islam

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Gornja ruka bolja je od donje ruke." (Buhari, br. 1427; Muslim, br. 1033)

Uspješni ljudi nisu sebični; oni žele da i drugi učestvuju u njihovim postignućima, ali isto tako spremni su drugima pomoći na njihovom putu ka uspjehu. Zato ih krasi osobina davanja: gornja ruka je ona koja daje i samim time bolja je od donje ruke, one koja uzima.

Dunjaluk je u nekom stalnom kretanju. Konstantno se nešto dešava. Voda kruži u prirodi, godišnja doba se smjenjuju... Čovjek se rađa, odrasta, stari i na kraju umire. Dok na jednoj strani neko umire i napušta ovaj svijet, negdje se rađa novi život. Jedni odlaze u penziju, a drugi tek zasnivaju radni odnos, neki ljudi završavaju svoje školovanje, a neki se tek upisuju u prvi razred. I tako su stalno neke nove smjene. Ljudi se vraćaju s putovanja, a neki tek polaze na putovanje. Mi smo na jednom velikom putovanju s kojeg nema povratka. Idemo ka jasnom odredištu i cilju. Nema nekih novih pokušaja ili popravnih ispita.

Već nekoliko decenija zaredom nameću se određeni stereotipi za kojima se povodi veliki broj ljudi, jer medijske kampanje imaju jak utjecaj na mase. Tako, recimo, ukoliko se spomene terorista, to kod znatnog broja ljudi znači musliman duge brade u galabiji, pored njega žena u nikabu, koji jako žele da ubijaju nemuslimane i prolijevaju nevinu krv. Pored toga, islam se predstavlja kao ekstremistička vjera koja zagovara ubijanje i nasilje. S jedne strane tome je doprinijela jaka medijska kampanja, a s druge strane to je potpomogla pasivnost muslimana u pogledu organizovanih kampanja koje će razbijati te laži i izmišljotine koje se vežu za islam i muslimane. Možemo reći da još jedan stereotip postoji u našim zajednicama vezan za žene.

Čovjek u toku dana prolazi kroz mnoštvo obaveza, briga, susreta i odluka. Savremeni život nameće ubrzan ritam u kojem se od čovjeka očekuje stalna reakcija, prisutnost i učinkovitost. U takvom okruženju srce lako postane opterećeno, a misao rastresena. Čovjek može obaviti mnogo posla, a ipak osjećati unutrašnju iscrpljenost. Islamsko učenje ne poziva na povlačenje iz života, nego na njegovo uređenje kroz trajnu svijest o Allahu. Ta svijest daje pravac, smirenost i dubinu svakodnevnim postupcima.

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Trudite se, a svakome je olakšano ono za što je stvoren." (Buhari, br. 494; Muslim, br. 2647)

Aiša, radijallahu anha, pričala je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod nje nakon Bitke na Tebuku ili Hajberu, a ona je u svojoj sobi imala policu koja je bila pokrivena, i kada je Poslanik ušao, zapirio je vjetar i sklonio zastor sa police, na kojoj su se ukazale lutke i igračke kojima se igrala Aiša, radijallahu anha. Poslanik je upitao: "Šta je ovo, Aiša?" "Lutke kojima se igram", odgovorila je. Poslanik je među njima vidio igračku koja je ličila na konja s dva krila, pa je upitao: "A, šta je ovo među njima?" "To je konj", odgovorila je. "A šta je ovo na njemu?", upitao je, a ona je odgovorila: "To su krila." "Kako konj da ima krila?", upitao je Poslanik, a Aiša je odgovorila: "Zar nisi čuo da je Sulejman, alejhis-selam, imao krilate konje?" Na to se Poslanik nasmijao da su mu se ukazali kutnjaci. (Ebu Davud, br. 4924. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom.)

U ovom simpatičnom porodičnom razgovoru između Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Aiše, radijallahu anha, možemo pronaći veoma važne poruke na putu jačanja ličnosti i kreiranja vlastitog uspjeha.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jak vjernik bolji je i draži Uzvišenom Allahu od nejaka vjernika, a u svakom od njih je dobro. Teži za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj malaksati! Ako te nešto zadesi, ne reci: 'Da sam uradio to i to, bilo bi to i to', nego reci: 'To je Allahova odredba i On radi šta hoće', jer 'da sam' otvara prostor za šejtansko djelovanje." (Muslim, 2664)

Posustajanje, malaksalost, osjećaj bespomoćnosti, ne pristaje uz iman u Allaha, i onaj ko se čvrsto pouzdaje u Allaha neće sebi dopustiti da se preda. Ako hoćeš da uspiješ, moraš odbaciti osjećaj bespomoćnosti, a pod time se misli na stečenu ili naučenu bespomoćnost.

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Reci: 'Allahummehdini ve seddidni! -- Allahu, uputi me i usmjeri me k onom što je ispravno!' Neka te uputa podsjeti na tvoje pronalaženje puta, a usmjerenost neka te podsjeti na strijelu odapetu k cilju.'" (Muslim, br. 2725)

Ibn Malik el-Hanefi rekao je: "Riječi: 'Neka te uputa podsjeti', znače: Ako razmišljaš o uputi, imaj na umu 'tvoje pronalaženje puta', to jest, puta vjere, i moli Allaha da te učini postojanim na putu, a uz to budi oprezan da ne bi skrenuo u zabludu.

Mudrost nije definisana objavom, u Kur'anu i sunnetu, već su islamski učenjaci, prema svome znanju i razumijevanju objave, definisali mudrost, što znači da je mudrost moguće definisati i poimati na više ispravnih načina, ali i različito primjenjivati u stvarnosti.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, definisao je mudrost kao "činjenje odgovarajućeg djela na odgovarajući način u odgovarajuće vrijeme". (Medaridžus-salikin)

Zaista sva hvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i molimo Ga za oprost. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su mnogobrojni Allahovi salavati i selami na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Bojte se Allaha, Allahovi robovi, istinskom bogobojaznošću i budite svjesni Njegovog nadzora u tajnosti i javnosti.

Knjigom Islamski identitet Evrope akademik Ferid Muhić u meni je stekao iskrenog poštovaoca. Koliko držim do važnosti sadržaja ove knjige možda najbolje svjedoče njena izdanja na njemačkom i engleskom jeziku koja je priredio naš Institut IREDI.

Svojom novom knjigom Ontologija islama, profesor Muhić manje se bavi prošlošću, tretira savremene izazove pred kojima se nalaze -- prvenstveno, ali ne i isključivo -- muslimani, nego i cjelokupno čovječanstvo. Ovu knjigu doživljavam kao poštenu kritiku liberalnog sekularizma i otvorenu osudu nemoralnosti realpolitike u savremenim međunarodnim odnosima. Knjigom Ontologija islama također se otvoreno i argumentovano staje u odbranu islamskog svjetonazora, što osobito cijenim, uzimajući u obzir da živimo u vremenu sistematske inkriminacije šerijata, a time i muslimana.

Odgoj je kontinuiran proces koji počinje izborom supružnika, ali i vlastitom kvalitetom vođenja života, pa sve do trenutka kada djeca, a tada već omladinci, trebaju sami da koračaju u svijet. Briga o mentalnom zdravlju djeteta je briga o njegovom odgoju. Jasan je islamski stav da su roditelji dužni materijalno obezbijediti svoju djecu, a to je poprilično jasno i muslimanima, jasan je također i stav islama da djeca moraju dobiti kvalitetan i zdrav odgoj, ali je to malo manje jasno muslimanima. Roditelje ne želimo puno kuditi, jer u ovakvim okolnostima oni svakako žele dobro svojoj djeci, ali izgleda da biraju pogrešne metode. Trude se svim silama da svojoj djeci obezbijede da imaju lijep i bezbjedan život, da im omoguće sve ono što oni nisu imali, ali u vidu moraju imati i probleme koji dolaze s takvim načinom života. Ono što ćemo u nastavku teksta pisati nisu nikakva nova istraživanja, niti su neki eliksiri koji će vam omogućiti bajkovit život, već je riječ o tome da jednostavno morate razgovarati sa svojim djetetom, paziti na njegova osjećanja, pomoći mu u njegovom odrastanju i razvoju. Roditelji mogu pročitati tekstova i knjiga koliko god žele o pedagogiji i odgoju djece, ali ako konkretno ne krenu u rješavanje problema, to će otići u zaborav.

Položaj žene prije islama, među različitim narodima, bio je kao položaj građanina trećeg reda. U mnogim narodima ona nije imala pravo na život, na odlučivanje o izboru muža, nikakvo pravo na odlučivanje u porodici, pa ni o vlastitoj djeci, nije imala pravo na obrazovanje, na nasljedstvo, bivale su eksploatisane, zlostavljane itd.

Postojale su čak i rasprave da li žena uopće ima dušu. Stiven Rozen, u svojoj knjizi Hrana za duh navodi da je Crkveni sabor u Makonu 585. godine ponajviše sazvan kako bi se odlučilo da li žene imaju dušu ili ne. Samo je u lovu na vještice spaljeno na stotine hiljada žena.

Muslimani su nekada nosili baklju upute i znanja dok je Zemlja tumarala u tminama neznanja. Muslimani su postavili terazije pravde dok su ostali narodi dizali bič tiranije. Muslimani su oživjeli srca vjerovanjem, razum znanjem i sve ljude slobodom i civilizacijom. Muslimani su izgradili gradove i civilizacije.

Da li su se uzvišeni ideali ljudi ostvarili u bilo kojem društvu osim u muslimanskom? I da li svemir poznaje ljudsku zajednicu, osim naše, koja je izgrađena na plemenitom moralu, istinoljubivosti i davanju prednosti drugima nad sobom? Nijednu stvar nismo radili niti ostavljali, niti bismo ustali niti sjeli, niti otišli niti došli, osim radi Allaha. Ko će pobrojati naša dostignuća u nauci?

Čovjek je biće rada, fizičkog i intelektualnog. Svakodnevne obaveze kroz taj njegov rad mogu utjecati i na njegovo mentalno zdravlje. Ako bude odgovorno obavljao svoj posao, poštovao predviđene rokove, ne zatrpavao se poslom i ostavljao da se obavi u posljednji čas, onda su njegove mogućnosti smanjenja stresa veće. Isti je slučaj i sa studentima i njihovim školskim obavezama, kao i sa svim ostalim poslovima, zanimanjima u čovjekovom životu. Ako se čovjek ne navikne da revnosno obavlja svoje dužnosti, onda može doživjeti mentalnu bolest nazvanu stres.

To je bolest koja je posljedica određene stvari, npr. nagomilanog posla ili nagomilanog gradiva. A do tog nedovršenog posla/gradiva došlo je zbog toga što osoba nije sebi rasporedila vrijeme, nije imala dovoljnu svijest o tome da može doći period kada će zažaliti što nije redovno izvršavala svoje zadatke. Ovo je možda najfrekventniji oblik kada se spomene stres, ali on može biti i posljedica određenih radnji koje nisu u našoj moći, npr. živjeti pored komšije koji će svaku noć puštati glasnu muziku ili živjeti u ratnom okruženju, gladan, izmoren, bez perspektive.

Jedna od najvećih medijskih propagandi i zabluda koja postoji u današnjem vremenu jeste da je islam vjera nasilja i da su muslimani teroristi. Na taj način želi se zastrašiti svijet i udaljili što veći broj ljudi od islama, ali i ostvariti neke političke ciljeve i lične koristi.

Međutim, da li je to istina o islamu? Nije!

Bilo kakav ekstremizam daleko je od istinskog islama i njegovog učenja! Prema islamskom učenju, zastrašivanje nevinih ljudi i ugrožavanje njihovih života, imetaka i sigurnosti spada u najteže grijehe za koje je propisana oštra sankcija u islamskom zakonodavstvu.

Izostanak brige o mentalnom zdravlju ima za posljedicu pojavu mentalnih oboljenja. Jedna od tih bolesti jeste depresija, koja se danas javlja kod velikog broja ljudi. Posljedice ovog oboljenja mogu biti katastrofalne, a nastaju nakon neaktivizma, lijenosti, nedostatka volje i motivacije i slično. Depresije se najbrže možemo riješiti ako joj se ne prepustimo, tj. ako proaktivno djelujemo i ako u našem mentalnom sklopu ne dopustimo mislima da nas "zakuju za krevet". Jedna od specifičnosti ove bolesti jeste što ona u velikoj mjeri zavisi od onoga šta mislimo ili, bolje reći, od onoga što sebi umislimo, što kasnije ima implikaciju na naše kako mentalno tako i u dobrom slučaju na fizičko zdravlje. Depresija se može pobijediti usredotočenim mislima, zdravim razmišljanjem, pronalaženjem motivacije na razne načine, neprepuštanjem depresiji i slično.

(kroz predgovore dr. Fuada Sedića i dr. Hakije Kanurića)

Dr. Alija Muhammed es-Sallabi

Hasan ibn Alija

Stichting Hidžra, Sarajevo, 2023. godine

Broj strana: 616

Stopa razvoda brakova značajno se razlikuje širom svijeta i zavisi od različitih faktora, a neki od njih su: kultura, religija, ekonomsko okruženje, društvene promjene, a i zakoni imaju važnu ulogu u određivanju tih stopa. Naprimjer, neke zemlje, poput Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, imaju visoke stope razvoda, dok su zemlje poput Indije i Japana poznate po nižim stopama razvoda.

Kulturološki faktori igraju važnu ulogu u prihvatanju ili odbacivanju razvoda u određenim društvima. Vjerski utjecaji mogu često imati snažno djelovanje na percepciju braka i razvoda. Ekonomski faktori također imaju ulogu, jer visoka ekonomska nejednakost i finansijski problemi mogu povećati stres u braku i voditi do većeg broja razvoda. Društvene promjene, kao što su promjena uloga spolova, obrazovni nivoi žena i mijenjanje vrijednosti također mogu utjecati na stope razvoda. Naprimjer, veća neovisnost žena može dovesti do većeg broja razvoda jer imaju veću slobodu da napuste nesretne brakove. Zakoni o braku i razvodu također imaju velik utjecaj. Neki zakoni olakšavaju razvod, dok drugi postavljaju stroge zahtjeve ili ograničenja koja mogu utjecati na odluku o razvodu.

Kada god govorim ili pišem na ovu temu, nikako se načuditi ne mogu muslimanskom ummetu kako olako pada u zamke, koju mu Zapad vješto postavlja, a koje vode ka rasulu i propasti. Naravno, treba napraviti razliku između tehnološkog i naučnog napretka i moralnog odgoja pojedinca i zajednice. Baš u tome se ponekad neki izgube i srljaju iz jedne krajnosti u drugu. Na mnogo mjesta pripadnicima muslimanskog ummeta jasno je naznačeno da osnova uspjeha leži u islamu i njegovim smjernicama i načelima.

Liberalizam je filozofija koja se zalaže za individualnu slobodu, ograničenu ulogu države i slobodno tržište. Međutim, kao i ostali društveni sistemi, liberalizam ima i negativne strane koje mogu utjecati na društvo. Osvrnut ćemo se u ovom tekstu na neke od negativnih strana liberalizma koje se posebno tretiraju u savremenoj nauci.

Kako smo prethodno govorili o mentalnom zdravlju, a potom i o mentalnoj higijeni, nastavljamo dalje tim tokom i dolazimo do mentalnih bolesti, tj. načina kako ih spriječiti. Kada se mentalno zdravlje naruši, kada se ne koriste preventivne mjere i mentalna higijena, dolazi do narušavanja mentalnog zdravlja i teških posljedica. Sve više je onih koji su mentalno oboljeli. I ovdje treba dodati bitnu napomenu da pogoršano mentalno zdravlje ne znači i da je osoba mentalno neuračunljiva, da je retardirana ili osoba s posebnim potrebama. Kada se čovjek nađe u takvom psihološkom stanju koje je značajno narušeno, potrebno je da se adekvatno riješi problem, da se razgovara i da se teži sprečavanju ovakve vrste oboljenja. Prihvatanje problema je pola rješenja. Ako osoba konstatno odbija pomoć i podršku u razvoju svog mentalnog zdravlja, ili negira mentalno stanje, posljedice mogu biti katastrofalne. Nije sramota, dapače veoma je razumno i prihvatljivo da se čovjek brine o svom mentalnom zdravlju.

Određeni pojmovi najbolje se mogu spoznati navođenjem primjera koji su usko vezani za čovjeka, a posebno onih koji su svakodnevni. Svima je i više nego očigledno i poznato da se održavanjem fizičke higijene čuva zdravlje, da se osjeća prijatan miris, a time i pristup prema okolici. To je sasvim normalna stvar koja je prirodno urođena kod svakog čovjeka. Isti je slučaj i sa mentalnom higijenom, s tim da je ona na neki način apstraktna. Ljudi ne vode računa o mentalnoj higijeni jer njene posljedice nisu odmah vidljive. Kada uprljate svoje tijelo, to odmah vidite, kada se duži vremenski period ne kupate, ne čistite, to drugi ljudi itekako osjete. Ali, kada dugo vremna ne čitate, ne slušate korisne stvari, ne družite se sa kvalitetnim osobama, to ne možemo da primijetimo odmah. Neki to nikad ne primijete, a neki, ipak, dođu "tobe". Ovu temu smo započeli u prethodnom broju, a u ovom broju značajno ćemo je proširiti. Također, nećemo se držati striktno nekog već ustaljenog metodološkog orijentira već ćemo pisati slobodnim jezikom.

"To što na svijetu ne postoje dva potpuno ista muškarca kao ni dvije potpuno iste žene dokaz je Allahovog postojanja, moći i veličanstvenosti. Lice je isuviše mala površina da bi se na njega smjestile milijarde razlika... Hvaljen i slavljen neka si, Allahu!"

Objesio se mladić, djevojka sebi oduzela život, digao ruku na sebe -- naslovi su koje svakodnevno čitamo u novinskim člancima, na društvenim mrežama, portalima... Sve su učestaliji slučajevi samoubistva kao zadnjeg čina depresije, mentalne nestabilnosti, životnog besmisla i sl. U Bosni i Hercegovini povećana je koncentracija samoubistava, a posebno brinu informacije koje nam otkrivaju da je riječ o veoma mladim osobama. Osobe se prije odluče na oduzimanje vlastitog života nego na to da se izbore sa problemima i poteškoćama koji su nezaobilazni faktor života. Nema osobe da nema problema ili iskušenja, samo se ljudi razlikuju po tome kako će te probleme podnijeti i koliko su mentalno jaki da im se suprotstave.

Koliko su ratne vještine bitne, koliko je rat preokupacija ljudske vrste dovoljno nam kazuje primjer Arapa za vrijeme Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života i primjer državljana Jugoslavije (jer je naša domovina bila u tom sastavu, to nam je veoma bitno). Jedan dio Arapa od rođenja bi provodio vrijeme u pustinjskim predjelima, na seoskom zraku, uvježbavajući se i spremajući se da budu ratnici, a stanovnici Jugoslavije imali su obavezu služenja vojnog roka. Samo su obrazovanje i vojni rok bili obavezni. To nam govori da su znanje koje je potrebno da država napreduje i vojna sposobnost da se država odbrani krucijalni za funkcionisanje jedne države. Mnoge države, iako navode da žele samo mir, ulažu ogromne novce u budžet vojske i naoružanja.

U kontekstu ljudskih prava neminovna su pitanja vezana za politiku i političko djelovanje. To je najizraženiji oblik vladavine nad ljudima i stoga ima poseban značaj za ovu oblast islamskog prava. U ovom kontekstu veoma je važno ukazati na pozicioniranje politike u islamskom diskursu, tj. oblike vladavine, pitanja vezana za islamskog vođu i njegovo upravljanje i na ostala pitanja, poput principa pozivanja na činjenje dobra i odvraćanja od zla, institucije inspektorata (hisbe) i slično tome. U političkom kontekstu nezaobilazna su i određena aktuelna pitanja današnjice na koja ćemo se osvrnuti unutar rasprava o temeljnim pitanjima političkog djelovanja.

Stvaranjem Adema, alejhis-selam, vlastitom rukom Uzvišeni Allah ukazao je počast za Njemu posebno biće -- čovjeka. Taj čovjek je svoja prava dobio samim stvaranjem. Prihvativši odgovornost upravljanja nad mjestom gdje radi test (dunjaluk), a gdje će dobiti rezultate u jednoj drugoj dimenziji (Sudnji dan), on je prihvatio da može dobiti nagradu (Džennet) ili kaznu (Džehennem). Taj test sastoji se, između ostalog, i od poštivanja dostojanstva i prava onih s kojima se živi na ovom svijetu. Literatura koja se koristi za izradu tog testa poslana je sa nebesa preko meleka Džibrila, alejhis-selam, pečatnom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. To je Kur'an i sunnet, koji su osnovni izvori informacija o ljudskim pravima. U nastavku ćemo izdvojiti određene crtice o ljudskim pravima sa aspekta njihove izvornosti, posebno se bazirajući na dva spomenuta izvora: Kur'an i sunnet.

Sva hvala pripada samo Allahu, Jednom i Jedinom, salavat i selam upućujem Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici i njegovim ashabima.

Poštovana braćo! Uistinu su muslimani nekada nosili svjetlost upute i znanja dok je na Zemlji vladao mrak neznanja. Muslimani su postavili temelje pravde dok su ostali narodi dizali bič tiranije na svoj narod i sijali nepravdu. Muslimani su proglasili ravnopravnost u vremenu kada su ljudi obožavali svoje kraljeve i prvake, pa čak su otišli toliko daleko da su obožavali nebeska tijela. Muslimani su oživili srca vjerovanjem u Allaha, razum traženjem znanja i sve ljude učinili slobodnim i civiliziranim! Muslimani su izgradili najsavremenije gradove i civilizacije. Muslimani su bili učitelji svih stanovnika Zemlje.

Ako islam gledamo kao predanost Allahu i robovanje samo Njemu od stvaranja prvog čovjeka, onda možemo konstatirati da su uspostavljena ljudska prava stvaranjem prvog čovjeka. Ako islam gledamo kao zadnju pojavnu i prihvatljivu verziju obožavanja Allaha, tj. šerijata s kojim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda možemo doći do istog zaključka. Predmet našeg izlaganja jeste prikaz onoga što je vezano za islam. Od samog početka ljudska prava su integralni dio poslanice i poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, izučavanje ljudskih prava kao zasebne naučne discipline relativno je novijeg datuma. Propisi o ljudskim pravima stari su koliko i čovječanstvo, odnosno propisi s kojima je došao poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Fikhska djela detaljno razrađuju propise o ljudskim pravima. Savremena nauka o ljudskim pravima to sakuplja, objedinjava i formira u jednu zasebnu cjelinu. Zato kažemo da je zasebna nauka o ljudskim pravima mlada, a da su propisi već postojali, ali zabilježeni u različitim oblastima specifičnim za klasični period islama.

Islam je vjera, ali i sistem života. Privredni sistem u islamu sastavni je dio sveobuhvatnog sistema života, utječe i potpada pod utjecaj drugih sastavnih jedinica sistema, koji je uređen preciziranim fikhskim propisima. U takvom sistemu moralna načela su temelj i glavni pokretač.

Unutar privrednog sistema, preciznije za dobivanje kvalitetne proizvodnje u njemu, rad je neizostavni element. Stoga, islamski pristup tržištu rada, tačnije cjelokupni islamski sistem, pridavao je poseban značaj zaštiti prava radnika, naglašavao neophodnost usavršavanja i upotpunjavanja vlastitog posla, te stavljanja radnika u poziciju odlučivanja.

U ovom broju počinjemo ciklus tekstova o ljudskim pravima i odlučili smo da prvi tekst bude posvećen dr. Muameru Zukorliću, rahmetullahi alejhi, koji je nedavno preselio na ahiret. Akademik Zukorlić jedan je od svijetlih primjera kako se bori za ljudska prava i slobodu.

Također, ovo je rad koji se odnosi na neke najznačajnije segmente djelovanja muftije Zukorlića što može i da bude plod subjektivnih opažanja. U sadržaju ispod podnaslova istakli smo neka razmišljanja i promatranja muftije, negdje smo ga doslovno citirali, negdje parafrazirali, a negdje smo na tragu njegovog nauka donijeli sopstvene zaključke. Za cjelovitiju sliku potrebno je više tinte i hartije. Također, dodavali smo i neke sopstvene uvode i zaključke koji se oslanjaju na misao muftije Zukorlića.

Allah Uzvišeni stvorio je ljude da Ga iskreno obožavaju i da Mu ništa i nikoga ravnim ne smatraju. On Jedini zaslužuje da Mu se robuje i apsolutno pokorava i samo On ima najljepša imena i savršena svojstva. Islam je, u širem smislu značenja, vjera svih poslanika, od prvog čovjeka Adema, preko Nuha i Ibrahima, do Musaa i Isaa, te ostalih vjerovjesnika i poslanika, alejhimus-selam, zapečaćen poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Sva hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Vladaru Arša uzvišenog, i neka su najljepši i najpotpuniji salavati i selami na Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve vjernike i vjernice koji ga slijede na putu istine do Sudnjega dana. Allahumme amin!

Draga braćo, poštovani vjernici! Uzvišeni Allah nagrađuje nas mnogostruko za svako naše dobro djelo i toga treba da budemo svjesni u svakom trenutku. Uzvišeni kaže: "Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekara, 261)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svako novorođenče rađa se u fitri -- prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što domaće životinje rađaju mladunčad bez ikakvih mahana, i pitam vas, ima li među njima onih koji nemaju ušiju?" Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Učite ako hoćete: 'Allahova vjera u kojoj je stvorio sve ljude! Nema izmjene u Allahovom stvaranju!' (Er-Rum, 30)."

Objava Kur'ana arabljanskom narodu bila je glavni povod da oni počnu pisati i zapisivati. Ovaj narod, koji je bio daleko poznat po pamćenju, stoljećima unazad radije je birao da pamti svoju historiju nego da je zapisuje, što je postalo prepoznatljiva karakteristika tog naroda. Ta osobina ostala je dominantna i u periodu ranog islama sve dok se broj učača koji su Kur'an znali napamet nije počeo primjetno smanjivati, ili zbog toga što su se razišli po novoosvojenim područjima ili zbog toga što su preselili na bolji svijet. Nove okolnosti navele su halifu Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, a zatim i halifu Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da izvrše kodifikaciju i umnožavanje Mushafa kako bi njegove primjerke poslali u nekoliko gradova širom islamskog svijeta.

Allahu Uzvišenom zahvaljujemo na blagodatima kojima nas obasipa. Svjedočimo da nema boga osim Njega, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, alejhis-selam, Allahov rob i poslanik. Koga Allah na Pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga osim Njega na Pravi put ne može izvesti. Neka su salavat i selam na Allahovog miljenika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe, i sve koji ih budu slijedili do Sudnjega dana.

Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: 'Vratite se!' -- vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite." (En-Nur, 27--28)

Neosporno je da su Bošnjaci, iako mali narod, ostavili trajni trag i dali doprinos ostvarenju muslimanskih interesa čije se refleksije osjete i danas. Međutim, da li je to prepričana priča, da li narod koji sačinjava svega 0,1 % muslimanske zajednice ima danas ikakav značaj i ulogu!?

Bez obzira na činjenicu da je došlo do ukidanja hilafeta i da muslimani više ne žive u jednoj državi, ipak je vjersko, duhovno jedinstvo muslimana opstalo i koncept ummeta – zajedice muslimana vidan je i danas. Upravo onako kako je Nu’man b. Bešir prenio od našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vjernici su u međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti poput jednog tijela: kada jedan njegov organ oboli, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže sa nesanicom i groznicom.” (Muttefekun alejhi: Buhari, 6011, i Muslim, 2586)

Ovim hadisom opisana je povezanost muslimana bez obzira na različitost rasa, nacija ili država u kojima živimo. Kada su napadnuti muslimani Bosne, cijeli je ummet imao groznicu.

Sva hvala i zahvala pripadaju jedino Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom. Samo Njega hvalimo i Njega obožavamo, Njemu dove upućujemo i od Njega pomoć i oprost molimo. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, dželle šanuhu, i da nema božanstva koje zaslužuje da bude obožavano mimo Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov posljednji poslanik.

Koga Allah uputi na Pravi put, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah Svojom mudrošću u zabludi ostavi, niko mu ne može na Pravi put ukazati. Salavate i selame donosimo na našega poslanika Muhammeda, na njegovu časnu i čistu porodicu, na njegove plemenite ashabe i sve pravovjerne Allahove robove, koji se druže u ime Allaha, Jednog i Jedinog.

Draga i poštovana braćo, uvaženi džemate, danas ćemo nešto kazati na temu prijateljstva u islamu.

Naš životni put na ovom prolaznom dunjaluku umnogome zavisi od toga ko su naši prijatelji i drugovi, ko nas okružuje i s kim provodimo vrijeme. Kao našem uzoru, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mi se za svaku temu i za svaki životni problem vraćamo na njegov životopis, odnosno na njegovu siru, kako se on ponašao i kako je on radio u datim situacijama. Tako ćemo vidjeti, ako čitamo historijat ili život posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dolazi prva objava ili kada postaje Božiji poslanik, on se, nakon Hatidže – svoje supruge, radijallahu anha, prvo obraća svom bliskom prijatelju iz reda muškaraca, svom prijatelju i nerazdvojnom drugu Ebu Bekru, radijallahu anhu, i onda zajedno s njim kreće u postepeno širenje misije islama i pridobijanje svojih prijatelja, istomišljenika, koji su nakon toga prihvatili islam. Taj prijatelj na kojeg se Božiji Poslanik, alejhis-selam, oslonio nakon Allaha, dželle šanuhu, bio je Ebu Bekr, radijallahu anhu. Božiji Poslanik, alejhis-selam, znao je da je on stvarni i istinski prijatelj i zato se njemu prvom obratio, i on je bez pogovora, istovremeno, prihvatio istinu i time postao musliman. Bez zapitkivanja i bez pokazivanja rezerve, i bez sumnje da mu se nešto pričinilo, bez traženja vremena da razmisli, ili tome slično. I taj Ebu Bekr bio je uzrokom da i mnogi drugi ashabi prihvate islam, a među njima su najpoznatiji Osman, Talha b. Ubejdullah, Zubejr b. Avvam, Abdurrahman b. Avf i Sa’d b. Ebu Vekkas, i svi su oni obradovani Džennetom, oni su od deseterice kojima je još za života, preko Allahovog Poslanika, alejhis-selam, Allah obećao da su stanovnici Dženneta, i oni se nazivaju ašare mubeššerun, odnosno deseterica obradovanih Džennetom još za života.

Veoma je nezahvalno u pozitivnom svjetlu govoriti o narodu kojem pripadaš, pa ćemo to prepustiti drugima.

Vakuf je imenica arapskog porijekla koja je izvedena iz glagola vekafe – jekifu što znači zaustaviti se. Vakuf predstavlja ostavljanje određenog dijela imetka u dobrotvorne svrhe zarad Božijeg zadovoljstva. Imam Ebu Hanifa definirao je vakuf kao “izuzimanje imovine iz prometa od strane vakifa i usmjeravanje njenog prihoda za dobročine namjene”. (Senad Ćeman, Vakufi i fondacije)

Mnogo je ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji podstiču na davanje imetka u ime Allaha. Kao podsticaj u pravcu ovakvog djelovanja navodi se ajet: “Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago. A šta god da dijelite, Allah to dobro zna” (Alu Imran, 92). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi, osim u tri slučaja: od trajne sadake, od znanja koje je ostavio pa se njime koriste ljudi, i od hairli djeteta koje za njega upućuje dovu.” (Muslim, br. 1631)

Stanovnici Balkana, a najvjerovatnije i Bosne, prve susrete sa muslimanima imali su na Siciliji, jer je u Palermu, za vrijeme dominacije muslimana, postojala četvrt koja je nosila naziv Harat Sagaliba, tj. Slavenska četvrt.

Među najstarijim svjedocima prisustva muslimana na našim prostorima jeste džamija Turhan Emin-bega u Ustikolini iz 1448–1449., što je četrnaest godina prije događaja u Jajcu, a džamija ukazuje na postojanje aktivnog vjerskog života na tom prostoru. Samo muslimansko mezarje u tom mjestu datira 10–20 godina prije izgradnje džamije. Također, najstariji muslimanski nišan iz Rogatice datira iz 1460. godine. Čak prva džamija u Sarajevu, koja je otvorena 1462. godine, nekoliko je godina prethodila padu Bosanskog kraljevstva.

Poštovani mu’mini, pripadnici ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i milleta Ibrahima, alejhis-selam!

U ovom kosmosu, počevši od naše Zemlje, postoje Allahovi suneni – zakonitosti, koji se ne mijenjaju do Sudnjega dana. Smjena dana i noći, godišnja doba, gravitacija, izvođenje mrtvog iz živog i živog iz mrtvog, samo su neke od očiglednih zakonitosti kojih je svjestan svaki pojedinac. Međutim, mnogo je ovakvih zakonitosti koje se odnose na čovjeka i njegov život, a kojih čovjek nije svjestan i često ih ne primjećuje.

“Dobro se dobrim vraća”, “ko posadi – požnjet će”,samo su neki od sunena koje je Tvorac ostavio da funkcioniraju u čovječanstvu od prvog do posljednjeg čovjeka.

Jedan od Allahovih zakona koji je na snazi do Sudnjeg dana jeste i pravilo navedeno u naslovu ove hutbe: “Ko ostavi nešto radi Allaha, Allah će mu nadoknaditi boljim od toga”. Svaki vjernik treba da ima ovo pravilo i ovaj Allahov princip na umu, jer se život svakog pojedinca svakodnevno prepliće sa izazovima u kojima se čovjek najčešće nađe pred izborom između Allahovog i ljudskog zadovoljstva, između Allahovih granica i svojih prohtjeva. Onog momenta kada čovjek dā prednost Allahovom zadovoljstvu nad svojim i tuđim, Allah će mu nadoknaditi boljim od onoga što je propustio, ne istim, niti slabijim, već uvijek boljim od onoga što je propustio, jer Allah obilato daje i ne škrtari.

Predmet istraživanja ekologije jesu međusobni odnosi živih bića unutar prirode, kao i utjecaj živih bića na prirodu i obrnuto. Jasno definiran status čovjekovog bivstvovanja na Zemlji, prihvatanja odgovornosti i dobivanja privilegije korištenja prirodnih resursa očitovani su kroz brojne ajete i hadise. U ovom tekstu predstavit ćemo četrdeset hadisa koji govore o ekološkim pitanjima. Prvi hadis odnosi se na najvažniji element u čovjekovom životu – iman, odnosno vjerovanje u Uzvišenog Allaha. I kao jedan od ogranaka vjerovanja u Allaha spomenuto je uklanjanje prepreka s puta, što znači da mi svoje vjerovanje u Allaha potvrđujemo i održavanjem čiste naše okoline. Naredna četiri hadisa, također govore o dimenzijama uklanjanja neprijatnosti s puta, zatim smo naveli četiri hadisa (od šestog do devetog) koja govore o prirodi, vodi, okolišu i njihovom zajedničkom korištenju. Deseti i jedanaesti hadis govore o sađenju sadnica. Naredna četiri hadisa govore o zagađivanju i pretjeranom iskorištavanju prirodnih dobara. Šesnaesti i sedamnaesti hadis govore o obrađivanju zemljišta. Naredna tri hadisa govore o posebnom statusu Meke i Medine, što predstavlja odličan koncept za osnivanje nacionalnih parkova i zaštitu biodiverziteta.

Na početku bih htio naglasiti da ovo nije nikakva fetva, niti lični stav, kao što nije odgovor bilo kojem pojedincu ili ustanovi, koji su zauzeli određen stav o pitanju koje ovdje tretiramo, već samo pregled klasičnih djela hanefijske pravne škole i poglavlja u kojem su naši klasici velikani govorili o ovom pitanju.

Cilj ovoga teksta jeste da ukaže na to kako je “iskušenje” slušanja pjesama bez muzike i onih koje se izvode uz pratnju muzičkih instrumenata, kao što je sam imam Ebu Hanifa, rahimehullah, isto nazvao ovim terminom, koje se u današnje vrijeme predstavlja kao općeprihvaćena praksa, tradicija i pomoćno sredstvo u pozivanju Allahovoj vjeri. U vremenu kada nas sa svih strana okružuju razna iskušenja, kada ni naši domovi nisu ostali pošteđeni, kada se plašimo za sebe, za svoje porodice i kada se svim snagama borimo da budemo dostojni nosioci žeravice vjere, upravo u ovakvom vremenu nameću se neki stavovi koji dovode u pitanje zabranjenost muzike i muzičkih instrumenata, koji su zabranjenim okarakterisani jasnim šerijatskim tekstovima, što je detaljno pojašnjeno u pravnim djelima hanefijskih, a i svih ostalih klasičnih i savremenih pravnika, stoga upotrebu muzičkih instrumenata i slušanje muzike treba zabranjivati samim šerijatskim intencijama i pravilom preventive.

Zaštita čovjekovog života jedna je od osnovnih intencija šerijata koju treba zaštiti sa svih aspekata. Međutim, čovjekov život, kao i njegovo zdravlje, već odavno su narušeni, urušavanjem njegovog mjesta boravka (planete Zemlje), njegovog izvora prehranjivanja – biljnog i životinjskog svijeta i mentalnim vrbovanjem da što više konzumira različite proizvode. Smatram da se u govoru o halalu i haramu, šerijatskim propisima u vidu obaveza i sankcija, pitanje prirode i zaštite biljnog i životinjskog svijeta treba uvrstiti uz ostale propise. Osnovna, egzistencijalna potreba svakog čovjeka jeste hrana. Nažalost, neke zajednice, plemena i do dan-danas suočavaju se sa nestašicom hranjivih materija, dok se na drugim mjestima baci toliko hrane da bi se te zajednice moglo komotno prehraniti. Nepravilno korištenje biljnog i životinjskog svijeta dovodi do neravnomjerne raspodjele hrane na nivou čovječanstva, do trošenja drugih prirodnih resursa (naročito vode) kako bi se proizvela neka sekundarna vrsta hrane, do upotrebe biljnih i životinjskih dijelova kako bi se napravila neka vrsta hrane, odjeće, obuće ili kozmetike koji nisu uopće potrebni, do miješanja hemikalija u izvornu biljku radi poboljšanja njenog izgleda i slično. Još nismo svjesni kakve nas sve posljedice čekaju sa enormnim eksploatiranjem i uništavanjem biljnog i životinjskog svijeta.

Čovjek je sa određenom svrhom poslan da živi na planeti Zemlji, koja je uređena po Božijem određenju, pogodna za život, a njeni ukrasi dopušteni za korištenje. Allah je na Zemlji stvorio savršene uvjete za život. Sunce je dovoljno udaljeno od Zemlje da se ona ne sledi i na dovoljnoj je udaljenosti da se na Zemlji sve ne sprži. Planine su savršeno postavljene kako bi održavale ravnotežu, rijeke prostrane kako bi zadovoljile potrebe stanovništva i sve ostalo što plovi u ovom savršeno stvorenom kosmosu. Na Zemlji se nalaze tri životne sredine: kopnena, vodena i zračna. Na kopnu čovjek živi i obavlja svoje svakodnevne aktivnosti, hrani se plodovima koje ubire iz zemlje, vodom se napaja, zalijeva usjeve, kreće se i lovi morske plodove, a zrak udiše i preko njega prevaljuje velike udaljenosti.

Ekološki tefsir, najjednostavnije rečeno, podrazumijeva komentiranje onih ajeta koji direktno ili indirektno govore o ekologiji, prirodi i svemu onome što je za nju vezano. Ukratko ćemo usporediti neke od klasičnih i savremenih komentatora Kur’ana koji se dotiču ove tematike. Bez tradicionalne podloge tumačenja Kur’ana, koja je prvotno sadržana u njemu samom (metoda kojom jedan ajet tumači drugi), hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mišljenja ashaba, tabiina i velikih mufesira, poput Taberija, Ibn Kesira, Kurtubija i drugih, veoma je rizično tumačiti Kur’an. Oni su osnova na koju se vraćaju svi ozbiljni komentatori Kur’ana. Pod savremenom hermeneutikom Kur’ana podrazumijevamo period od nekoliko zadnjih stoljeća, a kao jedan vid orijentira možemo uzeti početak industralizacije koji se desio u osamnaestom stoljeću i napravio veliki zaokret u daljnjem mišljenju i promišljanju cijelog svijeta. Glavna odrednica zbog kojih se ovi tefsiri razlikuju su društveno-historijske okolnosti. U tradicionalnom dobu vladala je teocentrična slika svijeta (u čitavom svijetu, ne samo kod muslimana), dok su savremeni mufesiri pod izazovom modernosti i postmodernosti primorani da odgovaraju na planetarne izazove, među kojim su najvažnija bioetička pitanja.

Brojni reformatorski prijedlozi nuđeni su u toku posljednjih decenija, a mnogi duhovni doktori pokušavali su pronaći patentni lijek za bolesno tijelo islama. Ali, sve dosad bilo je uzaludno zbog toga što su svi ti pametni doktori – barem oni koji danas slušaju – stalno zaboravljali propisati skupa sa svojim lijekovima, tonicima, eliksirima, prirodnu dijetu na kojoj se temeljio rani razvoj pacijenta. Ta dijeta, jedina koju tijelo islama, zdravo ili bolesno, može pozitivno prihvatiti i asimilirati, jeste sunnet našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Sunnet je ključ za razumijevanje islamskog uspona prije više od trinaest stoljeća; a zašto to ne bi bio ključ za razumijevanje naše sadašnje degeneracije? Pridržavanje sunneta sinonim je za islamsko postojanje i progres. Zanemarivanje sunneta je sinonim za rastakanje i propadanje islama. Sunnet je željezna okosnica Kuće islama; a ako uklonite okosnicu neke građevine, zar možete biti iznenađeni ako se ona sruši kao kula od karata? Ta jednostavna istina, koju su skoro jednodušno prihvatali svi učeni ljudi u islamskoj povijesti je, kao što dobro znamo, danas vrlo nepopularna iz razloga povezanih sa stalno rastućim utjecajem zapadne civilizacije. Ali, to je ipak istina koja nas može spasiti od haosa i sramote našeg sadašnjeg propadanja.

Jedno od najtežih psiholoških stanja koja čovjek može doživjeti jeste razočarenje i gledanje sopstvene propasti. I ovo stanje nikako ne dolazi odjednom ni slučajno, ni bez velikog razloga, već uvijek kao posljedica ljudskog djelovanja. A šta bi to moglo dovesti čovjeka u ovakvo stanje, stanje razočarenja i propasti? Uzvišeni je u Svojoj Knjizi to spomenuo u četiri ajeta:

“I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija nastradao” (Ibrahim, 15);

“‘Teško vama!’, reče im Musa. ‘Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!’” (Ta-ha, 61);

“Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, a onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti” (Ta-ha, 111);

“...a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Eš-Šems, 10).

U prethodnom broju časopisa objavljen je tekst “Uvod u ekologiju sa aspekta islama” u kojem je obrađena definicija, značaj i razvoj ekologije. Ovim tekstom povezat ćemo ekološku misao sa islamskim vjerovanjem (tevhidom). Prva i temeljna postavka sa kojom počinjemo jeste da je Uzvišeni Allah jedino dostojan obožavanja i da je On sve stvorio. Gospodar je stvorio čovjeka i savršeno uređeni kosmos koji Mu je neprekidno u pokornosti. Za razliku od univerzuma, čovjeku je data sloboda volje, a samim tim i odgovornost za učinjena djela. Allah mu je potčinio sve što je na nebesima i Zemlji i dao mu zadaću – da samo Njega obožava i da ne krši prirodne zakone koje je Uzvišeni postavio u univerzumu. Ako ih zbog svoje pohlepe bude prekoračivao i činio grijehe, poremet će taj sklad i izazvati Allahovu kaznu.

Uzvišeni Allah kaže: “...i strpljivo podnosi ono što te zadesi...” (Lukman, 17), to jest budi strpljiv na iskušenjima koja ti Allah dâ i prihvati ih. Nemoj da budeš od onih koji će pogrešno reagovati, nego znaj da je to od Allaha i da u tome ima neka mudrost i neko dobro za tebe. Ima nešto što mi obični smrtnici ne znamo, šta je Allah time htio.

Cjelokupno učenje islama koje je zasnovano na Objavi i prožima sve sfere čovjekovog života, stojeći pred savremenim izazovima, treba da ponudi intelektualnu paradigmu i osvijesti praktičnu svijest muslimana. Jedan od izazova s kojima se susreće savremeni svijet, a koji svoje uzroke i korijene ima daleko dublje jeste pitanje ekološke krize. Onog trenutka kada su vodeće sile prešle na antropomorfističko gledište svijeta, odnosno da je čovjek u središtu svega, tada se na prirodu počelo gledati kao na izrabljivačku robu, koja služi jedino i eksplicite da zadovolji sve čovjekove pohote.

Pitanje ekologije od krucijalne je važnosti i ima sponu sa znanošću, religijom, moralom, filozofijom i drugim znanostima, i ovo je jedno od pitanja čija razrada od strane islamskih pravnika i mislilaca može ponuditi kvalitetan odgovor, pridonijeti cjelokupnom razvoju civilizacijskog toka i zauzeti lidersku poziciju u svijetu. To sve treba biti prožeto visokim stepenom pobožnosti i na takav način treba pristupiti rješavanju ekoloških problema.

Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Milostivom, Gospodaru svih svjetova, i neka su salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika, miljenika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, na sve ashabe, i na sve one koji ga slijede do Dana sudnjega.

Draga braćo i cijenjene sestre, Allaha dragoga zasvagda na umu imajmo i klonimo se onoga što nam On zabranjuje! U tome je, doista, dobro za nas. A On, Uzvišeni Allah, između ostalih zabrana, spomenuo je i ovu kada je kazao: “I klonite se bluda (nemorala) i javnog i tajnog!” (El-En’am, 54)

Očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta u vremenu opće globalizacije i raznih programa asimilacije, postaje iz dana u dan sve veći izazov za Bošnjake. Ovaj izazov je puno veći u mjestima gdje su Bošnjaci etnička manjina, a još kada žive daleko od svoje domovine, u zemlji gdje se govori neki drugi jezik, gaje neke druge vrijednosti i norme, identitet i kultura, onda ta opasnost za gubljenje vlastitog identiteta i asimilaciju postaje puno veća. Upravo je ovakav slučaj sa Bošnjacima u Holandiji.

Inspiraciju za serijal ovih članaka nalazim u nekom vidu krajiškog inata i odbrane bošnjaštva od “kulturnih” konstantnih napada na našu kulturu, tradiciju, jezik, vjeru i državu.

Sve navedeno samo je dio problematike koja se ogleda u komšijsko-susjedskim represijama i osporavanju činjenica koje se tiču našega naroda. Upravo ta “pisana riječ odbrane”, po mom mišljenju, prirodna je za časopis El-Asr jer je jedan od rijetkih koji stoji iza svega što je bošnjačko, a kvalitetno i ponosito. U ovim vremenima lahko se prodati i zbog toga je spomenuti časopis moj odabir jer ima svoje Ja.

Prisustvovanje islamskim seminarima jedan je od načina učenja i usavršavanja znanja o vjeri, stoga džemat “Hidžra” svake godine organizira nekoliko islamskih seminara na kojima razni predavači govore o islamu, islamskim vrijednostima i aktuelnim temama, što je jedinstvena prilika da se prisutni podsjete na ono što znaju, ali i da usvoje mnoštvo novih informacija. Prisustvom na ovakvim seminarima, učesnici, također, šire lepezu iskustava koje razmjenjuju sa predavačima i drugim učesnicima. Pored naučnog, ovi islamski seminari imaju i veliki odgojni karakter. Zajedničko stjecanje znanja, zajednički namazi, zajednički obroci i druženja pomažu učesnicima da osjete ljepotu džemata i zajednice. Na ovaj način jačamo i svoj vjerski identitet. Ovo je također potvrđeno i 13. i 14. januara ove godine u holandskom gradu Eindhovenu na seminaru u Islamskom centru “Waqf”. U organizaciji džemata “Hidžra” uspješno je održan dvodnevni evropski seminar na temu “Putevi uspjeha”. Džemat “Hidžra” je i ovoga puta ponudio interesantnu temu o kojoj su govorili vrsni predavači.

Ja sam djevojka porijeklom iz Kolumbije. Rođena sam 1992. godine u katoličkoj porodici. Moji roditelji razveli su se kad sam imala devet godina. U mladosti sam išla na časove Biblije i u crkvu. Kad sam imala trinaest godina, odlučila sam da više ne idem u crkvu. Razlog za to jeste to što me moja majka uvijek vodila u Kolumbijansku crkvu i u određenom momentu krenula je u neku drugu crkvu gdje je većina bila dominikanskog porijekla. Tu promjenu nikad nisam shvatila, i u određenom momentu više nisam htjela tamo ići jer su se ljudi ponašali histerično, plakali su i vikali. Ubrzo se više nisam osjećala ugodno, osjećala sam strah od tog ambijenta. 

Vrijednost udjeljivanja

Nije tajna da mnogi nemuslimani izučavaju islam i njegove nauke. Često se takvi nazivaju “orijentalistima”. Svi oni nemaju iste namjere: neki od njih imaju loše namjere, žele da naude islamu i o njemu šire negativnu sliku, tumačeći i plasirajući određena pitanja na pogrešan i nepravedan način. Neki su čak pustili svoju maštu u izmišljanju laži o islamu, pa bez imalo stida i obraza šire laži kompromitirajući tako naziv i poziciju istražitelja i učenjaka. Međutim, ima i onih koji imaju namjeru da objektivno izučavaju ovu vjeru. Kad bismo rekli da su svi orijentalisti zlih namjera, bili bismo nepravedni, jer redovno se pojavljuju orijentalisti koji objektivno pričaju o islamu, a neki su od njih čak mnogo puta pohvalili našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Malajski prolaz je i u srednjem vijeku bio važan za trgovinu. Trgovci muslimani dominirali su međunarodnom trgovinom u Arapskom moru, Bengalskom zaljevu i Istočnom kineskom moru. Zajednička vjera, visok stepen povjerljivosti u poslu i univerzalni šerijatski zakoni trgovine omogućili su muslimanima da uspostave trgovačku mrežu koja povezuje obale Istočne Afrike, juga Arabijskog poluotoka, Perzijskog zaljeva i Malabara, sa ostrvima Indonezije i južne obale Kine. Već u ranom 8. stoljeću postojao je muslimanski trgovački centar u Kantonu. Obala Malajskog poluostrva bila je kosmopolitanska gdje su trgovci iz Malabara, Arabije i Afrike živjeli i dolazili u kontakt sa autohtonim malajskim narodom i Kinezima. Malajsko poluostrvo puno je prirodnih resorsa.

Siromaštvo, nezaposlenost, dugotrajni međuplemenski ratovi, širenje AIDS-a i mnogi drugi problemi obilježili su život na ovim prostorima, pa svaki rad i zalaganje nailazi na velike poteškoće. Jedan od najvećih problema muslimana Ugande jeste nedostatak sredstava za obrazovanje. Najveći broj zdravstvenih i tehničkih fakulteta su u privatnom vlasništvu sa visokim cijenama školarine što ih čini nedostupnim siromašnoj omladini. Većina fabrika je u vlasništvu kršćana i njihova vrata su uglavnom zatvorena za nekršćane te muslimanska radna snaga ostaje bez prilike za posao. Pored toga, i ona nekolicina muslimana koja u takvom sistemu uspijeva da stekne visoko obrazovanje nema priliku da dobije odgovarajući položaj i zaposlenje, dok rad kršćanskih misionara, pomognut od strane države, onemogućava pristup daijama pojedinim siromašnim mjestima kako istina ne bi došla do tih ljudi. Bježeći pred vladinom represijom, veliki broj muslimana iselio se u zemlje islamskog svijeta.

Slika o islamu kao nasilničkoj vjeri promijenila se u sliku vjere pune ljubavi, mira i zadovoljstva. Počela sam se kajati za mnoge stvari u svom životu. Kajala sam se zbog svog odijevanja. Neislamski odjevena privlačila sam pažnju na svoje tijelo, a ne na sebe kao osobu. Htjela sam da prestanem da jedem svinjsko meso i, elhamdulillah, uspjela sam. Od tog trenutka bila sam sigurna da želim postati muslimanka. Moj tadašnji dječko vratio se iz Maroka sa odmora. Kad je vidio da se privikavam i da sve češće nosim mahramu, naljutio se na mene. To mu se uopće nije sviđalo, mislio je da je to nešto za kasnije, kad budemo u braku. Ja se nisam slagala s njim, jer sam mislila da moram što brže da počnem, jer možda sljedeći dan neću biti više živa. Primijetila sam da mi dječko ne pomaže u svemu ovome. On mi je zapravo odmagao, udaljavao me od mog puta, od vjere. Probala sam da održim vezu još neko vrijeme, ali sam vidjela da mi to samo smeta u donošenju moje odluke. A odluka koju sam htjela da donesem je ozbiljna i znala sam da će mi promijeniti cijeli život. Tako sam odlučila da prekinem svaki kontakt s njim.

Jedan od problema ove zajednice je nedostatak stručnog kadra. Kaže Kaled Takijud-Din, imam jedog od mesdžida u Sao Paulu: ” Iako je 120 džamija u Brazilu, imamo samo 40 imama i samo je nekoliko od njih završilo Šerijatske škole, a ostatak su samo imami u praksi.” U zemljama gdje su muslimani manjina, kao što je Brazil, ne postoji jedinstvena institucija tako da je svaka džamija neovisna u svojiim aktivnostima. U Brazilu djeluje 60 islamskih organizacija. Dok su neke od njih odjeli velikih svjetskih organizacija, većina predstavlja lokalna udruženja više fokusirana na etnički identitet što uzrokuje podijeljenost, ponekad i razdor, a svakako i izostanak zajedničkog djelovanja. Međuetnička različitost nadjačava inicijativu za ujedinjenje tako da ne postoji jedno tijelo koje predstavlja Islam u Brazilu, a da je priznato od svih muslimana. Nakon 11. septembra mnogi Brazilci žele se upoznati s Islamom i osnovama njegovog učenja.

Učenjaci hanefijskog i šafijskog mezheba smatraju da je štavljenje sredstvo za čišćenje kože strvina, svejedno bilo to životinje čije se meso jede ili one čije se ne jede, pa tako kod njih štavljenjem postaju čiste kože svih životinja strvina osim kože svinje jer je ona sama po sebi nečista, i kože čovjeka jer je on posebno odlikovan nad ostalim stvorenjima. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: "Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali" (Prijevod značenja, El-Isra', 70.) A šafije također izuzimaju kožu psa. Oficijelni mezheb malikija i hanabila je da koža strvine ne postaje čista štavljenjem, s tim da hanabile dozvoljavaju upotrebu tih koža nakon štavljenja za sve stvari osim za tekućine, a malikije dozvoljavaju nakon štavljenja upotrebu kože i za tečne i za suhe stvari. Iz ovog svi izuzimaju svinjsku kožu. Mezheb zahirija i Ibn Hazma je da se štavljenjem čiste kože strvina svih životinja, pa čak i svinje, psa i divljih zvijeri...