Početna

Mudrost u pozivanju ljudi u islam

Mudrost nije definisana objavom, u Kur'anu i sunnetu, već su islamski učenjaci, prema svome znanju i razumijevanju objave, definisali mudrost, što znači da je mudrost moguće definisati i poimati na više ispravnih načina, ali i različito primjenjivati u stvarnosti.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, definisao je mudrost kao "činjenje odgovarajućeg djela na odgovarajući način u odgovarajuće vrijeme". (Medaridžus-salikin)

Vrlo je realno postaviti pitanje: Koje je to odgovarajuće djelo, način i vrijeme, odnosno, da li je moguće da se desi različita procjena u pogledu "odgovarajućeg" i njegovo tumačenje i primjena u stvarnosti? Vjerovatno će se ljudi razići u pogledu tumačenja "odgovarajućeg" i primjene mudrosti na različite načine u jednom pitanju ili situaciji.

Poznati komentator Kur'ana Taberi, Allah mu se smilovao, naveo je sljedeća tumačenja mudrosti: plemeniti Kur'an i njegovo razumijevanje, ispravnost u govoru i postupcima, šerijatsko znanje, razumijevanje vjere, strah od Allaha, poslanstvo, a potom je od navedenog izdvojio ispravnost u govoru i postupcima, i dodao da to tumačenje obuhvata sva ostala spomenuta tumačenja. (Tefsiru Taberi)

Poznati komentator Kur'ana Seadi, Allah mu se smilovao, rekao je za mudrost da je to korisno šerijatsko znanje, dobra djela, spoznaja suštine šerijata i njegovih propisa. (Tefsiru Seadi)

"Pozivaj na put Gospodara svoga s mudrošću, tj. svakog shodno njegovom stanju i razumijevanju, i njegovom prihvatanju propisa islama i pokornosti Allahu. Mudrost se ogleda u tome da se znanjem pozivanja u islam, a ne neznanjem, počevši od najvažnijeg, a zatim važnijeg, i onog najbližeg razumu i razumijevanju, i sa svim onim što će njegovo prihvatanje biti najpotpunije, i sa ljubaznošću i blagošću. Ukoliko se tako ne odazove, pribjegava se pozivu utemeljenim na najboljem savjetu, naredbi i zabrani u islamu, koji je povezan s podsticanjem i zastrašivanjem." (Tefsiru Seadi)

Mudrost -- božanski dar

Mudrost je neizmjerni božanski dar i ogromna blagodat. Kome Uzvišeni Allah podari mudrost, zaista mu je podario mnogo dobro. Iako je mudrost u osnovi božanski dar, moguće ju je postići šerijatskim znanjem i svakodnevnim postupanjem shodno mudrosti. Uzvišeni Allah kaže: "On daruje znanje (mudrost) onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano -- darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni." (El-Bekara, 29)

"Uzvišeni Allah daje ispravnost u govoru i postupcima onome kome hoće od Svojih robova. A onome kome podari tu blagodat, podario mu je mnogo dobra, ali to će shvatiti i iskoristiti oni koji su prosvijećeni Allahovim svjetlom, razumom i koji su obdareni uputom." (Tefsiru Mujjeser)

"...darovan je blagom neizmjernim...", da li postoji veće dobro (blago) od dobra u kojem je sreća dunjaluka i ahireta i spas od nesreće na njima. (Tefsiru Seadi)

"...darovan je blagom neizmjernim...", sakupljeno mu je svako dobro dunjaluka i ahireta. (Tefsiru Alusi)

Mudrost je blagodat na kojoj je dozvoljeno zavidjeti: "Nikome nije dopušteno zavidjeti osim dvojici: čovjeku kojem je Allah dao imetak pa ga on troši na Njegovom putu, i čovjeku kome je Allah dao mudrost (znanje), pa on na osnovu toga sudi i druge tome poučava." (Buhari)

Ne talasaj

Riječi "ne talasaj" koriste se ponajviše u negativnom kontekstu kada se drugi ljudi žele optužiti za kukavičluk i popuštanje u vjeri, za dodvoravanje nevjernicima i novotarima i za zadovoljstvo postojećim lošim vjerskim stanjem.

Međutim, ako želimo biti pravedni, treba da kažemo da su riječi "ne talasaj" načelo u islamu. I zasigurno ne treba talasati tako gdje nema potrebe za talasanjem ili kada će u slučaju talasanja šteta biti veća od koristi. Uzvišeni Allah naređuje mu'minima da ne vrijeđaju lažna božanstva (odnosno da "ne talasaju") ako će to biti povod vrijeđanja Allaha: "Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili." (El-En'am, 108)

"Uzvišeni Allah rekao je Svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji vjeruju u njegovu poslanicu, da ne vrijeđaju božanstva i idole koje mušrici obožavaju mimo Allaha, pa da i oni vrijeđaju Allaha i da iz neznanja prelaze granice u vrijeđanju.'" (Tefsiru Taberi)

Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio Meku, na Kabi su bila jedna vrata podignuta od zemlje i Hidžr (dio Kabe) koji nije bio u sklopu građevine. U vrijeme gradnje Kabe, zbog nedostatka potrebnog halal imetka, Kurejšije su izostavili taj dio. Nakon osvajanja Meke, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aiši, Allah njome bio zadovoljan: "Da oni donedavno nisu bili pagani i da se ne bojim da će to osuditi svojim srcima, ja bih taj zid (Hidžr) ugradio u Kabu i vrata bih spustio do zemlje." (Buhari) U verziji koju bilježi imam Muslim nalazi se dodatak: "... i napravio bih dvoja vrata", tj. ulaz i izlaz.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije preuredio Kabu kako je izgledala u vrijeme Ibrahima, alejhis-selam, iz bojazni da će to predstavljati smutnju i iskušenje novim muslimanima. Da li je to mudrost? Također, u ovom trenutku Kaba se nalazi u istom obiku kao u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako joj je mijenjan izgled u prošlosti. Da li je mudrost da se vrati u prvobitni izgled?

Mudrovanje i dava mudrovanja

Riječi mudrovanje i dava mudrovanja koriste se u negativnom kontekstu i to kada se drugi žele optužiti za zloupotrebu mudrosti u pozivanju ljudi u islam, odnosno, kada se želi reći da pod plaštem mudrosti ostvaruju svoje lične interese na račun vjere ili pak da svoj kukavičluk skrivaju pozivajući se na mudrost.

Dava je u potpunosti izgrađena na mudrosti i to je božanski imperativ. Uzvišeni Allah naredio je Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu." (El-Nahl, 129)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj cjelokupnoj poslaničkoj misiji primjenjivao je mudrost: njegova poslanička prsa bila su ispunjena imanom i mudrošću. Na svoja poslanička prsa privio je Ibn Abbasa, Allah bio njime zadovoljan, i zamolio uzvišenog Allaha da ga poduči mudrosti, pa je Ibn Abbas najbolje od svih ashaba znao tefsir -- tumačenje Kur'ana.

Ljudi se razlikuju u poimanju mudrosti i njene primjene u stvarnosti. Možda određena osoba nešto smatra mudrošću, a neko drugi to isto ne smatra mudrošću. Moguća je razlika u procjeni, s tim da kritika ili savjet u pogledu primjene mudrosti ima svoju formu.

Stepenovanje mudrosti

Izraz mudrost ne podrazumijeva nužno blagost. Naprotiv, mudrost u određenim okolnostima može biti i strogoća. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u duhu mudrosti nije ukorio pustinjaka koji je izvršio malu nuždu u mesdžidu. Međutim, strgao je zlatni prsten muškarcu s ruke također u duhu mudrosti. Prema tome, može se reći da su oblici mudrosti: blagost, lijep savjet, rasprava na najljepši način i strogoća.

Uvažavanje različitosti

Jedan od temelja mudrosti je uvažavanje različitosti stanja ljudi. To znači da se mudrošću ne smatra korištenje iste metode u odnosu prema odrasloj i malodobnoj osobi, prema muškarcu i ženi, učenom i manje obrazovanom, predvodnicima i običnim građanima, smirenoj osobi i osobi u srdžbi: "Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio" (Ibrahim, 4).

Poslaničko objašnjenje objave i dostavljanje poslanice ljudima bit će uveliko lakše ukoliko se nauči jezik naroda kojem se objašnjava i to predstavlja efikasno sredstvo za djelovanje na temeljima mudrosti.

Tekst Mudrost u pozivanju ljudi u islam je objavljen u broju 123, 2. decembar 2024. - 01. džumadel-uhra 1446. AH, Permalink

Pročitaj sljedeći

Nije sve kao što izgleda

Povezano

Akida Broj 63
Izdvojeno

Hidžra – riznica vrijednih pouka i mudrosti

Allah, subhanehu ve te‘ala, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Knjigom u koju nema nimalo sumnje, s Knjigom koja upućuje na Pravi put, s Knjigom kojoj je laž strana, ne može joj prići ni sa jedne strane, s Knjigom u kojoj se nalazi odgovor za sve životne probleme i ništa u Kur’anu nije izostavljeno, sve je pojašnjeno! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od prvog dana maksimalno je nastojao da dostavi poslanicu do koga god je mogao. Taj je poziv jedno vrijeme bio skriven, pa mu Kurejšije nisu pridavale nikakav značaj. Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo s javnim pozivom u obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, Kurejšije su se probudile. Počeli su se suprotstavljati pozivu u novu vjeru. Počeli su zlostavljati vjernike kako bi ih vratili u tmine višeboštva i kako bi druge upoznali šta ih čeka ako se odazovu pozivu u novu vjeru. Među muslimanima bilo je onih koji su potjecali iz bogatih, imućnih, jakih porodica koje su ih štitile od svakog nasilja, iako su i same te porodice ostajale u vjeri svojih predaka; međutim, bilo je i nejakih muslimana, siromaha i nemoćnih, koji nisu imali nikoga da ih zaštiti od nevjerničkih zlostavljanja. I upravo prema njima mušrici su ponajviše pružali svoje ruke i u nasilju prema njima prelazili svaku granicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je vidio kakva iskušenja i nedaće doživljavaju njegovi drugovi, znajući da im ne može pomoći, dozvolio im je da se isele, da učine hidžru prvo u Abesiniju, a zatim u Medinu, gdje im se i on sam kasnije priključio. Onaj koji promatra hidžru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uočit će vrijedne mudrosti, pouke i koristi kako za pojedinca, tako i za cjelokupni ummet.

Akida Broj 58

Stvaranje nevolja, patnje i boli, i mudrost u tome

Nijedan čovjek ne zna šta je u konačnici za njega istinsko dobro. Ponekad će čovjek žudjeti za nečim što će na koncu po njega biti loše ili će nešto prezirati da bi se na kraju to što prezire pokazalo za njega vrlo korisnim. Niko osim Uzvišenog Allaha ne zna kako će se određena stvar okončati i kakve će posljedice imati: dobre ili loše. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Allahova je odredba poklon vjerniku, pa makar se manifestirala kroz određenu zabranu. Ona je, u suštini, blagodat, bez obzira što izgleda kao patnja. Iskušenje koje Allah dadne čovjeku donosi mu zdravlje i pored toga što se čini da se radi o nevolji. Međutim, zbog čovjekovog neznanja, ograničenosti i nepravde prema samome sebi, on ništa od spomenutog, dakle, ni poklon, ni blagodat, ni zdravlje, ne smatra dobrim, jer on dobrim smatra samo ono s čime se naslađuje još na dunjaluku i ono što odgovara njegovoj duši, a u skladu je sa njegovim ovosvjetskim težnjama. Kada bi kojim slučajem bio upoznat sa konačnicom stvari, shvatio bi da se u određenoj zabrani krije blagodat i da je iskušenje milost, pa bi u nevoljama uživao više nego što uživa u blagostanju, u siromaštvu više nego u bogatstvu, te bi (Allahu) bio zahvalniji na oskudici nego na izobilju.”

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.