Enes Julardžija, prof.

Brak je osnovna ćelija društva i kao takav zauzima veoma visoko mjesto na listi prioriteta svakog muslimana. Želja za formiranjem bračne zajednice tinja u srcima mladih ljudi jer traže smiraj koji Uzvišeni Allah spominje u riječima: “…i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost…” (Er-Rum, 21).

Termin “šiija” koristi se za sljedbenike određenog čovjeka i njegove pomagače. Kaže se: “Taj i taj je njegov šiija – sljedbenik”, jer se povodi za njim, kao što kaže Zubejdi: “Svaka skupina koja se okupi i sastane radi neke stvari naziva se šiija. Svako ko pomaže nekog čovjeka i izražava mu stranačku pokornost, on je njegov šiija. U osnovi ovaj naziv dolazi od riječi “mušajea”, a označava podređenost i slijeđenje. (Zubedi, Tadžul-arus)

Kod nas su ranije bile vrlo raširene abdeske dove, koje se uče prilikom pranja pojedinih dijelova tijela tokom uzimanja abdesta, za koje ne postoji potvrda u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. No, i pored toga, smatralo se da se te dove moraju znati i učiti prilikom abdesta. Poslije, kad se saznalo da se ne trebaju učiti te dove, mlađi naraštaji su ih ostavili, ali stariji, koji su ih učili dugo vremena, nisu htjeli. Štaviše, oni su smatrali da im abdest i namaz nisu ispravni ako ne prouče te dove. Najžalosnije u svemu jeste što nisu naučili ispravne dove koje su vezane za uzimanje abdesta, koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio. Ovo nije i jedini primjer. Ima još dosta stvari u kojima ljudi odstupaju od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učenja ispravnih dova i neće da to napuste, kao što je učenje Fatihe nakon ezana umjesto propisane dove i sl. Da nam Allah popravi naše stanje i olakša nam povratak ispravnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!

Sve vrste ibadeta dozvoljeno je činiti i upućivati samo Uzvišenom Allahu, dok upućivanje bilo kojeg vida ibadeta nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha predstavlja širk. Dova predstavlja ibadet, tako da se širkom smatra i dova kojom se utočište i zaštita ili pomoć traže od nekog drugog mimo Allaha, bez obzira da li taj kome se moli bio živ ili mrtav, prisutan ili odsutan, bez obzira da li mu se molio ne spominjući Allaha ili mu se molio spominjući Allaha zajedno sa njim. (Tashihud-duai)

Čovjek koji bilo koju vrstu ibadeta uputi nekome drugom mimo Uzvišenog Allaha smatra se osobom koja Allahu pripisuje druga, a to je širk koji izvodi iz vjere, jer je drugog učinio ravnim Allahu u upućivanju dove. (Tashihud-duai)

Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće” (En-Nisa, 48); “...ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište će njegovo Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći” (El-Maida, 72).

Ova vrsta širka uništava djela, kao što kaže Uzvišeni Allah: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili” (El-En’am, 88). (Eš-Širku fil-kadimi vel-hadisi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre moleći nekoga drugog mimo Allaha, smatrajući ga Allahu ravnim, ući će u Džehennem.” (Buhari)

U Kur’anu i sunnetu ukazuje se na to da postoje neke stvari koje mogu spriječiti uslišavanje dove, koje predstavljaju prepreku između dove i njenog primanja. Te stvari trebao bi da zna svaki čovjek i da ih se čuva. Ovdje ćemo navesti nekoliko stvari.

Širk – pripisivanje Allahu druga i neiskrenost prema Njemu

Uzvišeni kaže: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga.” (En-Nisa, 116) Širk je najveća stvar koja upropaštava djela, kao što kaže Uzvišeni: “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti.” (Ez-Zumer, 65) Uzvišeni Allah naređuje iskrenost u dovi: “...samo Njega molite, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 65), “Allaha molite iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 14), “...molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti.” (El-A‘raf, 29)

Riječi Uzvišenog: “...samo Njega molite, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 65) upućuju na to da je primanje dove uvjetovano iskrenošću. (Fethul-bari)

Uzvišeni je Allah Svojim robovima naredio da Mu upućuju dovu i obećavši im da će je primiti iz Svoje milosti i plemenitosti. Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli...” (El-Bekara, 186); “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60) Ovo je obećanje koje je dao Uzvišeni Allah, a On ne krši Svoja obećanja. Uzvišeni kaže: “Allah će, zaista, održati obećanje.” (Alu Imran, 9)

Vjerovanje da Allah ne krši Svoje obećanje i da će ispuniti ono što obeća, predstavlja vjerovanje koje vjernik ima u pogledu svoga Gospodara. To vjerovanje proizlazi iz kur’anskih i hadiskih tekstova, kao što može potvrditi čista i prirodna vjera kod čovjeka, čisti razum, kao i običaji koji postoje među plemenitim ljudima, a Allahu pripada najljepši primjer. Kada plemenita osoba obeća, ona mora održati obećanje, pa šta tek onda reći za Onoga koji je najplemenitiji, čija milost obuhvata sve?

Vjerovanje u kadā i kader šesti je imanski šart koji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u poznatom hadisu kada mu je Džibril, alejhis-selam, došao i pitao ga o vjerovanju (imanu). Čovjekov iman neće biti ispravan sve dok ne bude vjerovao u kader – Allahovo određenje. (Fikhud-dua)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Džibrilovo, alejhis-selam, pitanje šta je to iman, odgovorio je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovo određenje dobra i zla.” (Ovo je dio podužeg hadisa u kojem se spominje Džibril, alejhis-selam, a koji bilježi Muslim u poglavlju Kitabul-iman, hadis br. 8, 24.)

Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana. Ona predstavlja ibadet, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u narednih nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.

Pokuđeno slijeđenje je slijeđenje samo zbog prihvatanja onoga što zastupa onaj koji se slijedi, bez obzira na ispravnost ili neispravnost. Slijepo slijeđenje je slučaj svakog velikog čovjeka koji ima pristalice. Zato, kada je našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen Kur’an časni, usprotivili su mu se riječima: “I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 31) Njihovi velikani spriječili su ih da vjeruju u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Postavili su mu uvjet da otjera siromahe i slabašne kako bi veliki zadobili moć i vlast. Zato Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28)