A Allah mnogo prašta i milostiv je"** (En-Nisa, 100); "Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. A u Allaha je nagrada najljepša" (Alu Imran, 195). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "...Hidžra ruši sve ono što joj je prethodilo (od grijeha)..." (Muslim), i: "...i da nije hidžre, bio bi od ensarija..." (Muslim). Isto tako, hidžra predstavlja jako vjerovanje i ubjeđenje i želju za pripadnost zajednici muslimana i blizini Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Pojedini primjeri prvih muhadžirki
• Rukajja, kćerka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rukajja je učinila hidžru sa svojim mužem Osmanom b. Affanom, Allah njima bio zadovoljan, u Abesiniju. Žudjela je da se vrati u Meku i vratila se sa svojim mužem, ali nije dugo ostala u Meki. Kada je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, slijedila ga je u društvu svog muža Osmana b. Affana, Allah njima bio zadovoljan.
• Lejla Adevijja, kćerka Ebu Hajseme, supruga Amira b. Rebije. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio muslimanima da učine hidžru u Medinu, Lejla, kćerka Ebu Hajseme, Allah njom bio zadovoljan, bila je prva žena koja je učinila hidžru. Prvi koji je učinio hidžru od muškaraca bio je Ebu Seleme, a zatim Amir b. Rebija i njegova supruga Lejla, Allah njima bio zadovoljan, tako da se ona smatra prvom ženom koja je učinila hidžru u Medinu. Hidžra Lejle u Medinu nije bila samo fizičko preseljenje. Ona i druge muhadžirke i muhadžiri odigrali su važnu ulogu u jačanju vjere islama u srcima stanovnika Medine.
• Ummu Kulsum, kćerka Ukbe b. Ebu Muajta, Emevijka, Kurejšijka. Ummu Kulsum, Allah njome bio zadovoljan, namaz je obavljala prema objema kiblama (Jeruzalem i Meka) i dala je prisegu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Meki prije njegove hidžre u Medinu. Kada je počela hidžra u Medinu, Ummu Kulsum je porodica prisilno zadržala u Meki i spriječela je da se pridruži karavani muhadžira. Bila je prisiljena na to neko vrijeme, trpeći teškoće u ime Svemogućeg Allaha, sve dok joj Allah nije dozvolio da učini hidžru. "Ona je pješice učinila hidžru u Medinu, a njena dva brata, Velid i Umara, sinovi Ukbe, slijedili su je da je vrate u Meku, ali ju je Svemogući Allah zaštitio. Ummu Kulsum učinila je hidžru Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u godini Ugovora na Hudejbiji (8. godina po Hidžri). Njena dva brata došli su kod Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći je, ali on je odbio da im je vrati. Komentatori Kur'ana rekli su da je sljedeći kur'anski ajet objavljen zbog nje: "O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih -- a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo -- pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što su potrošili" (El-Mumtehane, 10). (Ibn Esir, Usdul- gaba)
• Esma, kćerka Umejsa. Učinila je hidžru sa svojim mužem Džaferom b. Ebu Talibom, u Abesiniju. Patila je od gorčine tuđine i surovosti života u zemlji daleko od svoje porodice. To se nastavilo sve dok Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio muhadžirima da se presele u Medinu. Tamo su Esma i njen muž krenuli s karavanom iz Abesinije u Medinu.
• Esma, kćerka Ebu Bekra. Bila je prva koja je odigrala važnu ulogu u obezbjeđivanju zaliha i namirnica za poslaničku hidžru. Na dan poslaničke hidžre imala je izuzetnu ulogu. Nosila je namirnice Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i svom ocu Ebu Bekru, Allah njime bio zadovoljan, u pećini gdje su se skrivali nakon što su napustili Meku. Ebu Džehl ju je povrijedio, snažno ošamario i strgnuo naušnicu.
Dobila je nadimak Zatul-nitakajn (vlasnica dva pojasa) jer je pocijepala svoj pojas na dva dijela, pa je jednu polovinu koristila da se omota oko struka, a za drugu polovinu je vezala hranu za dva muhadžira, Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, Allah njim bio zadovoljan. Tako je Esma ovjekovječila svoje ime u historiji i dobila nadimak Zatul-nitakajn (vlasnica dva pojasa), Allah njome bio zadovoljan.
• Ummu Seleme Hind, kćerka Ebu Umejje b. Mugire. Ummu Selema je žena koja je najviše patila tokom svoje hidžre. Prvo je bila spriječena da učini hidžru sa svojim mužem, zatim da povede sina sa sobom (rođaci njenog muža uzeli su ga), a na kraju joj je bilo dozvoljeno da sama učini hidžru. "Kada je Ebu Selema odlučio krenuti za Medinu, osedlao je Ummu Seleminu devu i poveo njihovog sina Selemu sa sobom. Kada su ga ljudi iz plemena Benu Mugire (pleme Ummu Seleme) vidjeli, prišli su mu i rekli: 'Tebe ne možemo spriječiti, ali šta je s tvojom saputnicom? Zašto bismo te pustili da putuješ s njom?' Oteli su uzde deve Ummu Seleme od Ebu Seleme, uzeli je od njega i zatvorili je. Ebu Selema je krenuo za Medinu, a Ummu Selema bi svakog jutra izlazila i sjedila na mjestu Ebtah, plačući, godinu dana i više. Jedan njen rođak po ocu prošao je i, vidjevši njeno stanje, sažalio se nad njom. Razgovarao je s njenom porodicom o tome, oni su joj vratili sina rekavši: 'Vrati se svom mužu ako želiš.'" Tada je uzjahala devu, sina je stavila u krilo i krenula za Medinu, Krenula je iz Meke sama sa svojim sinom, odlučna da se pridruži svome mužu u Medini. Kada je stigla do mjesta Ten'im, srela je Osmana b. Talhu, koji tada još nije bio musliman. Upitao ju je kuda ide, a ona mu je odgovorila da želi svome mužu u Medinu i da nema nikoga osim Allaha i svoga sina. Kada je vidio da putuje sama, rekao je da je neće ostaviti bez pratnje. Uzeo je uzde njene deve i poveo je putem prema Medini. Tokom cijelog putovanja pokazivao je veliku čestitost i poštovanje: kada bi stigli na mjesto odmora, spustio bi devu da ona siđe, zatim bi se udaljio i okrenuo leđa kako je ne bi vidio, a kada bi bila spremna za nastavak puta, ponovo bi došao, pripremio devu i nastavio je voditi. Tako ju je pratio sve dok nije stigla blizu Medine, nakon čega se vratio u Meku.
• Bereke Ummu Ejmen, Poslanikova njegovateljica. Ummu Ejmen, Allah njome bio zadovoljan, bila je žena borac. Sama je učinila hidžru iz Meke u Medinu, hodajući. Zadesila ju je jaka žeđ u užarenoj i neplodnoj pustinji. Nakon što joj je ponestalo vode, vidjela je kako se s neba spušta posuda i pila je iz nje -- Allahov keramet. Uprkos svojoj slabosti i usamljenosti, prkosila je moći i aroganciji Kurejšija. Otišla je pred njihovim očima, čineći hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, ne bojeći se njihovog ugnjetavanja ili tiranije. Nastavila je svoje putovanje sama u nepreglednoj pustinji, a jedina utjeha bila joj je vjera, snaga njenog vjerovanja i čežnja za Allahom i Njegovim Poslanikom. Ostala je nepokolebljiva sve dok nije stigla u Medinu nakon dugog i napornog putovanja.
• Fatima, kćerka Kajsa, Fihrije. Bila je jedna od prvih muhadžirki, divna, izvrsna i inteligentna. Prenosila je Poslanikove hadise, a u njenoj kući su se članovi savjetodavnog vijeća sastali kada je ubijen Omer b. Hattab. Bila je udata za Ebu Bekra b. Hafsa el-Mahzumija, koji se od nje razveo, a nakon njega se udala za Usamu b. Zejda, Allah njima bio zadovoljan.
• Ummu Ejjub, ensarijka, supruga ensarije Ebu Ejjuba. Bila je prva koja je ugostila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svom domu kada je stigao u Medinu iz medinskog predgrađa Kube. Dok su mnogi pokušavali uhvatiti uzde deve koju je jahao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite uzde deve, jer je njoj naređeno (ona je vođena)." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjahao je na mjestu koje mu je Allah odredio, a Ebu Ejjub je odnio sedlo u svoju kuću. Žena je domaćica kuće i ona je ta koja može gostu dati osjećaj da je dobrodošao ili ne. Ummu Ejjub je u potpunosti sarađivala sa svojim mužem u pružanju potpune usluge Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
(Časopis Bejan)
