brak

Obično se prilikom govora o ciljevima sklapanja braka ističu očuvanje čednosti i ostvarenje potomstva. Iako su to nesumnjivo važni ciljevi, nisu i jedini. Međutim, često se navode kao jedini i otuda je neophodno dodatno pojasniti određene pojedinosti kako bi se u potpunosti razumjela njegova suštinska uloga. Ograničavanje ciljeva braka isključivo na ove aspekte često dovodi do toga da se prema samoj instituciji braka pristupa olako i površno, često se mogu čuti i mišljenja da navedene potrebe nije nužno ostvarivati unutar bračne zajednice, već da se one mogu realizirati i izvan nje. Kao primjer možemo navesti nekoga ko je gladan, pa ako nije u mogućnosti da jede u jednom restoranu, može to uraditi u još dosta drugih. Podsvjesno se ozbiljnost pristupa braku umanjuje i daje se prostora poigravanju sa ovom institucijom. Da bi čovjek lakše odbacio nešto i riješio se toga, prvo treba da se umanji vrijednost te stvari ili omalovaži kako bi dalji koraci bili mnogo lakši i jednostavniji. Tako danas postoji sve više situacija gdje su dovoljne riječi: "Ja ne mogu da živim s tobom" i da se odmah teži razvodu, bez nekih ozbiljnijih koraka ka popravljanju stanja i unapređenju bračnih odnosa. Neko ko je živio u bračnoj zajednici 15 ili 20 godina smatra da više ne može živjeti zajedno. To jeste signal da su se određene promjene dogodile, ali to ne znači da stanje nije moguće popraviti i unaprijediti. Upravo ta temeljna spoznaja o vrijednosti nečega pomaže nam da jasnije shvatimo njegov značaj, kao i da odredimo kakav bi naš odnos prema tome trebao biti.

"I jedan od znakova Njegovih jeste to što vam je, od vas samih, parice stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)

Jedno od važnih životnih pravila jeste način definisanja našeg pristupa onome što se dešava oko nas. Na osnovu našeg pristupa životnim situacijama dolazi i naša reakcija na sve to. Tako, ukoliko imamo nelimitirano povjerenje koje bude iznevjereno, mi ćemo se duboko razočarati. Ako pristupamo situaciji svjesni da možemo očekivati određene neugodnosti, onda se spremimo na to, pa i ako se dese, mi smo već pripremljeni za takvu situaciju. Onda kada očekujemo provokaciju, mi držimo samokontrolu na nivou i ne reagujemo na to, jer znamo da ćemo samo zakomplikovati stanje svojim žustrim reagovanjem.

Imam Šafija, rahimehullah, čitao je pred imamom Malikom, rahimehullah, pa ga je zadivio, i Malik mu reče: "Doista vidim da je Allah obasjao tvoje srce svjetlošću, nurom, pa ga nemoj zagasiti tminom grijeha."

Uspješna bračna zajednica temelji se na istinskom poštovanju supružnika, iskrenosti, povjerenju, istinskom oslanjanju na Allaha i prije svega na čvrstoj vezi u ime Allaha.

Brak ima veliko i važno mjesto u islamu. Vjera islam naređuje brak i podstiče na njega. Mnogobrojni su ciljevi braka od kojih se pojedini vežu za čovjekov dunjaluk, a drugi za njegovu vjeru. Brak je Allahov ajet, dokaz Njegove milosti, pažnje, mudrosti i sveopšteg znanja: "...i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju" (Er-Rum, 21). Sve spomenuto u ajetu je motivacija za stupanje u bračnu zajednicu i ostvarivanje ciljeva braka.

Brak (ar. en-nikah) je ugovor koji se sklapa između muškarca i žene, i zasnovan je na šerijatskim pravima i obavezama. Brak opstoji na ljubavi i samilosti, i na dobročinstvu i međusobnom uvažavanju.

Uzvišeni Allah kaže: "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili" (Ez-Zarijat, 49); "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte -- s imenom Čijim jedni druge molite -- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa, 1)

Stopa razvoda brakova značajno se razlikuje širom svijeta i zavisi od različitih faktora, a neki od njih su: kultura, religija, ekonomsko okruženje, društvene promjene, a i zakoni imaju važnu ulogu u određivanju tih stopa. Naprimjer, neke zemlje, poput Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, imaju visoke stope razvoda, dok su zemlje poput Indije i Japana poznate po nižim stopama razvoda.

Kulturološki faktori igraju važnu ulogu u prihvatanju ili odbacivanju razvoda u određenim društvima. Vjerski utjecaji mogu često imati snažno djelovanje na percepciju braka i razvoda. Ekonomski faktori također imaju ulogu, jer visoka ekonomska nejednakost i finansijski problemi mogu povećati stres u braku i voditi do većeg broja razvoda. Društvene promjene, kao što su promjena uloga spolova, obrazovni nivoi žena i mijenjanje vrijednosti također mogu utjecati na stope razvoda. Naprimjer, veća neovisnost žena može dovesti do većeg broja razvoda jer imaju veću slobodu da napuste nesretne brakove. Zakoni o braku i razvodu također imaju velik utjecaj. Neki zakoni olakšavaju razvod, dok drugi postavljaju stroge zahtjeve ili ograničenja koja mogu utjecati na odluku o razvodu.

Islamsko društvo počiva na porodici, jedinki čija funkcionalnost ovisi o ključnoj vezi u njoj, a to je brak. Uspjeh porodice, svakog člana u njoj i njenog cjelokupnog doprinosa društvu uslovljeno je kvalitetom braka. Na osnovu toga brak možemo podijeliti na tri vrste.

Jedna od najčešćih primjedbi koja se upućuje islamu i muslimanima jeste ženidba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa mladom Aišom, radijallahu anha.

Ne postoji ni jedan jedini tekst Kur'ana ili hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se na bilo koji način bavi podsticanjem muškaraca u zreloj dobi da žene djevojke u mladoj dobi. Sve što postoji u islamu jeste propis o tome da muško i žensko, kada postanu spolno zreli, postaju pravni obveznici, odnosno na njih se odnose vjerski propisi, između ostalog, to znači da mogu stupiti u brak ukoliko ispunjavaju uslove za to.

Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi veliku pažnju poklanja porodici. Mnogi ajeti, ali i drugi vjerski tekstovi, govore o važnosti porodice, podstiču na sklapanje braka i na izgradnju zdravog društva čija je osnovna ćelija zdrava i bogobojazna porodica. Kur'an o porodici govori sa više aspekata, a na neke ćemo se posebno osvrnuti.

Period adolescencije je vrijeme između djetinjstva i punoljetstva. Ovo je period kada se dešavaju velike promjene u životu jedne mlade osobe. Mladi su u ovom periodu veoma osjetljivi i ranjivi. Dvije najvažnije promjene kod adolescenata su: promjene u samoj toj osobi i promjena u relaciji između njega i njegove okoline. Dok jedni ovaj period doživljavaju kao jedan od najljepših perioda u životu, drugi ga smatraju veoma teškim, a samim tim teško ga prevazilaze. U adolescenciji mladi često sebi postavljaju pitanja kao što su: Ko sam ja? Šta drugi misle o meni? Šta želim da budem?

"Robert Sapolsky, profesor na Stanford univerzitetu, stres definiše kao 'nešto što ometa homeostatski balans u našem tijelu'. Homeostaza osigurava idealnu temperaturu tijela, normalan nivo šećera u tijelu, idealan protok krvi i opuštenost mišića. Međutim, stres ometa ovaj balans." (L. Swinnen i D. Coeckelbergh, "101 antwoorden op stress en burn-out", 2017)

Svako se može naći u nekoj stresnoj situaciji. Stanje uznemirenosti, nervoze i brige također uzrokuje stres. Međutim, nije svaki stres loš za naš organizam. Normalan stres djeluje stimulativno, čini nas budnim i opreznim, podstiče nas na učenje i razvoj.

U današnje vrijeme često čujemo da se neka osoba ne osjeća dobro, da nije zadovoljna sobom i svojim životom, kako nema energije i volje, nema ciljeve i želje, gubi apetit i teško se koncentriše na određeni zadatak. Ovakvo stanje karakteristično je za patološko depresivno raspoloženje, što znači da je osoba depresivna i da joj je neophodna pomoć. Naročito je to izraženo trenutno s obzirom na stanje pandemije virusa korona kada su ljudi često onemogućeni da se druže.

Dr. Jacqueline A-Tjak (2021) u svom članku Act als trans-diagnostische behandeling voor depressie naglašava da depresija može biti prolazna, ali se isto tako može razviti u trajnu ili u ponavljajuće stanje s ozbiljnim utjecajem na vlastiti život i životnu okolinu.

Musliman treba za životnog saputnika birati bogobojaznu osobu, ispravnog vjerovanja i lijepog morala. Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sa ženom se stupa u brak radi četiri stvari: imetka, porijekla, ljepote i vjere. Uzmi onu koja ima vjeru, jadan ne bio!" (Buhari, 1120/5090; Muslim, 583/1466)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Izaberite lijepo mjesto za svoje sjeme, ženite žene koje su vas dostojne i udajite svoje kćerke za dostojne muškarce." (Ibn Madža, 1/633, br. 1968; Darekutni, 3/206, br. 3746; Hakim, 2/176, br. 2687, s ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/564, Silsiletul-ehadisis-sahiha, 3/56)

"...i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu." (El-Mu'minun, 8)

Prije dvije godine pisala sam o utjecaju interneta na mlade i djecu. Međutim, na osnovu svega što se dešava oko nas i koliko telefoni i ostali uređaji, kao što su tablet i televizija, onemogućavaju normalan razvoj djeteta, osjećam potrebu da se opet vratim na tu temu i posavjetujem sebe i sve vas koji imate djecu kako da se nosimo sa novim izazovima u odgoju djece, kada kupiti djetetu telefon i koliko mu dozvoliti da ga koristi.

Kada čovjeku umre dijete, Uzvišeni Allah kaže melekima: “Jeste li uzeli dijete Moga roba?” “Da”, odgovore oni. Allah kaže: “Jeste li uzeli plod njegovog srca?” “Da”, odgovore oni. Zatim Allah upita: “Šta je na to rekao Moj rob?” Oni odgovore: “Zahvaljuje Ti i izgovara: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! – Svi smo Allahovi i Njemu se svi vraćamo!’” Tada Uzvišeni Allah kaže: “Sagradite za Moga roba kuću u Džennetu i nazovite je bejtul-hamd – kuća zahvalnosti.” (Tirmizi, hasen)

Svevišnji Gospodar, iz Svoje apsolutne mudrosti, sve je stvorio u paru. Uzvišeni Allah kaže: “I vas kao parove stvorili” (En-Nebe, 8); “Neka je hvaljen Onaj Koji je u svemu parove stvorio: u o­nome što iz zemlje niče, u njima samima, i u o­nome što o­ni ne znaju!” (Ja-sin, 36); “I od svega po par stvaramo da biste se vi prisjećali” (Ez-Zarijat, 49); “I da On par, muško i žensko, stvara” (En-Nedžm, 45).

Stvaranjem muškarca i žene zagarantiran je opstanak ljudske vrste na Zemlji, a ujedno i realizacija osnovnog cilja zbog kojeg je stvoren čovjek, a to je uspostava robovanja Svevišnjem Allahu. Govoreći o bračnoj vezi i potomstvu Svojih poslanika, Uzvišeni Allah kaže: “I prije tebe smo poslanike slali i žene i potomstvo im davali” (Er-Ra’d, 38). U jednom hadisu, čija je autentičnost sporna, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Četiri su stvari od prakse vjerovjesnikā: stid, upotreba mirisa, upotreba misvaka i brak.” (Tirmizi i Sujuti ovu su predaju ocijenili dobrom, dok je Ebu Zura er-Razi, Ibn Arebi el-Maliki, Nevevi, Ibn Mulekkin, Ibn Mahmud, komentator Sunena Ebu Davuda, Munavi i Albani smatraju slabom, što je prioritetnija ocjena ovog hadisa.)

Brak je osnovna ćelija društva i kao takav zauzima veoma visoko mjesto na listi prioriteta svakog muslimana. Želja za formiranjem bračne zajednice tinja u srcima mladih ljudi jer traže smiraj koji Uzvišeni Allah spominje u riječima: “…i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost…” (Er-Rum, 21).

Allah u Svojoj Knjizi kaže: “Imetak i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu.” (El-Kehf, 46)

Pored toga što su djeca ukras, treba biti svjestan da su ta ista djeca nama povjereni emanet i iskušenje, te da će roditelji za njihov odgoj biti pitani. Ali, kako dijete odgojiti na ispravan način, za svakog roditelja predstavlja jedan od najvećih izazova. Zato su naši učenjaci, a i stručnjaci dosta pažnje poklanjali ovoj problematici.

Primijetili ste da vaše dijete ima poteškoća sa domaćom zadaćom, da kasni sa rješavanjem svojih zadataka dok su druga djeca to već odavno završila? Ponekad se pitate da li možda učitelj ili učiteljica previše zahtijevaju od vašeg djeteta i voljeli biste znati u čemu je problem.

Jedna od specifičnih smetnji u učenju jeste disleksija, a vezana je uz čitanje i pisanje. Ovo nije klasična bolest pa se ne liječi u direktnom smislu te riječi, već je to poremećaj za koji treba tražiti rješenje.

Musliman vjeruje da je Allah za svaku bolest i za svaki problem dao lijek ili izlaz iz problema. Na svakom vjerniku je da se trudi i moli Allaha da mu podari rješenje i izlaz iz iskušenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah nije spustio bolest a da za nju nije spustio i lijek” (Buhari, br. 5678). U drugoj verziji još se navodi: “Ko ga je upoznao, zna za njega (lijek), a ko ga nije upoznao, ne zna za njega.” (Ahmed, br. 3578)

Članovi porodice treba da znaju da je autistično dijete drugačije od njih, ono drugačije gleda na svoju okolinu i drugačije reaguje na zadatke koji mu se postave nego ostala djeca.

“Dječak iz Sarajeva se ubio nakon brutalnog zlostavljanja”,

“Samoubistvo učenika”,

“Djevojčica se bacila sa zgrade”.

Godine 2015. na skoro svim portalima širom Bosne i Hercegovine i regiona osvanuli su ovi natpisi, a isto to se opet ponovilo u skorijoj prošlosti kada je djevojčica skočila sa zgrade i počinila samoubistvo.

U tim momentima mnogi su se pitali zašto je taj dječak podigao ruku na sebe, koji je uzrok tome da dječak od četrnaest godina ili u drugom slučaju djevojčica od trinaest godina počini suicid? Nakon mnogih nagađanja i istraživanja, na kraju se ustanovilo da je kod oboje djece uzrok samoubistva bilo vršnjačko zlostavljanje u školi.

“Dvije blagodati obmanu mnoge ljude: zdravlje i slobodno vrijeme!” (Buhari)

Zaista nas je zadesilo jedno veoma uzbudljivo i nestvarno vrijeme, koje zasigurno niko od nas nije očekivao. Informacije i pravila ponašanja mijenjali su se iz sata u sat, pa sve do samoizolacije. Sve se brzo desilo da nismo stigli razmisliti kako da se ponašamo u ovim situacijama.

Osvrćući se na prošlo vrijeme koje smo doživjeli u toku rata, rekla bih da mi imamo određeno iskustvo. Ipak, koliko god mi imali iskustva, posljedice rata zaista se prvenstveno kod nas primijete, bar što se tiče psihičkog stanja.

U toku rata nalazili smo se u teškim situacijama, ali brigu o nama vodili su naši roditelji. Danas mi treba da preuzmemo njihovu ulogu i moramo da se brinemo o drugima, prvenstveno o našoj djeci i našim roditeljima.

“Ja sam dječak koji često radi čudne stvari. Moji prijatelji to ponekad smatraju smiješnim, ali meni nije bila namjera da njih nasmijem, jer ja ne razmišljam o onome što ću uraditi. Tako da nekad kod nekog vidim da ima neku smiješnu jaknu, ja mu to odmah kažem a da nisam razmišljao o tome da li će ga to povrijediti ili ne. Ali ja zaista ne želim da se tako ponašam prema drugima.

Ponekad osjećam da je u mojoj glavi haos, posebno kad je puno djece u mojoj blizini. A onda mi je teško da se duže od pet minuta koncentrišem na nešto, tako da počnem da razmišljam o nekim drugim stvarima. Naprimjer, kada sam u školi i profesorica nešto objašnjava, u jednom momentu počnem da mislim na nešto drugo i kad se ‘probudim’, već bude kasno jer je profesorica to već objasnila i onda me to iritira i više ne mogu da pratim nastavu. Također volim da hodam, skačem i trčim ukrug. Jednom sam se popeo na drvo i nisam mogao da siđem s njega.” (Ispovijest četrnaestogodišnjeg dječaka koji ima ADHD)

ADHD je skraćenica za Attention Deficit Hyperactivity Disorder (Deficit pažnje, hiperaktivni poremećaj). Ovo znači da jedna osoba koja ima ADHD ne može svoju pažnju dugo usmjeriti prema zadatku koji joj je zadat. Također, ovo podrazumijeva da ove osobe imaju potrebu da su uvijek u pokretu, odnosno hiperaktivnost. Takve osobe reaguju u trenutku implusivno. Problemi sa pažnjom, hiperaktivnošću i impulsivnošću tri su najvažnija svojstva ADHD-a. (J. D. van der Ploeg, Gedragsproblemen, ontwikkelingen en risico's, 2014)

“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 6–8)

Od samog rođenja dijete se prilagođava pravilima života, bilo da se radi o hranjenju kada je dijete malo, ili da li je nešto dobro uradilo ili ne u kasnijem periodu njegovog uzrasta. Pedagog Feddema u svojoj knjizi “Ja=Ja & Nee=Nee” ističe da roditelji primjenjuju drugačiji način odgoja u početku života djeteta nego u kasnijem periodu kad dijete ima pet ili šest godina, a zasigurno koriste druge metode odgoja za djecu koja idu u školu. Također odgoj djevojčice i dječaka nije isti. Pored toga, jedno je dijete lakše odgojiti nego drugo.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: ‘O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti, neka posti, jer će mu to umanjiti strasti.’”

Izvod hadisa

Hadis je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu, u Poglavlju o postu pod naslovom “Post onoga ko se, zbog toga što je neoženjen, boji da će upasti u grijeh”, br. 1905; kao i u Poglavlju o braku, pod naslovom “O Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta’” i treba li se ženiti onaj ko ne osjeća potrebu za brakom, br. 5065; i pod naslovom “Ko nije u mogućnosti da se oženi, neka posti”, br. 5066.

Imam Muslim ovaj hadis zabilježio je u svom Sahihu, u Poglavlju o braku, pod naslovom “O preporučenosti braka onome ko ima potrebu za brakom i ima mogućnosti, a onaj koji nije u mogućnosti, neka se posveti postu”, br. 1400.

Hadis su zabilježili i Ebu Davud, br. 2046, Nesai, br. 2239, Tirmizi, br. 1081, i Ibn Madža, br. 1845. Dakle hadis je zabilježen u šest hadiskih zbirki.

U prvoj sedmici novembra, od 4. do 10. 11. 2019. obilježit će se Evropska sedmica plodnosti. U toj sedmici diljem Evrope parovima sa ovim problemom nudit će se besplatne konsultacije i pregledi. I u našoj zemlji također će se obilježiti ovi dani i aktivnosti kako u državnim klinikama tako i u pojedinim privatnim.

“Majko, opet ću dobiti lošu ocjenu. Nisam dobro uradila test. Sve sam naučila, i zaista sam se puno trudila. Danima sam se spremala za taj test, ali, mama, kad sam test morala da uradim, ja ništa nisam znala. Prvo je počeo da me boli stomak, zatim sam počela da se znojim, srce mi je ubrzano kucalo, osjećala sam trnce u rukama i nogama, bilo mi je muka i vrtjelo mi se u glavi. Više ništa nisam znala. Ja nikad neću uspjeti ovo da završim, neću moći ni fakultet upisati, ja zaista nisam sposobna za ovo. Ah, mama, šta da radim sad…”

Od prvog dana škole većina roditelja će da vidi strah u očima djece. Taj strah može biti od nepoznatog, jer dijete ne zna šta da očekuje od škole, isto tako dijete će da razvije i strah od učenja, ali i strah od novog okruženja. Prvenstveno se ovaj strah vidi kod djece koja tek kreću u srednju školu, to jeste kod adolescenata. Jedno od desetero djece ovako će da se osjeća u toku školovanja. Poseban strah kod djece primijetit će se za vrijeme testova ili usmenog izlaganja pred većom grupom djece. Tad dijete osjeća veći strah od neuspjeha i ovaj će strah imati svako četvrto dijete (A. Nieuwenbroek, Faalangst en ouders)

“Čitaj u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1–5)

Delikventno ponašanje, posebno kod mladih, oduvijek je izazivalo veliku pažnju u društvu, a prvenstveno kod stručnjaka za djecu i mlade. Ličnost prijestupnika i kako riješiti problem antisocijalnog ponašanja, izaziva još uvijek interesovanje kod stručnjaka. Porast maloljetničke delikvencije poslije 1974. godine kreće se od 175% do 650%, koliko je zabilježeno u SAD-u. (Dr. R. Tomić, Komunikacija sa djecom delikventnog ponašanja, 2005)

Istraživanja su pokazala da će mladi koji su skloni delikventnom ponašanju vrhunac takvog ponašanja pokazati između 17. i 20. godine života. Maloljetnička delikvencija javlja se podjednako kod dječaka, a i kod djevojčica, u tom uzrastu. U većini slučajeva ovakvo ponašanje će poslije 28. godine da se smanji ili će u potpunosti da nestane. Čak 85% maloljetnika, koji su se u adolescenciji delikventno ponašali, nakon 28. godine će svoje ponašanje da promijene.

Na osnovu istraživanja došlo se do zaključka da djeca u ranom djetinjstvu provode previše vremena za električnim uređajima, kao što su televizija, telefon, tablet, kompjuter ili laptop. Čak i djeca od dvije godine, svoje slobodno vrijeme iskorištavaju uz ove uređaje. Svjesno ili nesvjesno, roditelji doprinose tome. Takvo dijete zna da koristi tablet i telefon, gledajući slike ili neki drugi sadržaj do kojeg lahko dolazi.

Mudri Lukman rekao je svome sinu: “Sine moj, kako god su ruže ukras svoga stabla, tako su odgojena djeca ukras svojih roditelja.” (Islamska čitanka, vjeronaučni priručnik)

U današnjem vremenu mnogi zlonamjernici nastoje u negativnom svjetlu predstaviti islamsko učenje, tako da je dužnost pojasniti njegove istinske vrijednosti. Optužbe na račun islama posebno su izražene kada je riječ o supruzi, koja, shodno neosnovanim tvrdnjama, ne uživa osnovna ljudska prava. Ko god otvori Kur’an ili pročita neke od hadisa koji govore o pravu supruge, shvatit će ništavnost svih optužbi koje se u vezi s tim stavljaju na teret islamu.

Uzvišeni Allah naređuje lijepo ophođenje prema ženama: “O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima prezir osjetite, moguće je da je baš u onome što prezirete Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19)

Potvrđujući pravo supruge na vjenčani dar – mehr, Svevišnji Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4)

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Najstariji pisani tragovi koji govore o razmjeni vjereničkih prstena datiraju iz vremena starog Egipta. Kasnije su Rimljani preuzeli taj običaj da bi on na koncu našao utočište u kršćanstvu. Krug bez početka i kraja bio je simbol vječnosti ne samo kod starih Egipćana nego i kod drugih antičkih kultura. Taj krug u obliku prstena muškarac je stavljao na ruku svoje izabranice, a ona je činila isto prilikom ceremonije sklapanja braka, što je predstavljalo simbolično zavjetovanje i obećanje da će njihova bračna zajednica biti vječna i da ih ništa neće rastaviti. Kasnije će Katolička crkva praksu razmjene vjereničkih prstena uvesti u stalnu proceduru prilikom sklapanja braka jer je poznato da kršćanstvo ne priznaje koncept razvoda braka koji je sklopljen pred Bogom. Ovaj klasični pagansko-kršćanski običaj, koji za sobom povlači određena vjerovanja i ubjeđenja, pojedini su muslimani objeručke prihvatili.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Svevišnji Gospodar poručio je Svojim robovima: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32) Ipak, ljudska zajednica danas, osim onih kojima se Allah smilovao, kao da inati ovoj Božanskoj poruci.

Intimni odnos među neoženjenima sasvim je prirodan i prihvatljiv u neislamskim društvima. Štaviše, osoba koja se usteže od ovog poroka tretira se duševno poremećenom. Ovo je slika općeg stanja u tim društvima, iako među njima ima onih koji osuđuju i odbacuju nemoral, ali ih je sve teže naći.

Mnogi muslimani žive u takvim sredinama i u opasnosti su da potpadnu pod utjecaj okoline. To se naročito odnosi na mlade, jer su konstantno izloženi poticajima na blud, i vrlo perfidno im se uljepšava nemoral, kao i ostavljanje vjere u potpunosti. U ovakvim uvjetima stupiti u brak dužnost je svakome ko je za to u mogućnosti, ako se boji da će zapasti u haram. Međutim, brak u svojoj klasičnoj formi zahtijeva da muž osigura prikladan smještaj i potrebno izdržavanje supruzi, što mnogi mladi nisu u mogućnosti. U takvom ambijentu pojavljuje se jedna nova verzija braka koja se zove “brak prijatelja” (nikahu frend), a zove se i “olakšani brak”. Ovakav brak podrazumijeva da se mladić i djevojka vjenčaju na način koji zadovoljava sve vjerom propisane uvjete, kao što su pristanak mladenaca, dozvola staratelja, prisustvo svjedoka i sl., međutim, ovakav brak razlikuje se od klasičnog u tome što mladenci nakon formiranja bračne zajednice ne počinju život u zajedničkom domu, nego žive odvojeno, svako u svom smještaju, kao i prije braka, a kada žele da se intimno sastanu, tada to učine na njima prikladnom mjestu, u kući mladićevih ili djevojčinih roditelja ili bilo gdje drugo, sve dok ne steknu uvjete za zajedničko stanovanje.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

“Brak posjetitelja” (misjar) atraktivan je u mnogim islamskim zemljama i posvećena mu je velika pažnja jer je vezan za porodicu i njeno formiranje na način kakav ranije nije bio poznat u muslimanskim sredinama. Savremeni islamski učenjaci imaju različita mišljenja o propisu ovog braka. Jedna skupina islamskih učenjaka preferira mišljenje o ispravnosti ove vrste braka, iako ga smatraju pokuđenim, dok druga skupina preferira mišljenje o zabranjenosti ove vrste braka i upozorava na opasnost koja od takvog braka prijeti islamskoj porodici. Da bi se ova tema rasvijetlila u očima čitalaca, neophodno je navesti definiciju “braka posjetitelja”, razloge njegovog nastanka i pojave, sličnosti i razlike između ovog i drugih oblika braka, te argumente onih koji ovu vrstu braka smatraju dozvoljenom i argumente onih koji ga zabranjuju.

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...” Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

U ranijim vremenima ugovori općenito, pa tako i brak, sklapali su se izravnim susretom stranki, a ponekad se to ostvarivalo putem pisama. Klasični islamski pravnici razmatrali su pitanje validnosti sklapanja braka putem pisama i o tome su iznijeli različite stavove. Ovom prigodom nećemo ih iznositi niti o njima detaljizirati, jer takav način sklapanja braka, nakon pojave savremenih komunikacijskih sredstava, prevaziđen je i ne nalazi primjenu u stvarnom životu. Namjera je samo istaći da sklapanje braka “na daljinu” nije potpuno nova pojava. Međutim, nova je brzina kojom se to odvija, te mogućnost trenutnog prenošenja zvuka i slike. Danas, prilikom sklapanja raznih ugovora putem telefona ili neta, jedna strana ugovora čuje govor druge i s njom vodi izravan razgovor, a svjedoci to sve mogu čuti, pa i vidjeti putem ekrana.

Ibn Hadžer je rekao: “Vrlo je impresivno da prosac bude njen bivši muž, a to je zato da neko ne bi pomislio da se on od nje razveo pod prisilom, a ne svojom voljom. Istodobno, ovo je bio ispit da li on osjeća nešto prema njoj ili ne.'' (Ibn Hadžer, Fethul-bari Šerhu Sahihil-Buhari, 8/524) Ovo nas, također, uči da razmirice i nesporazumi koji su uzrokovali razvod braka ne smiju biti razlog da bivši supružnici ne savjetuju jedno drugo. Pogledaj kako je Zejd, i pored toga što se desilo između njega i Zejnebe i što je ona bila uzrok razvoda, otišao da je isprosi za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio joj se riječima: “Raduj se, Zejneb!”

Post – prirodni lijek protiv prehlade i gripe

“Kad osjetite simptome prehlade, to je pokazatelj da je organizmu potrebno obezbijediti odmor i omogućiti mu da se efikasnije i brže očisti. Tu je uloga posta i gladovanja nezamjenjiva. Iznenadit ćete se koliko će brže proći prehlada nakon sprovedenog posta i nekoliko dana ishrane samo na voću, suhom voću i napicima. Veoma često su samo jedan ili dva dana posta sasvim dovoljna da se riješite prehlade na zdrav i prirodan način, bez dodatnog trovanja organizma.” (Izvor: Georgije Nazarov, Tajne pravilne ishrane, I tom, str. 146.)

Ovaj praktični i korisni savjet čuvenog i priznatog nutricioniste Georgija Nazarova ukazuje na samo jednu u nizu zdravstvenih koristi koje čovjek, Allahov rob, ima od pridržavanja islamskih propisa, u ovom slučaju posta. Gladovanje opisano u njegovoj izvanrednoj knjizi Tajne pravilne ishrane odgovara u potpunosti opisu islamskog posta, čak u mjeri da Nazarov savjetuje da se prekid posta vrši voćem i vodom, kao što je to činio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Naravno, cilj posta mora prije svega biti Allahovo zadovoljstvo i približavanje Njemu, odgoj duše i liječenje od nepokornosti, dok su popratne zdravstvene koristi samo dodatni plus i nagrada vjerniku. Stoga i cilj ovog teksta jeste da se ukaže na to da se korist od pridržavanja islama vraća samom čovjeku i da on, pored ahiretskih, ima i brojne dunjalučke, duševne i fizičke koristi.

Abdullah b. Amr b. As, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post i Kur’an zauzimat će se za vjernika na Sudnjem danu. Post će reći: ‘Gospodaru moj, ja sam mu uskratio jelo i odnos sa suprugom u toku dana, pa prihvati moje zauzimanje za njega!’, a Kur’an će reći: ‘Gospodaru moj, ja sam mu uskratio spavanje noću, pa primi moje zauzimanje za njega!’ I Allah će prihvatiti njihovo zauzimanje.” (Hadis bilježi imam Ahmed, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Sahihut-tergib, I/411)

Uzvišeni Allah objavio nam je najbolju knjigu, Kur'an, po Svome najboljem robu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, što je neizmjerna blagodat. Tako nam je u Kur'anu i kroz praksu Poslanika objavio najbolje propise za sve aspekte života, koji predstavljaju divnu vjeru islam. Islam je zato sveobuhvatni koncept života, a važna komponenta tih propisa jesu i propisi vezani za brak. Allah Uzvišeni, Koji je sve stvorio i svime upravlja i gospodari, propisao je iz Svoje milosti i mudrosti najbolje propise vezane za bračne odnose. Uredivši bračnu zajednicu kao zajednicu muškarca i žene, što je u skladu s našom prirodom u kojoj nas je On stvorio. Allah Uzvišeni obraća se svim ljudima i podsjeća ih na tu njihovu prirodu: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire" (En-Nisa, 1). Dakle, potreba za brakom, porodicom, porodičnim domom urođena je svakom čovjeku. U ovom tekstu spomenut ćemo neke od blagodati braka u islama, kako bismo ih istinski spoznali, a i neke od adaba i propisa vezanih za brak u islamu.

U današnjem vremenu dominira trend razvoda brakova i to je očigledna činjenica koju nije potrebno potvrđivati statističkim podacima. Ovo je posebno zabrinjavajuće kada se ima u vidu da ovakvog stanja nisu pošteđeni ni brakovi muslimana, a naročito je alarmantan odnos vjernika prema propisima razvoda braka. Naime, prilikom bračnih nesuglasica mnogi vjernici ''zaobilaze'' bračne propise, neki zbog neznanja, a neki zbog strasti, postupajući po svom nahođenju i nanoseći tako nepravdu kako sebi tako i bračnom drugu i potomstvu. U trenucima ljutnje čovjek reagira ishitreno i izgovori riječi kojima se rastavlja brak, a kasnije zažali zbog toga, jer to su riječi koje šejtan voli, a vjernici ne vole. Ovakvo postupanje dovelo je mnoge žene i djecu u nezavidnu poziciju, razrušilo muslimanske domove, prekinulo rodbinske veze i razdvojilo voljene! Ove riječi su brze i lahke za izgovor, ali njihove su posljedice jake i teške. Da, upravo riječi rastave braka izazivaju ovako nesagledive posljedice! Stoga, svakom potencijalnom rušitelju braka savjetujemo da zastane i preispita se u trenutku kada zausti da izgovori ove riječi: Da li si dobro razmislio šta je rastava braka? U čemu je problem? Da nisi ti problem?

Rekao je Uzvišeni Allah: ”Samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (Prijevod značenja El-Bekare, 228) Rekao je Ibn Kesir, rahimehullah: ”Tj. prednost u građi karaktera i moralu u položaju i izvršavanju naredbi i udjeljivanju i obavljanju potrebnog, a taj fadilet (prednost) je na dunjaluku i ahiretu.” (Ibn Kesir, Tefsir) Rekao je Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Hoćete li da vas obavijestim ko je od vaših muškaraca u Džennetu?” Rekli smo: ”Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: ” Vjerovjesnik je u Džennetu, i iskreni je u Džennetu, i čovjek koji isključivo radi Allaha posjeti svoga brata u predgrađu – u Džennetu je. Hoćete li da vas obavijestim ko je od vaših žena u Džennetu?” Rekli smo: ”Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: ”Svaka umiljata rotkinja koja kada se naljuti, ili se prema njoj loše postupi, ili naljuti svog supruga, kaže: 'Ovo je moja ruka u tvojoj ruci i neću oka sklopiti sve dok ne budeš zadovoljan.'” (Darekutni, hadis je hasen, Sahihu džami'a, Albani, broj hadisa 2604)

Svaki suprug kada digne ruku da bespravno udari suprugu treba da se sjeti hadisa koji prenosi Ebu Mes'ud Ensari Bedri koji je jednom prilikom bičem udarao svoga roba, pa je čuo iza sebe nekog da govori: ''Znaj, Ebu Mes'ude!'', ali toliko je bio pod utjecajem srdžbe da uopće nije registrirao šta mu se govori. Nakon što mu se približila osoba koja mu se obraćala, Ebu Mes'ud je vidio da je to Božiji Poslanik, koji je govorio: ''Znaj, Ebu Mes'ude, znaj, Ebu Mes'ude!'' Tada je Ebu Mes'ud bacio bič iz svoje ruke dok je Božiji Poslanik govorio: ''Znaj, Ebu Mes'ude, da je Allah moćniji nad tobom više nego što si ti moćan nad njim (robom).'' Ebu Mes'ud je rekao: ''Poslije toga nikada nisam udario svoga roba.'' (Muslim) Dragi moj brate koji zlostavljaš svoju suprugu, sigurno tvoja supruga nije u mogućnosti da se zaštiti od tebe jer je slabašna pred tvojim jakim mišićima. Ali, nemoj da zaboraviš da je ona rob Silnog i Jakog čiju vojsku ne zna niko osim Njega. Znaj da nema posrednika i prepreke između nje i Gospodara svih svjetova!

U današnjem vremenu mnogi govore o poligamiji, daju svoja 'stručna' mišljenja, kritiziraju vjere i religije, a da o tome neznaju skoro ništa. S druge strane, žalosno je što mnogi, pa čak i o oni koji za sebe tvrde da su muslimani, imaju velike predrasude o poligamiji, koje su opet nastale kao plod slijepog slijeđenja zapadnjačkih 'boraca' za ljudska prava. Drugi, se pak veoma liberalno odnose prema tom pitanju, tako da veoma lahko 'uplove' u te vode ne poznavajući prava i obaveze koje poligamija nosi sa sobom. Za ovu tematiku vezuju se mnoga pitanja koja, ako budu kvalitetno elaborirana, mogu biti razlog da ljudi ispravno shvate ovo pitanje. Mi ćemo govoriti o ovoj temi ne zato što ne postoji ništa prioritetnije, već zato što ljudi negirajući poligamiju, koju odobrava islam, žele da u najružnijem svjetlu cijelome svijetu prikažu vjeru islam, koja eto, po njihovom razumijevanju u svojoj 'nazadnosti' dopušta poligamiju, a zabranjuje bludničenje i privremene veze, a koje oni opet smatraju normalnim.

Pored čestitosti u vjeri i ljepote ahlaka, gleda se fizički izgled i tjelesna ljepota. Rekao je Omer, radijallahu 'anhu: "Ne udajite ženu za ružnog i neizglednog muškarca, jer žene vole lijepo kao što i vi volite." (Propisi vezan za žene, Ibnu Dževzi, 305) Ovdje se pod tjelesnom ljepotom podrazumijeva da bude prihvatljivog izgleda, a nije uvjet da bude lijep kao što je i žena lijepa. Za fizički izgled je vezana i starosna dob. Staratelj treba nastojati da uda svoju štićenicu za muškarca približne dobi. Ukratko rečeno, staratelj kada udaje svoju štićenicu vodi računa o unutrašnjosti i vanjštini. Unutrašnjost je bogobojaznost i lijepa ćud, a vanjština tjelesni izgled.

Ako ste se nakon svega što ste pročitali, i nakon svakojakih dilema i beskrajnih rasprava sa samim sobom, napokon odlučili da se konačno oženite ili udate, onda je ovo što slijedi pravo štivo za vas.