Problemi u učenju i usvajanju znanja jasno dolaze do izražaja sa djetetovim polaskom u školu. Iako je, naravno, vaše dijete i prije škole učilo i stjecalo znanje, prava detekcija ove vrste problema otkriva se i dijagnosticira u školskim klupama. To će, naravno, uočiti i dobar pedagog i odgajatelj, ali i vi tokom izrade školskih zadataka, vježbi čitanja, pisanja, računanja.
Naime, radi se o specifičnim poteškoćama u učenju, koje mogu biti vezane uz određeni školski predmet. Djetetu teško ide računanje, ima problema sa pisanjem slova te zamjenjuje redoslijed slova u riječi, čita otežano...
Savjet svim roditeljima jeste da ni po koju cijenu ne zanemaruju ove poteškoće, već da potraže stručnu pomoć i tako svom djetetu olakšaju proces učenja, sticanja i usvajanja znanja.
Istraživanja pokazuju da ove poteškoće nisu uopće rijetka pojava. Naprotiv, više od 25% djece pokazuje sve ili neke od poteškoća. Važno je ne negirati ih, jer neće nestati same od sebe. Naprotiv, postajat će teže, pojačavat će se i dodatno komplicirati. Dijete će se povlačiti u sebe, izbjegavat će socijalne kontakte i školske aktivnosti. A vremenom će se pojaviti i anksioznost i napadi panike.
Važno je da dijete odvedete na (neuro)psihološku procjenu, da bi se utvrdio stvarni razlog pojave poteškoća. Da li je u pitanju stvarna poteškoća u čitanju/ pisanju/ računanju, ili se radi tek o psihološkom problemu izazvanom polaskom u školu i prilagođavanju na novu sredinu, posebno ukoliko se dijete prije nije odvajalo mnogo od roditeljskog okrilja. Naravno, može se dogoditi da ova procjena pokaže da dijete ima neke razvojne poteškoće koje ranije nisu bile dijagnosticirane. Ova će procjena pomoći u pravilnoj dijagnozi i da se pravilnom terapijom smanji izraženost ovih simptoma i da se djetetu olakša proces učenja.
Poteškoće o kojima govorimo imaju ime, te ćemo ih spomenuti i ukratko definirati. Disleksija ili poteškoće čitanja mogu se očitovati kao poteškoće izgovaranja riječi, zamjene slova, ispuštanje slogova ili dijelova riječi pri čitanju ili slično, ali i kao poteškoće razumijevanja pročitanog sadržaja. Obratite pažnju, dijete možda ne može naučiti neki sadržaj zato što ga ne može dobro pročitati i/ili ga dobro ne razumije. Disgrafija ili poteškoće pisanja odnose se na vještinu pisanja. Dijete može imati poteškoća s ispuštanjem ili zamjenom slova ili slogova, organizacijom slova na papiru, izrazito nečitkim rukopisom i slično. Ali može biti i da nema smetnje pisanja nego je samo usporeno i treba mu više vremena za obradu informacija.
Diskalkulija ili poteškoće računanja odnosi se na poteškoće pri računskim operacijama bilo usmeno i/ili pismeno (ne mora nužno biti na oba načina), rješavanje problemskih zadataka, ali se može odnositi i na poteškoće u radu s novcem u svakodnevnom životu.
Opet želimo naglasiti, važno je da pratite vaše dijete i da postoji dobra saradnja sa učiteljima u školi, odgajateljima u vrtićima, kao i saradnja sa multidisciplinarnim timom koji čine neurolozi, psiholozi, logopedi. Ali vaša podrška kao roditelja, onih koji su djetetu najbliži, nezamjenjiva je. Vaš pozitivan stav i razumijevanje predstavljaju najvažniju kariku u lancu kod ovakvih situacija i stanja.
(Korištena literatura: T. R. Miles, Elaine Miles, Help for Dyslexic Children; Ronit Bird, Diskalkulija, praktični priručnik; Dževdet Hadžiselimović, Otkrivanje poremećaja u čitanju, Priručnik za školske psihologe i pedagoge)
