Broj 102

U poznatoj arapskoj izreci kaže se: “Čovjek po svojoj prirodi nedovoljno cijeni ono što mu je nadohvat ruke.” I zaista, čovjek, kada ga preplave mnogobrojne blagodati, nerijetko se opusti, ulijeni, obuzme ga nemar u pogledu blagodati kojima je obasut. Savremeno doba očiti je primjer čovjekove ravnodušnosti spram blagodati kojima nas je Uzvišeni Allah opskrbio. Kada pogledamo sav taj civilizacijski napredak i prosperitet, čija je osnovna svrha poboljšanje ljudskog života, lakše i brže međuljudske komunikacije i povezanosti, ipak imamo osjećaj bumerang-efekta. Umjesto da nam život bude opušteniji, brz životni stil sve nam više uzima od vremena, a čovjek okružen savremenim tehnološkim pritiscima, postaje otuđen i robotiziran, pri čemu iščezava osnova našeg bića, a to je emocija. Kao posljedica novonastalih modernih izazova, javlja se problem globalnih razmjera u vidu emocionalne odsutnosti, hladnoće u međuljudskim odnosima, a lijek za ovu pojavu moramo tražiti upravo u pažnji i brižnosti, čije se smjernice i napuci odavno gaje i promoviraju u islamu, kroz svjetlo Kur’ana i sunneta, i prvih generacija muslimana.

Radni vijek, mandat i smjena generacija neke su od stvari koje ukazuju na prirodni proces ovosvjetskog života, kretanje i promjene. Govore nam da produktivnost, kreativnost i inicijativa čovjeka imaju svoj vijek trajanja i da vremenom mogu da oslabe. Inače, ljudi su po prirodi skloni promjenama jer to ukazuje na neka nova dešavanja, da se “nešto dešava”. Naravno, postoje i one funkcije koje traže dugogodišnje iskustvo i osobe koje iza sebe imaju dosta godina rada. S obzirom na to da se u tematici koju obrađujemo bavimo društvenim aktivizmom, pažnju ćemo posvetiti tom segmentu ljudskog rada i djelovanja.

Nakon što smo podrobno govorili o sunnetu, njegovoj ulozi i o mjestu koje je zauzimao kod prve generacije muslimana, u narednim redovima, a prije nego što navedemo konkretna pravila za razumijevanje sunneta, osvrnut ćemo se na jednu važnu temu, a to je zapisivanje hadisa u prvim stoljećima islama. Naime, mnogi kritičari islama, kao i oni koji djelimično ili potpuno odbacuju sunnet, ili prigovaraju predajama koje su zabilježene u hadiskim zbirkama, često kao argument navode da su te knjige napisane relativno kasno u odnosu na period kada je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dokazujući to i time da postoji velika vjerovatnoća da su te predaje, tokom vremena, bile izložene različitim izmjenama, bilo da se nešto dodalo ili oduzelo od njihovog originalnog teksta, te ih kao takve smatraju neprihvatljivim odbacujući dio ili čak sve hadise.

“Nek si nam i ti navratio!”, zadirkivao je Imran svog druga Abdullaha, koji im je dolazio u susret. “Nismo se skoro nikako zajedno igrali, a evo primakao nam se i kraj mjeseca ramazana.”

Neosporno je da su Bošnjaci, iako mali narod, ostavili trajni trag i dali doprinos ostvarenju muslimanskih interesa čije se refleksije osjete i danas. Međutim, da li je to prepričana priča, da li narod koji sačinjava svega 0,1 % muslimanske zajednice ima danas ikakav značaj i ulogu!?

Bez obzira na činjenicu da je došlo do ukidanja hilafeta i da muslimani više ne žive u jednoj državi, ipak je vjersko, duhovno jedinstvo muslimana opstalo i koncept ummeta – zajedice muslimana vidan je i danas. Upravo onako kako je Nu’man b. Bešir prenio od našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vjernici su u međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti poput jednog tijela: kada jedan njegov organ oboli, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže sa nesanicom i groznicom.” (Muttefekun alejhi: Buhari, 6011, i Muslim, 2586)

Ovim hadisom opisana je povezanost muslimana bez obzira na različitost rasa, nacija ili država u kojima živimo. Kada su napadnuti muslimani Bosne, cijeli je ummet imao groznicu.

Visoki iranski dužnosnik izjavio da je Izrael ukrao arhivu iranskog nuklearnog programa

Visoki iranski dužnosnik izjavio je da je Izrael ukrao arhivu nuklearnog programa njegove zemlje u operaciji Mossada izvedenoj 2018. godine, izvijestile su 15. aprila izraelske novine The Jerusalem Post.

Prema izraelskim novinama, Momeen Rezaei, savjetnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, u iranskoj novinskoj agenciji Mehr kazao je da je Iranu potrebno veliko preuređenje sigurnosti, jer je “zemlja bila široko izložena sigurnosnim napadima, a primjer je da su se u manje od godinu dana dogodila tri sigurnosna incidenta: dvije eksplozije i jedan atentat”.

Jedna od Allahovih velikih blagodati i lijepih pojava kojima je počastio one koji tragaju za šerijatskim znanjem jeste lakoća znanstvenih polemika, proširenih među onima koji su ljubitelji islamske misli.

Počela je sa nastankom foruma i internetskih stranica, zatim se proširila i produbila pojavom Facebooka, Whatsapp grupa i drugih društvenih mreža.

Veliki je obim znanstvenih koristi i pojašnjenih šerijatskih pitanja koje pratilac tih znanstvenih polemika može pročitati i okoristiti se.

Međutim, pratilac će istovremeno nailaziti na brojne negativne stvari, koje rastužuju srce i stežu prsa, čineći onoga koji voli traganje za šerijatskim znanjem utučenim i tužnim. Razlog za to jesu česta razilaženja i optužbe tokom rasprava, upadanje u riječ sagovorniku i svih ostali postupci koji ne dolikuju muslimanima uopćeno, a naročito ne dolikuju onima koji stječu islamsko znanje ili su svršenici islamskih fakulteta.

Kada čovjeku umre dijete, Uzvišeni Allah kaže melekima: “Jeste li uzeli dijete Moga roba?” “Da”, odgovore oni. Allah kaže: “Jeste li uzeli plod njegovog srca?” “Da”, odgovore oni. Zatim Allah upita: “Šta je na to rekao Moj rob?” Oni odgovore: “Zahvaljuje Ti i izgovara: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! – Svi smo Allahovi i Njemu se svi vraćamo!’” Tada Uzvišeni Allah kaže: “Sagradite za Moga roba kuću u Džennetu i nazovite je bejtul-hamd – kuća zahvalnosti.” (Tirmizi, hasen)

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) kao i mnogobrojna udruženja (vladina i nevladina) na naše kalendare uvrstili su određene događaje koji su kreirani s ciljem podsjećanja na određena stanja, bolesti, aktivnosti, a sve s ciljem ukazivanja na postojanje određenih kategorija i poboljšanja kvaliteta života unutar istih. Idući hronološki kroz maj i juni, imamo ni manje ni više nego jedanaest takvih događaja. Pa, krenimo redom: 5. maj – Međunarodni dan babica, 10. maj – Međunarodni dan tjelesne aktivnosti, 12. maj – Međunarodni dan (medicinskih) sestara, 14. maj – Euromelanoma dan; 28. maj – Međunarodni dan multiple skleroze (MS), 31. maj – Svjetski dan nepušenja (WHO); 5. juni – Svjetski dan okoliša, 8. juni – Svjetski dan oboljelih od tumora mozga, 14. juni – Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi, 26. juni – Međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe droga.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ljubav prema Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jedna je od najvećih obaveza u vjeri islamu. Svaki musliman i muslimanka obavezni su da vole plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ljubavlju koja je iznad ljubavi prema djetetu, roditelju, porodici, i bilo kome od ljudi. Štaviše, obavezni su da ga vole više nego sami sebe. Uzvišeni Allah kaže: “Vjerovjesnik je vjernicima preči od njih samih sebi” (El-Ahzab, 6). U hadisu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan od vas neće biti (pravi) vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, njegovog djeteta i svih ljudi” (Buhari, 15; Muslim, 44). Abdullah b. Hišam, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, dok ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao za ruku, rekao: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samoga!’ Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, (nije dobro) sve dok ti ne budem draži od tebe samog!’ Tada mu je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Sada si mi, zaista, tako mi Allaha, draži od mene samog!’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Sada (je dobro), Omere!’” (Buhari, 6632). Također Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam preči vjernicima od njih samih sebi.” (Buhari, 2399; Muslim, 867)

U ovom tekstu govorit ćemo o muslimanskoj manjini u jednoj od najvećih i najljepših zemalja na svijetu. Kanada je druga zemlja na svijetu po veličini i u njoj se nalaze mnogobrojne prirodne ljepote. U ovoj zemlji svoj dom je našao i veliki broj muslimana iz raznih dijelova svijeta, također sa našeg govornog područja. Govorit ćemo o demografskoj slici, povijesti i izazovima muslimana i o našoj dijaspori u ovoj zemlji.

Zemljopis i demografija

Kanada je površinom od 9.984.670 km² druga po veličini zemlja na svijetu, nakon Rusije. Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta, graniči sa SAD-om na jugu i sjeveru (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi okean, a na istoku na Atlantski okean. Glavni grad Kanade je Ottawa. Toronto je glavno privredno središte. Ostali važni gradovi su Montreal (najveći grad francuske Kanade), Vancouver, Edmonton i Calgary. Zvanični jezici su engleski i francuski. Broj stanovnika trenutno se procjenjuje na 37.943.231. (CIA World Factbook)

Ovu 2021. godinu počeli smo predstavljanjem naše bosanskohercegovačke uleme. Prvo smo predstavili Hasana Kafiju Pruščaka, učenjaka koji je živio u periodu Osmanske carevine, a zatim Mehmeda Handžića, koji je živio u postosmanskom periodu, ali prije osnivanja savremene države Bosne i Hercegovine. U nekoliko narednih brojeva predstavit ćemo po jednog učenjaka iz perioda vladavine Osmanlija i jednog nakon tog perioda. U ovom broju govorit ćemo o Mustafi Ejuboviću, poznatijem kao Šejh Jujo, čiji su život i djelo bili predmet istraživanja i pisanja različitih autora. O bosanskohercegovačkim učenjacima pisani su magistarski i doktorski radovi, i takav je slučaj i sa Šejhom Jujom, gdje ćemo izdvojiti da je dr. Enes Ljevaković napisao doktorsku disertaciju pod nazivom Analogija (qijas) u teorijskopravnim djelima Mustafe Ejubovića (Šejh-Juje). Uz to želimo dodati, da je Mustafa Ejubović, kao i Hasan Kafija Pruščak i Mehmed Handžić, pisao na orijentalnim jezicima.

Uzvišeni Allah, iz Svoje mudrosti i htijenja, stvorio je ljude različitim: razlikuju se u izgledu, boji kože, jeziku, sklonostima, razumnim sposobnostima, intelektualnoj razini i mnogo čemu drugom. Uzvišeni Allah kaže: “A da je Gospodar tvoj htio, mogao je učiniti da svi ljudi budu jedan narod, zato se oni neće prestati razilaziti.” (Hud, 119)

Postojeće razlike među ljudima neminovno rezultiraju različitim stavovima i mišljenjima u mnogim pitanjima. I to je sasvim normalno, prirodno i opravdano. Ono što se osuđuje i nastoji spriječiti jeste udaljavanje, podvajanje i optuživanje neistomišljenika, onoga koji zastupa drugačiji stav.

Mr. Hajrudin Tahir Ahmetović,
Tefsir Kur’ana časnog – Amme džuz,
Doboj Istok, 2019. godine,
broj strana 677.

Današnje stanje čovječanstva i ljudskih zajednica, u kojima dominiraju zlo, nepravda i nasilje, kod običnog čovjeka može prouzročiti samo pesimizam, očaj i beznađe. S pravom se pitamo kako jedan čovjek u takvom stanju može biti pozitivan i kako u takvom ambijentu može pozitivno misliti i djelovati?

Pozitivno mišljenje je mentalno stanje koje omogućava lični napredak i uspjeh. Pozitivnost je usko povezana sa optimizmom. Optimistična osoba uvijek vjeruje u najbolji mogući ishod i traga za dobrim stranama i posljedicama u svemu i u svakoj situaciji. Optimistična i pozitivna osoba uvijek očekuje i nada se da će na kraju ispasti sve najbolje.

Islam kao univerzalna i sveobuhvatna vjera traži od svojih sljedbenika da u svakoj situaciji i stanju pozitivno razmišljaju, da tako gledaju na događaje i da u skladu s tim pozitivno i djeluju. Islamsko vjerovanje, poimanje života i ovoga svijeta nikako ne dopušta i ne dozvoljava jednom muslimanu da negativno misli, da tako gleda na život i da padne u očaj, beznađe i pesimizam. Islam nas uči da pozitivno razmišljamo, reagiramo i živimo, i da u islamu pronađemo motiv, inspiraciju i snagu za to.

Sva hvala i zahvala pripadaju jedino Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom. Samo Njega hvalimo i Njega obožavamo, Njemu dove upućujemo i od Njega pomoć i oprost molimo. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, dželle šanuhu, i da nema božanstva koje zaslužuje da bude obožavano mimo Allaha, Jednog i Jedinog, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov posljednji poslanik.

Koga Allah uputi na Pravi put, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah Svojom mudrošću u zabludi ostavi, niko mu ne može na Pravi put ukazati. Salavate i selame donosimo na našega poslanika Muhammeda, na njegovu časnu i čistu porodicu, na njegove plemenite ashabe i sve pravovjerne Allahove robove, koji se druže u ime Allaha, Jednog i Jedinog.

Draga i poštovana braćo, uvaženi džemate, danas ćemo nešto kazati na temu prijateljstva u islamu.

Naš životni put na ovom prolaznom dunjaluku umnogome zavisi od toga ko su naši prijatelji i drugovi, ko nas okružuje i s kim provodimo vrijeme. Kao našem uzoru, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mi se za svaku temu i za svaki životni problem vraćamo na njegov životopis, odnosno na njegovu siru, kako se on ponašao i kako je on radio u datim situacijama. Tako ćemo vidjeti, ako čitamo historijat ili život posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dolazi prva objava ili kada postaje Božiji poslanik, on se, nakon Hatidže – svoje supruge, radijallahu anha, prvo obraća svom bliskom prijatelju iz reda muškaraca, svom prijatelju i nerazdvojnom drugu Ebu Bekru, radijallahu anhu, i onda zajedno s njim kreće u postepeno širenje misije islama i pridobijanje svojih prijatelja, istomišljenika, koji su nakon toga prihvatili islam. Taj prijatelj na kojeg se Božiji Poslanik, alejhis-selam, oslonio nakon Allaha, dželle šanuhu, bio je Ebu Bekr, radijallahu anhu. Božiji Poslanik, alejhis-selam, znao je da je on stvarni i istinski prijatelj i zato se njemu prvom obratio, i on je bez pogovora, istovremeno, prihvatio istinu i time postao musliman. Bez zapitkivanja i bez pokazivanja rezerve, i bez sumnje da mu se nešto pričinilo, bez traženja vremena da razmisli, ili tome slično. I taj Ebu Bekr bio je uzrokom da i mnogi drugi ashabi prihvate islam, a među njima su najpoznatiji Osman, Talha b. Ubejdullah, Zubejr b. Avvam, Abdurrahman b. Avf i Sa’d b. Ebu Vekkas, i svi su oni obradovani Džennetom, oni su od deseterice kojima je još za života, preko Allahovog Poslanika, alejhis-selam, Allah obećao da su stanovnici Dženneta, i oni se nazivaju ašare mubeššerun, odnosno deseterica obradovanih Džennetom još za života.

Uzvišeni Allah naredio je ispunjavanje obaveza i ugovora naspram Njega i Njegovih robova: “I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali...” (En-Nahl, 92). Kur’anski ajet navodi termin “ahdullah”, a komentatori su pojasnili da on obuhvata sve obaveze prema Allahu kao i sve obaveze prema Njegovim robovima i ugovore sa njima (Tefsiru Seadi) i nema sumnje da termin “ahdullah” obuhvata i hidžab, pravilno pokrivanje i oblačenje muslimanke.

Isto tako, Uzvišeni Allah zabranio je kršenje ugovora i neispunjavanje obaveza na jedan vrlo upečatljiv način u obliku primjera: “I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela...” (En-Nahl, 92). U tefsirima se navodi da je u Meki živjela jedna maloumna žena, koja je prela vunu do podne, i kada bi završila pređu, rasprela bi je poslije podne, tako da je taj njen rad u potpunosti bio beskoristan.

Od svakog muslimana i muslimanke traži se da u svojim ugovorima i obavezama ne budu kao spomenuta žena, da ne krše ugovore nakon što ih dobro utvrde. Odnosno, od muslimanke se traži da ne raspliće svoj hidžab nakon što ga je upotpunila.

Imam Muslim b. Hadždžadž, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela iz hadisa i hadiskih znanosti, međutim njegovo najpoznatije djelo, koje mu je donijelo slavu, jeste El-Musnedus-sahih, zbirka hadisa koja je po vjerodostojnosti, kako smatra većina islamskih učenjaka, odmah nakon Sahiha imama Buharija.

Sahih imama Muslima poznat je pod nazivom Sahihu Muslim, međutim puno ime ovog djela je El-Musnedus-sahihul-muhtesaru mines-suneni bi naklil-adli anil-adli an resulillah, sallallahu alejhi ve sellem.

المسند الصحيح المختصر من السنن بنقل العدل عن العدل عن رسول الله صلى الله عليه و سلم

Mnogo je izdanja Sahiha, ali je malo onih koji su ovo djelo naslovili onako kako ga je nazvao njegov autor. Štaviše, mali je i broj komentatora Sahiha, čija su djela do nas došla a da su ovu tematiku tretirali, kao što su Kadi Ijad, Ibn Salah, Nevvevi, Ebu Abbas el-Kurtubi i ostali.

Svevišnji Gospodar, iz Svoje apsolutne mudrosti, sve je stvorio u paru. Uzvišeni Allah kaže: “I vas kao parove stvorili” (En-Nebe, 8); “Neka je hvaljen Onaj Koji je u svemu parove stvorio: u o­nome što iz zemlje niče, u njima samima, i u o­nome što o­ni ne znaju!” (Ja-sin, 36); “I od svega po par stvaramo da biste se vi prisjećali” (Ez-Zarijat, 49); “I da On par, muško i žensko, stvara” (En-Nedžm, 45).

Stvaranjem muškarca i žene zagarantiran je opstanak ljudske vrste na Zemlji, a ujedno i realizacija osnovnog cilja zbog kojeg je stvoren čovjek, a to je uspostava robovanja Svevišnjem Allahu. Govoreći o bračnoj vezi i potomstvu Svojih poslanika, Uzvišeni Allah kaže: “I prije tebe smo poslanike slali i žene i potomstvo im davali” (Er-Ra’d, 38). U jednom hadisu, čija je autentičnost sporna, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Četiri su stvari od prakse vjerovjesnikā: stid, upotreba mirisa, upotreba misvaka i brak.” (Tirmizi i Sujuti ovu su predaju ocijenili dobrom, dok je Ebu Zura er-Razi, Ibn Arebi el-Maliki, Nevevi, Ibn Mulekkin, Ibn Mahmud, komentator Sunena Ebu Davuda, Munavi i Albani smatraju slabom, što je prioritetnija ocjena ovog hadisa.)

Vjerovanje u kader predstavlja čvrsto ubjeđenje da se sve, bilo dobro ili zlo, dešava Allahovom odredbom i Njegovom voljom, da Allah radi ono što On hoće, da ništa ne izlazi van Njegovog htijenja, ništa na svijetu ne izlazi iz Njegove odredbe i sve je rezultat samo Njegovog upravljanja. Niko ne može izbjeći ono što mu je određeno, niti ono što mu je zapisano u Knjizi – Levhi-mahfuzu.

Vjerujemo da je Allah tvorac ljudskih djela, dobrih i loših. Pored toga, On naređuje i zabranjuje Svojim robovima i omogućio im je da sami izabiru svoja djela, nisu prisiljeni da ih čine, nego se ona dešavaju shodno njihovoj moći.

Allah Svojom milošću upućuje koga hoće, a Svojom mudrošću odvodi u zabludu koga hoće. On neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi bit će pitani.

Vjerovanje u kader i odredbu Uzvišenog Allaha jedan je od ruknova imana, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio Džibrilu, alejhis-selam, kada ga je pitao o imanu, rekavši: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.” (Muslim)

Prvi trenuci u Džennetu

Prvi trenuci u Džennetu bit će vrlo impresivni. Kakav li će samo biti naš prvi trenutak i boravak u Džennetu, kako ćemo se osjećati kada vidimo džennetske rijeke i palače, džennetske plodove i šatore, zlato, bisere i svilu, kada sretnemo naše voljene koji su davno umrli i koje godinama nismo vidjeli, kada poslušni sin sretne svoju majku i saosjećajni starac svoju kćerku, i kada roditelji sretnu svog sina koji je umro prije njih, kada vidimo onoga ko je na dunjaluku dugo bolovao da je potpuno ozdravio, onoga ko je bio nesretan da je dočekao dan potpune sreće, kada vidimo starca kojem se vratila mladost i sijedu staricu koja je ponovo postala mlada djevojka, kada sretnemo Allahove poslanike, kada se budemo selamili sa ashabima, kada prepoznamo najveće učenjake ummeta, kada sretnemo mudžahide i šehide, kada budemo gledali meleke svojim očima, kada nam bude rečeno: “Ovo je Ebu Bekr, a onaj što nam ide u susret je Omer b. Hattab, onaj što sjedi u hladovini džennetskog stabla je Halid b. Velid, a onaj čiji predivni glas slušamo i zajedno sa njim slavimo Allaha, to je Allahov poslanik Davud, alejhis-selam”, a tek kada se sretnemo sa voljenim poslanikom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kada vidimo drugove iz pećine i ashabul-uhdud, i vjernika iz faraonove porodice, i Zulkarnejna, kada nam bude rečeno: “Ovo je poznati ashab i prenosilac hadisa Ebu Hurejra, a ovo je komentator Kur’ana Abdullah b. Abbas”, kada budemo vidjeli Allaha, kao što vidimo mjesec u uštapu i kada između nas i Allaha ne bude nikakvog vela i zastora...

Curcuma longa, kurkuma, biljka je čvrste smeđe kože i narandžastog tijela, te intenzivnog okusa i arome. Okus je ljut, topao i gorak, a miris blag, sličan narandži i đumbiru. Tradicionalno se naziva indijskim šafranom zbog jedinstvene žuto-narandžaste boje, koja je slična boji šafrana.

Slično kao i đumbir, i kurkuma je porijeklom iz Indonezije i južne Indije, gdje se kultivira više od 5.000 godina. Ima važnu ulogu u mnogim tradicionalnim kulturama diljem Istoka, i cijenjen je član ayurvedske farmakopeje. Iako su kurkumu arapski trgovci donijeli u Evropu u 13. stoljeću, tek unazad desetak godina ova biljka postaje popularna u zapadnim kulturama. Velik dio svoje popularnosti duguje naučnim istraživanjima koja dokazuju izrazita ljekovita svojstva ovog začina. Vodeći komercijalni proizvođači kurkume su Indija, Indonezija, Kina, Filipini, Tajvan, Haiti i Jamajka.