Broj 80

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Britanske novine The Guardian u članku objavljenom 3. septembra 2017. donose strašne scene hiljada Rohinja muslimana koji su podvrgnuti etničkom čišćenju u Mijanmaru.

Kur’an ništa ne može zamijeniti, a sa njim dobijamo toliko toga. Druženje sa Kur’anom pomaže nam da budemo uspješni u školi, na fakultetu i u svim životnim oblastima. Učenje Kur’ana razvija u čovjeku radne navike, bolju organizaciju vremena, aktivira skrivene potencijale, unapređuje memoriju i pamćenje, olakšava učenje drugih naučnih oblasti, eliminira strahove i perfekcionizam, zbližava vas sa uspješnim ljudima, povećava bereket u vremenu, opušta i smiruje, liječi tijelo i dušu, i još mnogih drugih koristi.

Ebu Zerr Džundub b. Džunada i Ebu Abdurrahman Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, prenose se da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha ma gdje god bio! Ako uradiš loše djelo, nakon njega uradi dobro, koje će izbrisati ono loše, i lijepo se ophodi prema ljudima!” Hadis bilježi Tirmizi, koji kaže: “Hadis je dobar”, a u pojedinim primjercima stoji: “Hadis je hasen-sahih.”

Prenosioci hadisa

Ebu Zerr el-Gifari Džundub b. Džunada b. Kajs b. Amr b. Mulejl b. Suajr (historičari se razilaze u pogledu njegovog imena) primio je islam na početku objave u Meki i bio jedan od prvih ashaba u islamu, četvrti ili peti. Primio je islam sebebom svoga brata Unejsa, a zatim se, po naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vratio svome narodu. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, Ebu Zerr, radijallahu anhu, otišao je za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, gdje se družio i borio s njim.

Prvi je ashab koji je nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dao je prisegu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će govoriti samo istinu i da se na tom putu neće bojati ničijeg prigovora. Po svome ibadetu i svojoj skromnosti u pogledu dunjaluka nalikovao je Isau, sinu Merjeminom. O sebi je govorio kako je tri godine prije primanja islama obavljao namaz. Noću bi klanjao dugo dok ga umor i san ne bi savladali.

U Medini je služio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi završio s time, odlazio bi u mesdžid. Ljubomorno je čuvao savjet svoga voljenog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da voli siromahe i da sjedi s njima.

 Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Varis. Ovo lijepo ime Uzvišenog Allaha spominje se u Kur’anu na tri mjesta i na svakom od tih mjesta spominje se u množini.

Kaže Svevišnji: “I zasigurno Mi oživljavamo i usmrćujemo i Mi ćemo biti nasljednici!” (El-Hidžr, 23)

 “Gospodaru, ne ostavljaj me sama, bez potomka, a Ti si najbolji nasljednik!” (El-Enbija, 89)

 “A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih. Mi smo ih naslijedili!” (El-Kasas, 58)

I spominje se jedanput u aktivnom obliku, tj. kao svojstvo Uzvišenog Allaha da će On naslijediti Zemlju i sve što je na njoj: “Doista ćemo Mi naslijediti Zemlju i sve što je na njoj!” (Merjem, 40)

Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu teala, rekao je: “Mi ćemo naslijediti Zemlju i ono što je na njoj kada dođe vrijeme za to da usmrtimo sve pa niko mimo Nas ne ostane živ.” (Džamiul-bejan)

Svaki mjesec stotinu izraelskih akata nasilja nad Aksom

Izraelske snage svaki mjesec izvrše stotinu akata nasilja nad muslimanskim bogobomoljama u Jerusalemu, kazao je palestinski ministar za vakuf i vjerska pitanja, Youssef Ideiss. Prema Quds Netu, ministar je rekao da je od početka godine evidentirano 700 djela nasilja protiv muslimanskih bogomolja. Djela nasilja nad muslimanskim bogomoljama uključuju svakodnevne napade koje izvršavaju židovski naseljenici, krađe artefakata i kontinuirano vršenje iskopavanja pod temeljima kompleksa džamije El-Aksa. Ideiss je rekao i da je džamija Ibrahimi, najistaknutija islamska građevina u okupiranom gradu Hebronu, također bila predmet opetovanih izraelskih nasilničkih nasrtaja. Muslimani su pedeset puta bili spriječeni da uče ezan u toj džamiji, a jedan dan ove godine džamija je bila potpuno zatvorena. 

Ministar je rekao da izraelska okupacija planira okružiti Jeruzalem i El-Aksu s naseljima i sinagogama, od kojih je posljednja ona koja je otvorena u naselju Batan Al-Hawa krajem augusta ove godine. On je naveo da se prisustvo izraelskog ministra javne sigurnosti Gilada Erdana na otvaranju smatra službenom vladinom podrškom projektu. 

Ministar je, također, rekao da je dopuštenje izraelske vlade njenim dužnosnicima da nasilnim putem ulaze u El-Aksu dodatno destabilizira situaciju. 

Tokom avgusta, kazao je ministar, broj Izraelaca koji su upali u El-Aksu je povećan, a isto tako povećan je i broj talmudskih rituala koje izvode prilikom tih upada. 

Ministar je otkrio da je izraelska okupacija na jednom od ulaza u El-Aksu otvorila judaistički vjerski ured koji savjetuje židove koji dolaze kako da oskrnave džamiju. U međuvremenu, kazao je, izraelske okupacione vlasti sprečavaju ulazak školskih knjiga u palestinske škole u Jerusalemu, a umjesto toga besplatno šalju svoje školske knjige kako bi na taj način palestinski obrazovni plan i program zamijenili izraelskim.

(Izvor: qudsnet.com)

Dok je jednom prilikom Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u posjeti kod Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, Džabirova supruga zamolila je: “O Božiji Poslaniče! Donesi salavat na mene i moga supruga”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je donio salavat na tebe i tvoga muža!” (Nesai, Sunenu Kubra, i Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)

Ova plemenita ashabijka zvala se Suhejma bint Mesud b. Evs, radijallahu anha, i bila je supruga plemenitog ashaba Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu. Suhejma je bila razvedena i Džabir se oženio njome kako bi se brinula o njegovim sestrama koje su ostale na brigu Džabiru nakon što im je otac preselio kao šehid u Bitki na Uhudu. Iz bračne veze Džabira i Suhejme rođeni su Abdurrahman i Ummu Habib. Jedna je od onih koje su dale prisegu Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Bila je jako inteligentna. (Ibn Hadžer, El-Isaba, Ibn Esir, Usdul-gaba, Ibn Abdulberr, El-Istiab)

“Amina i Esma, ovo je moje posljednje upozorenje! Ako vas još jednom čujem da pričate za vrijeme časa, dobit ćete kaznu!”, ljutila se učiteljica. “Halalite, učiteljice. Nećemo više”, pravdala se Amina iako je imala još puno toga da pita Esmu. Kad školsko zvono oglasi kraj nastave, Amina i Esma jurnuše ka izlazu, ali ih učiteljica pozva da se vrate i sačekaju dok svi ostali đaci izađu. “Ne znam šta je s vama dvjema danas, ali ovakvo ponašanje je nedopustivo. Dok svi ostali marljivo rade svoje zadatke, vas dvije uporno pričate. I to nakon što sam vas već nekoliko puta opomenula. Ako se ovakvo nešto ponovi, bit ću prinuđena da pozovem vaše roditelje.” “Halalite nam, učiteljice. Imala sam nešto vrlo važno da kažem Amini, ali se više neće ponoviti. Obećavamo”, pravdala se Esma. “Dobro, onda. Hajde, sada, polahko izađite, bez trčanja. I pravo kući”, dodade učiteljica.

Problem samodopadljivosti i umišljenosti kod omladine

Islamski učenjaci iz oblasti morala složni su na tome da je uzrok moralne bolesti zvane ''samodopadljivost'' neznanje u vjeri, nemar prema vjeri ili neobraćanje pažnje na pojave prvih znakova umišljenosti. Ako ova tri uzroka budu praćena stalnim pohvalama drugih ljudi na račun samodopadljive osobe, a osoba ne bude svjesna stalnog Allahovog nadziranja i ne bude ustrajna u bogobojaznosti, onda ova moralna devijacija doživi vrhunac i vodi takvu osobu u sigurnu propast, ako ga prije toga ne obaspe Allahova Milost.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je ubrojao samodopadljivost među tri stvari koje upropaštavaju čovjeka. (Hadis o tome bilježi Bejheki, a šejh Albani ga ocjenjuje dobrim)

Neki od simptoma samodopadljivosti:

● Odbijanje istine i ponižavanje drugih.

● Neobraćanje pažnje na savjete učenih i dobrih vjernika.

● Šepurenje prilikom hodanja.

● Isticanje svojih ibadeta ili činjenje istih što više u javnosti.

● Hvalisanje svojim znanjem i svojim vještinama.

● Hvalisanje sa svojim imetkom, porijeklom ili svojim tijelom.

● Neobraćanje pažnje na svoje grijehe i umanjivanje istih.

● Slabo posjećivanje učenjaka i njihovih dersova.

Kao što svakoj bolesti ima lijeka, tako je Allah dao da i za ovu bolest ima lijek. Kako se liječiti od ''samodopadljivosti''?

● Biti svjestan opasnosti ove devijacije i šta takvu osobu čeka na ahiretu.

● Proučavati životopise velikana ummeta kako bi se uvjerili koliko su oni prezirali ovu osobinu o koliko su upozoravali na nju.

● Svjesnost da je samodopadljivost Iblisova osobina, jer se umislio da je zbog toga što je stvoren od vatre on bolji od Adema, alejhisselm, koji je stvoren od ilovače.

● Stalno samonadziranje i gledanje u svoje grijehe, i konstantno traženje oprosta od Allaha za sve grijehe, koje smo svjesno učinili i one na koje smo zaboravili.

Istinski obožavati svoga Uzvišenog Gospodara, obaveza je svakog stvorenja, a to podrazumijeva ispoljavati ljubav prema Njemu, osjećati strah od Njegove kazne i nadati se Njegovoj milosti. Istinski Allahovi robovi žive u nadi da će se na Sudnjem danu Milostivi smilovati vjernicima koji su na ovome svijetu živjeli tražeći Njegovo zadovoljstvo. Ljubav prema Allahu, osjećaj straha od Allahove kazne i nada u Njegovu milost, tri su uvjeta koja se moraju ispuniti da bi robovanje Allahu bilo potpuno.

Ko bude obožavao Allaha samo preko ljubavi, dopustit će sebi da se oslobodi mnogih šerijatom propisanih obaveza. Upravo to su uradile određene skupine smatrajući se jednom od privilegovanih skupina kod Allaha, pa su sami sebe oslobodili mnogih vjerskih obaveza, a neki od njih i temelja ove vjere, kao što su namaz, post i drugi ibadeti. Ispravna ljubav prema Allahu mora da podstakne i motivira vjernika da Mu se još više približava i poveća njegovo vjerovanje u Njega i čežnju za Njim.

S druge strane, ko bude obožavao Allaha samo kroz strah, bojati se da će takav sam sebi veoma otežati vjeru i da će se jednog dana probuditi u vjeri koja će mu postati teška i neće se moći nositi sa njom, pa će ga ona na kraju savladati. Obično ovakva vrsta vjernika ne samo da sebi otežava vjeru nego je otežava i sužava i drugima, što nekada vjernika dovodi do veoma teških i bezizlaznih situacija. Uzvišeni Allah otvorio mu je mnoga vrata, ali ih on zbog žestine koju je sam sebi nametnuo ne vidi.

Jedna od evropskih država u kojoj živi znatna muslimanska manjina jeste Ujedinjeno Kraljevstvo, u kojem, prema procjenama iz 2016. godine, živi preko tri miliona muslimana, a pola od tog broja rođeno je izvan te zemlje. U ovom tekstu govorimo o ovoj manjini želeći da čitaocima ponudimo neke sažete informacije, koje će uveliko proširiti vidike, posebno onima koji čitaju između redova, a bitno je i razmisliti o pročitanom, kritički i objektivno, uzimajući pouku sa nekom vizijom.

Vraćajući se sa Oproštajnog hadža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor u mjestu Gadir-humm u Džuhfi. Bilo je to osamnaestog zul-hidžeta. U toj hutbi rekao je: “O ljudi! Ja sam samo čovjek i možda će uskoro doći izaslanik moga Gospodara pa ću mu se odazvati. Ja vam ostavljam dvoje: prvo je Allahova Knjiga u kojoj su uputa i svjetlo, pa se čvrsto držite Allahove Knjige!” Zatim je podsticao ljude da se pridržavaju Allahove Knjige. Potom je kazao: “I ostavljam vam svoju porodicu. Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogldu svoje porodice!” (Muslim) U drugoj verziji navodi se: “Uzeo je Aliju za ruku i rekao: ‘Kome sam ja prijatelj, i ovaj mu je prijatelj! Allahu moj, pomozi onoga ko ga voli, a budi neprijatelj onome ko ga mrzi!’” (Sahihus-sira) A u još jednoj verziji navodi se: “Kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj!” (Sahihus-sira) Alija, radijallahu anhu, bio je došao iz Jemena i prisustvovao je Oproštajnom hadžu. Neki njegovi vojnici bili su se požalili na Aliju i njegov odnos prema njima jer im je oduzeo ogrtače koje im je podijelio njegov zamjenik, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu Gadir-humm kazao kakvo mjesto pripada Aliji i ukazao na njegove vrline kako bi se prestali žaliti, jer je Alija bio u pravu što im je oduzeo ono što im je dao njegov zamjenik, zato što je to bilo dio petine i zekata.

Odabir i ustoličenje vrhovnog vođe svih muslimana kolektivna je obaveza ummeta, a na tu obavezu ukazuju Kur’an, sunnet i konsenzus sljedbenika sunneta. Imamet je vrsta ugovora između ummeta, tj. svih muslimana i imama – vođa i predvodnika, čiji je primarni cilj uspostava hilafeta utemeljenog na principima vjerovjesništva, kako bi se očuvala vjera, ali i regulirala ovosvjetska pitanja i interesi. Vrhovni imam – halifa bira se na nekoliko načina: konsenzusom muslimana, odabirom i prisegom koju mu daju ugledne i mjerodavne ličnosti iz različitih branši i profesija koje predstavljaju sve muslimane, ukoliko halifa lično postavi svoga nasljednika, ako silom, tj. pučem, dođe na vlast, a potom se muslimani slože i prihvate ga kao halifu. 

(Disleksija, disgrafija, diskalkulija)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da su židovi došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: “Es-samu alejkum! – Smrt vama!”, pa je Aiša rekla: “Na vas! Allah vas prokleo i rasrdio se na vas!” Tada je Poslanik rekao: “Aiša, polahko! Budi blaga i čuvaj se grubosti i nepristojnosti!” “Zar nisi čuo šta su rekli?”, upitala je. “A zar ti nisi čula šta sam ja rekao? Odgovorio sam im, pa će meni biti uslišano ono što sam im rekao, njima neće ono što su oni meni rekli”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari) Iz ovog svijetlog primjera vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Aišu, radijallahu anha, na blagost i lijepo ponašanje. Svaki vjernik treba da teži da svoje životne navike uskladi sa onim što je bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mora se izdići iznad niskog morala, lošeg ponašanja i ružnog govora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa jevrejima koji su bili neprijateljski naklonjeni prema njemu, vrijeđali ga i nastojali omalovažiti, nikad nije uzvraćao na isti način i nikada se prema njima nije odnosio jednako kao što su se oni odnosili prema njemu. To može samo onaj čiji je moral Allah, dželle šanuhu, usavršio i koga je okitio istinskom blagošću. Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijeđao, nije bio bestidan i nije proklinjao, nego je, kada bi nekog od nas ukoravao, govorio: ‘Šta mu je, čelo mu palo na zemlju.’” (Buhari)

Korijen indijske biljke kar, kostus – čudo poslaničke medicine

Kar (ar. kust, lat. costus) je biljka iz porodice Costaceae kojoj pripada 106 vrsta raširenih u suptropskim i tropskim regijama Azije, Afrike i Amerike.

Postoje u osnovi dvije vrste biljke kostus, a to su: indijski ili bijeli kostus (qust hindi) i morski ili crni costus (qust bahri). Oba dolaze u obliku suhog korijena i u vjerodostojnim hadisima preporučeno je liječenje njima.

Kostus pomaže da se osuši višak sluzi, pomaže kod prehlade, gripe i nazalne kongestije. Ibn Kajjim je rekao da pijenje kustovog praha s vodom pomaže jačanju jetre, poboljšava probavu i pomaže kod malaksalosti želuca, a ako se koristi u obliku masti, pomaže u smanjenju boli u leđima i reumatskih bolova u lumbalnom području (donjem dijelu leđa). 

Morski ili crni kostus malo je blažeg okusa i pogodniji je za primjenu kod djece. 

Ibn Kajjim je rekao da kostus, također, pomaže kod pleurisije (akutnog ili hroničnog zapaljenja pleure, tj. serosa pluća), astme, disajnih poteškoća i pomaže u smanjenju žeđi. Također pomaže u uklanjanju pjega, ožiljaka, kontroli promjene boje kože na licu i prsima koja proizlazi iz trudnoće ili pothranjenosti. 

Čuveni filozof i ljekar Galen spomenuo je da kostus može pomoći kod liječenja lišajeva na koži i, ako se primjenjuje kao mast, može pomoći u uklanjanju suhih ljuski koje nastaju na koži, uključujući i perut. 

Kostus sadrži helicen i benzojevu kiselinu, a obje ove tvari ubijaju klice, stoga je kostus koristan u liječenju infekcija i upala. 

Ummu Kajs bint Mihsan, radijallahu anha, rekla je: “Donijela sam svog sina Allahovom Poslaniku, a tada sam ga liječila od upale resice stiskanjem otekline, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zašto patite i povređujete svoju djecu istiskivanjem otekline u resici? Koristite ovo indijsko drvce jer sadrži sedam vrsta lijeka među kojima je i lijek za upalu pleure (poplućnice). Unosi se na nos za oteklinu resice, a kod upale pleure izliva se u jednu (bilo koju) stranu usta.” (Ebu Davud, Sunen, hadis br. 3868. Albani ga ocijenio sahihom.)

(Izvor: prophetic-medicine.blogspot.com i islamweb.net)

Islamski su učenjaci jednoglasni u pogledu toga da islamski propisi donose korist šerijatskim obveznicima i da su plodovi praktične primjene islama vidljivi još na ovom svijetu. Iako određeni ibadeti zahtijevaju ulaganje velikog truda ili dio imetka, onaj ko ih izvršava postiže korist i uživa u blagodatima činjenja tog ibadeta. Ova je činjenica izražena u svim ibadetima, naročito zekatu. Zekat je propisan radi čišćenja imetka i njegovog pospješivanja, iako na prvi pogled djeluje da zekat umanjuje čovjekovu imovinu (Ibn Mulekkin, El-I’lam). Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne može umanjiti imetak.” (Muslim)

Zekat je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, propisan nakon Hidžre, a neki učenjaci smatraju da je zekat propisan druge godine po Hidžri, prije propisivanja ramazanskog posta. (Fethul-Bari)

Uzvišeni Stvoritelj, naređujući Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da prikuplja zekat od svojih sljedbenika, kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i unaprijediš, i moli za njih” (Et-Tevba, 103). U ovom ajetu jasno se i nedvosmisleno ukazuje na to da izdvajanjem zekata šerijatski obveznik čisti svoj imetak i unapređuje ga. Plemeniti Stvoritelj pohvalio je vjernike koji daju zekat, kazavši: “A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su o­ni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevba, 71)

S druge strane, onome ko bude izbjegavao ovu obavezu zbog pretjeranog tvrdičluka ili iz drugog razloga, Zakonodavac prijeti bolnom kaznom: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se o­no u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je o­no što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za o­no što ste gomilali!” (Et-Tevba, 34–35). Imetak na koji se daje zekat ne tretira se nagomilanim imetkom čijim vlasnicima Uzvišeni Allah prijeti u prethodnom ajetu, bez obzira na to o kolikoj se količini imetka radilo (Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an). Imam Ibn Bettal u vezi s tim navodi konsenzus učenjaka (Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari).

Ummu Selema prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Imetak koji dostigne visinu nisaba (nisab je količina imetka koja, shodno odredbi Zakonodavca, podliježe zekatu), pa se na njega dadne zekat, ne računa se nagomilanim kapitalom.” (Ebu Davud i Darekutni. Imam Nevevi i šejh Albani ovo su predanje ocijenili dobrim. Vidjeti: El-Medžmua, Es-Silsiletus-sahiha, Sahihul-džamia)

 Kada je Ibn Omer upitan o tome šta se smatra nagomilanim imetkom, rekao je: “Imetak na koji se ne daje zekat.” (Malik; Abdurrezzak, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha)

Imam Buhari u svome Sahihu naslovio je poglavlje: “Imetak na koji se daje zekat ne smatra se nagomilanim kapitalom” (Umdetul-kari). Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi prestanu davati zekat, Allah će im uskratiti kišu, a da nije stoke, kiša im ne bi ni pala.” (Ibn Madža i Hakim. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovu predaju smatraju ispravnom. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha)

Allahov je odredio da sve što živi mora i da nestane sa ovog dunjaluka. Sve živi do određenog roka, i prolazi, samo ostaje Uzvišeni Allah:

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj (lice Gospodara tvog), Veličanstveni i Plemeniti...” (Er-Rahman, 26–27)

“Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.” (El-A’raf, 34)

“Reci: ‘Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoće! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov dođe – ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.’” (Junus, 49)

“Kad bi Allah ljude zbog grijeha njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.” (En-Nahl, 61)

Nestat će i ona Njemu najdraža stvorenja. Tako je On, uzvišen neka je, objavio našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će i on, umrijeti: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti, i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.” (Ez-Zumer, 30–31)

U komentaru ovog ajeta: “Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva” (Kaf, 4), imam Kurtubi u svom tefsiru kaže: “Potvrđeno je da zemlja ne jede tijela vjerovjesnika, evlija (Allahu posebno drage osobe) i šehida. Allah je zabranio zemlji da jede njihova tijela, kao što smo to već pojasnili u knjizi Et-Tezkire.”

U jednom poznatom hadisu koji govori o Sudnjem danu, a koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava da će cijelo čovjekovo tijelo istruhnuti, osim repnjače: “Između dva puhanja je četrdeset.” Prisutni upitaše Ebu Hurejru: “Četrdeset dana?” “Odbijam to kazati” , odgovori on. “Četrdeset godina?”, opet ga upitaše. “Odbijam to kazati”, odgovori on. “Četrdeset mjeseci?”, upitaše ga ponovno, a on opet odgovori: “Odbijam to kazati.” Potom nastavi, kazivajući hadis: “Sve će od čovjeka nakon smrti istruhnuti izuzev trtične kosti iz koje će stvorenja ponovno biti sastavljena. Potom će Allah s nebesa spustiti kišu, nakon koje će ljudi nicati kao što niče rastinje.” (Buhari i Muslim).

Znači, cijelo čovjekovo tijelo će istruhnuti osim onog dijela iz kojeg će na Sudnjem danu biti ponovo sastavljen.