Iako je hadis izrečen u kontekstu udjeljivanja imetka, možemo ga sagledavati i u širem kontekstu.
Ovaj hadis postavlja temelj za davanje u svim područjima života: u vremenu koje posvećujemo drugima, u pomoći koju pružamo, u dobrovoljnom radu, u prenošenju znanja, ali i u pažnji i osjećajima koje poklanjamo drugima. Ljubav prema davanju očituje se u spremnosti da se s drugima dijeli i da se s njima iskreno saosjeća.
Davanje znači da čovjek svjesno i svojevoljno nastoji drugima donijeti korist, bilo neposredno ili posredno, ne očekujući zauzvrat nikakvu nadoknadu niti ličnu korist. To je temeljna vrijednost svakog društva koje počiva na saradnji.
Davanje se javlja u različitim oblicima, materijalnim i nematerijalnim, neposrednim i posrednim; i uvijek u sebi nosi svijest o odgovornosti prema drugima.
U knjizi Give and Take: A Revolutionary Approach to Success Adam Grant dijeli ljude na tri kategorije:
• Oni koji uzimaju. Ova vrsta ljudi više voli uzimati nego davati i nastoje da odnos ide u njihovu korist. Svijet posmatraju kao mjesto nadmetanja u kojem jači nadvladava slabijeg, pa smatraju da moraju biti bolji od drugih kako bi uspjeli. Usmjereni su prvenstveno na sebe.
• Oni koji daju. Radije daju nego što uzimaju i suprotnost su prvima. Pomažu drugima ne očekujući ništa zauzvrat i usmjereni su na druge.
• Umjereni. Ovu kategoriju čine oni ljudi koji nastoje održati ravnotežu između davanja i uzimanja. Kada pomažu drugima, vode računa o uzajamnosti, odnosno o pravednoj razmjeni dobra, po principu "ja tebi -- ti meni".
Neki misle da su oni koji daju naivni ili bez ambicije. Međutim, uspješni darivaoci ostvaruju svoje ciljeve jednako kao i oni koji uzimaju ili oni koji balansiraju između davanja i uzimanja, samo što to čine drugačijim putem.
I jedni i drugi mogu postići uspjeh, ali postoji posebna razlika: kada uspiju oni koji daju, uspjeh se širi i umnožava među ljudima oko njih; a kada uspiju oni koji uzimaju, uspjeh ostaje ograničen na jednu osobu. (Adam Grant, Give and Take: A Revolutionary Approach to Success)
Ako ovu podjelu sagledamo u kontekstu hadisa koji nam je inspiracija za temu, možemo reći da su oni koji daju zapravo "gornja ruka", dok su oni koji uzimaju "donja ruka", naročito stoga što se u drugoj predaji koju prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, eksplicitno navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Gornja ruka bolja je od donje ruke. Gornja ruka je ona koja daje, a donja ruka je ona koja traži." (Buhari, br. 1429; Muslim, br. 1033)
Musa, alejhis-selam, kao inspiracija za nesebično davanje
Jedan od lijepih primjera nesebičnog davanja jeste kazivanje o Musau, alejhis-selam, i kćerima dobrog čovjeka Šuajba.
Uzvišeni Allah kaže: "I kad se uputi prema Medjenu, on reče: 'Gospodar moj će mi pokazati Pravi put!' A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. 'Šta vi radite?', upita on. 'Mi ne napajamo dok čobani ne odu', odgovoriše one, 'a otac nam je veoma star.' I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: 'Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!' I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: 'Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!' I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: 'Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!'" (El-Kasas, 22--25)
Musa, alejhis-selam, požurio je da pomogne iako je bio stranac, putnik i progonjen. Pomogao je dvjema ženama koje nije poznavao, ali je prepoznao njihovu potrebu. Pogledaj kako je Allah dao da upravo taj čin bude početak promjene u njegovom životu i kako mu je to trasiralo put ka uspjehu: posao, brak, a potom i priprema za poslanstvo.
"Ne ciljajte na uspjeh. Što više ciljate i od njega pravite metu, to ćete ga prije promašiti, jer se uspjeh, baš kao i sreća, ne može uloviti; on mora uslijediti, a to će se desiti samo kao nenamjerna nuspojava čovjekove lične posvećenosti cilju koji je veći od njega samog...", navodi Viktor Frankl u svojoj kultnoj knjizi Man's Search for Meaning (Čovekova potraga za smislom, a prevedena i pod nazivom Zašto se niste ubili.)
Pomažući kćerima dobrog čovjeka, Musa, alejhis-selam, nije samo učinio dobro djelo; on je tim činom manifestirao snagu karaktera koja ga je učinila liderom sposobnim za kasnije velike misije.
Obrati pažnju i na njegovu dovu nakon tog djela. Nije čekao nagradu od ljudi, nego ju je tražio od Gospodara svjetova. To je suština islamskog pogleda na davanje: očekivanje nagrade od Allaha, uz svijest o vlastitoj potrebi za Njegovom milošću.
Psihologija "gornje ruke"
"Gornja ruka" ne samo da je moralno uzvišenija, već je i strateški superiornija. Adam Grant u svojim istraživanjima ističe da darivaoci često završe na samom vrhu ljestvice uspjeha iz nekoliko ključnih razloga koji se savršeno prožimaju sa islamskim konceptom bereketa u radu i djelovanju:
• Izgradnja mreže povjerenja -- socijalni kapital
Dok "oni koji uzimaju" grade mreže zasnovane na transakciji i ličnoj koristi, "oni koji daju" grade mreže zasnovane na povjerenju, a to je vrijedan socijalni kapital. Kada darivalac uspije, ljudi oko njega nisu zavidni; naprotiv, oni slave njegov uspjeh jer znaju da će taj uspjeh donijeti dobrobit i njima. To je ta "gornja ruka" koja je produktivni član zajednice.
• Fenomen "helper's high" -- kako velikodušnošću i nesebičnošću rastemo
Teorija samoodređenja (self-determination theory) sugerira da su autonomija, kompetentnost i povezanost ključni za ljudsku sreću. Davanje (vremena, znanja, pažnje) direktno hrani našu potrebu za povezanošću. Čin davanja aktivira centre u mozgu zadužene za lučenje dopamina i oksitocina, što smanjuje stres i povećava kognitivne sposobnosti. Ovaj fenomen se u psihologiji i neuronauci često naziva "helper's high" (pomagačev zanos). Pojam "helper's high" nastao je 1980-ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama i od tada je potvrđen u brojnim studijama. Prema ovom konceptu, nesebično služenje drugima izaziva pozitivne emocije i poboljšava opće psihofizičko zdravlje.
• Mudri darivaoci
Važno je napraviti distinkciju između dopuštanja da nas neko iskorištava i mudrog davanja. Uspješni darivaoci nisu "otirači" koje drugi iskorištavaju. Oni su autentični darivaoci koji daju iz velikodušnosti, a ne iz slabosti; stoga, iako im je i dalje primarna motivacija dobrobit drugoga, oni postavljaju čvrste granice ne dopuštajući narušavanje vlastitog integriteta, naglašava Grant u svojoj teoriji. To je suštinska poruka hadisa o kojem govorimo -- "gornja ruka" je ruka snage i dostojanstva, a ne ruka koja dopušta da bude izmanipulirana zbog svoje dobrote i darežljivosti.
• Vjernikova težnja za Allahovim zadovoljstvom
Prirodna je ljudska težnja da na dobro uzvrati dobrim. Međutim, islamski koncept davanja ide korak dalje, baš kao u Musaovom, alejhis-selam, primjeru. On ne čeka da mu ljudi uzvrate, već se okreće Allahu: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna."
Ovaj primjer iz života Musaa, alejhis-selam, savršeno oslikava ono što je čuveni psihijatar Viktor Frankl, nazivao samoostvarenjem (self-actualization).
Frankl kaže: "Što više čovjek zaboravlja na sebe, dajući se nekom zadatku koji treba izvršiti ili drugoj osobi koju treba voljeti to je više čovjek i to više ostvaruje samoga sebe."
Ovdje je zgodno prisjetiti se ajeta iz sure koja se upravo naziva Čovjek, ajeta u kojem se ukazuje na jednu divnu osobinu čestitih, onih koji će postići najveći mogući uspjeh, a to je zadovoljstvo svoga Gospodara i Njegov Džennet: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!" (El-Insan, 9).
Ovakav stav oslobađa čovjeka od razočarenja. Kada dajete ne očekujući ništa od ljudi, vi postajete emocionalno nesalomljivi. Vaš osjećaj vrijednosti ne zavisi od tuđe zahvalnosti i priznanja, nego izvire iz vaše usklađenosti sa univerzalnim vrijednostima.
Investicija koja ne propada
Biti "gornja ruka" znači prepoznati da je najstabilniji put do uspjeha pomaganje drugima. U svijetu koji je opsjednut "uzimanjem" i brzim rezultatima, davanje ostaje najmoćnija strategija za dugoročni uspjeh i utjecaj.
Uspjeh nije materijalno blago koje gomilamo, nego trag koji ostavljamo u životima drugih. Stephen Covey ističe: "Prava veličina postiže se mentalitetom izobilja, kroz nesebičan rad, uz uzajamno poštovanje i za zajedničku korist." (7 navika uspješnih ljudi)
Mentalitet izobilja (abundance mindset) Covey objašnjava kao uvjerenje da ima dovoljno svega za sve, što uklanja potrebu za ljubomorom ili rivalstvom.
Pružajući ruku da pomogneš, podučiš ili saslušaš i pružiš emocionalnu podršku, sjeti se da time ne gubiš ništa. Ti zapravo investiraš u jedinu valutu koja vrijedi i na ovom i na budućem svijetu, baš kao što nas je podučio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Aiša, radijallahu anha, kazuje: "Zaklali su ovcu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Šta je od nje ostalo?' Rekla sam: 'Ništa od nje nije ostalo osim plećke.' Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ostalo je sve osim njene plećke.'" (Tirmizi, vjerodostojan)
Zato, budi ruka koja daje.
