Adis Memić, prof.

Živimo u vremenu u kojem se svaki pojedinac, posebno na društvenim mrežama, predstavlja kao glas naroda, moralni autoritet i borac za istinu. Dovoljno nam je da pritisnemo dugme i napišemo status, i samim tim smo, u vlastitim očima, ispunili svoju obavezu prema ummetu. Danas niko od nas ne mora ustati iz kreveta da bi bio aktivista, dovoljno je da podijelimo, osudimo, prozovemo. A rezultat? Ništa se ne mijenja, osim što se broj komentara povećava i što naš ego raste.

Naša uzvišena vjera, islam, ne poznaje ovu vrstu aktivizma -- aktivizam bez djela. Islam je vjera djela, odgovornosti i promjene, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Zaista, Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima" (Er-Ra'd, 11). Ovo je Allahov sunnet na Zemlji -- da Allah neće promijeniti stanje ummeta dok se većina pojedinaca u ummetu ne promijeni.

U vremenu kada se ljudi sve više udaljavaju od Allahove vjere, a osnovne vjerske istine, postulati, postaju neznanica i onima koji se smatraju muslimanima, sve češće se u govoru naroda udomljuju izrazi koji na prvi pogled djeluju bezazleno, ali nose opasne poruke i kobne posljedice. Jedan od takvih izraza, koji se sve češće čuje u svakodnevnom govoru naroda na našim prostorima, jeste: "Sirotinjo, i Bogu si teška".

Živimo u vremenu u kojem je uloga muškarca, muža i oca ozbiljno poljuljana. Mnogi muškarci zakoračili su u godine koje bi trebale podrazumijevati da se radi o ozbiljnom čovjeku, međutim nisu dovoljno sazreli kao osobe. Njihove godine govore nam da su fizički odrasli, ali da su mentalno, emotivno i duhovno ostali u pubertetu. Ovaj fenomen nazvao sam zakašnjeli pubertet iz razloga što se odrasla osoba ponaša poput tinejdžera, momčića koji je pušten s lanca, mladića koji je ubijeđen da se samo jednom živi i da taj život treba iskoristiti na što kvaliteniji način. Osoba se u ovom stanju zanima stvarima koje su svojstvene tinejdžeru, neiživljenom mladiću koji ne razmišlja o budućnosti kao ni o onima koje je obavezan odgajati, podučavati i o njima voditi brigu.

Ono što je bolno i što je ujedno i razlog ovog pisanja, odnosno osvrta, jeste to što ovo ne pogađa samo pojedinca nego i porodicu, zajednicu i buduće generacije. Uzvišeni Allah kaže: "I bojte se smutnje (fitne) koja neće pogoditi samo one koji su nepravdu učinili među vama..." (El-Enfal, 25)

Naš Gospodar upozorava nas da će posljedice smutnje (npr. društvene nepravde, moralne dekadencije, javnog grijeha) zahvatiti ne samo one koji su počinili ili čine zlo nego i širu zajednicu ako se ono ne suzbije. Zbog toga je mnogo veći problem onaj koji se tiče više ljudi, u ovom slučaju možda i porodica, od problema koji se tiče samo pojedinca.

Sve što je Uzvišeni Allah propisao, svaki ibadet, utemeljeno je na mudrosti i svaki čovjek dužan je da prije praktikovanja bilo kojeg ibadeta razmisli o mudrostima njegovog propisivanja, odnosno plodovima koje mu taj ibadet može donijeti. Uzvišeni Allah kaže: "Tako je to! Pa ko poštiva Allahove propise -- znak je bogobojaznosti srca." (El-Hadždž, 32) Stoga ćemo navesti dvadeset mudrosti i koristi posta, kako bi nam pomogli da što ljepše ispostimo ovaj mjesec, približimo se Allahu kao što Mu se nikada nismo približili i tako nastavimo živjeti dok Ga ne sretnemo.

Uzvišeni Allah iz Svoje mudrosti daje da neko ima lahku završnicu, smrt mu dođe iznenada i susretne svoga Gospodara bez mnogo patnje, njegova duša izađe klizeći poput kapljice koja klizi sa vrha posude, dok s druge strane postoje ljudi koji se mnogo pate, godinama žive u bolovima, na postelji, budu iskušani takvim mukama da bi više voljeli umrijeti nego nastaviti takav život, iako možda većina njih ne zna da je ono što dolazi mnogo teže. Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti je ponavljao riječi, kao što se navodi u hadisu od Aiše, radijallahu anha: "Nema drugog boga osim Allaha, doista smrt ima svoje muke!" (Buhari, br. 4449). Smrt nije lahka, sa sobom donosi poteškoće i muke, i za nju se treba dobro pripremiti. Kako? Dok smo mladi i zdravi, naredbe izvršavati, a zabrana se kloniti, jer su naša mladost i zdravlje dvije blagodati koje ne cijenimo i kojih nismo svjesni dok ih ne izgubimo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Mnogi su ljudi obmanuti u pogledu dvije blagodati: zdravlja i slobodnog vremena." (Buhari, br. 6412)

Tejemum u arapskom jeziku označava namjeru, dok se u šerijatskoj terminologiji definiše kao "obožavanje Allaha potiranjem lica i šaka čistom zemljom, na poseban način".

Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite -- a dio glava svojih potarite -- i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunupi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni." (El-Maida, 6)

Islam je vjera ravnoteže i umjerenosti u svim aspektima čovjekovog života, pa tako i kada je riječ o ishrani. Pretjerivanje u jelu i piću predstavlja jedan od problema koji narušavaju kako fizičko tako i duhovno zdravlje čovjeka. Jasne smjernice kako da održimo ravnotežu i izbjegnemo posljedice prekomjernog jela nalazimo i u Allahovoj Knjizi i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u praksi čestitih prethodnika.

"To je Bogu za plakati!"

Iako se ovaj izraz u nekim dijelovima Bosne koristi kao uzrečica koja nema loše značenje, u drugim dijelovima jako je problematična. Ukoliko se ova fraza koristi u smislu da ljudi trebaju plakati pred Allahom, Bogom, zbog neke nedaće i musibeta koji ih je zadesio, pa ih to natjera na suze, da Mu se obrate, tražeći pomoć i olakšanje od Njega, onda nema loše značenje, međutim, ovaj termin se u nekim dijelovima Balkana koristi u smislu da je i Bog (da Allah sačuva), zaplakao zbog neke određene nedaće ili nekog musibeta, najčešće onda kada umre mlada osoba, dijete ili tome slično. Nema sumnje da je ovo ružno mišljenje o Gospodaru, opisivanje Njega svojstvima manjkavosti, a to je plač, koji Jednom i Jedinom ne dolikuju i kojima On Sebe nije opisao, jer plač podrazumijeva emocije poput tuge, potrebe ili slabosti, što ne priliči Allahu, džellešanuhu.

Vjera islam nije izostavila nijednu poru naših života a da je nije pojasnila, što ukazuje na savršenstvo islama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve propise islama pojasnio nam je detaljno, pa čak i način čišćenja nakon nužde. Ponekad su propisi pojašnjeni u Allahovim riječima, a nekad u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Allah određeni propis spomene općenito, a Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasni ga detaljno.

Jedan od tih propisa jeste propis šerijatskog kupanja, odnosno kada je obavezno i način samog kupanja. Dokaz za obaveznost gusula jesu riječi Uzvišenog Allaha: "A ako ste džunupi, onda se okupajte..." (El-Maida, 6)

"Majku ti Božiju!"

Jedan od izraza koji je zastupljen među Bošnjacima, a koji je u koliziji s osnovnim postulatima vjere islama -- da je Allah jedan jedini Bog Koji zaslužuje da bude obožavan, da nije rodio i da rođen nije, i samim tim nema ni majku ni oca kao ni potomstvo, jeste izraz: "Majku ti Božiju!" Ovim riječima Bogu se pripisuje majka, što je jedno od temeljnih učenja kršćana koji vjeruju da je Isus Bog, a da je Marija njegova majka, Majka Božija, pa je iz toga i izvedena ova uzrečica koja ponekad u našem narodu više aludira na psovku, a ne na samu uzrečicu. Mnogi ljudi koji nisu učili o Allahovoj vjeri, nisu naučili osnove vjere i ne razmišljaju o riječima koje izgovaraju. Ponekad kao izraz negodovanja ili psovke, pripisujući Stvoritelju majku, izgovaraju riječi koje ruše njihovo vjerovanje. Ukoliko bi neko rekao: "Kada ovo izgovorim, ne mislim na psovku", kažemo: "Svejedno je šta misliš i namjeravaš, jer ovaj izraz jasno ukazuje na to da se Bogu pripisuje majka, pa čak i kada bi rekao da ciljaš pohvalu."

Mudrost vjernika ogleda se u tome da uz istinu nauči i zabludu kako bi se sačuvao tog puta. Istina, iako je sama po sebi uzvišena, nije dovoljna vjerniku da se sačuva stranputice. Ovo ponajviše vidimo kod mladića koji su svu svoju snagu usmjerili izučavanju tekfira, zaokupili se govorom islamskih učenjaka kada su u pitanju stvari koje izvode iz vjere, dok su zaboravili, ili su zavedeni od šejtana u džinskom ili ljudskom obliku, da izučavaju zabludu u koju mogu upasti ako u tome pretjeraju. Rijetki to shvate, mnogi se utope. A, jedini je razlog to što nisu učili zabludu uporedo sa istinom. Stoga je obaveza vjernika da nauči i zabludu i šta tome vodi, odmah nakon što nauči istinu, i to samo iz straha da u nju ne upadne.

"I Bog je od nas digao ruke!"

Ovaj izraz ili uzrečica veoma je rasprostranjen među muslimanima Bosne, a ujedno je i izraz koji ukazuje na veoma ružno mišljenje o Allahu.

Nema sumnje da je Allah onaj koji je sa nama ma gdje mi bili, nadzire nas, pazi i čuva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u oporuci Abdullahu b. Abbasu, radijallahu anhu, rekao je: "Dječače, čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli samo Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je samo od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Pera su podignuta, a listovi su se osušili!" (Tirmizi, br. 2516, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Abdest je ibadet, koji se izvršava pranjem četiri dijela tijela na propisan način. Ovo je ujedno i terminološka definicija abdesta, dok u jezičkom smislu, abdest, el-vudu, znači: ljepota i čistoća.

Uzvišeni Allah propisao je abdest u šestom ajetu sure El-Maida rekavši: "O vi koji vjerujete, kada hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza laktova operite -- a glave svoje potarite -- i noge svoje do iza članaka operite. Ako ste džunupi, onda se očistite; a ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste imali odnos sa suprugama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah vam ne želi pričiniti poteškoće, već vas želi učiniti čistim i blagodat Svoju vam upotpuniti, da biste bili zahvalni." (El-Maida, 6)

Jedan od najvrednijih namaza koje čovjek može da obavi jeste sabah-namaz u džematu, jer je to namaz kojem prisustvuju meleki, kao što nas je o tome obavijestio Uzvišeni u Svojoj Knjizi rekavši:

Često čujemo da neko kaže: "Niko se 'otud' nije vratio!"

Pod riječju "otud" misli se nakon smrti, s onog svijeta. Ova izjava veoma je zastupljena u našoj domovini i šire. Koristi se u situaciji kada se opisuje postojanje Dženneta ili Džehennema, kao i u situaciji kada nekoga upozoravamo na određeni grijeh, kako nas za to djelo čeka kazna. U ovoj izjavi istovremeno se negira i nagrada i kazna, negira se život poslije smrti, što je jako opasno za čovjekovo vjerovanje.

Nisam neko ko se može pohvaliti da mnogo čita knjige koje nisu vezane za islam i njegove propise, općenito bestselere, koji mame uzdahe i koji su pisani kako bi nas mijenjali nabolje. Nije da ih nisam pokušavao čitati, međutim, često bih odustajao kada bih u toku čitanja naišao na citate koje sam već odavno zapamtio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba ili ispravnih prethodnika, misleći da je autor upravo izučavao islam, život Allahovog Poslanika, pa je na osnovu toga napisao knjigu.

Vjernik i vjernica duboko su ubijeđeni da je sve ono što je Allah naredio i dozvolio dobro za njih, pa makar u tome ne vidjeli dobro i ne razumjeli mudrost određene naredbe ili dozvole, i da je sve ono što je On zabranio štetno za muslimane, pa makar to ne razumjeli. Ovo nerazumijevanje mudrosti zabrane ili naredbe ne ukazuje na manjkavost šerijata, nego ukazuje na ograničenost našeg razuma.

Fikh se ubraja u najveće, najvažnije i najodlikovanije nauke; obuhvata razumijevanje Kur'ana i sunneta, spoznaju dozvoljenog (halala) i zabranjenog (harama), kao i spoznaju ciljeva, tendencija šerijata i njegovih mudrosti.  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onoga kome želi dobro Allah poduči razumijevanju Svoje vjere." (Buhari, br. 71; Muslim, br. 1037)

Namaz je druga temeljna dužnost (rukn) islama koji dolazi odmah nakon izgovaranja šehadeta -- svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Obavljanje namaza jeste razlikovna nit između muslimana i nemuslimana i stub ove vjere, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ugovor koji je između nas i njih je namaz, uznevjerovao je onaj ko ga ostavi" (Tirmizi, br. 2621; Nesai, br. 463; Ibn Madža, br. 1079, s ispravnim lancem prenosilaca); "Islam je izgrađen na pet temelja: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i hadžu -- posjeti Bejtullaha onome ko bude u mogućnosti." (Buhari, br. 8; Muslim, br. 16)

Uzvišeni Allah, iz Svoje potpune mudrosti, stvorio je ljude različitim, neke je učinio hrabrijim, neke odlučnijim, općenito neke slabijim, a neke superiornim, nadmoćnijim i jačim.

Tako je On ženu stvorio slabijom u odnosu na muškarca i ona kao takva biva nemoćna da se odupre svome suprugu ukoliko se suprug ne boji svog Stvoritelja kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze prema njoj. Kao takva nije ga u stanju "natjerati" da bude pažljiv, da je voli ili da s njom lijepo postupa. Uzvišeni ju je stvorio slabom, krhkom, u prepirci s muškarcem bespomoćnom, kao što je opisuje njen Gospodar: "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Ez-Zuhruf, 18)