, učiniti život nesnošljivim.

Nekad će pred nama biti nešto nepoznato, ne nužno loše i negativno, ali ipak zbunjujuće, što u svakom čovjeku budi strah, pa i u nama.

Kad to sami prolazimo, sve se čini za nijansu tamnije nego što suštinski jeste, no, kad u životu imamo nekog ko nam teret problema i okrutne svakodnevnice učini lakšim, možemo to smatrati jednom od najljepših blagodati koje nam je Uzvišeni Allah poklonio. Ponekad je to neko ko nam ne pokloni nikakvo rješenje, nego teret ponese zajedno s nama, olakša našim leđima i to, u tom trenutku ili dijelu života, bude najbolje što je mogao uraditi za nas.

Takva je bila Hatidža, radijallahu anha, Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.

Bračne relacije jedna su od najosjetljivijih tema današnjice, počevši od toga da li smo se opredijelili pričati o općem islamskom gledištu na tu temu ili smo otišli na fikhske – šerijatske pravne propise braka. Ovaj kratki tekst neće, zapravo, tretirati ni jedan ni drugi aspekt, ali će nas podsjetiti na zapostavljene činjenice i ljepote koje jedna muslimanka može postići kao supruga, i to uzorita supruga. Nije to samo ona supruga koja je uspješna u svom domu, niti ona koja će svojim primjerom biti inspiracija drugim ženama oko sebe, nego je to ona čiji će primjer slijediti njene kćerke i kćerke njenih kćerki, jer je to lančano povezana nit, a koja može, doista, utjecati na nekoliko generacija nakon nje.

Sevda bint Zema, radijallahu anha, Kurejšijka, majka vjernika kojom se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio nakon smrti Hatidže, a prije nego što se oženio Aišom, radijallahu anhuma, ubraja se među prve koji su primili islam, a sa svojim tadašnjim mužem učinila je drugu hidžru u Abesiniju, gdje joj je muž umro. Sevda se ubraja u prenosioce hadisa, a od nje hadise prenose Abdullah b. Abbas i Jahja b. Abdurrahman b. Sa’d b. Zurara. (Ibn Hadžer Askalani, Tehzibut-tehzib)

Sevda je umrla krajem vladavine Omera b. Hattaba, radijallahu anhu. Za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, isprosila ju je Havla bint Hakim. (Ibn Hadžer, El-Isaba)

Islam je muslimanki propisao način oblačenja. Na taj način želi nju i njenu ljepotu da zaštiti i sačuva za one za koje je i namijenjena. Islamski način oblačenja nisu okovi oko vrata žene, niti sredstvo njenog poniženja i ograničavanja njene slobode, već kruna imana, čednosti i čistoće. Uvaženi učenjak Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ispravnost spoljašnosti ukazuje na ispravnost nutrine. Čednost je kruna žene. I kad god se zavijori čednost na kući, ukrasit će je.” (Hirasetul-Fadile)

Da li se merdžan, biser ostavlja na izlogu, pa da ga svako gleda ili se, pak, ljubomorno skriva u školjci od pogleda ljudi? I da li prekrivanje biseru umanjuje vrijednost i ljepotu?

Koliko smo puta pomislili da se stvari ne dešavaju preko noći i da svijet ne može tako lahko da se promijeni, da treba vremena i puno truda. Svjedočimo da se život “malog, običnog” čovjeka u jednom trenutku promijenio baš preko noći. I ne samo pojedinac, svijet se promijenio. Sve što smo neodložno morali, sve što nikako nismo mogli propustiti, odgoditi, porekli smo, ne svojim izborom, ali jesmo. Primijetiš li da nije toliko strašno i teško kao kad si o tome ranije razmišljala?

Obradovao nas je svojim dolaskom, rekli bismo više nego ikad do sada. Došao nam je da razgali naše duše i unese radost nakon svih iskušenja koja su nastanila čitavo čovječanstvo i poremetila duševni mir. Podsjetio nas je da je u stanju da iskušenje zasjeni svojom pojavom, da duše oplemeni samim svojim postojanjem, a najvažnije od svega, pružio nam je priliku da i ove godine, u svoj životni i imanski prtljag, spakujemo mnogo dobrih djela. Takav je ramazan.

Ramazan je najvredniji mjesec u godini, samim tim što je u njemu započela objava Allahovog Govora: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)

Raznovrsnost i ljepote dunjaluka ne dopuštaju ljudskom oku da bude nemarno prema njima i da okrene glavu od njih, a kad oko zaboravi ono što ne bi smjelo zaboraviti, tad srce, zbog nesmotrenosti očiju, prestaje biti ravnodušno i zapanji ga blještava prolaznost, osljepljujući ga, ponekad i zauvijek. Kako i ne bi, kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista je ovaj svijet sladak i privlačan, i Allah vas je postavio kao namjesnike na njemu samo da bi vidio kako ćete postupati. Zato, čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer je prvo iskušenje među Izraelćanima bilo zbog žene.” (Muslim)

U trenutku na površinu izbije sve ono što već dugo skrivamo u sebi. Strah, tuga, nezadovoljstvo, sve potrebe koje gušimo, sve neisplakane suze, neiskazane riječi, ono što često ni sebi ne priznajemo, a od drugih, čak i najbližih i voljenih, čuvamo, kao duboko zakopanu tajnu.

Trenutak kad se pojavio internet i digitalni svijet i postao dostupan svakom čovjeku, značio je prekretnicu društvenih tokova na dotad neviđen način, slobodniji i pristupačniji način dolaska do podataka, olakšanu komunikaciju s drugim ljudima istih ili različitih pogleda i interesovanja, ali i slobodniji i pristupačniji način pomjeranja granica etike, ali još opasnije, mijenjanje ili pomjeranje islamskih principa. Čak i onda kad se to ne desi, internet je postao kradljivac dragocjenog vremena koji je doveo do toga da članovi porodice radije biraju provoditi vrijeme sa nepoznatim i manje bitnim ljudima na društvenim mrežama nego poklanjati pažnju svojoj porodici i potomcima.

Ljudi internet i društvene mreže koriste na različite načine. Jedni su u društvenim mrežama prepoznali priliku kako zaraditi i prehraniti svoju porodicu. Drugi su ih iskoristili da omladini pruže alternativu kroz stranice i profile na kojima se šire pozitivne vrijednosti, kad već živimo u vremenu koje podrazumijeva bivstvovanje svakog čovjeka na nekoj od društvenih mreža, nerijetko svakoj. Ono što zabrinjava jeste da postoji treća, ali najbrojnija kategorija ljudi koji nemaju jasno definiran motiv, cilj niti naročitu potrebu i povod za korištenje društvenih mreža, no svakodnevno na njima ostave većinu svog dana, zapostavljajući sve elementarne obaveze.

Pojedinci ili zajednica u svakodnevnom životu doživljavaju različite kušnje ili kazne i često se pod pritiskom kušnji zapitaju: Šta je povod iskušenja? Na koji ih način poimati? Kako se postaviti naspram njih? I kako se zaštititi?

Naša iskušenja – naši grijesi

Uzvišeni Allah pojasnio je da su naši grijesi direktni povod naših iskušenja i nedaća, odnosno, ono što mi zaradimo. Uzvišeni Allah rekao je: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke… ” (Eš-Šura, 30)

U ajetu je izraz “nedaća” naveden u neodređenom obliku, što znači da obuhvata svaki vid nedaće i iskušenja. Islamski su učenjaci rekli da nedaća može biti lične ili opće prirode, kao i da može biti vezana za pitanja dunjaluka ili vjere i ahireta. Pojedinac može biti iskušan u svom životu, imetku, porodici, tijelu... ili pak u svojoj vjeri i ahiretu. A cijela zajednica može biti iskušana općim dunjalučkim iskušenjima: poplave, zemljotresi, vulkanske erupcije, cunami ili pak, iskušenjima u vjeri kao što su javni grijesi; razvrat, blud, kocka, droga, ostavljanje namaza, vrijeđanje Uzvišenog Allaha.

Govor je blagodat Uzvišenog Allaha kojim je odlikovao ljudsku vrstu, tako što je dao da on predstavlja osnovni način komunikacije među njima, ali i sredstvo kako da jedni drugima prenesu svoje misli, osjećaje i informacije.

Uzvišeni Allah je, osim toga, govor učinio i sredstvom ka uzvišenim ciljevima, načinom kako da Ga veličamo i spominjemo, pomagačem na putu hvale Njemu, no povrh svih plemenitih zadaća i uloga koje ljudski govor ima, ljudski jezik je često u izazovu, ali i nemaru, da iz svoje plemenite i primarne svrhe, počne izvršavati funkcije koje ga u potpunosti upropaste, ali još tužnija vijest je da upropaste njegovog vlasnika, onog ko upravlja njime, jer je (ne)kultura govora dio našeg identiteta i put do toga da ga govorom predstavimo i ispoljimo.

Hatidža bint Huvejlid bila je bogata udovica, poznata i kao ugledan trgovac. Kako bi održala svoj uspješan trgovački posao, Hatidža je zapošljavala muškarce da trguju njezinim imetkom. Čuvši da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, cijenjen kao čovjek koji govori istinu i s velikom pažnjom brine o povjerenom emanetu i odlikuje se plemenitim moralnim osobinama, predložila mu je da otputuje u Šam i trguje njenim imetkom ponudivši mu naknadu veću nego što je nudila bilo kojem drugom trgovcu. Pošto je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio ponudu, Hatidža je sa njim na taj put poslala svoga slugu Mejseru. Po povratku sa puta Mejsera joj je ispričao kako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uvećao profit.

Život u današnjem vremenu ispunjen je mnogim obavezama, izazovima, snovima i nastojanjima da se poboljša njegov kvalitet. Biti uspješan u životu, želja je svakog čovjeka, bez razlike bio on vjernik ili nevjernik, muškarac ili žena, dijete ili odrasla osoba, siromah ili bogataš, a od svih kategorija, vjernik je neko ko se najviše trudi da uspije u životu. Kako i neće kad vjernik živi dunjaluk svjestan da mu je on uvertira za ahiret i svjestan da, ako ispravno poreda prioritete na ovom svijetu, zasigurno će biti uspješan i u prolaznoj kući, i još preče, uspješan i sretan tamo gdje njegov život neće dočekati završetak – u vječnosti.

Od trenutka kad ugledamo zrake dunjalučkog svjetla, jedna od najčvršćih i najtrajnijih veza koju svi proživimo na prolaznom svijetu jeste veza majke i djeteta.

Na pragu je najodabraniji mjesec u godini, mjesec u kojem je počela objava Kur’ana, mjesec koji je proljeće svakog vjernika, mjesec u kojem dobijamo priliku za suštinski imanski preporod. Koliko je važna prilika u pitanju, shvatit ćemo to najbolje iz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni svi grijesi.” (Muttefekun alejhi)

Biti počašćen islamom jedna je od blagodati s kojom se nijedna druga blagodat ne može porediti. Životni vrtlog i izazovi s kojim se svakodnevno susrećemo, učinili su da propustimo ili zanemarimo istinske spoznaje koje se tiču žene muslimanke, a koje razuman vjernik i vjernica trebaju upoznati, naročito u vremenu kad se tema žene muslimanke nalazi na pozornici kritika i mnogih, potpuno neosnovanih, tvrdnji, a koje su dovele do toga da i žena muslimanka gradi mišljenje o sebi i o svom statusu iz pogrešnih i nimalo relevantnih izvora. Još opasnije od toga jeste to što su učinili da se žene muslimanke ograđuju od islamskih normi ili ih potpuno negiraju, jer su zanemarile činjenice koje nalazimo u neiscrpnim izvorima objave.

Pitanja koja su plemenite ashabijke postavljale Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, predstavljaju jedno važno poglavlje islamskih znanosti. Iz tih pitanja može se uvidjeti vrlo važan položaj muslimanke u islamskom društvu i njen doprinos u njemu. Isto tako, mogu poslužiti prvenstveno kao vrlo važna materija za odgoj kako ženskoga tako i muškoga dijela islamskoga ummeta.

Ensarijka Ummu Sulejm, kćerka Milhana, majka Enesa b. Malika, predstavlja jednu od ashabijki koje su postavljale pitanja Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Primila je islam među prvim ensarijama. Bila je udata za Malika b. Nadra, oca Enesovog. Međutim, rastavila se od njega, jer je dao prednost nevjerstvu nad islamom. Udala se za Ebu Talhu, ensariju, a njen vjenčani dar bio je islam mladoženje. Svoga sina Enesa b. Malika, u njegovoj desetoj godini, dovela je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ponudila da u poslaničkoj kući bude na usluzi Poslaniku. I doista je postupila ispravno, jer je Enes služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve do njegove smrti i živio je sve to vrijeme u poslaničkoj blizini, što je Enesu omogućilo da stekne veliko islamsko znanje i da ga prenese dolazećim generacijama.

U današnjem vremenu mnogi zlonamjernici nastoje u negativnom svjetlu predstaviti islamsko učenje, tako da je dužnost pojasniti njegove istinske vrijednosti. Optužbe na račun islama posebno su izražene kada je riječ o supruzi, koja, shodno neosnovanim tvrdnjama, ne uživa osnovna ljudska prava. Ko god otvori Kur’an ili pročita neke od hadisa koji govore o pravu supruge, shvatit će ništavnost svih optužbi koje se u vezi s tim stavljaju na teret islamu.

Uzvišeni Allah naređuje lijepo ophođenje prema ženama: “O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima prezir osjetite, moguće je da je baš u onome što prezirete Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19)

Potvrđujući pravo supruge na vjenčani dar – mehr, Svevišnji Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4)

Dobro dijete je najbolje bogatstvo koje musliman ostavlja iza sebe, ono koristi svojim roditeljima u životu, a i poslije smrti. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prekinu se sva njegova djela, osim u tri slučaja: ako je iza sebe ostavio trajnu sadaku, ili znanje koje će koristiti drugima, ili dobro i čestito dijete koje će za njega upućivati dovu Allahu.” (Tirmizi, 1298, i Nesai, 3598; hadis sahih, šejh Albani, Sahihul-džamia, 793) Također, dobro potomstvo će se pridružiti porodici u Džennetu: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela, priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti.” (Et-Tur, 21) Tako je muslimanu obaveza da poduzme određene korake kako bi imao dobro dijete. 

Nakon svih nedaća i nepravdi kojima je žena bila izložena u paganstvu, dolazak islama označio je nastupanje perioda slobode i pravednog odnosa prema ženi, u kojem su ženina prava upotpunjena i zagarantirana. Islam je u to vrijeme predstavljao prekretnicu u svim životnim sferama, a naročito u odnosu prema ženi, strogo zabranivši sve paganske običaje koji su na bilo koji način ugrožavali njenu bezbjednost i osnovna ljudska prava. Tako je žena u islamu dobila stepen koji savršeno odgovara njenoj prirodi. U brojnim ajetima i hadisima žena i muškarac spominju se u istom kontekstu, što jasno ukazuje na to da žena nije, ni u kojem pogledu, diskriminirana u dini-islamu.

Ovih nekoliko odabranih i iskrenih riječi upućujemo ženi muslimanki, djevojci mu’minki, povodom dolaska mubarek mjeseca ramazana, Uzvišenog Allaha moleći da podari da im ovi savjeti budu od koristi i od pomoći u pokornosti Svevišnjem Allahu, postizanju Njegovog zadovoljstva i oprosta u ovom mubarek mjesecu.

Nakon dugog odsustva, ponovo nam je pokucao na vrata. S čežnjom smo ga iščekivali, kao dugo odsutnu voljenu osobu. Ovaj dragi gost godinu dana nije nam dolazio. Svaki put prije njegova dolaska brojimo dane, sate i minute. Srca mu se raduju. Ramazan! “Došao vam je ramazan, mubarek mjesec, u kojem vam je Allah propisao post!”(Nesai, hadis sahih, Albani). Ramazan je mjesec Kur’ana, iftara, ibadeta i noćnog namaza: “Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć” (Ahmed, hadis sahih, Albani).U blagoslovljenom mjesecu posta otvaraju se džennetska vrata, a zatvaraju džehennemska: “Kada dođe ramazan, otvore se džennetska vrata, zatvore se džehennemska vrata i šejtani se stave u okove!” (Buhari i Muslim).Objava Kur’ana počela je u ramazanu: “U mjesecu ramazanu počelo jeobjavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla...”(El-Bekara, 185).Mjesec ramazan odlikuje se brojnim blagodatima koje nema nijedan drugi mjesec: “Ko provede ramazan,vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prethodno učinjeni mali grijesi.”(Buhari i Muslim)

Ima i muslimanki koje povedu svu svoju djecu na teravih-namaz i ne brinu se o njima tokom boravka u džamiji, tako da počesto džamija s takvom atmosferom izgubi svoj smisao. Ima i muslimanki koje dođu u džamiju samo da izađu iz kuće ili da vide neku od sestara muslimanki. Kako ni one u džamiju ne dolaze radi teravih-namaza, i za njih se može reći kako džamiju pretvaraju u nekakav klub za razgovor i upoznavanje u kojem se smiju, dižu svoje glasove, ponekad toliko i da ih muškarci čuju. Uzvišeni Allah naredio je ženi da boravi u svojoj kući i nije im dozvolio da izlaze osim u rijetkim situacijama, a jedna od njih jeste obavljanje namaza. Stoga, ako izlaze iz kuće, neka opravdaju svoj izlazak klanjanjem namaza Allahu, subhanehu ve te‘ala. Ima ih koje dolaze na teravih-namaz, a ne poznaju propise namaza u džematu, pa ukoliko zakasne na namaz, ne znaju šta da rade, kako da postupe. Neke od njih, negdje u nekom od uglova džamije, zasebno zanijete i klanjaju. Međutim, to je pogrešno jer u takvoj situaciji treba da se, nakon što donesu početni tekbir, priključe imamu, bez obzira na to koji dio namaza on klanjao, a da zatim, nakon predaje selama, naklanjaju dio namaza na koji su zakasnile. Rekat na koji prispiju je njihov prvi rekat, makar bio drugi, treći ili četvrti rekat imamu.

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...” Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

Plemeniti Kur’an je govor našeg Gospodara koji je u njemu objavio detaljna objašnjenja za sve, on je uputa, milost i radosna vijest za one koji jedino u Allaha vjeruju: “Elif-lām-rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1) Lijek je vjernicima, a nevjernicima on samo propast povećava: “I objavljujemo od Kur’ana ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima povećava jedino gubitak” (El-Isra, 82); “O ljudi! Doista vam je došla opomena od Gospodara vašeg, i lijek za ono što je u grudima, i Uputa i milost vjernicima.” (Junus, 57)

Uzvišeni Allah stvorio je ženu i odredio joj vrlo značajnu ulogu kako u porodici tako i u društvu. Isto tako, Uzvišeni je ženu, to Svoje plemenito stvorenje, zadužio određenim obavezama, ali i podario joj prava koja mora uživati. Ovakav je status žene u jedinoj ispravnoj vjeri islamu. Međutim, zavirimo li u historiju, a i današnje vrijeme to zorno svjedoči, uvjerit ćemo se da su prava žena u neznabožačkim društvima u velikoj mjeri bila uzurpirana i da je bila izložena konstantnom nasilju, ponižavanju, jednostavno rečeno – smatrana je nižom rasom u odnosu na muškarca.

Razlozi nedostatka samopouzdanja kod djece različiti su, a neki od njih jesu sljedeći: dječija tjelesna građa, jer možda je slabije tjelesne građe u odnosu na svoje prijatelje, zatim slab je učenik i dobiva manje ocjene u školi od svojih drugova iz razreda. Nekad se razlogom nedostataka samopouzdanja kod djece smatra primjena pogrešnih odgojnih metoda kod roditelja ili učitelja. Naime, roditelj koji neprestano potcjenjuje sposobnosti svoga djeteta da izvrši zadani zadatak, često izazove nedostatak samopouzdanja kod djeteta, a isto takvo djelovanje ima i roditelj koji ne pridaje pažnju prisutnosti svog djeteta ili njegovim idejama i prijedlozima, zatim roditelj koji se ismijava postupcima svoga djeteta ili djetetu često upućuje kritiku “grubim riječima”.

Kada je dijete na izletu, putovanju ili za sofrom, ponaša se prirodno, bez pretvaranja ili uljepšavanja, i ako tada učini grešku, u tom slučaju odgajatelj ili učitelj obavezan je da to ispravi jer su prilike odgovarajuće za to. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na nekim njegovim putovanjima i imao je roba, habešijskog dječaka, kojeg su zvali Endžeš. On je gonio i vodio deve (tj. vodio je deve na kojima su jahale žene i među njima je bila Ummu Sulejm), pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško tebi, Endžeša, polagano vodi staklene boce!” (aludirajući na žene zbog njihove nježnosti i krhkosti, op. a.), a u drugoj se predaji navodi: “Nemoj polomiti staklenke!” (Muslim, 2323) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskoristio je putovanje kako bi podučio dječaka i ispravio njegovu grešku u načinu vođenja deva. Od Omera b. Ebi Seleme, sina majke pravovjernih Ummu Seleme, prenosi se da je rekao: “Kao dječak bio sam pod skrbništvom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa pošto sam, dok sam jeo, ruku pružao po cijeloj posudi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom mi je rekao: ‘Dječače, spomeni Allaha (tj. izgovori bismillu), jedi desnom rukom i jedi ispred sebe!’ Poslije toga, jeo sam na takav način” (El-Buhari, 5376, i Muslim, 2022)

Ubrzo sam otišla na svoje prvo vjersko predavanje. Došla sam do prostorija u kojima se održavalo predavanje, ali od stida nisam mogla da uđem unutra, već sam sjela na stepenice. Naišla je jedna sestra i ja sam tada htjela da pobjegnem, jer sam je poznavala. Ali pošto nisam mogla pobjeći, ona mi je prišla i rekla mi: “Daj uđi, hladno je tu!” Ona mene tada nije prepoznala ili nije željela pokazati da me poznaje. Rekla mi je: “Ti si nova sestra, dobro nam došla!” Zatim me je zagrlila tako jako, da se još uvijek sjećam tog zagrljaja. Ta sestra je jedna od onih koje sam u srednjoj školi ismijavala zbog hidžaba. Allahu, prva koju sam upoznala i koja me je ovako toplo prigrlila bila je ona!

El-hamdu lillahi Rabbil-alemin, ves-salatu ves-selamu ala ešrefi el-enbija vel-murselin, nebijjina Muhammed, ve ala alihi ve sahbihi edžmein. Ovih nekoliko riječi, skupocjenih savjeta, upućujemo ženi muslimanki, djevojci mu'minki, povodom nastupajućeg mubarek mjeseca ramazana. Allaha, subhanehu ve te‘ala, molimo da okoristi sve naše sestre mu’minke koje budu čitale ove riječi i da im ovi savjeti budu od pomoći u pokornosti Svevišnjem Allahu, postizanju Njegovog zadovoljstva i oprosta u ovom mubarek mjesecu.

Majka joj treba dodijeliti neke zadatke koje je u mogućnosti učiniti, a ako bi pogriješila, majka je treba pohvaliti za njenu inicijativu, a zatim joj reći kako je trebala uraditi. Ponekad treba samo da je pohvali za njen trud, a zatim da, kako bi joj pokazala, završi njen posao ophodeći se sa njom na blag način, bez da joj govori direktno. Ako zadatak ne može sama izvršiti, onda će se posavjetovati sa majkom i ponekad treba od njih da traži da daju svoje mišljenje o nekim stvarima, i da joj objasni kada pogriješi kako je ispravno, kako bi djevojčica znala da je svako sklon pogreškama i ispravnosti, što će joj ojačati odlučnost. Roditelji bi je trebali ohrabrivati pred njenim rođacima i prijateljima, i dati joj nagrade primjerene njenom trudu. Da je pohvale za djela u kojima obožava Uzvišenog Allaha, kao što je redovno klanjanje, učenje Kur’ana napamet, dobrom učenju, lijepom ahlaku, itd.

Draga sestro, sjeti se Dana kada će protiv tebe biti mnogo svjedoka, kada će te udovi i koža osramotiti. Kuda misliš pobjeći i gdje ćeš utočište naći?! Svjedoci od tebe, a protiv tebe! Mjesto na kojem si grijeh počinila svjedočit će protiv tebe, čak i vrijeme u kojem si grijeh počinila bit će svjedok protiv tebe. Prisjeti se sabranog i zapisanog od Meleka pisara koji nisu izostavili ni mali ni veliki grijeh, kada će ti se srce od tuge i jada istopiti, sagorjeti od kajanja i brige. Onda kada će se listovi savijeni razviti, ti si ih zaboravila, ali nije ih zaboravio Onaj koji će račun svesti. Vidjet ćeš sva ta djela kada nastupi Čas kajanja, kada nestanu slasti i ostanu tuga i jad, iščeznu strasti, a ostanu njihove loše posljedice. Prisjeti se Knjige koja će pred tobom biti otvorena, njen teret je za tebe ili protiv tebe. I znaj da su zabilježeni svaka izgovorena riječ, učinjeno svako djelo i svaki tvoj pokret. Zato radi i govori samo ono što će te obradovati na Danu sudnjem, kada sretneš Allaha. Prisjeti se smrti i njenih muka, kabura i njegovih tmina, Vage i njene preciznosti, Sirata i njegove britkosti, skupljanja i njegovih strahota. Kakvo li će tvoje stanje tada biti?! Kakve li će biti tvoje riječi u tim tegobnim trenucima, kada budeš došla noseći grijehe kojima si Allahu prkosila danonoćno, javno i tajno? Kakvog lica ćeš sresti Allaha, kada Njegove naredbe nisi izvršavala, i granice koje je On postavio prelazila? Jesi li odgovor pripremila?

Danas je hidžab borba na Allahovom putu. Džihad! Vallahi, baš je tako. U to sam se uvjerila i osjetila ''na svojoj koži''. Borba sa svojim nefsom... Borba sa okolinom... Borba sa najdražima u porodici...

Bilježi imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, u vjerodostojnoj predaji od Ummu Me'akil da je rekla: ”Kada je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obavio Oproštajni hadždž, kod nas je bila deva koju je Ebu Me'akil (njen suprug) namijenio za svrhe na Allahovom putu. Zadesila nas je bolest od čijih je posljedica Ebu Me'akil umro. Došla sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je obavio Oproštajni hadždž, pa mi je rekao: ´O Ummu Me'akil! Šta te je spriječilo da obaviš hadždž sa nama?´ Rekla sam: ´Bili smo se spremili, ali je Ebu Me'akil umro. Imamo devu na kojoj smo obavljali hadždž, a Ebu Me'akil je oporučio da ju je namijenio za Allahov put.´ Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, na to je rekao: ´Pa zašto nisi izašla sa njom? Zaista je hadždž na Allahovom putu. Pošto si propustila ovaj hadždž sa nama, obavi 'umru u ramazanu, jer je ona kao hadždž.´”(Vidjeti: Sahihu Ebu Davud od Albanija)

Bez ičijeg pritiska i utjecaja odlučila sam se na taj korak. Kada sam došla ujutro u školu, dočekalo me je pravo iznenađenje, jer su sve tri djevojke koje su bile pokrivene skinule svoje mahrame... Ostala sam samo ja sa mahramom!!! Malo me je uhvatila panika jer sam se bila oslonila na njih, tj. da neću biti "sama". Dok sam koračala hodnicima, drugi su gledali u čuđenju i pitali su se međusobno: "Ko je ovo?" Nastavnici mi nisu ništa rekli, niti prijatelji koji su bili Amerikanci. Jedine negativne komentare dobila sam od nekoliko Bosanki što su išle sa mnom na čas. Nabacivale su mi da sam se "pobulila" i govorile su mi: "Imaš finu kosu, što si to uradila?" Od tada sam počela da nosim hidžab, i do tada nisam shvaćala koju vrijednost i koju svrhu on ima. Nosila sam se kao da idem na modnu pistu, nosila sam naušnice koje su virile ispod mahrama, a to sve da bih pravila što ljepšim svoj izgled. Kad sad o tome bolje razmislim, moja mahrama je više sličila ''turbanu'' nego normalnom hidžabu koji služi da pokrije ženu. Sve je to nekako počelo naivno i tako trajalo sve dok nisam ponovo osjetila da tako "pokrivena" i dalje izazivam komentare i interes, pa čak i nemuslimana. To je bila "Fashion Year" moga života. Mnogima se svidjelo, jer je bilo "neobično", "lijepo" i "privlačno". Ali kada su momci u džamiji i skupovima počeli da mi prilaze, te da me žene poprijeko gledaju, osjetila sam da taj stil nošenja mahrame nije u redu. Moje pokrivanje nije bilo baš popraćeno sa iskrenom tevbom, sa redovitim namazom i sa puno stida...

Zato, plemenita sestro, cvijetu islama, znaj da oni koji pozivaju u emancipaciju žene, ne žele ništa drugo nego tvoju čast, tvoju čednost... Vukovi u ljudskom liku ne žele ništa drugo do tvoju blizinu... Ništa drugo nego naslađivanje tvojim tijelom... Zato, budi oprezna!!! Ne dozvoli sebi da potpadneš pod ove laži i podvale. Zar tebi, jednoj čednoj muslimanki, priliči da slijediš ove nevjernike, koji nemaju ni vjere, ni morala, ni lijepih običaja! Zar tebi, unuci Hatidže, Aiše, Esme i Fatime, radijallahu te'ala anhunne, priliči da se nevjernici naslađuju tvojim tijelom... Oprez! Oprez! Shvataš li sada koliku brigu islam vodi o ženi?! Koliku joj pažnju posvećuje?! Jesi li čula za ovaj hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu te'ala anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dvije vrste ljudi od stanovnika Vatre nikada nisam vidio: ljudi s kojima su bičevi poput kravljih repova, njima će udarati druge ljude; i odjevene žene koje kao da su neodjevene, koje uvijajući svojim ramenima hodaju poput bludnica, glave su im poput grba horosanskih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, a doista se miris Dženneta osjeti na tolikoj i tolikoj udaljenosti." (Muslim, 5582)

Rekao je Uzvišeni Allah: ”Samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (Prijevod značenja El-Bekare, 228) Rekao je Ibn Kesir, rahimehullah: ”Tj. prednost u građi karaktera i moralu u položaju i izvršavanju naredbi i udjeljivanju i obavljanju potrebnog, a taj fadilet (prednost) je na dunjaluku i ahiretu.” (Ibn Kesir, Tefsir) Rekao je Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Hoćete li da vas obavijestim ko je od vaših muškaraca u Džennetu?” Rekli smo: ”Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: ” Vjerovjesnik je u Džennetu, i iskreni je u Džennetu, i čovjek koji isključivo radi Allaha posjeti svoga brata u predgrađu – u Džennetu je. Hoćete li da vas obavijestim ko je od vaših žena u Džennetu?” Rekli smo: ”Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: ”Svaka umiljata rotkinja koja kada se naljuti, ili se prema njoj loše postupi, ili naljuti svog supruga, kaže: 'Ovo je moja ruka u tvojoj ruci i neću oka sklopiti sve dok ne budeš zadovoljan.'” (Darekutni, hadis je hasen, Sahihu džami'a, Albani, broj hadisa 2604)

Hidžabu moj... blagodati moja... sjećam se onog jela koje sam spremala, zagorjelo je, jer sam tada zaboravila u kojem prostoru i vremenu se nalazim. I sjećam se, mili moj plaštu istine, kada mi rekoše da će me smatrati zaostalom na fakultetu. Ali nisu, vjeruj mi, samo su me još više poštovali. Allah me učini sebebom da se mnoge sestre pokriju, a dvije islam primiše... Subhanallahil-azim!!! I sve to vrijeme, mi smo zajedno i dopunjavamo se. Moja zaljubljenost u nauku i tvoja skromnost dok te nosim, učiniše me voljenom i poštovanom. Učini me Allah mudžahidom... Slava Njemu Velikome... Hidžabu moj... spoznajući tvoju vrijednost, shvatih da imaš jednu malecku manu. Moje stidno lice ne pokrivaš. I zato ja zaželjeh... zaželjeh nikab staviti... Allah mi je dao razum, da mogu razmišljati, a slobodnu volju i sudbinu ne mijenja ništa osim dove i dobročinstva roditeljima. Pokrivena tvojom nježnošću, hidžabu moj, dovim tiho da svoje lice pokrijem tražeći Allahovo zadovoljstvo. Nisam ja tobom nezadovoljna, nego je Allah mnogo mudar. Gospodar, Jedan Jedini, koji sudruga nema, daje snagu nejakome i daje Svojim robovima ono što je najbolje za njih. Sada mi govore da neću moći dobiti diplomu i posao. Moje mjesto u Džennetu meni je vrednije od svega dunjalučkog i ja ću se opet strpjeti. Sada znam i sada razumijem smisao kušnje.

Kada je Hadždžadž ubio njenog sina, poslao je po Esmu, radijallahu anha, da dođe kod njega, pa je ona odbila. Ponovo je poslao svoje izaslanike poručujući joj: "Doći ćeš mi ili ću ti poslati onoga ko će te meni dovući za tvoju kosu." Esma je ponovo odbila rekavši: "Tako mi Allaha, neću ti doći dok mi ne pošalješ onoga ko će me tebi odvući za moju kosu." Hadždžadž je zatražio svoje nanule i otišao kod nje. Rekao joj je: "Jesi li vidjela šta sam uradio sa Allahovim neprijateljem?", a ona je rekla: "Vidjela sam da si ti njemu upropastio njegov dunjaluk, a on je tebi upropastio ahiret. Zaista nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričao da će iz Sekifa doći lažljivac i mubir (propala osoba). Lažljivca smo vidjeli (misli na Muhtara ibn Ebu Ubejda Sekafija), a mubir – ne sumnjam da si to ti.“ Hadždžadž je ustao ništa joj ne odgovorivši. (Muslim)

Znajući u kolikoj mjeri je u današnjem vremenu institucija islamske porodice na meti njenih neprijatelja, a posebno muslimanka, podsjetit ćemo roditelje na Allahovu predivnu nagradu za odgoj ženske djece, a potom navesti nekoliko savjeta u tom pogledu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko bude imao tri kćerke i dadne im utočište i hranu, i bude milostiv prema njima, zasigurno mu je obavezan Džennet.'' Neki mu čovjek reče: ''A dvije kćerke, Allahov Poslaniče?'' Reče: ''I dvije.'' (Bilježi El-Buhari u Edebul-Mufred, a šejh Albani je ocijenio hadis hasenom) Također, onaj kome Allah podari dvije kćerke i bude ih lijepo izdržavao i odgojio, imat će, sa Allahovim dopustom, najljepše društvo na Sudnjem danu: ''Ko bude izdržavao dvije kćerke sve dok ne postignu punoljetstvo, doći će na Sudnji dan a ja i on ćemo biti poput ova dva'' – pa je spojio svoja dva prsta. (Muslim)

Demokratski obrazovane osobe (bez obzira na njihovo zanimanje i vjeroispovijest) zakazale su kad je u pitanju mahrama jer “mahrama krši kodeks kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim (a samim tim i državnim) institucijama“. (Dnevni avaz, rijaset.ba) Slobodno možemo reći da jedna pokrivena muslimanka vrlo teško može da nađe zaposlenje, bez obzira na stručnu spremnost i bez obzira da li će taj posao biti u državnom ili nekom drugom sektoru. Demokrate koji tako zdušno zagovaraju ''ljudska prava'' izgleda nisu savladali onaj dio o ljudskim pravima o vjeroispovijesti, kao i to šta mahrama  predstavlja za jednu muslimanku. “Komad platna“, kako ga nazva jedan Bošnjak (ne znam  da li se ismijavao ili ozbiljno tako tretira hidžab), predstavlja sastavni dio vjere. Mahrama je, poput namaza, obavezna svakoj punoljetnoj muslimanki i kao takvoj farz (stroga obaveza) joj je da prilikom izlaska iz kuće nosi taj ''komad platna'' na glavi.

Svaka muslimanka treba da zna da je otkrivanje i razgolićavanje žene od najvećih težnji i ciljeva onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala po Zemlji. Razgolićavanje je da žena pokazuje muškarcima, koji joj nisu bliža rodbina, ljepotu svoga lica, privlačne djelove tjela, ukrasnu odjeću i nakit. Otkrivanjem se smatra i da žena skine prekrivač sa svoga lica. Otkrivanje i razgolićavanje postalo je rašireno među muslimanima u raznim oblicima i vrstama, koje predviđa širenje razvrata, nemorala, niskosti i rušenje porodica i domova. Obaveza je na muslimanci da se dobro pazi i čuva od onih koji žele da joj otmu njenu plemenitost, uskrate čednost i da se igraju s njenim razumom i imetkom. Danas imamo medijska sredstva koja koriste filmove, slike, reklame, priče i dr. samo kako bi ostavili uticaj na ženu.

Islamski pravnici su jednoglasni u mišljenju da je trudnici i dojilji dozvoljeno da ne poste ukoliko strahuju od negativnih posljedica za svoje zdravlje ili zdravlje svoga djeteta (tj. fetusa). U tom slučaju obavezne su samo napostiti propuštene dane, jer u šerijatu imaju isti status kao i bolesna osoba. (Ibn Humam, Fethul-kadir; Ibn Kudame, Mugni) Međutim, prakticiranje dozvoljene olakšice ostavljanja posta mora biti zasnovano isključivo na preporuci kompetentnog liječnika muslimana koji će, trudnici ili dojilji, potvrditi da će post ugroziti njeno zdravlje ili zdravlje djeteta (tj. ploda) i slično. (Muhammed Ukle, Es-Sijjamu muhdesatuhu ve havadisuhu) Također, islamski pravnici u svojim djelima naglašavaju da šteta od posta mora biti stvarna, a ne poteškoća za koju je uobičajeno da bude prisutna u svim ibadetima, pa tako i u postu. Islamski pravnici su zauzeli pet različitih mišljenja u vezi sa postom trudnice i dojilje, a mi ćemo, zbog važnosti ovog propisa, navesti najpoznatija. 

Islam je jedina ispravna vjera do Kijametskog dana. Vjernik i vjernica u islamu nalaze odgovore za svako pitanje i nejasnoću. Nema nijednog pitanja a da u islamu nema odgovora na njega, svejedno radilo se o akidetskim, fikhskim, tefsirskim, historijskim, hadiskim ili nekim drugim pitanjima. Zato što je Uzvišeni, subhanehu ve te'ala, rekao: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera" (Prijevod značenja El-Maide, 3.) Prvi izvor svih šerijatskih pitanja – Kur'an sačuvan je od strane Onoga koji se na to obavezao rekavši: "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" (Prijevod značenja El-Hidžr, 9.) Drugi izvor šerijatskih propisa – sunnet sačuvan je zahvaljujući Allahovom obećanju i trudu koji su uložili islamski učenjaci koji su cijeli život posvetili sakupljanju, zapisivanju i proučavanju hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim ih zapisivali shodno njihovim kriterijima. Ovaj poredak izvora slijedili su islamski učenjaci i nisu tražili druge dokaze ako su u ta dva izvora našli dokaz po određenom šerijatskom pitanju. U ovome tekstu tretirat ćemo propise vezane za trudnicu. Neki od njih su dobro poznati, a neki nisu. Propisivanjem posebnih šerijatskih propisa za trudnu ženu, islam je ukazao posebnu pažnju prema trudnici iz dva razloga. Prvi od njih je slabost njenog tijela i teškoće koje podnosi zbog trudnoće koja je može oslabiti do te mjere da nije u stanju izvršavati neke od šerijatskih obaveza. Drugi razlog je fetus koji ona nosi i koji je jako osjetljiv na okruženje zbog čega je obavezna pažnja prema njemu i njegovom životu. Prije samog navođenja propisa vezanih za trudnicu, želim napomenuti sestrama da radi lakšeg savlađivanja ovih propisa i pamćenja istih neću u vezi s tim navoditi razilaženja islamskih pravnika, odnosno navest ću propis i dokaze spominjući ko zastupa to mišljenje, kao i savremene učenjake koji su izabrali isto mišljenje i neću navoditi drugo mišljenje osim u slučaju ako je to mišljenje rasprostranjeno da ne bi došlo do zabune.

Najzastupljenija od ovih posljedica je procentualno povećavanje stope nezaposlenosti jer od nadmetanja sa muškarcima u funkcijama koje su izrazite u njihovom domenu proizlazi nezapošljavanje određenog broja sposobnih muškaraca. Osim toga, ženino miješanje sa muškarcima na poslu razlog je za opadanje društvenog morala i rasprostranjenost sumnjivih, nedozvoljenih veza u društvu, dodajući tome okretanje žene od svoga zakonitog supruga i ispoljavanje mržnje prema njemu, jer ona na poslu vidi onoga koji "cijeni njenu ličnost i pamet", što neizbježno vodi ka nazadovanju i raspadu društva. 

Činjenica je da je u hadisu spomenuta relativna nepotpunost, jer je općepoznato da kod žene osjećaji prevlađuju nad razumom, što se, s jedne strane, može smatrati nepotpunošću, a s druge strane može se smatrati suprotno, tj. da je žena, gledajući sa aspekta osjećajnosti, potpunija od muškarca. Svako stvorenje obdareno je određenim tjelesnim i psihičkim osobinama koje mu pomažu u vršenju društvene uloge. Imajući u vidu ovu činjenicu, svaki čovjek, a posebno odgajatelj, mora voditi računa o ovoj činjenici i svoje djelovanje uskladiti sa ovim pravilom.

Prakticirajući hidžab, muslimanka potvrđuje svoju privrženost šerijatskim (zakonskim) propisima islama, njegovim vrijednostima, ahlaku. Hidžabom potvrđuje svoj prirodni stid i suzdržljivost, svoju čednost i čast, ali i svoju civiliziranost, progresivnost i ističe svoju odlikovanost nad primitivnom, zaostalom i razgolićenom ženom koja ne zna ni za kulturu, ni za civilizaciju, ni za za odjeću. Govori o njenom razumijevanju i shvatanju spletke Iblisa i njegovih pomagača, šejtana u vidu džinna i ljudi, o njenoj slobodi, o shvatanju suštine obožavanja strasti i požuda, o njenoj nepokornosti zapadnjačkim novinama i modama koje dolaze u islamska društva da bi ih pokvarila, a koje su strane islamskom poimanju života. Također, hidžab pokazuje njenu uzdignutost nad parolama koje žele da je zavedu i udalje od vjere, i to pod plaštom progresa i slobode...

Kada je Ibrahim, alejhis-selam, svoju suprugu Hadžeru sa dojenčetom doveo iz Šama u Mekku, tada nenastanjenu i bez ikakvih znakova života, ona je upitala Ibrahima da li mu je Allah naredio da tako učini. Dobivši pozitivan odgovor, ova žena čiju je slavu islam sačuvao do Sudnjega dana, zadovoljila se odredbom svoga Gospodara i strpljivo podnijela ostanak među crnim brdima, u mjestu gdje se živo biće nije naziralo, sa zavežljajem hrane i malo vode, znajući da je Uzvišeni neće pustiti da strada. Plod toga sabura bio je izvor Zemzem vode koja napaja vjernike do dana današnjeg, a potom i gradnja prve Allahove kuće na Zemlji kojoj vjernici hrle iz cijelog svijeta u svako doba godine. Druga slavna žena u historiji islama bila je prva osoba koja je povjerovala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pružila mu potporu u materijalnom i emocionalnom smislu onda kada mu je to bilo najpotrebnije – Hatidža, radijallahu anha, njegova čedna supruga. Iako je odrasla u obilju i blagodatima i slovila kao uspješna trgovkinja, sve to žrtvovala je na Allahovom putu, te zajedno s muslimanima Mekke tri godine provela u sveopćoj izolaciji, kada su ih kurejšijski mnogobošci bojkotirali tako da su od neimaštine znali jesti lišće. Na stranicama svijetle islamske historije nalazi se i Safija, kći Abdul-Muttalibova, radijallahu ahna, tetka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šezdesetogodišnjakinja koja je na dan bitke na Hendeku – onda kada su svi muslimanski borci bili zaokupljeni stražom na Hendeku i kada su žene i djeca ostavljeni u utvrđenju – spazila jednog jevreja, koji se uspio približiti utvrđenju, i ubila ga nimalo ne oklijevajući. Ovu smjelu staricu, njena ženstvenost i slabost nisu spriječile od službe vjeri, na onaj način koji je u tom trenutku bio najadekvatniji. Spomena je vrijedna i djevojka koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio za svog voljenog ashaba Džulejbiba, radijallahu anhu, čovjeka kojem je bila uskraćena ljepota. Kada je djevojka čula da njena majka neće da čuje o tome, usprotivila joj se i povinovala se Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prijedlogu da se uda za njega, ubijeđena da je neće upropastiti. Nekoliko dana od Džulejbibove ženidbe izađoše muslimani u bitku u kojoj Džulejbib pade kao šehid. Ruku njegove supruge poslije su brojni tražili. Ova djevojka dala je prioritet volji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nad svojim prohtjevom. Mnogo je uzoritih primjera žena muslimanki koje je zabilježila islamska historija, čija se djela spominju do današnjeg dana. Najdominantnije područje na kojem svaka muslimanka može djelovati jeste porodica. Tvome mužu i djeci potrebna je tvoja pažnja u svakom obliku, od vođenja brige o kućnim poslovima pa do brižnog savjeta, jer niko od nas nije neovisan o savjetovanju, pa ni muž od svoje supruge. Da li si ukazala na dobro, odvratila od zla, pomogla poziv u islam fizički ili materijalno, učestvovala u distribuciji knjiga sa islamskim sadržajem, oživjela koji sunnet u svome mjestu (poput rukovanja među ženama, sunneta koji je zamro na našim prostorima)? Da li si priskočila u pomoć bratu ili sestri koji su u teškom stanju i kojima je pomoć jako potrebna? Brojni su načini putem kojih musliman može pomoći svome bratu muslimanu, te tako steći obilatu nagradu. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allahu najdraži ljudi su oni koji najviše koriste ljudima, i Allahu je najdraže djelo da usrećiš nekog muslimana, da otkloniš od njega neku brigu, izmiriš za njega dug ili mu utoliš glad. Da odem s bratom radi neke njegove potrebe draže mi je od mjesec dana itikafa u ovom mesdžidu (tj.mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini). Ko suzdrži svoju ljutnju, Allah će prekriti njegovu sramotu. Ko priguši svoju srdžbu, a u stanju je da je ispolji, Allah će mu srce ispuniti nadom na Sudnjem danu. Ko krene sa bratom radi neke njegove potrebe, sve dok mu se ona ne ispuni, Allah će učvrstiti njegova stopala na dan kada stopala pokleknu. Zaista loše ponašanje kvari djelo kao što sirće kvari med." (Hadis bilježi Taberani, Ibn Ebi ed-Dunja, a Albani ga je ocijenio hasenom) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjerniku otkloni jednu od njegovih dunjalučkih nevolja, Allah će otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. Ko olakša svome dužniku, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije (nevaljalštine) jednog muslimana, Allah će njega pokriti i na ovom i na budućem svijetu. Allah je u pomoći Svome robu sve dok je on u pomoći svome bratu. Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu njime olakšati put u Džennet. Ne okupi se narod u jednoj od Allahovih kuća, učeći i izučavajući Allahovu Knjigu, a da se na njih ne spusti smiraj, prekrije milost, okruže ih meleki i spomene ih Allah kod onih koji su kod Njega. Onome ko zapostavi svoje djelo, porijeklo neće biti od koristi." (Hadis bilježi Muslim) Nekada nismo u stanju da pomognemo braći i sestrama direktno, ali smo u stanju da žive u našim dovama koje ćemo upućivati Onome koji može sve. Muslimanski ummet širom svijeta danas je u potrebi za dovama svakog muslimana, pa i tvojim, draga sestro! "I Reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 105.)

Naime, u situaciji kada dijete kaže majci: "Mama, ja ne volim Ahmeda", malenu bebu koja je nedavno ugledala ovaj svijet, veoma je bitno kako će majka reagirati. Da li će udariti dijeti i reći mu: "Sram te bilo, kako to možeš reći? Kako možeš da ne voliš svog brata?'' Ako majka ovako postupi, postoji velika vjerovatnoća da će dijete sakriti svoja prava osjećanja i izreći jasnu laž – ''da sada voli svoga brata''. Nakon toga, majka će ga nagraditi zagrljajem ili poljupcem, a dijete će zaključiti i shvatiti da istina boli i da su nepoštenje i neiskrenost korisniji, jer ako ga majka nagrađuje za to, onda ''mama voli male laži''. U ovakvim situacijama treba imati na umu da dijete ove riječi izgovara zbog svog unutrašnjeg osjećaja ljubomore prema mlađem bratu...

U okviru islamskih propisa detaljno su tretirana pitanja koje se posebno odnose na žensku populaciju. Kako su u današnjem vremenu mnogi od tih propisa nedovoljno poznati širokim narodnim masama – ili su poznati ali ne postoji praksa njihove primjene – neophodno je ukazati na važnost poznavanja i praktične primjene ovih propisa. U okvire ovih propisa ulazi i propis o iddetu razvedene žene i udovice.

U mnogim knjigama tretiran je odgoj djece, što upućuje na važnost ovog nimalo laganog zadatka koji je prvenstveno stavljen u obavezu roditeljima. Odgoj djece iziskuje dosta roditeljskog vremena, strpljenja i upućivanja dove. Sami odgajatelji  trebaju biti svjesni  činjenice da je odgoj svakog djeteta ustvari odgoj jedne buduće ličnosti. U vezi s tim neophodno je istaknuti da uspješna metoda u procesu odgoja jednog djeteta možda bude neuspješna u procesu odgoja drugog djeteta.

Tokom cijelog putovanja, i kasnije u obredima hadždža, Emina je nastojala da bude u najboljem društvu. Tražila je među sestrama one koje su se, po njenom skromnom sudu, čvrsto pridržavale  vjere. Znala je da će joj dobro društvo biti od pomoći i koristi. Posavjetovat će je kad pogriješi i podučiti kada nešto ne bude znala. One su uvijek, a naročito  tokom hadždža, daleko od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, zavidnosti i nemara. Sa njima će na najbolji način iskoristiti vrijeme u raznim ibadetima – učenju Kur'ana, spominjanju Allaha, upućivanju dove i učenju vjerskih propisa. 

Na koji je način džahilijetska žena pokazivala ljepotu? Vrhunac "tog otkrivanja" pojasnili su nam komentatori Kur'ana rekavši da bi žena u džahilijjetu stavljala hidžab na glavu, a zatim bi njegove krajeve prebacila iza, tako da bi se otkrio vrat ili možda malo kose iznad čela. Gdje je to u odnosu na otkrivenost današnjih menekenki, ili u odnosu na svakodnevne prizore na ulicama? Gdje je to u odnosu na ono što se radi na morima, plažama ili još i gorim svratištima? U ovom našem "modernom džahilijjetu", džahilijetska žena bi se smatrala pokrivenom.

Mnoštvo islamskih propisa ima za cilj jačanje porodice, te jedinke od koje je izgrađena ljudska zajednica. Blud, koji razara porodicu, u islamu je zabranjen. Tu zabranu je moguće praktično realizovati, jer je islam zabranivši blud zatvorio puteve koji njemu vode, a istovremeno je podstaknuo na brak kroz koji muškarac i žena nalaze smiraj i kojim se ženi garantuju njena prava. Kroz propise o uljepšavanju, shvata se da je glavni cilj uljepšavanja žene da bude što draža svome mužu, čime se jača porodica, a skrivanjem ukrasa od drugih spriječava se blud koji ruši porodicu i remeti zdrave društvene odnose. „A ko ljepše od Allaha sudi narodu koji čvrsto vjeruje.“ (Prijevod značenja El-Ma'ida, 50.) 

Allah, subhanehu ve te'ala, je dao prednost određenim vremenima i mjestima u odnosu na druge. Poznavanje Allahove vjere učinit  će da muslimanka zna da određena vremena i mjesta imaju prednost u odnosu na druga i da je nagrada za urađeno dobro djelo u tim vremenima i mjestima veća u odnosu na nagradu za isto djelo koje bi uradila van toga vremena ili mjesta. Muslimanka bi trebala da zna da je: "Petak najbolji dan u kom je sunce izašlo." (Muslim, 2013.) i da: "Ko prouči  suru Al-Kehf petkom osvijetlit će mu između dvije džume." (Hakim, Bejheki, hadis sahih, Sahihu ve daifu Džami'a-Sagir, Albani, 11416.) Kao što petkom ima trenutak ako musliman u njemu zamoli za dobro bit će mu dato (Buhari, 6037.) Trebala bi da zna vrijednost dobrovoljnih namaza od kojih je najvredniji noćni namaz u zadnjoj trećini noći, kada je srce smireno i potpuno predano Gospodaru. U trenucima kada naš Gospodar silazi na dunjalučko nebo (onako kako Njemu priliči) pa pita, subhanehu ve te'ala, a On je neovistan od toga: "Ko Me moli pa da mu udovoljim? Ko od Mene traži pa da mu podarim? Ko od Mene oprosta traži pa da mu oprostim?" (Buhari, 1045. Muslim,1808.) 

Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji nas uputi na Pravi put i poduči nas onome što nismo znali, a On je Sveznajući, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Najmilostiviji. Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan kao milost svim svjetovima, na njegovu porodicu i sve ashabe. Cijenjena sestro, sretna sam što ti na ovaj način mogu uputiti nekoliko riječi. Tebi, dunjalučkom ukrasu i svjetlu kuće.

Ovo su savjeti za suprugu, vlasnicu kuće i majku koja želi da od njene kuće učini sigurno mjesto koje okružuje ljubav, milost i smiraj. Sestro mu'minko – uzmi ovih deset savjeta i sa njima ćeš zadovoljiti svoga Gospodara, te ćeš usrećiti svoga supruga i sačuvat ćeš svoje kraljevstvo!? Zaista zbog grijehe propadaju države i ruše se kraljevstva, pa nemoj da se tvoja kuća sruši zbog grijeha i nepokornosti prema Allahu, subhanehu ve te 'ala.

Ovim člankom osvrćemo se (djelimično) na neke šerijatske propise u vezi ukrašavanja žene muslimanke. Islam je vjera koja poziva u čistoću i traži od svojih sljedbenika da maksimalno vode računa o svom izgledu, načinu odijevenja i ukrašavanju. Danas neke naše sestre (svjesno ili nesvjesno) oponašaju nevjernice u njihovom ukrašavanju. Znamo da nam je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, strogo zabranio da oponašamo nevjernike.

Ako ste se nakon svega što ste pročitali, i nakon svakojakih dilema i beskrajnih rasprava sa samim sobom, napokon odlučili da se konačno oženite ili udate, onda je ovo što slijedi pravo štivo za vas.