hfz. Entas Pramenković, prof.

Jedno od najpoznatijih djela Ibn Madže, Allah mu se smilovao, jeste zbirka hadisa koja zauzima šesto mjesto među šest poznatih zbirki čiji je zajednički naziv el-kutubus-sitte. Islamski učenjaci imaju različita mišljenja u pogledu naziva ove zbirke hadisa. Neki su je nazvali Sunenu Ibni Madže i pod ovim nazivom štampane su verzije Muhammeda Fuada Abdulbakija, Muhammeda Mustafe el-Azamija i Hašije Sindi. Drugi naziv za ovo djelo je Es-Sunen, kako se navodi u biografiji Ibn Madže (Et-Tedvinu fi ahbari Kazvini, 2/49., Tehzibul-kemali, 27/41). Zehebi bilježi od Ibn Madže da je rekao: "Ovaj Es-Sunen pokazao sam Ebu Zuri..." (Tezkiretul-huffaz, 2/636), iz čega se zaključuje da ga je sam autor nazvao Es-Sunen, što ukazuje na to da je ovaj naziv autentičan, a Allah najbolje zna. Postoje i drugi nazivi za ovo djelo, ali za njih ne postoji dokaz, kao što su: Sunenul-Mustafa, El-Musannef, Es-Sahih itd.

Imam, hafiz i tumač Kur'ana Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid b. Madža el-Kazvini poznat je po nadimku Ibn Madža, što je bio i nadimak njegovog oca, kao što nam je to prenio Abdulkerim er-Rafii, prenosilac Sunena Ibn Madže, a isto to rekao je i Ebu Ja'la el-Halili. Nadimak Kazvini dobio je po rodnom gradu Kazvinu koji se nalazi u Iraku. Grad Kazvin osvojen je za vrijeme trećeg halife Osmana b. Affana, a prvi namjesnik u njemu bio je Bera b. Azib. (Sijeru a'lamin-nubela, 13/277, Vefejatul-ajan, 4/279; Et-Tedvinu fi ahbari Kazvin, 2/49)

Imam Ibn Madža rođen je u Kazvinu 209. godine po Hidžri. Kao mlad putovao je u potrazi za znanjem diljem islamskog svijeta: u Irak, Basru, Kufu, Bagdad, Meku, Šam, Egipat, Rejj i druge gradove i oblasti u kojima su u to vrijeme živjeli učenjaci od kojih je učio hadise. (Vefejatul-ajan, 4/105)

Imam Nesai, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela, kako iz hadisa tako i iz drugih šerijatskih disciplina. Među njegovim najpoznatijim djelima jesu dvije zbirke hadisa, tj. dva sunena: Es-Sunenul-kubra (Veliki Sunen) i Es-Sunenus-sugra (Mali Sunen).

Imam Nesai prvo je napisao Es-Sunenul-kubra koji je zatim sažeo i tako je nastao Es-Sunenus-sugra. Kada je u povratku sa putovanja prolazio pored Palestine, odsjeo je u gradu Remla i tamošnji namjesnik grada upitao ga je da li je sve što se nalazu u djelu El-Kubra vjerodostojno, a imam Nesai odgovorio mu je da nije. Tada mu namjesnik reče da izdvoji vjerodostojne hadise i razdvoji od slabih, što je i uradio, i na taj način nastalo je djelo Es-Sunenul-sugra. (Ibn Esir, Džamiul-usul, 1/197)

Imam Ahmed b. Šuajb b. Ali b. Sinan b. Bahr b. Dinar en-Nesai el-Horasani poznati je učenjak, hadiski ekspert, imam i šejhul-islam. Nadimak mu je bio Ebu Abdurrahman. (Tehzibul-kemal, 1/328; Tarihul-islam, 7/59; Es-Sijer, 14/125; Tezkiretul-huffaz, 2/194; El-Bidaja ven-nihaja, 14/792)

Ibn Halikan naveo je drugačiji rodoslov imama Nesaija, rekavši da mu je ime Ahmed b. Ali umjesto Ahmed b. Šuajb (Vefejatul-ajan, 1/77). Međutim, ono što je ispravnije, a Allah najbolje zna, jeste da mu je ime Ahmed b. Šuajb b. Ali, kao što je navela većina učenjaka. Isto to je i preneseno od većine njegovih učenika i to na više mjesta. Ovako ga je nazvao Dulabi u svojoj knjizi El-Kuna, imam Tahavi u Šerhu muškilil-asaru, imam Taberani u El-Mu'džemul-evsatu i drugi.

Jedno od najpoznatijih hadiskih djela jeste Džamiut-Tirmizi, djelo poznatog hadiskog kritičara, velikog učenjaka, eksperta u hadisu, Ebu Isaa Muhammeda b. Isaa et-Tirmizija, Allah mu se smilovao. Imam Tirmizi bio je učenik imama Buharija, Allah mu se smilovao, pa je ovim djelom želio krenuti putem svoga učitelja, nakon što je od njega usvojio obilno znanje o hadiskoj znanosti. Prvo je samo sabrao hadise, a nakon što je od njega zatraženo da na kraju svakog hadisa navede i stepen vjerodostojnosti, to je i uradio.

Djelo je završio na dan Kurbanskog bajrama 270. godine po Hidžri. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezi, 6)

Imam Tirmizi bio je poznati hadiski učenjak, kritičar, autor velikog broja djela, imam u hadisu. Puno ime mu je Ebu Isa Muhammed b. Isa b. Sevra b. Musa b. Dahak es-Sulemi et-Tirmizi. U pogledu njegovog rodoslova islamski učenjaci su se razišli, pa su neki rekli da mu je puno ime Muhammed b. Isa b. Jezid b. Sevra b. Seken. (Es-Sijeru, 13/270)

Potječe iz sela Bug, nedaleko od grada Tirmiz, koji se danas nalazi na jugu Uzbekistana, na granici sa Afganistanom, te su zbog toga neki učenjaci u njegovoj biografiji pisali "el-Bugi et-Tirmizi". (Mukaddimetut-tuhfetil-ahvezi, 325.)

Sunen Ebu Davuda

Sunen imama Ebu Davuda, Allah mu se smilovao, jedno je od njegovih najpoznatijih djela, a ujedno i hadisko djelo koje zauzima posebno mjesto u islamu.

Ebu Davud Sulejman b. Eš'as b. Ishak b. Bešir b. Šeddad  b. Amr b. Imran el-Ezdi es-Sidžistani puno je ime Ebu Davuda, prema mišljenju većine biografa (Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhu). Ibn Hadžer navodi da se Imran, peti djed Ebu Davuda, borio na strani Alije b. Ebu Taliba u Bitki na Siffinu (Tehzibut-tehzib, 169). Porijeklo vodi od plemena Ezd, poznatog plemena iz Jemena, dok se odrednica Sidžistani u njegovom imenu veže za pokrajinu Sidžistan, koja se danas većinski proteže kroz Afganistan (Atlasul-hadisin-nebevijjiš-šerif, 13).

Imam Muslim b. Hadždžadž, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela iz hadisa i hadiskih znanosti, međutim njegovo najpoznatije djelo, koje mu je donijelo slavu, jeste El-Musnedus-sahih, zbirka hadisa koja je po vjerodostojnosti, kako smatra većina islamskih učenjaka, odmah nakon Sahiha imama Buharija.

Sahih imama Muslima poznat je pod nazivom Sahihu Muslim, međutim puno ime ovog djela je El-Musnedus-sahihul-muhtesaru mines-suneni bi naklil-adli anil-adli an resulillah, sallallahu alejhi ve sellem.

المسند الصحيح المختصر من السنن بنقل العدل عن العدل عن رسول الله صلى الله عليه و سلم

Mnogo je izdanja Sahiha, ali je malo onih koji su ovo djelo naslovili onako kako ga je nazvao njegov autor. Štaviše, mali je i broj komentatora Sahiha, čija su djela do nas došla a da su ovu tematiku tretirali, kao što su Kadi Ijad, Ibn Salah, Nevvevi, Ebu Abbas el-Kurtubi i ostali.

Ebu Husejn Muslim b. Hadždžadž b. Muslim b. Verd b. Kevšaz el-Kušejri en-Nejsaburi, poznati hadiski ekspert, učenjak, imam u hadisu i hadiskih znanosti. Nazvan je Nejsaburi po rodnom mjestu, gradu Nejsaburu, koji se danas nalazi u Iranu, dok je ime Kušejri dobio po arapskom plemenu iz kojeg potječe.

Kada je riječ o godini rođenja Muslima, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: neki su rekli da je rođen 201. godine po Hidžri, i to smatra Zehebi (El-Iber, 2/29); drugo mišljenje je da je rođen 204. godine po Hidžri, i ovaj stav su zauzeli Ibn Kesir, Ibn Hadžer i Zehebi (Es-Sijeru, 12/558, El-Bidaje ven-nihaje, 11/272). Ono što je najbliže, a Allah najbolje zna, jeste da je rođen 206. godine po Hidžri i ovo je mišljenje Ibn Salaha, koje je prenio od Ebu Abdullaha el-Hakima, a on od svoga šejha Ibn Ahrema (Sijanetu Sahihi Muslim, 64). Prvi ko je naveo ovo mišljenje bio je Amr b. Ahrem, a on je ujedno i priznati učenjak za ovu znanost, mnogo je vodio brigu o djelu imama Muslima, živio je u vrijeme imama Muslima. Kada je Muslim umro, on je imao jedanaest godina. Imam Hakim, koji je napisao djelo Tarihu Nejsabur, prenio je od njega ovo mišljenje. Sve ovo ukazuje na to da je godina rođenja Muslima 206. godina po Hidžri.

Islamski učenjaci prije imama Buharija, Allah mu se smilovao, u svojim pisanim djelima nisu odvajali sahih (vjerodostojne) hadise od onih koji su na stepenu hasena (dobrog) i daif (slabih) hadisa, niti su hadisi bili poredani po poglavljima, kao što će to kasnije biti poznato među učenjacima, već su hadisi bili pomiješani, npr. hadis o čistoći, nakon njega hadis o braku, zatim hadis o tefsiru itd.

Nakon ovog načina zapisivanja hadisa, dolazi sljedeća generacija koja hadise zapisuje na taj način što ih razvrstava po poglavljima, shodno njihovom značenju, kao što je Muvetta, imama Malika, Musannef, Abdurrezaka, Musannef, Ibn Ebu Šejbe… Međutim, hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovim djelima, iako si bili poredani po poglavljima, bili su pomiješani sa izrekama ashaba i tabiina.

Ebu Abdullah Muhammed b. Ismail b. Ibrahim b. Mugira b. Berdizbeh b. Ahnef el-Džu’fi el-Buhari bio je mudžtehid, šerijatski pravnik, prvak muhadisa. Berdizbeh je bio Perzijanac, u vjeri svoga naroda i umro je u okrilju svoje vjere (Tarihul-Bagdad, 2/6), a njegov sin Mugira primio je islam, dok za djeda imama Buharija, Ibn Hadžer kaže: “Nisam našao ništa od njegove biografije” (Hedjus-sari, 477). Buhara je grad koji se trenutno nalazi u Uzbekistanu, nedaleko od Semerkanda. Muslimani su osvojili Buharu pod vođstvom Ubejdullah b. Zijada za vrijeme hilafeta Muavije, radijallahu anhu. (Mu’džemul-buldan, 1/150-152) Ismail, otac imama Buharija, bio je poznati učenjak, prenio je hadise od Hammada b. Zejda, imama Malika, a od njega su prenijeli hadise stanovnici Iraka. Imam Ibn Hibban spomenuo ga je u svojoj knjizi Es-Sikat kao pouzdanog prenosioca, a također ga je spomenuo i njegov sin, imam Buhari u svojoj knjizi Et-Tarihul-kebir. (Es-Sikat, 8/98, Et-Tarihul-kebir, 1/342) Pored toga što je bio poznati učenjak, otac imama Buharija, bio je i bogobojazan prenosilac od kojeg se prenosi da je na samrti rekao: “Ne znam da u mom imetku ima ijedan haram dirhem ili sumnjivog porijekla.” (Sijeru a’lamin-nubela, 12/447) Sve ovo govori nam da imam Buhari potječe iz ugledne, učene i bogobojazne porodice, što nam ne ostavlja prostora da se zapitamo od koga je naslijedio sve te osobine.