učenje

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio me da čuvam sadekatul-fitr koji je sakupljen u mjesecu ramazanu, pa je došao neki pridošlica i počeo grabiti tu hranu. Uhvatio sam ga i rekao: 'Doista ću te odvesti Allahovom Poslaniku!'" U hadisu se dalje opisuje kako mu je čovjek rekao: "Kada pođeš na počinak, prouči Ajetul-Kursijju, Allahov čuvar bit će s tobom i sve do svanuća šejtan ti se neće moći približiti." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "On je veliki lažov, ali ti je rekao istinu. To je bio šejtan." (Buhari, br. 5010)

Od samog početka misije islama, prvih objavljenih ajeta u Meki, tri komponente bile su nerazdvojive u narativu islama i sistemu šerijata: tevhid, ibadet i dobročinstvo. Među prvim objavljenim ajetima jesu ajeti: "Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!" (Ed-Duha, 9--11)

U kontekstu propisa i kur'anskih moralnih uputa objavljen je ajet u kojem se upozorava na opasnost škrtosti i neudjeljivanja, za što je obećana najstroža kazna: "'Šta vas je u Sekar dovelo?' 'Nismo', reći će, 'bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili'" (El-Muddessir, 42--44). U drugom ajetu stoji: "Držite ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri pržite, a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite, jer on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnik -- nije nagovarao." (El-Hakka, 30--34)

Uzvišeni Allah kaže: "... i reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.'" (Taha, 114) Na vrijednost znanja dovoljno ukazuje to što je Allah Svome Vjerovjesniku zapovjedio da Ga moli da mu poveća znanje. O vrijednosti i značaju stjecanja znanja, i odabranosti učenih ljudi govore i sljedeći dokazi:

• Govoreći o tome koliko je kod Njega visok stupanj vjernika i učenih ljudi, Uzvišeni kaže: "... Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje -- a Allah dobro zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)

• Govoreći o bogobojaznosti Svojih robova, Uzvišeni Allah među njima posebno ističe učene, pa kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih -- učeni. Allah je, doista, silan i oprašta grijehe." (Fatir, 28)

Učenje Kur'ana predstavlja duboko poštovanje Gospodara i Njegovog govora i duhovnu praksu u islamu, a pravilno poštovanje adaba ključno je za ovo važno dobro djelo. Adabi prilikom učenja Kur'ana nisu samo vanjski oblici ponašanja, već odražavaju duboko poštovanje prema Božijoj Riječi i želju za duhovnim napretkom. Evo nekoliko ključnih adaba koji su važni prilikom učenja Kur'ana.

Učenjaci, ulema, kroz cjelokupnu ljudsku historiju, a posebno našu islamsku historiju, svjedoče Allahovoj zakonitosti, da Allah uzdiže i čuva spomen na one koji se predaju znanju i provode ga u praksi. Sunnet Allahova poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, upravo traži ove dvije komponente od onoga koji ga proučava, traži intelektualnu komponentu visokog nivoa pamćenja i razumijevanja, a zatim emotivnu imansku komponentu koja za posljedicu ima provođenje ovog sunneta u praksu kroz dobra djela. Kada se ovo dvoje objedini, onda Allah Uzvišeni visoko uzdiže ovakve ljude nad ostalim ljudima.

Uzvišeni kaže: "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'" (Ez-Zumer, 9); "I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)

Djeca su emanet, odgovornost, od Svemogućeg Allaha, Koji djecu daje kome hoće i kad On hoće, a uskraćuje iz Svoje mudrosti onome kome On hoće. Djeca kao odgovornost od Allaha zahtijevaju stalnu brigu i odgoj i obrazovanje koji će biti zasnovani na zdravim temeljima. Otuda bi svaki odgajatelj trebao da nauči kako da ovom emanetu dā njegovo pravo, učeći i koristeći sredstva i načine pomoću kojih će ostvariti svoju obavezu, a sve s ciljem da postigne najbolji rezultat.

Opće je poznata činjenica da je Uzvišeni Allah, pored poslanika koje je odabrao da dostave poslanicu, odabrao određene Svoje robove kojima je ukazao Svoju ljubav i bereket, i učinio ih predvodnicima dobra, onima koji, nakon poslanika, upućuju ljude ka Pravom putu, podstičući ih da čine dobra djela i da izbjegavaju činjenje loših djela. Allahu su, nakon poslanika, najdraži, i najviše voli, učenjake, koje je učinio nasljednicima poslanika. Uzvišeni kaže: "A samo se Allaha, među robovima Njegovim, boje učeni." (Fatir, 28)

Na posebnost i odlikovanost učenjaka ukazuju mnogi kur'ansko-hadiski tekstovi koji govore o vrijednosti znanja općenito. Tako svaki kur'anski ajet koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori o vrijednosti učenjaka, a i svaki hadis koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori i ukazuje na vrijednost islamskih učenjaka.

U namjeri da saznamo više o vitezovima islama nismo uvijek dužni zaroniti u duboku prošlost. Istinskih hizmećara naše vjere nije nedostajalo ni u jednom stoljeću. Po slovu hadisa, dobrota ummeta je u njegovim prvim i zadnjim generacijama. A između toga su naši kolektivni usponi i padovi -- dva različita konteksta, oba pogodna za rađanje lidera, dok za nastajanje heroja i njihovo kaljenje osobito pogoduje ovaj drugi, manje popularan. U tom kontekstu, ukoliko se osvrnemo na nama blisku prošlost i upustimo u potragu za junakom islama čiji je doprinos obilježio XX stoljeće, pronaći ćemo mnoge istinske trudbenike, nemali broj njih i u redovima našeg bošnjačkog naroda, na koje se svaki pojedinac iz ummeta može ugledati. Ako bismo se pak u toj potrazi ograničili na prostor Evrope i pažnju usmjerili na polje djelovanja ili dimenziju borbe (uslovno rečeno) koja je umnogome obilježila prethodno stoljeće -- a to je naučno-ideološka borba, onda naš izbor bez imalo dvojbe pada na učenjaka-genija dr. Muhammeda Hamidullaha, rahimehullah.

Učenje Kur'ana za materijalnu nadoknadu - komparativna analiza

Svaki musliman dužan je učiti svoju vjeru, njene propise i principe i to onoliko koliko mu je potrebno da ispravno obožava svoga Gospodara. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Traženje znanja je obaveza svakog muslimana.” (Ibn Madža, a dobrim su ga ocijenili El-Mizzi, Sujuti, Zehebi i drugi)

Učenje i podučavanje drugih najčasnija je misija koju nakon vjerovjesnikā i poslanikā preuzimaju njihovi nasljednici, a to su islamski učenjaci.

Primijetili ste da vaše dijete ima poteškoća sa domaćom zadaćom, da kasni sa rješavanjem svojih zadataka dok su druga djeca to već odavno završila? Ponekad se pitate da li možda učitelj ili učiteljica previše zahtijevaju od vašeg djeteta i voljeli biste znati u čemu je problem.

Jedna od specifičnih smetnji u učenju jeste disleksija, a vezana je uz čitanje i pisanje. Ovo nije klasična bolest pa se ne liječi u direktnom smislu te riječi, već je to poremećaj za koji treba tražiti rješenje.

Musliman vjeruje da je Allah za svaku bolest i za svaki problem dao lijek ili izlaz iz problema. Na svakom vjerniku je da se trudi i moli Allaha da mu podari rješenje i izlaz iz iskušenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah nije spustio bolest a da za nju nije spustio i lijek” (Buhari, br. 5678). U drugoj verziji još se navodi: “Ko ga je upoznao, zna za njega (lijek), a ko ga nije upoznao, ne zna za njega.” (Ahmed, br. 3578)

Vrijednost šerijatskog znanja i učenjaka

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.”

“Kur’an je svjetlo u našim kućama. I alčak, kada hoće u nečijoj kući da zijan napravi, prvo razbije sijalicu i ugasi svjetlo. Tako i šejtan, prvo iz naših kuća udalji učenje Kur’ana i namaz, a onda on caruje i u kući radi šta hoće.” Ovim riječima je hafiz Ismet-ef. Spahić divno opisao važnost učenja Kur’ana u našim kućama. Učenje Kur’ana privlači meleke, bereket, sreću, nur i uspjeh.

Postavimo sebi pitanje: “Kad smo posljednji put učili Kur’an ili slušali učenje Kur’ana u svojim domovima?” Nažalost, našim kućama često odjekuju tonovi svačega drugog, mimo Kur’ana. Sami sebi činimo zulum, i otvaramo vrata šejtanu da nam iz kuće ukrade svjetlo. Za razliku od Kur’ana, puštanje razvratne muzike samo kućama povećava tamu, privlači šejtana, i povećava probleme.

(Disleksija, disgrafija, diskalkulija)

U svome djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, je na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja.

U današnjem vremenu na svim stranama svijeta raširile su se brojne smutnje i neredi, ubistva, mučenja, uništavanje i razaranje, tako da je neophodno govoriti o ovoj temi, tražiti rješenja za izbavljenje iz ove situacije i nastojati eliminirati njene pogubne posljedice. Na pogubnost smutnje ukazuje Mutarrif b. Šihhir, Allah mu se smilovao: “Zaista smutnja ne dolazi da bi uputila ljude, već dolazi da bi se sa mu’minom borila protiv njegove vjere.” (Hil’jetul-evlija)

Merjem Sofić, kćerka Asmina i Amire, rođena je 3. oktobra 2002. u Vlaardingenu u Holandiji. Uspješno je završila osnovnu školu i trenutno pohađa prvi razred gimnazije. Allahovom, dželle šanuhu, voljom, uspješno je završila učenje napamet časnog Kur’ana i uskoro joj predstoji i polaganje hifza pred komisijom u Njemačkoj.

Prijevod sure En-Nasr – Pomoć

1. Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu,

2. i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze

3. ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.

Uvod

Ovo je tefsir sure En-Nasr uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću.

U hadisu se navodi da je sura En-Nasr vrijedna i ravna četvrtini Kur’ana. (Tirmizi, br. 2895, Ibn Adijj, El-Kamil, 3/1180, Bejheki, Šuabul-iman, 1/414, u hadisu od Enesa. Međutim, lanac prenosioca ovog hadisa je slab – daif, jer je u njemu Selema b. Virdan, a on je slab, kako se navodi u djelu Et-Takrib. Hadis je slabim ocijenio hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 9/62, dodavši da ga još bilježe i Ibn Ebu Šejba i Ebu Šejh) Sura En-Nasr je medinska sura, prema idžmau – konsenzusu islamskih učenjaka, što znači da je objavljena poslije hidžre u Medinu, i to je jedna od sura koje su objavljene posljednje. U Sahihu imama Muslima od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: “Posljednja objavljena sura iz cijelog Kur’ana je “Kada Allahova pomoć dođe.” (Muslim, 4/2318)

I vi možete biti od onih koji se druže s Kur’anom...

Dok sam studirala u Egiptu, odvela sam dijete jedne svoje prijateljice u zabavni park. Tamo je radio jedan mladić, u dvadesetim godinama, koji je radio kao čuvar u zabavnom parku. Tog dana nas dvoje bili smo jedine mušterije.

Primijetila sam da mladić nešto čita, ali čim je vidio da se približavamo, sklonio je knjigu i uslužio nas. Čim smo počeli odlaziti, ponovo je uzeo knjigu koju je čitao, a oči je usmjerio prema tavanici. Usne su mu se tiho pomjerale. Učio je Kur’an napamet.

Na putu do kuće naišli smo na uličnog prodavača kokica. Bio je to stariji čovjek, u šezdesetim godinama. Primijetila sam da je njegov pogled usmjeren ka nebesima i zapitala sam se zbog čega. U rukama je držao Mushaf, a oči su mu bile usmjerene ka nebu jer je učio napamet ono što se nalazilo na stranici, gledao je gore kako bi lakše zapamtio riječi. Kada bi mušterija naišla, on bi je uslužio, a potom bi iznova započeo s učenjem napamet.

Fetva šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Nekoliko savjeta za uspješno učenje

● Dok učite, treba da se oslobodite svih problema i da od sebe otklonite sve ono što vam odvlači misli i tjera vas na gubljenje vremena. Očistite mjesto za učenje od stranih faktora! Go­vor drugih osoba, televizija ili telefon kvare vaš ritam i negativno utječu na vaš rad i od njih treba da se udaljite.

● Nemojte učiti dok ste gladni ili, pak, pre­punog želuca. Pretjerana nesanica, umor i neprestani rad, također vam mogu pokvariti atmosferu za učenje. Ne počinjite sa učenjem odmah poslije jela, već nakon što se malo odmorite!

● Radna soba, po mogućnosti, ne treba da je mnogo vruća, ali ni mnogo hladna.

● Dok učite, da ne biste stalno ustajali i sjeda­li, literaturu i potrebni materijal držite pri ruci.

● Neophodno je da napravite plan učenja i da pratite da li ga se pridržavate ili ne. Plan stavite na mjesto gdje ćete ga vidjeti i radite ne odvajajući se od njega!

● Termine učenja možete odrediti na 25 – 30 minuta, a odmore – u intervalu od 10 minuta.

● Ako niste primorani, ne prelazite poslije učenja jednog predmeta na učenje sličnog predmeta, da ne biste osjetili dosadu i zamor.

● Periodi u kojima je mozak spreman za učenje i kada osoba može bolje razumjeti ono što čita razlikuju se od osobe do osobe. Ovo sami kod sebe ispitajte.

● Prilikom učenja pravite posebne bilješke, jer to daje veliku korist učenju, ojačava znanje i pam­ćenje i olakšava prisjećanje.

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...” Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

Najveća Allahova blagodat koju je podario ljudima jeste uputa, vjera islam, i zasigurno nema nijedne druge blagodati da se može porediti s njom. Ova najveća Allahova blagodat za sobom povlači brojne druge blagodati koje može doživjeti i u njima živjeti i uživati samo musliman, sljedbenik islama, onakvog kakav je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Učeći i proučavajući Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo se upoznati s tim blagodatima islama.

Ovom prilikom, s dozvolom Uzvišenog Allaha, spomenut ćemo najbolju isprobanu metodu za hifz (učenja napamet) Kur’ana. Ova metoda odlikuje se nad drugim metodama jačinom hifza kao i kratkoćom vremena, tj. praktikujući ovu metodu, čovjek će završiti brzo Kur’an i njegov hifz Kur’ana bit će izuzetno čvrst. Ovaj način hifza Kur’ana objasnit ćemo na prvoj stranici sure El-Džumua. Mi ćemo navesti, da bismo što bolje pojasnili, samo prijevod značenja umjesto arapskog teksta.

“Čitaj u ime svoga Gospodara!”

Zašto muslimani treba da čitaju svakog dana?

Koliko dnevno čitamo? Koliko dnevno proučimo stranica Kur’ana? Koja je posljednja knjiga koju smo pročitali? Odmah da razjasnimo: pod “čitanjem” se ovdje ne misli na FB poruke, uputstva za upotrebu tehničke opreme ili sastava na kutiji keksa. Misli se na knjige ili članke “teže” sadržine. Pošto naša omladina, zbog zaokupiranosti tehničkim dostignućima, često zanemaruje ovu važnu aktivnost, potrebno je da ih podsjetimo na velike koristi koje mogu dobiti od čitanja knjiga. Krenimo redom:

● Čitanje vježba mozak, trenira ga da redovno misli i promišlja, donosi zaključke i prima nove sadržaje koje će ugraditi u već postojeće. Aktivnost mozga možete uporediti s aktivnošću bilo kojeg mišića – ako ne vježbate i ne koristite ga, očekuje ga atrofija. Najtačnije bi rekli biolozi: funkcija pomaže optimalan rad organa. Ako vam je potreban vaš organ kojim mislite, morate da čitate. Ako mislite da vam ne treba, onda ništa.

● Čitanje umanjuje stres. Čitanje je možda najbolji način da zaboravite poslovne obaveze, gust raspored za naredne dane, brige koje su neminovne. Čitanje je djelotvorna antistres terapija. Probajte i uvjerit ćete se i sami. Sljedeći put kad budete nervozni, uzmite Kur’an i proučite nekoliko stranica, pa ćete vidjeti kako problemi nestaju.

Koristeći se sistemom “tajnog djelovanja”, Gülenovi sljedbenici svoj oblik tumačenja islama nameću preko odgojno-obrazovnih institucija u svom vlasništvu, znajući da je um djece i omladine najpodobniji za vršenje direktnog utjecaja. Njihov sistem odgoja obuhvata tzv. “stanove”, vrtiće, osnovne i srednje škole, te univerzitete. Trenutno u BiH pokret Hizmet u svom vlasništvu ima više stotina stanova lociranih u skoro svim univerzitetskim centrima, vrtiće, osnovne škole, Una-Sana koledže, te Internacionalni Burch Univerzitet. Na području BiH djeluje i izdavačka kuća Hikmet, posvećena prvenstveno objavljivanju Gülenovih djela, te knjiga ljudi iz džemata Hizmet.

Pošto su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, oni su također naslijedili i određeni položaj i ugled u šerijatu, određena prava kod drugih ljudi vjernika. ugled i položaj, pravo i obaveze učenjaka dobro su poznavali naši ispravni prethodnici, pa su ih tako i vrednovali, davali su im mjesto koje im i dolikuje. Međutim, nakon njih, posebno u naše vrijeme, došle su generacije koje učenjake ili smatraju običnim ljudima, ne pridaju im nikakva značaja i u tome se poistovjećuju sa havaridžima, čija je završnica sigurna propast, zalutali su i druge odveli u zabludu, vjeru pocijepali u stranke i grupacije, svaka zadovoljna s onim što zagovara, ili su učenjake uzdigli iznad stepena koji im dolikuje, pripisali im osobine kojih nisu dostojni, slijepo i pristrasno ih slijede, u čemu se poistovjećuju sa ravafidima čija je završnica, također, sigurna propast. Postoji i treća skupina, koja je objedinila obje spomenute krajnosti: ne smatraju učenjake običnim ljudima, smatraju da učenjaci ne mogu pogriješiti, međutim, kada se dokaže njihova greška, tada ih potpuno odbacuju. Ovaj tekst javio se kao rezultat spomenutih stavova prema učenim ljudima.

Turkijski narodi su već davno prije osnivanja Osmanlijske države prihvatili islam, ali u njihovoj vjerskoj tradiciji i dalje su ostali neki od oblika sinkretizma. Poznato je da su isti ti narodi, koji su živjeli na širokom području srednje Azije, prije islama prakticirali nekoliko vjera, poput budizma, zoroastrizma, manihejstva, a povrh svega šamanizam koji se zasnivao na vjerovanju u centralnu ličnost – šamana, te posebnom respektu i obožavanju mrtvih svetaca i njihovih duša i grobova, kao i traženju blagoslova od njih. Mnoge historijske činjenice potvrdile su uske veze misticizma, koji je nastao na ovom području (posebno nakšibendijski tarikat) sa starim naslijeđem šamanizma, tj. iz stare religije su izbačena načela koja su se jasno kosila sa islamom, a vjerska praksa, posebno u duhovnoj nadgradnji, formalno je ostala gotovo jednaka starom religijskom naslijeđu. Šamani su sada postali tarikatski šejhovi, a duše mrtvih svetaca – duše evlija. Osmanlijska država bila je specifična po popustljivom stavu prema izgradnji nadgrobnih spomenika, mauzoleja i turbeta, a poseban respekt su u tom smislu uživali pripadnici vladajuće elite, čija turbeta i mauzoleji čak i danas daju cjelokupnoj Turskoj, a posebno Istanbulu, specifičan izgled. Nema sumnje da su osmanlijski učenjaci imali različite poglede na ovu pojavu, čemu svjedoči mnogobrojna literatura iz ovog perioda, ali je, ipak, zvanični stav države o dozvoli ovakve prakse bio dominantan i općeprihvaćen, posebno kod širokih narodnih masa.

Osmanlijski vladari / sultani su, bez izuzetka, posebno poštivali znanje i učenjake. To je, zapravo, bio jedan od najjačih faktora stabilnosti i snage Osmanlijske države, jer su dobro znali i nosili duboko ubjeđenje da nauka i znanje u općenitom smislu mogu donijeti samo prosperitet. Još od vremena Mehmeda el-Fatiha propisane su uredbe, kodeksi i pravila koji su uređivali vjerske funkcije, pa su tako svi vjerski službenici u Istanbulu bili pod direktnim ingerencijama istanbulskog muftije, a u ostalim pokrajinama pod ingerencijama kaziaskera (vojnih sudija). U zvaničnim vjerskim školama, koje su obezbjeđivale osposobljene kadrove za spomenute vjerske funkcije, spomenuti kadrovi dijelili su se na tri kategorije: softe (učenici), koji su bili najniža kategorija; danišmend (alim) je kategorija svršenika ovih škola, a najveći stepen bio je stepen muderrisa. Najuglednija škola tog vremena bila je ''Sahnus-seman“ (Osam medresa koje su bile uvezane platoom kružnog oblika), a koju je sagradio Mehmed el-Fatih i koja je u to vrijeme slovila za prestižni univerzitet. Svršenici ovih škola poslije bi dobijali status pripravnika, a nakon stečenoga iskustva dodjeljivale bi im se samostalne kadijske, muftijske, imamske i činovničke funkcije. Mehmed el-Fatih je prvi uveo naziv šejhul-islama za nadležnosti glavnog autoriteta za vjerska pitanja u državi, a u doba Sulejmana Zakonodavca objedinjena je funkcija vrhovnog muftije i šejhul-islama. Svako pitanje od izuzetne važnosti moralo je dobiti odobrenje šejhul-islama čija bi odluka, odmah po donošenju, bila pravosnažna. 

Ukoliko bi se neko zapitao, zašto se učenjak uspoređuje sa mjesecom, a ne sa suncem kada je ono mnogo sjajnije i zrači daleko više svjetlosti od sunca, u vezi ovoga navodimo dvije koristi. Svjetlost mjeseca je u suštini samo refleksija već postojeće svjetlosti (tj. svjetlosti sunca), a takav slučaj je i sa učenjakom koji samo reflektira svjetlost Allahove poslanice upućene Njegovim poslanicima, tako da je prikladnije učenjaka porediti s mjesecom nego sa suncem. Kada je riječ o svjetlosti, stanje sunca je u tom pogledu nepromjenljivo, tj. ono sija konstantno i sa istim intenzitetom, a kada je riječ o mjesecu, njegova svjetlost varira, odnosno smanjuje se i povećava, baš kao što se učenjaci u pogledu znanja razlikuju, pa neki znaju više, a neki manje. 

Ove godine učesnik u spomenutom programu hafiza hadisa u Mekki, u ogranku muttefekun alejhi, bio je mladi hafiz Abdullah Porča koji nas je prije dvije godine obradovao stjecanjem idžazetname i seneda u Kur'anu, o čemu smo svojevremeno pisali. Naime, hafiz Abdullah uspio je položiti napamet usmeno i pismeno sa najvišim ocjenama od strane stručne komisije i pohvalama voditelja programa šejha Jahje sve hadise muttefekun alejhi koje prenose Buharija i Muslim u svojim sahihima. Pored toga, dobio je cjelokupni program koji je posebno priređen za hafize hadisa kojeg može prenositi na kandidate koji pokažu kvalitet i zainteresiranost. To je za sve nas vrijednost koja se ne može procijeniti. Svakako da je to na prvom mjestu Allahova blagodat koja zahtijeva veliku zahvalnost Uzvišenom Gospodaru, a nakon toga trud koji se uloži od strane hafiza hadisa kao i rezultat odgoja i usmjerenja roditelja i posebnog programa obrazovanja. Hafiz magistar Muhammed Porča, otac hafiza Abdullaha, kao i njegov otac hafiz Fadil, muhaffiz svih u porodici, imali su veliki utjecaj, sa Allahovom pomoći, u postizanju ovakvih izvanrednih rezultata i fascinantnog uspjeha. Neka ih Uzvišeni Allah sve nagradi najljepšom i najvećom nagradom i pomogne, podrži i zaštiti u nastavku širenja naše izvorne nauke.

Njihova su sijela prepuna mudrosti. Njihovim djelima ukoreni su nemarni. Učenjaci su bolji od pobožnjaka i na većem su stepenu od njih. Oni su vođe mudžahida. Njihov život je sreća, a njihova smrt je nesreća. Oni opominju nemarnog i podučavaju neznalicu. Podučavaju druge da na lijep način raspravljaju. Njihova lijepa opomena uzrok je pokajanja grješnika. Svi ljudi su u potrebi za njihovim znanjem. Samo se svađalica može suprotstaviti ispravnom govoru učenjaka. Ljudima je obaveza da im se pokoravaju. Nepokornost učenjacima je zabranjena. Ko im se pokori, upućen je, a ko im je nepokoran, skrenuo je sa pravoga puta...