Hanka Vlahovljak, prof.

Feminizam, ovaj dobro poznat i zvučan izraz, za koji ste, svejedno bili muškarac ili žena, čuli mnogo puta, može se sagledati s historijske, političke, društvene, ideološke i vjerske strane. Definicija će se mijenjati i prilagođavati shodno obliku u koji se treba ili mora uklopiti: nekad ga posmatramo kao aktivizam za borbu ženskih prava, drugi put kao ideološku podlogu, po potrebi ga gledamo i kao političko sredstvo do cilja, a nekad kao paravan za mnoge društvene socijalno-psihološke potrebe koje djeluju od krajnosti do krajnosti, te se zaustavljaju shodno namjeri za što planira biti upotrijebljen. No, feminizam, u nekoliko riječi, predstavlja postizanje ravnopravnosti s muškarcima. (Adrijana Zaharijević, Kategorički feminizam, str. 112)

Željno čekani mjesec i najljepše godišnje doba ibadeta -- mjesec ramazan već nam je na pragu. Podsjetnik je on na planove i namjere koje smo imali na umu uraditi u jednom od prethodnih ramazana, pa budi entuzijazam i skida prašinu sa svih onih mnogobrojnih obećanja koja smo dali sebi prethodnih godina, a koja smo, iako to nismo željeli, prekršili. Nismo to uradili ciljano, ali se vrijeme tiho iskralo jer je to njegova zadaća, a mi svoje ugovore koje je trebalo potpisati i ozvaničiti sa sobom, premjestili u predmete nadolazećih godina, nalazeći sebi opravdanja, jer smo u tome vješti.

Jedna od misija svakog čovjeka, osobito vjernika, jeste pozitivna promjena i samoizgradnja ličnosti, korigovanje negativnih strana karaktera i oplemenjivanje onih detalja u nama koji predstavljaju najbolji dio nas.

U našim životima mnogo je dana kad radimo na tim promjenama, ali je, ponekad, još više prepreka koje nas sprečavaju u tome, počevši od naših duša koje nas nagovaraju na loše, do vanjskog faktora čiji je zadatak da nas ometa u progresu, a to je onaj nevidljivi faktor, ali osjetni, pod čijim utjecajem učinimo mnogo toga što bez njega ne bismo – nije li to šejtan?!

Uzvišeni Allah počastio nas je danima u kojima je i prvi i drugi spomenuti faktor slabiji nego inače, a iz Svoje ogromne plemenitosti poklonio nam je ne jedan takav dan, niti nekoliko njih, nego čitav skup dana – jedan čitav mjesec, koji je u Svojoj Knjizi nazvao ramazanom.

Gotovo da čujemo zvuk spuštanja kofera ovog plemenitog mjeseca, čiji nas dolazak uvijek jednako obraduje, probudi u nama najljepše osjećaje, ali još važnije i namjere da ćemo ga baš ove godine najbolje ugostiti, najpotpunije iskoristiti njegovo prisustvo i na najljepši način ispratiti, obećavši mu da ćemo sve ono što smo u njemu postigli, ljubomorno čuvati do njegovog narednog dolaska.

Svako od nas ukrašen je mnogobrojnim vrlinama, ali i iskušan mnogobrojnim manama, nedostacima ili osobinama sa kojima se ne možemo izboriti, a imamo potencijala za to, pa je ovaj posebni mjesec jedinstvena prilika za uhvatiti se ukoštac sa spomenutim.

Ako bismo u jednoj rečenici opisali ramazan, jedan od opisa bio bi da je on mjesec iznimne prilike za duhovnim uzdizanjem. Dok će mnogi ljudi provesti ramazan ustežući se od jela i pića, ambicioznima je on prilika da znatno više poboljšaju svoj status kod Uzvišenog Allaha, iščiste ne samo svoj stomak od onoga što ulazi na njihova usta, nego da pročiste svoje srce, oplemene svoju dušu i usmjere svoje tijelo ka onome što će im i nakon ramazana biti karta za Džennet.

Pažnju koju je islam poklonio ženi možemo sagledati kroz mnoštvo primjera, kur’anskih poruka i hadiske neiscrpne inspiracije.

Jedan od pokazatelja brige islama prema ženi jeste propisivanje hidžaba – pojma koji nas u duhu jezičkog i terminološkog značenja asocira na skrivanje, prikrivanje, zaklanjanje i zaštitu.

Mnogo se o hidžabu reklo, pisalo, pojasnilo, no, s obzirom na to da će Allahovi neprijatelji u vidu šejtana stalno objavljivati rat muslimankama, a ako to ne uspiju, neumorno će pokušavati iskriviti njegovo ispravno poimanje, govoriti o hidžabu neizostavan je korak s ciljem suzbijanja neprijateljskih ciljeva.

Žena muslimanka, prije nego što počne dublje istraživati i shvatati smisao hidžaba u islamu, mora razumjeti da je hidžab znatno veći pojam od toga da je obično platno i tkanina.

Nećemo koračati dunjalukom a da se povremeno nećemo naći na trnovitim stazama, neprohodnim putevima, jednosmjernim i debelom žicom zagrađenim ulicama, a i pokliznućima koja će nam nekad otežati put, nekad nas oboriti na zemlju, a možda, ponekad, učiniti život nesnošljivim.

Nekad će pred nama biti nešto nepoznato, ne nužno loše i negativno, ali ipak zbunjujuće, što u svakom čovjeku budi strah, pa i u nama.

Kad to sami prolazimo, sve se čini za nijansu tamnije nego što suštinski jeste, no, kad u životu imamo nekog ko nam teret problema i okrutne svakodnevnice učini lakšim, možemo to smatrati jednom od najljepših blagodati koje nam je Uzvišeni Allah poklonio. Ponekad je to neko ko nam ne pokloni nikakvo rješenje, nego teret ponese zajedno s nama, olakša našim leđima i to, u tom trenutku ili dijelu života, bude najbolje što je mogao uraditi za nas.

Takva je bila Hatidža, radijallahu anha, Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.

Bračne relacije jedna su od najosjetljivijih tema današnjice, počevši od toga da li smo se opredijelili pričati o općem islamskom gledištu na tu temu ili smo otišli na fikhske – šerijatske pravne propise braka. Ovaj kratki tekst neće, zapravo, tretirati ni jedan ni drugi aspekt, ali će nas podsjetiti na zapostavljene činjenice i ljepote koje jedna muslimanka može postići kao supruga, i to uzorita supruga. Nije to samo ona supruga koja je uspješna u svom domu, niti ona koja će svojim primjerom biti inspiracija drugim ženama oko sebe, nego je to ona čiji će primjer slijediti njene kćerke i kćerke njenih kćerki, jer je to lančano povezana nit, a koja može, doista, utjecati na nekoliko generacija nakon nje.

Obradovao nas je svojim dolaskom, rekli bismo više nego ikad do sada. Došao nam je da razgali naše duše i unese radost nakon svih iskušenja koja su nastanila čitavo čovječanstvo i poremetila duševni mir. Podsjetio nas je da je u stanju da iskušenje zasjeni svojom pojavom, da duše oplemeni samim svojim postojanjem, a najvažnije od svega, pružio nam je priliku da i ove godine, u svoj životni i imanski prtljag, spakujemo mnogo dobrih djela. Takav je ramazan.

Ramazan je najvredniji mjesec u godini, samim tim što je u njemu započela objava Allahovog Govora: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)

Raznovrsnost i ljepote dunjaluka ne dopuštaju ljudskom oku da bude nemarno prema njima i da okrene glavu od njih, a kad oko zaboravi ono što ne bi smjelo zaboraviti, tad srce, zbog nesmotrenosti očiju, prestaje biti ravnodušno i zapanji ga blještava prolaznost, osljepljujući ga, ponekad i zauvijek. Kako i ne bi, kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista je ovaj svijet sladak i privlačan, i Allah vas je postavio kao namjesnike na njemu samo da bi vidio kako ćete postupati. Zato, čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer je prvo iskušenje među Izraelćanima bilo zbog žene.” (Muslim)

Trenutak kad se pojavio internet i digitalni svijet i postao dostupan svakom čovjeku, značio je prekretnicu društvenih tokova na dotad neviđen način, slobodniji i pristupačniji način dolaska do podataka, olakšanu komunikaciju s drugim ljudima istih ili različitih pogleda i interesovanja, ali i slobodniji i pristupačniji način pomjeranja granica etike, ali još opasnije, mijenjanje ili pomjeranje islamskih principa. Čak i onda kad se to ne desi, internet je postao kradljivac dragocjenog vremena koji je doveo do toga da članovi porodice radije biraju provoditi vrijeme sa nepoznatim i manje bitnim ljudima na društvenim mrežama nego poklanjati pažnju svojoj porodici i potomcima.

Ljudi internet i društvene mreže koriste na različite načine. Jedni su u društvenim mrežama prepoznali priliku kako zaraditi i prehraniti svoju porodicu. Drugi su ih iskoristili da omladini pruže alternativu kroz stranice i profile na kojima se šire pozitivne vrijednosti, kad već živimo u vremenu koje podrazumijeva bivstvovanje svakog čovjeka na nekoj od društvenih mreža, nerijetko svakoj. Ono što zabrinjava jeste da postoji treća, ali najbrojnija kategorija ljudi koji nemaju jasno definiran motiv, cilj niti naročitu potrebu i povod za korištenje društvenih mreža, no svakodnevno na njima ostave većinu svog dana, zapostavljajući sve elementarne obaveze.

Govor je blagodat Uzvišenog Allaha kojim je odlikovao ljudsku vrstu, tako što je dao da on predstavlja osnovni način komunikacije među njima, ali i sredstvo kako da jedni drugima prenesu svoje misli, osjećaje i informacije.

Uzvišeni Allah je, osim toga, govor učinio i sredstvom ka uzvišenim ciljevima, načinom kako da Ga veličamo i spominjemo, pomagačem na putu hvale Njemu, no povrh svih plemenitih zadaća i uloga koje ljudski govor ima, ljudski jezik je često u izazovu, ali i nemaru, da iz svoje plemenite i primarne svrhe, počne izvršavati funkcije koje ga u potpunosti upropaste, ali još tužnija vijest je da upropaste njegovog vlasnika, onog ko upravlja njime, jer je (ne)kultura govora dio našeg identiteta i put do toga da ga govorom predstavimo i ispoljimo.

Život u današnjem vremenu ispunjen je mnogim obavezama, izazovima, snovima i nastojanjima da se poboljša njegov kvalitet. Biti uspješan u životu, želja je svakog čovjeka, bez razlike bio on vjernik ili nevjernik, muškarac ili žena, dijete ili odrasla osoba, siromah ili bogataš, a od svih kategorija, vjernik je neko ko se najviše trudi da uspije u životu. Kako i neće kad vjernik živi dunjaluk svjestan da mu je on uvertira za ahiret i svjestan da, ako ispravno poreda prioritete na ovom svijetu, zasigurno će biti uspješan i u prolaznoj kući, i još preče, uspješan i sretan tamo gdje njegov život neće dočekati završetak – u vječnosti.

Od trenutka kad ugledamo zrake dunjalučkog svjetla, jedna od najčvršćih i najtrajnijih veza koju svi proživimo na prolaznom svijetu jeste veza majke i djeteta.

Na pragu je najodabraniji mjesec u godini, mjesec u kojem je počela objava Kur’ana, mjesec koji je proljeće svakog vjernika, mjesec u kojem dobijamo priliku za suštinski imanski preporod. Koliko je važna prilika u pitanju, shvatit ćemo to najbolje iz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni svi grijesi.” (Muttefekun alejhi)

Biti počašćen islamom jedna je od blagodati s kojom se nijedna druga blagodat ne može porediti. Životni vrtlog i izazovi s kojim se svakodnevno susrećemo, učinili su da propustimo ili zanemarimo istinske spoznaje koje se tiču žene muslimanke, a koje razuman vjernik i vjernica trebaju upoznati, naročito u vremenu kad se tema žene muslimanke nalazi na pozornici kritika i mnogih, potpuno neosnovanih, tvrdnji, a koje su dovele do toga da i žena muslimanka gradi mišljenje o sebi i o svom statusu iz pogrešnih i nimalo relevantnih izvora. Još opasnije od toga jeste to što su učinili da se žene muslimanke ograđuju od islamskih normi ili ih potpuno negiraju, jer su zanemarile činjenice koje nalazimo u neiscrpnim izvorima objave.