Sumeja Ðurić, prof.

Čestiti, časni, pošteni i povjerljivi ljudi bili su cijenjeni u svakom vremenu i društvu. Čak i prije islama, u vremenu kada su ljudi bili ogrezli u brojnim porocima, kada je tama nepravde i tiranije obavijala svijet, ljudi su držali do ovih osobina, a mnogi su za njih bili spremni založiti i vlastiti život. Poseban ugled i značaj u svakom društvu uživali su ljudi od povjerenja ili emaneta.

Današnji čovjek živi u strahu. Od svega i svačega. I to je bolna istina. Savremeni razvoj tehnologije produbio je sve vrste straha u tolikoj mjeri da je strah od poželjne emocije u određenim situacijama postao toksično sredstvo koje narušava čovjekovo i psihičko i fizičko zdravlje, tako da danas, posebno među mladima, vlada epidemija straha i anksioznosti.

Vrijeme neumitno prolazi. A, kako koji tren odmiče, tako prolazi i dio nas. Niko ne zna koliko mu je vremena još ostalo na ovom svijetu, ali ono što trebamo znati jeste -- kako iskoristiti vrijeme koje nam je preostalo. Prilike su bezbrojne i raznovrsne. Svaki čovjek može da bira svoju priliku i da odabere ono što mu je duši najmilije. Jedna ogromna prilika nalazi se pred svima nama -- mubarek ramazan. Vrijeme odabrano i dragocjeno. Vrijeme koje otvara vrata uspjeha i na dunjaluku i na ahiretu.

Po zelenoj travi rasulo se grumenje crne zemlje. Oči miluju zelenu travu, odmaraju pogled na jesenjim bojama lišća, i lagano se pogled spušta na prvu ahiretsku stanicu, mjesto na koje svi dolazimo ruku pruženih niza se, u odjeći bez džepova. Izgleda kao tamni ponor na čijem se dnu poput travke nazire zeleni tabut, u kojem nepomično, hladno tijelo čeka tren polaganja računa za život na ovom svijetu. Dok odjekuju tupi udarci grumena zemlje o drveni tabut, srce obuzima zebnja: "Je li red došao na mene?" Već sljedećeg trena na tu stanicu može doći bilo ko od nas i krenuti na vječno ahiretsko putovanje. I, na toj stanici ostat će sva naša dunjalučka bogatstva, jedino blago koje ćemo ponijeti jeste blago -- iskrenosti.

Život je težak i nepredvidiv, i to je činjenica dobro poznata svakom čovjeku. Svaki dan života ispunjen je nekom borbom: borbom sa svojom dušom, borbom sa šejtanom i borbom za egzistenciju, a nekima i borbom za goli život. I tako je svim ljudima, bez obzira na to da li bili vjernici ili ne. Ali, postoji jedna razlika -- vjernik u životnim teškoćama vidi i ljepotu života, koja zasjeni svaku dunjalučku teškoću. Vjernik je svjestan svoga Gospodara i da je On odredio i iskušenja i teškoće, ali i blagodati i trenutke užitaka. Najveća ljepota života za vjernika ogleda se u pokornosti Allahu. Kada vjernik spusti čelo na tlo pred svojim Stvoriteljem i tiho Ga dozove, tada sa njegovog srca, poput lišća sa grane u jesen, počnu otpadati tegobe, brige, tuge... Svaka skrušena suza na sedždi Jedinome nadilazi svaku teškoću i kušnju. U trenucima iskušenja, briga, tuge vjernik je svjestan prolaznosti -- sve što nas danas lomi, sutra će biti samo sjećanje ako smo se zahvalili Allahu i Njemu predali svoje stanje. Takav je život -- putovanje na kojem se smjenjuju stanice kušnji i stanice blagostanja. Na kraju, sve prođe, ali ostaju naša djela -- kako smo se ponijeli i u kušnjama i u blagostanju. Budi svjestan prolaznosti života i ne dozvoli da te kušnje slome, a ni da te blagostanje odvede na put nemarnih, oholih i nezahvalnih, jer svi neumitno putujemo svome Gospodaru pred Kojim ćemo račun polagati.

Vrijeme između prvog udisaja i zadnjeg izdisaja -- život. Čovjekovo postojanje, sačinjeno od niti sreće, tuge, kušnji, blagostanja... Uzvišeni Allah opisao je suštinu života na ovom svijetu: "Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!" (El-Kehf, 45)

Savremeni život nosi more izazova pred kojima često zastanemo nemoćni, pomislimo da ne znamo kako dalje u životu, izgubimo orijentir. Teškoća života, svjesnost o prolaznosti, želje koje se ne ostvaruju, tuge i kušnje -- sve su to labirinti našeg života, a samo je jedan izlaz -- istinska vjera u Gospodara i pouzdanje u mudrost Njegove odredbe. U trenucima životnih oluja, koje lome naše srce i dušu, snaga vjere u Gospodara postaje naš kompas koji nas izbavlja iz vrtloga propasti i vraća na put spasa.

Vrijeme je život. A za sve u životu postoji tačno određeno vrijeme: vrijeme blagostanja i vrijeme nedaća, vrijeme rušenja i vrijeme gradnje, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja...

Kao što i u životu postoje ovi antonimni parovi, tako postoje i u samom čovjeku, kada se u duši smjenjuju različiti osjećaji: radost i tuga, blagost i ljutnja, zadovoljstvo i nezadovoljstvo... Od svih osjećaja zadovoljstvo je možda najpresudniji osjećaj koji čovjeku osigurava i fizičko i duhovno blagostanje. Šta je zadovoljstvo? Zadovoljstvo je osjećaj koji čovjek doživljava kad ispuni neku svoju težnju, želju, kada postigne neki cilj, da li ovosvjetski ili onosvjetski, to uveliko zavisi od čovjekove ličnosti. Cijeli čovjekov život upravo je posvećen tome -- postizanju zadovoljstva koje je blizanac sreće, a svaki čovjek duboko u sebi nosi neutaživu želju za srećom. A šta je sreća? Nekome je to materijalno blagostanje, nekome djeca, nekome supružnik, nekome zdravlje, nekome karijera, ugled u društvu, pozicija... A, rijetko koji čovjek da ne priželjkuje upravo sve navedeno. I to je sve u domenu ovosvjetskog, insanskog. Tako se neki ljudi u potpunosti predaju postizanju ukrasa na ovome svijetu, govoreći: "'Gospodaru naš, daj ti nama na ovome svijetu!' Takvi na onome svijetu neće imati ništa" (El-Bekara, 200).

Svemilosni Gospodar stvorio je ovaj svijet, dunjaluk, sa određenom svrhom i u emanet ga dao čovjeku, stvorenju koje je posebno odlikovao nad drugim bićima time što mu je podario razum. Kao razumno biće, čovjek spoznaje svoga Stvoritelja i svrhu svog postojanja, o kojoj ga je Svemogući obavijestio u Svojim objavama, koje su ljudima dostavljali Njegovi poslanici i časni odabranici. Plemeniti Gospodar podario je čovjeku neizbrojive darove, a zauzvrat ne traži ništa, osim da Mu čovjek iskreno ibadet čini.

Čovjek, spoj duše i tijela. Spoj nevidljivog i vidljivog. Ono što je vidljivo, poznajemo, možemo spoznati, ali ono što je nevidljivo, izaziva u nama bezbroj pitanja, poziva nas da zaplovimo lađom pitanja: "Šta je duša?", na kojoj dobijamo odgovor: "Allah tvoj samo zna"... Naša duša, taj nevidljivi dragulj, svakodnevno treba hranu, kao i tijelo. A hrana, koja to hrana duši treba?

Kad se čovjek rodi, sa njim se rode i iskušenja, nedaće, boli... Danas to jednostavno nazivamo -- problemi. Kada mu je melek dušu udahnuo, uz nafaku, životni vijek, i trenutke sreće, odredio mu je i kakve će kušnje, probleme imati, koliko će trajati. Kad bismo jednom riječju opisivali ovaj život rekli bismo -- smjena. Smjena tuge i sreće, iskušenja, problema i blagodati, imanja i nemanja... Sve je to život i ne postoji nijedan čovjek koji neće osjetiti ovu smjenu.

Uzvišeni Allah u suri El-Inširah uči nas da poslije teškoće dolazi olakšanje: "Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!" (El-Inširah, 5--6), i to dvaput kaže, čime nam ulijeva nadu i optimizam u srce. Čovjek kao čovjek, slab, kao što i to kaže Allah u Kur'anu, teško podnosi trenutke nedaće, problema, kušnji, i volio bi da trenuci rahatluka vječno traju. Ali, pošto je dunjaluk prolazan, nije vječan, tako je i nemoguće vječno uživati na njemu.

Radosti i žalosti. Sreće i nesreće. Usponi i padovi. Suze radosnice i suze žalosnice... Blagodati i iskušenja. Život i smrt... Životni dualizam -- vaga koja život drži u ravnoteži: jedan tas drži nas da ne padnemo u očaj zbog žalosti, a drugi tas čuva nas od pogubne oholosti i osionosti koju izaziva prekomjerno uživanje blagodati. Život je omeđen oštrim ivicama koje nas sprečavaju od strovaljivanja u ambis krajnosti: radost nas podsjeća na žalost, teškoća na olakšanje... Kroz patnju spoznajemo blagodat radosti, a radost nas podsjeća na neminovnost tuge. Cijeli životni program odvija se u okviru Allahove odredbe: "I zaista poslije teškoće dolazi olakšanje..." (El-Inširah, 5), ali i obrnuto, ovim nam se indirektno kazuje da će poslije blagodati i sreće neminovno doći iskušenja.

(kroz sedam biografija)

Sreća. Vječna. San i želja svakog čovjeka. I onog bogatog i onog siromašnog. I bolesnog i zdravog. I mladog i starog... Ima i bogatih koji umiru nesretni, ima i zdravih koji odlaze s ovog svijeta nesretni... Kako sreću dosegnuti, vječnu, neprolaznu? Prvo treba dunjaluk, teški i prolazni, preći, ali preći u okrilju zadovoljstva Gospodara, Onoga Koji je stvorio i dunjaluk, i nas i sreću. Onoga Koji nam je pokazao i objasnio kako postići vječne užitke. Kako? Podigni glavu i pogledaj u nebo zvjezdano i prepusti se Njegovim zvijezdama-vodiljama, odabranicima koji će ti pokazati put koji Vječnosti vodi, onima čiji će te život inspirirati da i sam postaneš Allahov odabrani rob, a to znači da ćeš postići i sreću. U kompletu "Historija prvog perioda islama (kroz sedam biografija)" predstavljeni su životi sedam odabranih ljudi, predvodnika, koji su podigli bajrak islama hrabro se suočavajući sa svim izazovima, ali i dosljedno njegujući moralne vrline bez kojih je bezvrijedan svaki materijalni uspjeh. Izdvajamo samo neke karakteristike ovih predvodnika u svijetloj historiji islama.