Početna

Namaz -- terapija za smirenost

Pripremio: Aldin Poturković, prof.

Čitanje 4 minute

Osnovna karakteristika savremenog doba jeste sveopća zaokupljenost raznoraznim informacijama i njihov prebrz protok kroz naše odveć isforsirane ubrzane životne tokove, sada već navike, zbog čega živimo okruženi mnogim napetostima. Iako se sve to opravdava čarima savremenog života, evidentno je da današnja populacija u moru modernosti pati od manjka pažnje i fokusiranosti. Današnja djeca odrastaju u novoj stvarnosti tako da se sve više prilagođavaju pametnim uređajima nego što se prilagođavaju ljudima, dok odrasli postaju robovi virtualnog svijeta i mobilnih "komunikacijskih aplikacija". Nema događaja u životu jednog čovjeka, pa čak i prilikom najvećeg ushićenja, a da se nakratko ne isključi i ne izdvoji vrijeme kako bi radost podijelio u virtualnom svijetu, da i drugi posvjedoče tu sreću. Sve to itekako remeti međuljudske odnose, kako kaže Herbert Simon, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, koji upozorava na to da informacije izjedaju pažnju svojih primalaca. (Danijel Goleman, Fokusiranost, neprimjetni pokretač izuzetnosti) Dakle, obilje informacija izaziva nedostatak pažnje koja itekako negativno utječe na fokusiranost i produktivnost u školama, na fakultetima, na radnim mjestima, pa i u našim svakodnevnim životima.

Šta je lijek za sve to? Kako da vratimo fokusiranost i zaokupljenost svojim poslovima koji će nam pružiti dobar osjećaj, emociju? Mnogi stručnjaci preporučuju meditaciju kao prijeki lijek. Mi, muslimani, za svaku bolest nalazimo lijek u islamu.

Uzvišeni Allah počastio je ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najboljom vrstom meditacije, istinskom pomoći i rasterećenjem za ljude, a to je -- namaz. Rekao je Allah: "Tražite sebi pomoć u strpljenju i u namazu" (El-Bekara, 45). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uređivao je zajednicu muslimana zajedno sa ashabima, ulažući ogroman trud, a odmor i regeneraciju snage i duha tražio je i pronalazio u namazu. Zato bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada god bi se našao u nekoj teškoj situaciji, i kada bi brige počele da ga more, rekao Bilalu, Allah bio zadovoljan njime: "Odmori nas namazom, o Bilale!", pa bi on proučio ezan. (Ebu Davud, Ahmed, vjerodostojan)

Namazom, ali i drugim ibadetima Uzvišenom Allahu, ljudi postižu smiraj i zadovoljstvo, koji im znatno olakšavaju svakodnevni život. Prije nekoliko godina upitali su jednog Filipinca, radnika u Saudijskoj Arabiji, koji je konvertirao u islam, šta ga je to navelo da prigrli novu vjeru, a on je kazao: "Gledao sam ljude kako hrle ka obližnjoj džamiji, obavljajući duhovnu dužnost pet put na dan, no kada bi izlazili nakon molitve, to bi činili smireno, opušteno, nasmijano, odišući zadovoljstvom, pa sam i ja poželio da osjetim tu smirenost." To je ta meditacija, koja istinski umiruje čovjeka i daje mu snagu u dunjalučkim obavezama, što rezultira općenitim zadovoljstvom koje se pozitivno odražava na ostale aspekte čovjekovog života.

Vjerničko srce, koje utone u dubine slatkoće ibadeta, prevazilazi i najveća ovosvjetska iskušenja i poteškoće. Kada je plemenitom tabiinu Urvi b. Zubejru gangrena zahvatila nogu i kada mu doktori rekli da mu moraju amputirati nogu, ponudili su mu da popije nešto alkohola ili da uzme nešto što će mu olakšati tu bol, on je kazao: "Ne, pustite me da stanem na namaz, a vi mi odsijecite nogu, jer tada sam najposvećeniji Gospodaru i najodsutniji od dunjaluka." (Albani je lanac prenosilaca ove predaje ocijenio vjerodostojnim.) Subhanallah! Tada nije bilo anestezije koja će otkloniti osjećaj bola, no pogledajte do kojeg je nivoa ovaj tabiin koncentrisao svoje misli da mu je najlakše bilo podnijeti gubitak noge dok se obraća svom Gospodaru.

Mnogo je predaja koje opisuju stanje ispravnih prethodnika iz prvih generacija muslimana, koji su hodili stazom uspjeha upravo posvećujući najveću pažnju ibadetima Uzvišenom Allahu. I oni su proživljavali mnoge kušnje i nedaće, osjetivši dunjalučke čari, no izlaz iz kušnji i smiraj tražili su u namazu. Dobro se sjećam predavanja šejha Jahje b. Ibrahima el-Jahje, koji je, opisujući nam odnos generacije svojih djedova spram griješenja, rekao: "Čovjeku bi nestala alatka za obrađivanje njive, pa bi počeo tražiti oprost, zatim bi uzeo abdest i klanjao bi dva rekata, pa bi kazao: 'Ovo što me zadesilo samo je zbog mojih grijeha! Svi smo Allahovi i svi ćemo se Njemu vratiti!', potom bi uronio u namaske sfere, tražeći rješenje i rasterećenje u razgovoru sa svojim Gospodarom."

Dragi čitaoče, danas smo iskušani, kao nikad do sad, mnogostrukim blagodatima. Svaka ta blagodat ujedno nam je i kušnja, jer nam svaka krade nešto od našeg dragocjenog vremena, pri čemu se nerijetko izgubimo u tom dunjalučkom vrtlogu. Sve to prinudno nas tjera u kut, pa se žalimo kako je težak vakat i kako se nema vremena. Umjesto da svoj žal iznosimo drugima, kada nas pritisnu ovosvjetski belaji, uzmimo predah, prostrimo serdžadu, stanimo na namaz i požalimo se i razgovarajmo sa našim Gospodarom, Onim Koji nam poručuje: "Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last. A kad završiš, molitvi se predaj i samo se svome Gospodaru obraćaj!" (El-Inširah, 6--8)

Tekst Namaz -- terapija za smirenost je objavljen u broju 109, 13. juli 2022. - 14. zul-hidže 1443. AH, Permalink

Povezano

Da'va Broj 132
Izdvojeno

Sedžda, spuštanje koje liječi ljudsku slabost

Čovjek je po svojoj prirodi slab: uznemiri ga riječ, optereti ga grijeh, zavede ga pohvala, slomi ga gubitak, a nekada ga uništi i vlastita umišljenost. Zato mu je potrebna sedžda. Potrebno mu je spuštanje koje ga ne ponižava, nego ga vraća njegovoj istini; koje ga ne lomi pred ljudima, nego ga uspravlja pred Allahom. Sedžda nije samo tjelesni položaj u namazu. Ona je najjasniji izraz čovjekove robovske pripadnosti Allahu, stanje u kojem se ruši privid samodovoljnosti i priznaje potpuna potreba za Gospodarom svjetova. Uzvišeni Allah ukazuje na to da je sedžda opći znak pokornosti Njemu i da cijeli kosmos, na način koji mu je određen, svjedoči Njegovu vlast i veličinu: "Zar ne vidiš da Allahu čini sedždu onaj ko je na nebesima i onaj ko je na Zemlji, i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogima je i kazna određena? A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. Allah, zaista, radi ono što hoće" (El-Hadždž, 18); "I Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji od živih bića, i meleki, i oni se ne ohole" (En-Nahl, 49); "I Allahu sedždu čini ko je na nebesima i na Zemlji, milom ili silom" (Er-Ra'd, 15). Vjernik sedždu čini dragovoljno, iz ubjeđenja, ljubavi i pokornosti, dok se drugi Allahovoj vlasti pokoravaju mimo svoje volje. U tome je pouka: čovjek može odbijati poslušnost, ali ne može izaći iz Allahove vlasti. Sedžda vjernika zato nije samo propis, nego i počast da bude Allahov rob svjesno, a ne prisilno.

Akida Broj 131

Noćni namaz

Vrijeme noćnog namaza počinje nakon jacije i traje sve do sabaha, ali njegova najdragocjenija riznica krije se u posljednjoj trećini noći. To je vrijeme kada se tama pretvara u smiraj, a dunjaluk kao da na trenutak zastane i utiša svoje brige.

Dan nas rasprši na sve strane: obaveze, rokovi, porodica, ljudi, razgovori. U toj neprestanoj žurbi srce često ostane bez svoje hrane. Prođu sati, prođu dani, a mi ne primijetimo koliko smo se udaljili od istinskog mira.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.