Broj 125

Ramazan je poseban mjesec u islamu, ispunjen brojnim ibadetima, duhovnim nagradama i prilikama za čišćenje duše i tijela. To je mjesec u kojem vjernici jačaju svoju vezu s Allahom kroz post, namaz, učenje Kur'ana, sadaku i druge vidove pokornosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nam je mnoštvo smjernica i uputa o tome kako provesti ovaj mjesec na najbolji način, kako bi naša djela bila primljena kod Uzvišenog Gospodara.

Hvala Allahu Koji je čovjeka stvorio u najljepšem obliku i podario mu jezik da njime izražava svoje osjećaje i misli. Jezik je jedna od velikih Allahovih blagodati i jedno od čudesa Njegovog stvaranja. Iako je jezik mali organ po veličini, po pokornosti i griješenju jako je velik. Onoga ko se prepusti jeziku, pa ne vodi računa šta govori, šejtan vodi kuda hoće, dok ga na rub provalije ne dovede i u propast ne gurne. Od zla svog jezika sačuvat će se samo onaj ko ga zauzda uzdom islamskih propisa i pusti da govori samo ono što će mu koristiti i na ovom i na budućem svijetu.

Uspostavljanje pravde jedna je od intencija šerijata: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali, i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali." (El-Hadid, 25)

Sve što je Uzvišeni Allah propisao, svaki ibadet, utemeljeno je na mudrosti i svaki čovjek dužan je da prije praktikovanja bilo kojeg ibadeta razmisli o mudrostima njegovog propisivanja, odnosno plodovima koje mu taj ibadet može donijeti. Uzvišeni Allah kaže: "Tako je to! Pa ko poštiva Allahove propise -- znak je bogobojaznosti srca." (El-Hadždž, 32) Stoga ćemo navesti dvadeset mudrosti i koristi posta, kako bi nam pomogli da što ljepše ispostimo ovaj mjesec, približimo se Allahu kao što Mu se nikada nismo približili i tako nastavimo živjeti dok Ga ne sretnemo.

Ramazan je mjesec mnogih važnih događaja u muslimanskoj povijesti. Osvajanje velikog broja poznatih predjela kojima su kasnije upravljali muslimani, desilo se upravo u ovom mubarek mjesecu. Bitka na Bedru, kao jedna od najvažnijih bitaka u muslimanskoj historiji, dogodila se u mjesecu ramazanu druge godine po Hidžri. Berićet ovog mjeseca i imanska snaga kojom bi muslimani bili počašćeni od Allaha, džellešanuhu, dok su u ibadetu posta, doprinosili su zasigurno ovim značajnim uspjesima. No, u ovom mjesecu također se desio jedan događaj, koji je promijenio tok ljudske historije. Moglo bi se slobodno kazati da je to najvažniji momenat kojem je čovjek svjedočio od početka svog postojanja na ovoj Zemlji. Godine 610. po rođenju Isaa, alejhis-selam, kada je Allahov Poslanik, alejhis-selam, imao punih četrdeset godina, u dobu kada su i ostali Allahovi poslanici primali objavu, u svojoj punoj životnoj zrelosti, melek Džibril spustio je prve kur'anske ajete na srce našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi ugledao mlađak, rekao: "Allāhumme ehillehū alejnā bil-emni vel-īmāni, ves-selāmeti vel-islāmi, Rabbī ve Rabbukallāhu, hilālu rušdin ve hajr! -- Allahu moj, neka nam mlađak dođe sa sigurnošću i imanom, sa mirom i islamom. Moj i tvoj Gospodar je Allah, ti si mlađak upute i dobra!" (Tirmizi, 3451, koji kaže da je hasen.)

Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Vjera čija je osnova vjerovanje, iman u srcu, izvor je duhovnog, istinskog života. Zato je neophodno, kao i za fizički život, da ga hranimo, napajamo sa čistog izvora, izvora objave, Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što vas oživljava." (El-Enfal, 24) A, iman u srcu troši se, i zato nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio da ga trebamo obnavljati: "Zaista se iman troši u vašim prsima kao što se troši odjeća, pa molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima." (Taberani, El-Mu'džemul-kebir, 14668; Hakim, El-Mustedrek, 5. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Es-Sahiha, 1585.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerava nas da molimo Allaha da obnovi naš iman tako što ćemo se pridržavati onoga što je obavezno, kloniti se onog što je On zabranio, tako što ćemo Ga mnogo spominjati i od Njega oprosta tražiti. Pred nama je mubarek mjesec, sezona dobra, Allahova blagodat prema nama svima, Njegova neizmjerna milost, samilost, dobrota, darežljivost i plemenitost, mubarek mjesec ramazan, u kojem je svaki trenutak dragocjen, blagodat i blagoslov od Allaha. Zato je jedan od ciljeva u ramazanu da obnovimo, ojačamo i popravimo iman, i ovaj mjesec idealna je prilika za to.

Uzvišeni Allah iz Svoje mudrosti daje da neko ima lahku završnicu, smrt mu dođe iznenada i susretne svoga Gospodara bez mnogo patnje, njegova duša izađe klizeći poput kapljice koja klizi sa vrha posude, dok s druge strane postoje ljudi koji se mnogo pate, godinama žive u bolovima, na postelji, budu iskušani takvim mukama da bi više voljeli umrijeti nego nastaviti takav život, iako možda većina njih ne zna da je ono što dolazi mnogo teže. Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti je ponavljao riječi, kao što se navodi u hadisu od Aiše, radijallahu anha: "Nema drugog boga osim Allaha, doista smrt ima svoje muke!" (Buhari, br. 4449). Smrt nije lahka, sa sobom donosi poteškoće i muke, i za nju se treba dobro pripremiti. Kako? Dok smo mladi i zdravi, naredbe izvršavati, a zabrana se kloniti, jer su naša mladost i zdravlje dvije blagodati koje ne cijenimo i kojih nismo svjesni dok ih ne izgubimo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Mnogi su ljudi obmanuti u pogledu dvije blagodati: zdravlja i slobodnog vremena." (Buhari, br. 6412)

Društvo ima veliki utjecaj na tvoj naučni i obrazovni razvoj. Drugi učenici neodvojivi su dio tvog naučnog puta i oni su tvoja podrška na putu ostvarenja ciljeva i željenog; s njima provodiš jedne od najljepših trenutaka svog života i s njima gradiš svoje najljepše uspomene.

Ako Allah želi dobro Svome robu, dat će mu dobro društvo koje će mu pomoći da dostigne ono što traži od znanja, podići njegovu ambiciju, doprinijeti njegovoj ozbiljnosti i postignućima. Oni su najbolja podrška na putu traganja za znanjem i najljepši poklon koji ozbiljan musliman može imati.

Kamo sreće... Da sam bogdo... Riječi su žaljenja i kajanja.

To su riječi koje su izgovarane i u prošlosti i koje će ljudi izgovarati u budućnosti.

Zima polako prolazi i Abdullahova mahala pretvara se u divni zeleni vrt pun života. Livade su počele da zelene, a miris zemlje i veseli let ptica najavljuju dolazak proljeća. Abdullah je svake nedjelje na mektepskoj nastavi. Danas nemaju uobičajenu nastavu, već su vani, na košarkaškom terenu. Efendija je sastavio dva tima i naglasio je da će djeca danas imati priliku da nauče jednu važnu lekciju. Naglasio je da od svih očekuje fer igru i maksimalan trud i da neće biti gubitnika ako tako budu igrali danas. Pored košarkaških pravila dodao je još nekoliko svojih: utakmica će trajati trideset minuta. U zadnjih deset minuta svaki koš broji se deset puta više. U tih zadnjih deset minuta odredio je da ima jedna minuta u kojoj se poeni množe sa hiljadu. On je tu minutu napisao na jednoj ceduljici i stavio u džep da je niko od mekteblija ne vidi, ali im je odao samo jednu malu tajnu: radi se o neparnom broju. Djeci su ova pravila zvučala interesantno i odmah poslije efendijinog znaka počeli su igru. Igralo se fer i bilo je poena i lijepe igre na obje strane. Abdullahov tim krenuo je jako u napad i ubrzo ostvario veliku prednost. Imranov tim bio je nešto slabiji u igri, ali su se lavovski borili. Dvadeset prve minute efendija dade znak da je ostalo još deset minuta do kraja. Tada su oba tima počela igrati sa još više entuzijazma. U Abdullahovoj glavi odzvanjale su efendijine riječi da se svaki koš broji deset puta više. Tako se poslije svakog postignutog poena čulo "desetka". Imranov tim krenu još jače u napad uspjevši da u posljednjim minutama pogodi koš nekoliko puta zaredom. Svi su igrali požrtvovano do posljednje sekunde, pa su neizvjesnost i uzbuđenje bili sve veći. Kad je sudija odsvirao kraj utakmice, svi se okupiše oko efendije. U nestrpljenju su čekali da on proglasi pobjednika. Efendija pohvali djecu za požrtvovanost, fer igru i drugarski odnos jednih prema drugima, te za trud i upornost koju su pokazali. Na osnovu rezultata na tabli Abdullahov tim je pobijedio. Efendija čestita timu, a zatim i ostala djeca. Nakon toga efendija izvadi ceduljicu na kojoj je prije utakmice napisao taj magični broj, pa reče: "Na ovom papiru sam prije utakmice napisao broj dvadeset sedam i rekao vam da se timu koji postige koš u toj minuti, taj koš broji kao hiljadu. Koš u ovoj minuti postigao je Imranov tim tako da su i oni su pobjednici utakmice. I kao što sam vam na početku rekao, danas ovdje nema gubitnika." Djeca se počeše smijati, grleći se i čestitajući jedni drugima što su svi pobjednici. A efendija izvadi poklone i podijeli svim učesnicima u igri. "Ovom simboličnom igrom i novim pravilima htio sam da vam ukažem na jednu noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. To je noć u posljednjih deset dana ramazana u kojoj je počela objava Kur'ana", reče efendija. "Pričaj nam još o objavi Kur'ana", zamoli Zejd. "Objava Kur'ana počela je u Meki ili tačnije u pećini Hira. Kada je naš Poslanik Muhammed, alejhis-selam, imao četrdeset godina, počeo je češće da ide u pećinu Hira koja se nalazi blizu Meke i tamo bi u miru mogao da razmišlja o Gospodaru svjetova. U Hiri je znao da ostane i nekoliko noći. Tako je bilo i ovog dana. Došao je kući, uzeo hrane za nekoliko dana i otišao u pećinu Hira. U toku noći dok je Muhammed, alejhis-selam, ležao u pećini, došao mu melek Džibril u liku čovjeka u bijeloj odjeći. Prišao mu je i rekao mu: "Čitaj!" Muhammed, alejhis-selam, odgovorio mu je: "Ja ne znam čitati", zatim ga je Džibril uhvatio i jako pritisnuo svojim rukama na prsa i ponovio: "Čitaj!" Muhammed, alejhis-selam, ponovo mu je odgovorio: "Ja ne znam čitati." Džibril ga je ponovo uhvatio i stisnuo, a onda ga je pustio i proučio prvih pet ajeta sure El-Alek: "Čitaj, u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna." (El-Alek, 1--5) Ovaj događaj ostavio je veliki trag na Poslanika, alejhis-selam, tako da je pod groznicom otišao kući. Ovo su bili prvi kur'anski ajeti koje je Uzvišeni Allah preko meleka Džibrila objavio Muhammedu, alejhis-selam. Objavljivanje Kur'ana počelo je u ovoj Noći kadra ili, kako se u Kur'anu naziva, Lejletul-kadr, a zatim je u naredne dvadeset tri godine cijeli Kur'an, ajet po ajet, objavljen Poslaniku, alejhis-selam." Djeca su ovu priču pomno pratila, a efendija nastavi: "Uzvišeni Allah objavio je jednu suru koja nosi ime Lejletul-kadr, u kojoj nam Allah opisuje ovu noć. Danas ćemo mi učiti ovu suru." Zatim efendija poče naglas učiti:

Hvaljen i slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova. Neka su salavat i selam na Njegovog plemenitog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Allah, džellešanuhu, podario je da zemlja oživi nakon suše spuštanjem blagoslovljene kiše, a isto tako je srcima dao da ožive putem opomene i zikra. Slavljeni Allah kaže: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici. Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli." (El-Hadid, 16--17)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je izuzetnu poslovnu reputaciju, koja se temeljila na povjerenju, iskrenosti i poštenju. Njegov primjer pokazuje kako moralne vrijednosti u trgovini mogu donijeti uspjeh i blagoslov, ne samo pojedincu, već i društvu u cjelini. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je u Meki, jednom od najvažnijih trgovačkih centara na Arabijskom poluotoku. Već u ranoj mladosti imao je priliku učestvovati u trgovačkim karavanama Kurejšija, putujući s njima između devete i dvanaeste godine. Tako je stekao iskustvo u trgovini i upoznao se s njenim pravilima. Ipak, ono što ga je izdvajalo od ostalih trgovaca bile su njegove jedinstvene osobine i pristup poslu, koji su ga učinili uzorom u trgovini.

Dobra poslovna reputacija temelji se na povjerenju, emanetu, koje je ključno za uspjeh u trgovini. Kada se povjerenje spoji s iskrenošću i pravednošću, trgovina se razvija u zdravom i stabilnom okruženju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poznat po svojoj pouzdanosti i čestitosti čak i prije nego što je primio objavu. Njegova besprijekorna poslovna reputacija donijela mu je ugled i nadimak El-Emin -- Povjerljivi. Upravo zahvaljujući toj osobini, hazreti Hatidža, radijallahu anha, povjerila mu je vođenje svog trgovačkog poslovanja, a kasnije ga i odabrala za supruga. Njegov primjer pokazuje kako poslovni ugled može imati dalekosežan utjecaj na društvo i ekonomiju.

Kur'anska kazivanja nisu puka historijska pripovijedanja, već božanska usmjerenja iz kojih svaki vjernik može crpiti smjernice za svoj život. Među njima posebno mjesto zauzima kazivanje o Musau i njegovom bratu Harunu, alejhima-selam, koje se kroz Kur'an ponavlja u više sura, donoseći važne pouke o vjeri, strpljenju, pozivu na istinu i oslanjanju na Allaha. U Kur'anu se Musa, alejhis-selam, spominje 36 puta, dok se Harun, alejhis-selam, spominje 20 puta.

Kazivanje o ovoj dvojici plemenitih poslanika nije samo podsjetnik na njihovu borbu protiv faraona i njegove nepravde, već i putokaz za svakog vjernika koji se suočava sa izazovima u svom životu. Musa, alejhis-selam, bio je poslanik kojem je Allah dao mudrost, hrabrost i čvrstu vjeru, ali je ipak osjećao potrebu za podrškom svoga brata Haruna. Njihova misija pokazuje važnost bratstva u vjeri, zajedništva i iskrene dove Allahu u trenucima slabosti.

Kroz ovo kazivanje učimo kako se istina uvijek susreće s otporom, ali i kako Uzvišeni Allah pomaže onima koji su iskreni i ustrajni na Njegovom putu. Pouke iz života Musaa i Haruna, alejhimas-selam, ostaju relevantne i danas, kao upute svima koji se bore za pravdu, pozivaju dobru i suprotstavljaju se nepravdi, bilo u društvenom, porodičnom ili ličnom vjerskom kontekstu.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos pa je ispuše. Ko se čisti nakon obavljanja nužde, neka to učini neparan broj puta. A kada se neko od vas probudi iz sna, neka opere ruke prije nego što ih stavi u posudu za abdest, jer niko ne zna šta su mu ruke dodirivale tokom noći." A u verziji koju bilježi imam Muslim kaže se: "Neka uvuče vodu u nozdrve i ispere ih." U drugoj verziji hadisa stoji*: "Ko se abdesti, neka ispere nos."* (Buhari, br. 162; Muslim, br. 278)

Svemilosni Gospodar stvorio je ovaj svijet, dunjaluk, sa određenom svrhom i u emanet ga dao čovjeku, stvorenju koje je posebno odlikovao nad drugim bićima time što mu je podario razum. Kao razumno biće, čovjek spoznaje svoga Stvoritelja i svrhu svog postojanja, o kojoj ga je Svemogući obavijestio u Svojim objavama, koje su ljudima dostavljali Njegovi poslanici i časni odabranici. Plemeniti Gospodar podario je čovjeku neizbrojive darove, a zauzvrat ne traži ništa, osim da Mu čovjek iskreno ibadet čini.

Uzvišeni Allah i Njegovi plemeniti meleki donose salavat na ljude. Allahov salavat je Njegova milost prema ljudima i njihova pohvala među melekima na nebesima, a salavat meleka podrazumijeva upućivanje dove za vjernike muslimane i traženje oprosta za njih.

Uzvišeni Allah kaže: "Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: 'Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!'" (El-Mu'min/Gafir, 7); "On (Allah) vas blagosilja (donosi salavat), a i meleki Njegovi (donose salavat), da bi vas iz tmina na svjetlo izveo -- On je prema vjernicima samilostan." (El-Ahzab, 43)

Jedan od postulata vjere islama jeste sjedinjenost muslimanskih srca. Islam zdušno radi na sjedinjavanju muslimanskih srca i zbog toga naređuje sve ono što dopinosi tome i zabranjuje sve ono što će razjediniti srca i ubaciti u njih mržnju. Na važnost stanja srca ukazuje vjerodostojan hadis: "Znajte da u svakom tijelu ima komad mesa, pa kada je on zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a kada je bolestan, bolesno je cijelo tijelo. To vam je, znajte, srce." (Buhari)

Strah i tuga sastavni su dio ljudskog života. Svako od nas susreće se sa izazovima, iskušenjima i neizvjesnostima koje donose brige i nemir. No, u Kur'anu, Allah, džellešanuhu, otkriva nam da postoje određene skupine ljudi koje će biti sačuvane od ovih tegoba. Oni neće osjećati strah od budućnosti, niti će žaliti za prošlošću. Ko su ti ljudi? Koje su njihove odlike i djela? Možemo li se prepoznati među njima? Kur'an je spomenuo jedanaest skupina, kategorija, ljudi koji će biti sačuvani straha i tuge.

Ovaj broj vašeg i našeg časopisa dolazi nam u mjesecu ramazanu. Sretni smo i zahvalni što najdražeg gosta dočekujemo u blagostanju vjere, zdravlja i okruženi najmilijim, a tužni smo zbog naše braće i sestra u Palestini, ali potpuno ubijeđeni da pobjeda pripada onima koji Allaha obožavaju. Ramazan je radost za srce vjernika, aspekt duhovnog više nego fizičkog. Sreća koju poznaje samo onaj koji posti i čuva svoj post. O koristima posta zaista se u posljednje vrijeme jako mnogo piše i govori, i tom prilikom koriste se mnogi termini koji su postali svakodnevnica, od autofagije, prekinutog posta, posta bez prekidanja dvadeset četiri sata, u ovisnosti o tome ko koliko može da izdrži. I istina, svaki od tih postova, odnosno perioda kad se suzdržavamo od konzumacije hrane i pića, ima svoje dobrobiti. Ali, ima i svoje negativne strane, poput eksperimenta u nekontrolisanim uvjetima. Jer, organizam čovjeka nije napravljen da trpi ekstrem, iako živa glava može podnijeti nekad što ni kamen ne bi mogao. Organizam čovjeka funkcionira ispravno kad je u stanju jedne potpune ravnoteže, kako se u medicini kaže homeostazi. I zato, kad god narušimo ravnotežu na bilo kojem nivou i polju, organizam počinje sa mehanizmima koji ga mogu vratiti u homeostazu. Dešava se da tad crpi i neke naše rezerve, povlači tvari iz drugih depoa, nekad i nauštrb jednog sistema, sve kako bi onaj koji smo ugrozili svojim postupkom doveo u ravnotežu. I onda to opet kalibrira i dovodi do optimalnog -- homeostaze. Kad se taj ciklus toliko poremeti, nastupaju bolesti. Znači, ekstremni prekidi vode i hrane, dugoročno, ili samo neuzimanje hrane (postovi na vodi), a koji se znaju i provoditi po trideset dana uz "nadzore stručnjaka i gurua", iako s početka korisni, nadalje ugrožavaju ljudski organizam. I kako na početku dovedu do detoksikacije jetre i bubrega, tako onda krenu u oštećenje ovih sistema. Jer, ljudski organizam stvoren je da živi s mjerom. Sredinom. Zato je islamski post, post od približno trideset dana, jednom u godini, uz dodatak posta bijelih dana, recimo, tačan omjer i idealno što ljudskom organizmu treba. Michael Mosley je 2012. objavio TV dokumentarac "Jedi, posti i živi duže" i svoj bestseler "Brza dijeta", a oboje je na osnovu koncepta 5:2 isprekidanog posta. "U 'Brzoj dijeti' predlažem oblik posta koji se zove 'vremenski ograničeno jelo'. To se odnosi na obroke u određeno vrijeme, slično obliku posta koji imaju muslimani tokom ramazana. Dokazane koristi ovakvog posta su bolji san, smanjenje opasnosti od nekih tumora", izjavio je autor. Proces autofagije koji se pokreće za vrijeme posta je proces kojim se ljudsko tijelo obnavlja i liječi. Naše ćelije se obnavljaju, one ne budu samo reciklirane, one su izliječene i obnovljene. Post naše ćelije čini zdravim, ćelije duže žive, a samim tim i naš život je zdraviji, kvalitetniji i bolji. Dok unosimo hranu, naša energija troši se na njenu obradu, a u periodu sustezanja od jela, naš organizam se samopopravlja, obnavlja i liječi. S druge strane, iftar je vrijeme radosti postača. I mi u našoj Bosni imamo svoju tradiciju spremanja iftara, sofre su nam bogate, hrana ukusna, raznovrsna. Spremanje iftara jedan je ritual, možemo slobodno kazati. Kuće i haustori mirišu, prave se neka tradicionalnija jela, za koja treba i duža obrada. Imamo zaista slijedove hrane na kojima nam mogu pozavidjeti i najbolji restorani. Ali ipak, kako smo rekli, treba ići umjereno. Dat ću savjet da se jedu manje porcije, da sve slijedove ne iznesemo u periodu do polaska na namaz. Ostavimo malo i za poslije. Hidratacija je najvažnija nakon perioda posta. Unosimo više tekućine. Naši stari dobri hošafi od suhog voća idealna su infuzija za naš organizam. Uz datule poslužujmo i svježe voće i orašaste plodove. A i kolač, naravno obavezan uz naše kahvenisanje, neka ne izostane. Jedimo sjedeći, vratimo se soframa, makar za ramazan, pa ćemo biti u mogućnosti uporediti što je za naš organizam bolje i ispravnije. Dok jedemo sjedeći, zapremina želuca se smanjuje i unosi se manje hrane, dok sjedeći na stolicama ili još gore stojeći, želudac se izdužuje i mi zapravo više jedemo. Ramazan mubarek olsun svim muslimanima i da naredni, inšallah, dočekamo uz Gazu u kojoj u miru iftare naši Palestinci.

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Reci: 'Allahummehdini ve seddidni! -- Allahu, uputi me i usmjeri me k onom što je ispravno!' Neka te uputa podsjeti na tvoje pronalaženje puta, a usmjerenost neka te podsjeti na strijelu odapetu k cilju.'" (Muslim, br. 2725)

Ibn Malik el-Hanefi rekao je: "Riječi: 'Neka te uputa podsjeti', znače: Ako razmišljaš o uputi, imaj na umu 'tvoje pronalaženje puta', to jest, puta vjere, i moli Allaha da te učini postojanim na putu, a uz to budi oprezan da ne bi skrenuo u zabludu.

Uzvišenog Allaha istinski obožavati, veličati i slaviti može samo onaj ko Ga istinski poznaje. Stoga je stjecanje znanja o Allahovim lijepim imenima i svojstvima savršenstva najvrednije i najčasnije djelo. U nastavku slijedi govor o Allahovim lijepim imenima i savršenim svojstvima, ukazujući na najbitnija pravila i postulate koje je neophodno poznavati da bi se ostvario monoteizam u ovom segmentu vjerovanja.