namaz

Čovjek je po svojoj prirodi slab: uznemiri ga riječ, optereti ga grijeh, zavede ga pohvala, slomi ga gubitak, a nekada ga uništi i vlastita umišljenost. Zato mu je potrebna sedžda. Potrebno mu je spuštanje koje ga ne ponižava, nego ga vraća njegovoj istini; koje ga ne lomi pred ljudima, nego ga uspravlja pred Allahom. Sedžda nije samo tjelesni položaj u namazu. Ona je najjasniji izraz čovjekove robovske pripadnosti Allahu, stanje u kojem se ruši privid samodovoljnosti i priznaje potpuna potreba za Gospodarom svjetova. Uzvišeni Allah ukazuje na to da je sedžda opći znak pokornosti Njemu i da cijeli kosmos, na način koji mu je određen, svjedoči Njegovu vlast i veličinu: "Zar ne vidiš da Allahu čini sedždu onaj ko je na nebesima i onaj ko je na Zemlji, i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogima je i kazna određena? A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. Allah, zaista, radi ono što hoće" (El-Hadždž, 18); "I Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji od živih bića, i meleki, i oni se ne ohole" (En-Nahl, 49); "I Allahu sedždu čini ko je na nebesima i na Zemlji, milom ili silom" (Er-Ra'd, 15). Vjernik sedždu čini dragovoljno, iz ubjeđenja, ljubavi i pokornosti, dok se drugi Allahovoj vlasti pokoravaju mimo svoje volje. U tome je pouka: čovjek može odbijati poslušnost, ali ne može izaći iz Allahove vlasti. Sedžda vjernika zato nije samo propis, nego i počast da bude Allahov rob svjesno, a ne prisilno.

Vrijeme noćnog namaza počinje nakon jacije i traje sve do sabaha, ali njegova najdragocjenija riznica krije se u posljednjoj trećini noći. To je vrijeme kada se tama pretvara u smiraj, a dunjaluk kao da na trenutak zastane i utiša svoje brige.

Dan nas rasprši na sve strane: obaveze, rokovi, porodica, ljudi, razgovori. U toj neprestanoj žurbi srce često ostane bez svoje hrane. Prođu sati, prođu dani, a mi ne primijetimo koliko smo se udaljili od istinskog mira.

Namaz je najiskreniji pokazatelj odnosa čovjeka prema Allahu. U njemu nema prostora za dugotrajnu masku. Riječi se mogu prilagoditi, stavovi uljepšati, ali način na koji čovjek stoji pred Allahom neumoljivo razotkriva stanje njegovog srca. Zato Uzvišeni Allah, kada govori o licemjerima, ne počinje njihovim govorom, nego njihovim namazom.

Uzvišeni Allah kaže: "Licemjeri misle da varaju Allaha, a On njih vara. Kada na namaz ustaju, ustaju lijeno, pred ljudima se pokazuju i Allaha spominju samo malo." (En-Nisa, 142)

Ovaj ajet ne govori o onima koji su ostavili namaz, nego o onima koji klanjaju -- ali bez stvarne predanosti. Namaz postoji, ali je lišen svoje unutarnje snage. Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, ovu sliku sažima preciznim opisom šest osobina u namazu koje upućuju na licemjerstvo: "Namaz licemjera prepoznaje se po šest osobina: lijenosti pri ustajanju na namaz, činjenju namaza radi ljudi, odgađanju namaza, brzini bez smirenosti, oskudnom spominjanju Allaha i zapostavljanju namaza u džematu." (Es-Salatu ve hukmu tarikiha, 178)

Namaz u džematu jedan je od najuzvišenijih ibadeta i najljepših vidova pokornosti Allahu, džellešanuhu. Učenjaci su, oslanjajući se na hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksu ashaba, radijallahu anhum, zabilježili brojne adabe, pravila ponašanja koja se odnose na odlazak u džamiju, boravak u njoj i povratak iz nje. Njihova svrha jeste da vjernika pripreme i usmjere kako bi namaz u džematu doživio u njegovoj punoj vrijednosti i ljepoti. U nastavku donosimo neke od tih adaba.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko izgubi abdest, Allah mu ne prima namaz sve dok ponovo ne uzme abdest." (Buhari, 135; Muslim, 225)

Adabi namaza ili pravila lijepog ponašanja prilikom obavljanja namaza predstavljaju temeljnu komponentu ibadeta. Namaz, kao srž muslimanskog vjerskog života, nije samo skup fizičkih pokreta i učenja, već duboko duhovan čin koji zahtijeva potpunu predanost, skrušenost i odgovarajuće ponašanje. Adabi namaza pomažu vjernicima da ibadet obavljaju u skladu s Allahovim uputama i praksom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ne klanjati namaz nikako ili neredovno ima ozbiljne posljedice, kako na pojedinca, tako i na njegovu porodicu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Prvo za što će rob na Sudnjem danu biti pitan jeste namaz. Ako mu namaz bude ispravan, sva druga djela će mu biti ispravna; a ako mu namaz bude neispravan, sva druga djela će mu biti neispravna." (Muslim) Ovaj hadis upozorava nas na to da zapostavljanje namaza može dovesti do propasti naših dobrih djela i udaljavanja od Allahove milosti. Onaj ko ostavi namaz, kako se kaže u drugom hadisu, postaje blizak šejtanu i daleko od Allahove milosti. Takva osoba gubi smirenost, blagoslov i zaštitu u ovom životu, a na Sudnjem danu izlaže se velikoj opasnosti.

Propisani zikr nakon farz-namaza ima značajno mjesto u islamu. Na ovaj zikr podstakao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio ga, i riječima i postupcima. Mnogi dokazi ukazuju na propisanost zikrullaha nakon što se klanjaju farz-namazi, i to zikrovima koji su sveobuhvatni, najpotpuniji i najkorisniji, koji objedinjuju veličanstvena značenja. Uzvišeni Allah kaže: "I slavi i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza" (Kaf, 40). Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Uzvišeni Gospodar naredio mu je da Ga veliča na kraju svih namaza, i to je značenje riječi Uzvišenog: '... i poslije obavljanja namaza.'" (Sahihul-Buhari, 4852)

Hvala Allahu, Koji je propisao namaz i učinio ga najvrednijim djelom pokornosti i najuzvišenijim ibadetom. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Koji ponosnim čini pokorne, a poniženim čini grešnike. Svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik i najbolji musalija, klanjač, namaždžija, i predvodnik skrušenih. Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, i sve ashabe.

Uzvišeni Allah uzročnik je svih uzroka, zakonodavac svih zakona, kreator svih pojava i dešavanja na Zemlji i nebu. Čovjek, kao centralna figura u kosmosu, kao stvorenje odlikovano razumom i zaduženo vjerom, najpozvaniji je da poznaje sve procese i prilike s kojima živi u simbiozi, odnosno koje utiču na njega, jer, sve na Zemlji Allah je upravo zbog čovjeka stvorio, kako kaže Svevišnji: "On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio..." (El-Bekara, 29).

Imati nekoga na koga uvijek možemo računati, to je ljudska potreba. To je ljudska priroda. Međutim, postoje detalji ljudskih težnji i nastojanja koje ne može nadomjestiti nijedno stvorenje, to može samo Stvoritelj, a On je i Taj Koji daje i daruje čovjeku apsolutno sve blagodati, pa makar to bila i kap vode. Dakle, ljudsko biće je jako onoliko koliko ima jake i čvrste veze. Veza sa Uzvišenim je najuzvišenija, ona je najsnažnija, ona je najjača -- ustvari, ako nije takva, ona i nije veza. Čovjek u ovoj vezi mora biti i srcem i tijelom.

Osnovna karakteristika savremenog doba jeste sveopća zaokupljenost raznoraznim informacijama i njihov prebrz protok kroz naše odveć isforsirane ubrzane životne tokove, sada već navike, zbog čega živimo okruženi mnogim napetostima. Iako se sve to opravdava čarima savremenog života, evidentno je da današnja populacija u moru modernosti pati od manjka pažnje i fokusiranosti. Današnja djeca odrastaju u novoj stvarnosti tako da se sve više prilagođavaju pametnim uređajima nego što se prilagođavaju ljudima, dok odrasli postaju robovi virtualnog svijeta i mobilnih "komunikacijskih aplikacija". Nema događaja u životu jednog čovjeka, pa čak i prilikom najvećeg ushićenja, a da se nakratko ne isključi i ne izdvoji vrijeme kako bi radost podijelio u virtualnom svijetu, da i drugi posvjedoče tu sreću. Sve to itekako remeti međuljudske odnose, kako kaže Herbert Simon, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, koji upozorava na to da informacije izjedaju pažnju svojih primalaca. (Danijel Goleman, Fokusiranost, neprimjetni pokretač izuzetnosti) Dakle, obilje informacija izaziva nedostatak pažnje koja itekako negativno utječe na fokusiranost i produktivnost u školama, na fakultetima, na radnim mjestima, pa i u našim svakodnevnim životima.

Mr. Elvedin Pezić,

Namaz radost oka moga,

Sarajevo, 2018. godine,

Broj strana: 315.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio bi se nakon pola noći, pa bi ustao i potirao lice rukom otklanjajući tako pospanost s lica, zatim bi uzeo misvak i čistio svoja mubarek usta. Kada bi završio, podigao bi glavu prema nebesima i u dubokoj i mirnoj noći počeo razmišljati o Allahovoj uzvišenosti, učeći ajete iz sure Alu Imran: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri! Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru ubacio, Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!’”, pa sve do posljednjeg ajeta ove sure: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” Zatim bi ustao i dohvatio mijeh sa vodom, pa bi uzeo abdest perući dobro dijelove tijela, a onda bi ustao da klanja. (Buhari)

Jedno od najljepših obilježja islama i odlika ove veličanstvene vjere jeste namaz u džematu, koji je obavezan muškarcima, i kod kuće i na putovanju, u stanju sigurnosti i u stanju straha. Dokaz o tome da je namaz u džematu obavezan nalazi se u Kur’anu i sunnetu, i to potvrđuje praksa muslimana u svim generacijama, zbog toga su podignute džamije, postavljeni imami i mujezini, naređen ezan u kojem se uči: “Hajje ales-salah! – Dođite na namaz! Hajje alel-felah! – Dođite na spas!”

Uzvišeni Allah, naređujući Svom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavi namaz u džematu u stanju straha, kaže: “Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.” (En-Nisa, 102)

Kada bi završio svoje jutarnje obaveze, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio bi se svojoj kući i ušao bi u sobu jedne od svojih supruga, znajući pritom da je svaka od njih imala svoj dan koji bi provodila sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Prilikom ulaska u kuću prvo bi uzeo misvak i njime očistio zube, zatim bi poselamio ukućane (Buhari i Muslim), a nakon toga klanjao bi četiri rekata duha-namaza, a nekada bi klanjao šest, a nekada osam rekata (Buhari).

Ukoliko bi u kući bilo hrane, njegove supruge ponudile bi mu doručak koji on ne bi odbijao, već bi prekidao post ukoliko bi to jutro osvanuo kao postač, o čemu Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je i upitao: ‘Ima li šta za jelo?’ Rekle smo: ‘Nema’, na što on reče: 'Onda ću postiti.’ Zatim je došao drugi dan pa smo mu rekle: ‘Allahov Poslaniče, poklonjen nam je hejs’, a on reče: ‘Donesi da vidim. Već sam zapostio’, pa je jeo.” (Muslim) Hejs je inače jelo koje se pravi od datula, masla i jedne vrste suhog sira.

Istihara-namaz široko je prihvaćen među muslimanima, međutim, često se prakticira na pogrešne načine i u pogrešnom obliku, čemu doprinosi i razvoj komunikacijskih sredstava, prije svega interneta, na kojima se plasiraju pogrešne upute u pogledu obavljanja istihara-namaza. U hadisima koje bilježi Buhari precizno se, sveobuhvatno i jezgrovito govori o utemeljenosti istihara-namaza, pojašnjava se način obavljanja ovog ibadeta i navodi se dova koju klanjač treba proučiti tom prilikom. Naravno, postoje i drugi hadisi o istihari, međutim, oni se nalaze na stepenu slabih – daif hadisa, za koje ne možemo kazati da su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U nekima od tih hadisa navodi se da se klanja namaz, ali se ne navodi istihara-dova, u drugima se navodi dova, ali je izostavljen namaz, a u nekima se ne navode ni dova ni namaz.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je ukazao na propisanost klanjanja istihara-namaza i u vezi s tim bilježe se i vjerodostojni hadisi, ali i slabi i izmišljeni hadisi. Jedan od vjerodostojnih hadisa u kojem se potvrđuje utemeljenost istihara-namaza jeste hadis koji bilježi Buhari u svom Sahihu. Džabir b. Abdullah kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihara-namazu za svaku priliku kao što nas je podučavao i kur’anskim surama. Govorio je: ‘Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, a zatim neka prouči dovu: ‘Allahu moj, od Tebe tražim dobro Tvojim znanjem i odredi mi ga Svojom moći. Podari mi nešto od Svoje velike dobrote, jer Ti sve možeš, a ja ne mogu; Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni. Allahu moj, ako je, prema Tvome znanju, ova stvar dobra za mene, moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: za mene na dunjaluku i ahiretu), onda mi omogući da se dogodi, olakšaj mi je i podari mi bereket u njoj! A ako je, pak, prema Tvome znanju, ova stvar loša za mene, za moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: za mene na dunjaluku i ahiretu), onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje, i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom!’”, pa je rekao: “A zatim neka spomene svoju potrebu.”

Dragi brate, lijepo je da se okupaš na dan Bajrama i da obučeš najljepšu odjeću. Od sunneta je da, prije nego što kreneš na bajram-namaz, pojedeš nekoliko datula i da taj broj bude neparan. U hadisu Enesa, radijallahu anhu, kaže se: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi izašao iz kuće na dan Bajrama sve dok ne bi pojeo nekoliko datula.” (Buhari) U drugoj verziji hadisa navodi se: “I pojeo bi neparan broj datula.” Sunnet je na bajram-namaz otići jednim putem, a vratiti se drugim. Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u danu Bajrama mijenjao bi put.” (Buhari) Također, sunnet je da na bajram-namaz odeš pješke i da se vratiš pješke, osim ako imaš opravdanje, jer “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao bi na bajram-namaz pješke i vratio bi se pješke.” (Ibn Madža, Albani ga je ocijenio dobrim) Sunnet je da donosiš tekbire u noći uoči Bajrama, zbog riječi Uzvišenog Allaha: “...da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekara, 185) Tekbiri se mogu donositi na način da se govori: Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd.

Vehb b. Munebbih, rahimehullah, rekao je: “Noćni namaz je ponos poniženog i čast obeščašćenog, a post udaljava postača od požuda. I znaj da vjernik neće naći smiraj sve dok ne uđe u Džennet.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 24) Osman b. Ata el-Horosani prenosi da je čuo svog oca kako kaže: “Noćni namaz je život za tijelo, svjetlost za srce, vid za oči, te snaga za udove. Kada osoba ustane da klanja noćni namaz, taj dan bude sretna. A kada osobu savlada san i ne klanja noću ništa, tada se probudi tužna i slomljenog srca, kao da je sve izgubila, a ne zna da je izgubila najkorisniju stvar te noći.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 170) Ibn Ebu Zinad prenosi od svoga oca da je rekao: “Nisam otišao u Poslanikovu džamiju prije nego što nastupi vrijeme sabah-namaza, a da nisam čuo učenje Kur’ana u kućama pored kojih bih prolazio.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 174)

Kako lakše obavljati noćni namaz

Namaz u Mesdžidul-haramu ima posebnu vrijednost. Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama. Namaz u Mesdžidul-haramu bolji je od sto hiljada namaza obavljenih u drugim džamijama.” (Ibn Madža, Ahmed i drugi) Džabir prenosi da je neki čovjek na dan oslobođenja Meke rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću, ako ti Allah oslobodi Meku, klanjati dva rekata u Mesdžidul-aksau (u Kudsu)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Klanjaj ovdje.” Čovjek je opet postavio isto pitanje i dobio isti odgovor. Kada je treći put upitao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Postupi kako želiš.” (Ebu Davud, Ahmed i drugi) Imam Ebu Bekr en-Nekkaš kaže: “Izračunao sam vrijednost jednog namaza u Mesdžidul-haramu: vrijedi kao životni vijek u kojem se klanja pet dnevnih namaza u trajanju od pedeset pet godina, šest mjeseci i dvadeset dana.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/82)

Sva hvala pripada samo Allahu, Onome koji je Svome robu objavio Furkan da svim ljudima bude opomena! Svjedočim da nema istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha, Jednog, Jedinog, koji nema sudruga, Onoga koji je smjenu noći i dana učinio poukom za onoga koji hoće pouku da primi i da bude zahvalan. I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, kojeg je Allah poslao kao upućivača, onoga koji je donosio radosne vijesti i opomene, koji je Allahovom voljom pozivao Allahu i bio svjetionik budućim pokoljenjima, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

“Iblis je obmanuo skupinu pobožnjaka koji klanjaju noćni namaz pa su preko dana počeli pričati ljudima o svom namazu koji obavljaju tokom noći. Neki od njih kažu: ‘Taj i taj uči sabahski ezan u to i to vrijeme’, kako bi ljudi znali da je on bio budan u to vrijeme. Najmanje što se može reći o ovome, ako se čovjek i sačuva od rijaluka, jeste da to predstavlja iznošenje svojih ibadeta iz skrivenosti u javnost, čime se umanjuje sevap.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 127–128.) “Druge je zaveo time što su se posvetili namazu i drugim ibadetima u džamiji dok nisu postali poznati po tome, pa su se ljudi okupili oko njih i klanjali zbog njihovog namaza, a zatim se vijest o njihovom stanju raširila među narodom. Ovo je šejtanova zamka, jer duša dobija snagu za ibadet kada zna da će se vijest o tome raširiti, i zbog toga ih hvaliti. Od Zejda b. Sabita prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji namaz čovjeka je u njegovoj kući, osim obaveznog namaza.’ (Hadis bilježe Buharija i Muslim) Amir b. Abdukajs mrzio je da ga ljudi vide kako klanja, i nikada nije klanjao nafilu u džamiji, dok je u kući svakog dana klanjao hiljadu rekata. Kada bi neko ušao u kuću Ibn Ebi Lejle u trenutku dok je klanjao, on bi sjeo.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128) “Iblis je neke pobožnjake zaveo time što su plakali u namazu u trenucima kada su bili okruženi drugim ljudima. Ovakvo stanje nekada dođe čovjeku tako jako da ga ne može odagnati, pa ako ikako može da ga sakrije od ljudi, a to ne uradi – sebe je izložio rijaluku. Od Asima se prenosi da je rekao: ‘Kada bi Ebu Vail klanjao u svojoj kući, žestoko bi plakao, a kada bi mu cijeli dunjaluk dali da to uradi dok ga ljudi vide – ne bi prihvatio.’ Ebu Ejjub es-Sihtijani ustao bi kada bi ga savladao plač.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128) “Kada bi Ebu Ejjub es-Sihtijani držao vaz i srce mu omekšalo, obrisao bi nos i rekao: ‘Kako je žestoka ova prehlada!’“ (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 228) “Iblis je neke pobožnjake obmanuo tako što klanjaju i danju i noću, ali ne mare za popravkom unutrašnjih mahana, niti vode računa da im hrana (opskrba) bude halal, iako su te stvari preče od mnoštva nafila.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128)

Od Sa‘da b. Muaza, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada sam u namazu, ne mislim ni o čemu osim o onome što govorim.” (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, Ibn Abdul-Berr, El-Istiab, 1/182, El-Mizzi, Tehzibul-kemal, 3/418) Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nije došlo vrijeme namaza a da ga se prije toga nisam već zaželio.” (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 787, sened je vjerodostojan) Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Otkad sam primio islam, nije nastupio novi namaz a da već nisam bio pod abdestom.” (Vidjeti: Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 3/164, Muessesetur-risale) Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, bio je na sedždi kada je kamen iz katapulta odnio dio njegove odjeće, a on nije ni podigao glavu. Također, dok je stajao u namazu kod Mekami-Ibrahima, kamenje iz katapulta prolazilo je pored njega, a on se nije savijao, nije uzmicao, niti se plašio. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, i Ebu Šejh el-Asbehani, Tabekatul-muhaddisin bi Asbehan, 200)

Mesdžidi i džamije već se odavno žale na malobrojnost svojih posjetilaca koji u njima spominju Allahovo ime. Nestalo je ljudi koji u Allahovim kućama dočekuju novi dan i koje obavija tmina noći dok klanjaju posljednji namaz u tom danu, ljudi koje trgovina ne odvraća od spominjanja Allaha, obavljanja namaza i davanja zekata i koji se boje Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni. Mesdžidi su Allahove kuće na Zemlji, najčišća i najbolja mjesta za koja se vežu srca vjernika, pred njihovim vratima zaustavljaju se fitne i svaki razuman musliman teži ka tome da učestvuje u njihovoj gradnji, održavanju i čišćenju, koliko je u mogućnosti.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko lijepo uzme abdest, zatim klanja dva rekata, lijepo čineći ruku’ i iskazujući skrušenost, a onda zatraži oprost od Allaha, bit će mu oprošteno.” (Biljež‍i imam Ahmed sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/94) Od Ubade b. Samita, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah je pet namaza učinio obaveznim, pa ko lijepo uzme abdest za njih, klanja ih u njihovo vrijeme, upotpuni ruku’, sedždu i skrušenost, ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti grijehe.” (Biljež‍i Ebu Davud u Sunenu, sahih li gajrihi. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/95) Od Ebu Abdullaha el-Eš‘arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji ne upotpunjava rukū’ i brzo obavlja sedždu, kao da kljuca, pa je rekao: ‘Kada bi ovaj umro u ovakvom stanju, ne bi umro u Muhammedovoj vjeri.’” (Biljež‍i ga Et-Taberani u El-Kebiru, Ebu Ja’la, i Ibn Huzejme u Sahihu, sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/127.) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz ima tri trećine: čistoća je trećina, ruku’ je trećina i sedžda je trećina; pa ko ih obavi dajući im njihovo pravo, bit će mu primljen namaz, a sa njim i ostala djela, a kome ne bude primljen namaz, neće mu biti primljena ni ostala djela.” (Biljež‍i ga El-Bezzar sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/129)

Nisi li primijetio da su ljudi Allahu najbliži u mjesecu ramazanu, da su na noćnom namazu u tom mjesecu posebno skrušeni? Mnogi plaču dok imam uči kur’anske ajete ili pak dove. Ta skrušenost je plod osjećaja da se obraćaš nekome ko te sluša. Stoga, otvori svoje srce na namazu i povjeri se svome Gospodaru. Obrati Mu se, traži od Njega, jer znaj da On to traži od tebe. On želi da Ga moliš. On želi da Mu se obraćaš. On je taj koji kaže: “Molite me, Ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60) Pristupimo našim namazima na ovaj način. Oživimo ih i udahnimo im dušu skrušenosti, jer slast namaza možemo osjetiti samo u skrušeno obavljenom namazu.

Prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio, nakon vjerovanja u Njega i tevhida (ispovijedanja Njegove jednoće), jeste namaz. Uzvišeni je obavljanje namaza naredio prije posta, zekata, hadždža i pokrivanja žena i drugih propisa islama. To je najveći temelj islama nakon kelimei-šehadeta. Veći je od posta, zekata, hadždža i drugih propisa islama. Najveća vanjska oznaka islama. To je nešto najveće čime se musliman razlikuje od drugih ljudi i nešto najveće što ukazuje na prisutnost islama i muslimana. To je najbolje djelo muslimana, kao što je rečeno u hadisu: ''I znajte da je vaše najbolje djelo namaz.“ (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise u Sahihul-džamiu, br. 952.) Naređen je na nebesima prilikom događaja Israa i Miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na Zemlji posredstvom meleka Džibrila. Naređen je svim poslanicima i vjerovjesnicima i njime Allahu ibadet čine stanovnici nebesa, plemeniti meleki i stanovnici Zemlje, ljudi i džinni. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ja čujem zvuk (kao kada je natovarena životinja teretom) neba, a nema prijekora zbog toga. Nema na njemu mjesta koliko pedalj a da na njemu nije melek na sedždi ili kijamu.“ (Sahih kod Albanija u Es-Silsiletus-sahiha, br. 1060.)

Sabah-namaz je dnevna vaga iskrenosti imana ili uvlačenja licemjerstva u srce muslimana. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema težeg namaza dvoličnjacima od sabaha i jacije, a da znaju kakve su (nagrade) u njima, oni bi na njih išli pa makar pužući. Htio sam narediti mujezinu da prouči ikamet i zapovjediti nekome da bude imam svijetu, a ja da uzmem nekoliko glavnji vatre i zapalim (kuću) onome koji nije još izašao (u džamiju) na namaz.” (Prenose ga Buharija, br. 658, i Muslim) Ovaj nam hadis eksplicitno ukazuje da je izostavljanje sabaha i jacija-namaza u džematu najveći dokaz uvlačenja nifaka (licemjerstva) u srce. Na ovo nam ukazuju i Allahove riječi: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (Prijevod značenja En-Nisa, 142)

Imam Malik nas je obavijestio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ubio Allah židove i kršćane jer su kabure svojih poslanika učinili bogomoljama', pa je rekao: ''Mrzim ovo radi hadisa i drugih predaja prenesenih od osoba mimo Poslanika, a mrzio je – a Allah najbolje zna – da se veliča bilo ko od muslimana, tj. da se njegov kabur učini džamijom, jer u tom slučaju nemoguće je sačuvati se smutnje i zablude koja dolazi nakon toga.'' Ovim hadisom dokazao je sva tri značenja  koja je spomenuo u svom govoru, što i jeste jasan dokaz da je hadis shvatio u njegovoj općenitosti, a tako je postupio i šejh Ali el-Kari' prenoseći od hanefijskih učenjaka, pa je u ''Mirkatul-mefatih šerh miškatil-mesabih'' (1/456), rekao: ''Razlog njihovog prokletstva jeste to što su se klanjali kaburima svojih poslanika veličajući ih, što je očiti širk, ili što su se molili Allahu, subhanehu ve te´ala, na mjestima gdje su ukopani poslanici, činili sedždu na njihovim kaburima, okretali se prema njihovim kaburima za vrijeme molitve smatrajući da time čine ibadet Allahu i pretjerivali u veličanju poslanika, a to je skriveni širk jer je u tome sadržano veličanje stvorenja u onome što nije dozvoljeno.

Uzvišeni Allah vezao je početak namaskog vremena izravno za kosmičku pojavu, rekao je: "Obavljaj propisane molitve kad Sunce s polovine neba krene" (prijevod značenja El-Isra, 78), te kada se desi ta kosmička pojava nastupilo je namasko vrijeme. Zbog toga je svaki pouzdan način kojim se zna nastupanje te pojave prihvatljiv, jer je uzrok namaza sama kosmička pojava. Međutim, kada se radi o mlađaku i nastupanju hidžretskog mjeseca, šerijatski tekstovi su drugačije formulirani. Kosmička pojava, odnosno rađanje mlađaka nije izravno učinjeno uzrokom nastupanja mjeseca, nego je uzrok nastupanja hidžretskog mjeseca sveden na jednu od dvije stvari: viđenje mlađaka i upotpunjenje trideset dana starog mjeseca. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Postite kada vidite mlađak i prekinite post kada ga vidite, a bude li oblačno, upotpunite trideset dana!" (Buharija, br. 1909, i Muslim, br. 2567) To znači da šerijat nije učinio rađanje mlađaka izravnim uzrokom nastupanja hidžretskog mjeseca, nego je to vezao za viđenje mlađaka i upotpunjenje trideset dana starog mjeseca. (Pogledati: El-Furuk, 2/300)