Početna

Propis slušanja i učenja rukje sa CD-a

Fetva šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Šejhu Muhammedu b. Salihu el-Usejminu, rahimehullahu teala, postavljeno je sljedeće pitanje: “U Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu kaže se da šejtan neće ući u kuću čovjeka koji u njoj bude učio suru El-Bekara. Da li se spomenuta zaštita postiže ukoliko se snimljeno učenje sure El-Bekara pusti sa kasete?”, na koje je odgovorio: “Ne! Glas sa kasete ništa ne koristi, nema nikakav značaj, jer se tada ne kaže: ‘Učio je Kur’an’, već se kaže: ‘Slušao je tog i tog učača Kur’ana.’ Šta mislite, kada bismo snimili ezan na kasetu, pa u vrijeme ezana pustili snimljeni ezan na razglas, da li bi takav ezan bio validan? Ne bi bio validan! Kada bismo snimili hutbu nekog dobrog hatiba, pa u vrijeme hutbe, u danu petka, pustili na kaseti snimljenu hutbu na razglas na čijem se početku kaže: ‘Es Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!’, zatim se čuje ezan, pa onda počne hutba, da li bi takva hutba bila validna? Ne bi bila validna! Zašto? Zato što je ona održana i snimljena u prošlosti, danima iza nas.” (Likaul-babil-meftuh, 2/280/34, br. pitanja 986)

Fetva šejha Muhammeda Nasiruddina el-Albanija

Učenjaku Muhammedu Nasiruddinu el-Albaniju, rahimehullahu teala, postavljeno je pitanje: “Trenutno je rasprostranjena rukja snimljena na kasetama, pa šta vi kažete o tome?”, a on je odgovorio: “A da li je dozvoljen ezan sa kasete? Da li je dozvoljen ikamet sa kasete? Ako sumnjaš, ja ću ti odgovoriti, ali ako kažeš da to nije dozvoljeno, onda je i odgovor na postavljeno pitanje da to nije dozvoljeno. Zato sam jednom prigodom rekao da se bojim da će ljudi jednog dana, ako se ezan bude emitovao sa kasete, početi i klanjati iza kasete.” (Silsiletul-huda ven-nur, Da li je dozvoljena rukja sa kasete, 616/7)

Fetva šejha Saliha el-Fevzana

Upitan je šejh Salih el-Fevzan, hafizahullahu teala: “Spomenuli ste da je učenje rukje ibadet za koji je neophodan nijet. S tim u vezi, da li mi je dozvoljeno snimiti sebe kako učim suru El-Bekara na kasetu i puštati je u kući s nijetom udaljavanja šejtana iz kuće, jer on bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara?”

Šejh Salih el-Fevzan odgovorio je: “Time se ne postiže cilj! Puštanjem Kur’ana s kasete ne postiže se spomenuti cilj, jer je učenje Kur’ana ibadet i stoga je neophodno da osoba u kući uči suru El-Bekara.”

Također, šejhu Fevzanu postavljeno je pitanje: “Je li dozvoljeno bolesniku puštati rukju sa kasetofona?”, na koje je odgovorio: “Ne! Rukja se uči direktno, uči se i puše na bolesnika. To je rukja. A oni koji, kada je riječ o rukji, dolaze s novinama, pa proširuju znanje o njoj, između čega i puštaju rukju sa kasete, uče preko telefona, puštaju snimljenu rukju na poredane boce s vodom, pa ih poslije prodaju – čine ono što je neispravno i takvo postupanje predstavlja bespravno uzimanje imetka.” (Fetve, Rukja sa kasetofona, br. 5964)

Fetva šejha Muhammeda es-Suhajma

Dr. Muhammed Abdullah es-Suhajm rekao je: “Slušanjem Kur’ana i šerijatske rukje sa kasete (ili CD-a), iako u tome ima dobra, ne postiže se cilj, već se postiže samo kada je čovjek uči sebi ili kada mu je uči drugi. To je osnova na koju ukazuju dokazi i u skladu s kojom postupaju učenjaci. Šerijatska rukja ima svoja tri temelja: onaj koji uči, ono što se uči i onaj kome se uči. Shodno dobru i bogobojaznosti onoga koji uči rukju i prihvatanju rukje od strane bolesnika, njegovog oslonca na Allaha, toliko će rukja i imati efekta; a sve ovo ne nalazi se pri rukji snimljenoj na kaseti koja se sluša ili da se snimak rukje pušta na vodu ili maslinovo ulje i sl.” (Objavljena fetva, 21. 10. 1428.)

Fetva šejha Abdulmun‘ima er-Rifaija

Šejh Abdulmun‘im er-Rifai rekao je: “Što se tiče slušanja rukje sa kasete, osnova kod rukje jeste da učač direktno uči rukju bolesniku, kako se vjerodostojno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, ili da se direktno uči rukja na vodu, a zatim da se ta voda pije ili da se kupa njome. To je ono što se bilježi od naših prethodnika, ono što potvrđuju dokazi i na osnovu čega postupaju učeni. Rukja ima svoja tri temelja: (1) onaj koji uči, (2) ono što se uči i (3) onaj kome se uči. Onoliko koliko onaj koji uči bude dobar i bogobojazan i koliko u njegovom srcu bude želje i spremnosti za liječenje bolesnika, toliko će njegova rukja i imati efekta. Sve ovo nije prisutno kod rukje snimljene na kaseti. Stoga se bojim da je puštanje rukje sa kasete novotarija.”

Fetva šejha Abdullaha b. Abdurrahmana el-Džibrina, rahimehullahu teala

Upitan je šejh Džibrin, rahimehullahu teala: “Proširile su se kasete na kojima su snimljene rukje, pa da li je dozvoljeno koristiti rukju sa kasete? I kakav je propis prodavanja tih kaseta?”, pa je odgovorio: “Neophodno je da se te kasete dostave do nekog od učenjaka kako bi se provjerila ispravnost snimljene rukje na njima, jer se bilježi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Izložite mi svoje rukje! Nema smetnje u rukji u kojoj nema širka.’ (Muslim, 2200) Kada se izlože nekome od pouzdanih učenjaka i kada se utvrdi da je rukja sačinjena od kur’anskih ajeta, Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, dova koje se prenose od njega, tada nema smetnje u prodavanju takvih kaseta i nema smetnje da se rukja sluša sa njih.” (El-Iladžu bi ešritatir-rukjetiš-šer’ijja, br. fetve 5300)

Stalna komisija za fetve

“Puštanje Kur’ana i dova s kasetofona ne može da zamijeni rukju, jer je rukja djelo za koje je potrebno ubjeđenje i namjera prilikom činjenja, kao i direktan kontakt s oboljelom osobom s ciljem puhanja u nju prilikom učenja. Ništa od spomenutog ne postiže se kasetofonom!” (Fetavel-ledžnetid-daima, br. 20361)

 

O ovom i sličnim pitanjima možete više pročitati u knjizi Urok, sihr i džinski napad.

Tekst Propis slušanja i učenja rukje sa CD-a je objavljen u broju 66, 8. maj 2015. - 19. redžeb 1436. AH, Permalink

Povezano

Fikh Broj 104
Izdvojeno

Učenje Kur'ana za materijalnu nadoknadu

Učenje Kur'ana za materijalnu nadoknadu - komparativna analiza

Fikh Broj 46
Izdvojeno

Doprinos osmanlijskih učenjaka u fikhu

Osmanlijski vladari / sultani su, bez izuzetka, posebno poštivali znanje i učenjake. To je, zapravo, bio jedan od najjačih faktora stabilnosti i snage Osmanlijske države, jer su dobro znali i nosili duboko ubjeđenje da nauka i znanje u općenitom smislu mogu donijeti samo prosperitet. Još od vremena Mehmeda el-Fatiha propisane su uredbe, kodeksi i pravila koji su uređivali vjerske funkcije, pa su tako svi vjerski službenici u Istanbulu bili pod direktnim ingerencijama istanbulskog muftije, a u ostalim pokrajinama pod ingerencijama kaziaskera (vojnih sudija). U zvaničnim vjerskim školama, koje su obezbjeđivale osposobljene kadrove za spomenute vjerske funkcije, spomenuti kadrovi dijelili su se na tri kategorije: softe (učenici), koji su bili najniža kategorija; danišmend (alim) je kategorija svršenika ovih škola, a najveći stepen bio je stepen muderrisa. Najuglednija škola tog vremena bila je ''Sahnus-seman“ (Osam medresa koje su bile uvezane platoom kružnog oblika), a koju je sagradio Mehmed el-Fatih i koja je u to vrijeme slovila za prestižni univerzitet. Svršenici ovih škola poslije bi dobijali status pripravnika, a nakon stečenoga iskustva dodjeljivale bi im se samostalne kadijske, muftijske, imamske i činovničke funkcije. Mehmed el-Fatih je prvi uveo naziv šejhul-islama za nadležnosti glavnog autoriteta za vjerska pitanja u državi, a u doba Sulejmana Zakonodavca objedinjena je funkcija vrhovnog muftije i šejhul-islama. Svako pitanje od izuzetne važnosti moralo je dobiti odobrenje šejhul-islama čija bi odluka, odmah po donošenju, bila pravosnažna. 

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.