Početna

“Nekad sam učila Kur’an...”

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...” Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

“Nekad sam bila hafiza...”, kako je to samo depresivna izjava, zar ne?

“Nekad sam ove sure znala napamet. Mogla sam ih učiti u namazu. Nekad sam ih znala... sad više ne.”

Ne spominjem ovo kako bih zaplašila ljude. To je, nažalost, naša stvarnost i svakodnevnica. Prijateljica je sa mnom podijelila istinitu priču o ženi koja je hifz učila od desete do dvadeset prve godine. Najbolje godine svog života uložila je u učenje Kur’ana! Provela je više od deset godina u ponavljanju i učenju! Poslušajte šta danas kaže: “Nisam u stanju da proučim ni dva ajeta, jedan za drugim!”

Njen slučaj nije usamljen, već se mnoge sestre žale kako su nakon stupanja u brak zapostavile učenje Kur’ana i ponavljanje do te mjere da više nisu u stanju da se prisjete ni djelića onoga što su nekada znale!

Pitanje je zašto? Da li se to mora desiti nakon stupanja u brak ili krivica leži na nama samima?

Razmislimo malo o tome! Shvatit ćete da je život nakon stupanja u brak samo odraz životnog stila koji smo prakticirali prije braka. Ukoliko kao neudata sestra ne možete pronaći vremena za učenje Kur’ana i ono vam nije prioritet, onda je sigurno da će se stvari dodatno pogoršati kada budete bili odgovorni za muža i djecu. Ljudi koji nisu u stanju da odvoje vrijeme za učenje dok su neoženjeni / neudati, ne mogu očekivati da će imati vremena kasnije, makar to i htjeli. Subhanallah, pa makar to oni i htjeli!

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...”

Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

Ukoliko ste imali naporan dan u školi, majka će razumjeti i dopustiti da danas ne izvršite neku od kućnih obaveza. Ali šta da čini udata sestra, koja je još i trudna? U toj situaciji, nemate mnogo mogućnosti za odmor. Ne možete uzeti pauzu od braka ili trudnoće.

Zato je bitno shvatiti da je sadašnji trenutak jedino vrijeme koje imamo na raspolaganju. Iskoristite sadašnji momenat prije nego što dođe vrijeme kada ćete žaliti za prošlošću i sjećati se sati koje ste mogli iskoristiti u druženju s Kur’anom, ali ste dopustili da vam izmaknu (radi spavanja, interneta, druženja).

I zato ponavljajte, ponavljajte, ponavljajte ono što ste naučili napamet iz Kur’ana sve dok naučene stranice ne budu duboko urezane u vašu memoriju. Nemojte sebi dopustiti da postanete osoba koja kaže: “Ja sam nekada radila tako i tako, nekada sam učila toliko i toliko...”

Nekoliko praktičnih savjeta

● Aktivno radite na tome da naučite Kur’an napamet prije stupanja u brak. Ukoliko ne možete naučiti cijeli Kur’an, potrudite se da naučite što je više moguće.

● Nemojte učiti nove stranice sve dok dobro ne utvrdite prethodno naučeno gradivo. Mnoge naučene stranice i ajeti nalaze se u našoj kratkotrajnoj memoriji i lahko se mogu zaboraviti. Potrebno ih je učvrstiti stalnim ponavljanjem.

● Ukoliko ste već udate, nipošto ne očajavajte. Čak i vi imate mnogo više slobodnog vremena nego što mislite. Analizirajte svoje vrijeme i počnite iskorištavati periode vremena kada se odmarate. Postoji mnogo slučajeva nevjerovatnih muslimanki koje su hifz završile u braku i dok su brinule o djeci. Zaista nemamo nikakvog izgovora.

● Vodite računa o svom ponašanju i klonite se griješenja. Biti dobra supruga, majka, sestra i kćerka je ibadet, čin približavanja Milostivom Gospodaru. Nemojte galamiti na muža, optužujući ga kako vas on sprečava “da ispunite svoje životne snove”. Ophodite se prema ljudima na najljepši način, izvršavajte svoje dužnosti i izbjegavajte griješenje. Sve ovo pomoći će vam u učenju Kur’ana napamet.

(Izvor: Fajr blog)

Autor: hafiza Fajr

Preveo: Nedim Botić, prof.

Tekst “Nekad sam učila Kur’an...” je objavljen u broju 62, 19. septembar 2014. - 24. zul-ka'de 1435. AH, Permalink

Pročitaj sljedeći

Priča o slonu

Povezano

Žena muslimanka Broj 130

Brak je ibadet

Obično se prilikom govora o ciljevima sklapanja braka ističu očuvanje čednosti i ostvarenje potomstva. Iako su to nesumnjivo važni ciljevi, nisu i jedini. Međutim, često se navode kao jedini i otuda je neophodno dodatno pojasniti određene pojedinosti kako bi se u potpunosti razumjela njegova suštinska uloga. Ograničavanje ciljeva braka isključivo na ove aspekte često dovodi do toga da se prema samoj instituciji braka pristupa olako i površno, često se mogu čuti i mišljenja da navedene potrebe nije nužno ostvarivati unutar bračne zajednice, već da se one mogu realizirati i izvan nje. Kao primjer možemo navesti nekoga ko je gladan, pa ako nije u mogućnosti da jede u jednom restoranu, može to uraditi u još dosta drugih. Podsvjesno se ozbiljnost pristupa braku umanjuje i daje se prostora poigravanju sa ovom institucijom. Da bi čovjek lakše odbacio nešto i riješio se toga, prvo treba da se umanji vrijednost te stvari ili omalovaži kako bi dalji koraci bili mnogo lakši i jednostavniji. Tako danas postoji sve više situacija gdje su dovoljne riječi: "Ja ne mogu da živim s tobom" i da se odmah teži razvodu, bez nekih ozbiljnijih koraka ka popravljanju stanja i unapređenju bračnih odnosa. Neko ko je živio u bračnoj zajednici 15 ili 20 godina smatra da više ne može živjeti zajedno. To jeste signal da su se određene promjene dogodile, ali to ne znači da stanje nije moguće popraviti i unaprijediti. Upravo ta temeljna spoznaja o vrijednosti nečega pomaže nam da jasnije shvatimo njegov značaj, kao i da odredimo kakav bi naš odnos prema tome trebao biti.

Žena muslimanka Broj 128
Izdvojeno

Materijaliziranje braka

"I jedan od znakova Njegovih jeste to što vam je, od vas samih, parice stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.