Abdulvaris Ribo, prof.

Pravac kao što je ateizam, koji u potpunosti negira postojanje Boga, bez sumnje će ostaviti negativne posljedice na čovjeka, njegovo ponašanje kao i na međuljudske odnose i društveno uređenje.

Ovaj svijet ne postoji uzalud i čovjekov život na njemu nije besmislen. Svaki musliman dobro zna ko mu je Stvoritelj i zbog čega je stvoren i nastanjen na dunjaluku. Stvoren je, kako kaže Uzvišeni, "da Njemu robuje", odnosno da Mu ibadet čini. Robovanje Allahu podrazumijeva potpunu pokornost i predanost Njemu, Njegovom zakonu i propisima koje je uspostavio i objavio. Prema tome, najveći i krajnji cilj svakog muslimana jeste dostići stepen istinskog robovanja i pokornosti svome Stvoritelju i Gospodaru. Tačno je da postoje i naši ovodunjalučki, sekundarni ciljevi, ali biti istinski Allahov rob najvažniji je cilj svakog iskrenog i predanog vjernika muslimana. Nijedan musliman ne bi trebao živjeti bez jasnih, preciznih i po prioritetima određenih ciljeva.

Pomnim izučavanjem Kur'ana i njegovih propisa i zakona, možemo utvrditi da Uzvišeni Gospodar i Stvoritelj, kao Apsolutni Zakonodavac, naređuje i propisuje samo ono u čemu je čista ili preovladavajuća korist za ljude, a zabranjuje samo ono u čemu je čista ili preovladavajuća šteta.

Ovo je ujedno i šerijatsko pravilo koje je izvedeno na temelju kur'anskih propisa i to pravilo obuhvata cjelokupni islamski šerijat -- vjerozakon, kako u onim osnovnim i temeljnim pitanjima života tako i u sporednim, i kako u Allahovim pravima tako i u pravima ljudi.

Jedan od bitnih elemenata i segmenata vjere islama jeste saznati i spoznati suštinu i smisao dunjalučkog života koji čovjek živi. Ta spoznaja i saznanje elementarni je dio islamskog vjerovanja -- akide, iz razloga što naš odnos prema životu općenito i naš stil i program života uveliko zavise od toga da li smo spoznali suštinu i smisao života koji živimo na ovome svijetu.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je primjer ličnosti kod koje su se zajedno našle sve ljudske moralne vrline i odlike. On se potpuno razlikovao od ljudi među kojima je rođen i sa kojima je proveo svoju mladost i rano muževno doba. Zapravo, on je bio produkt jednog božanskoga odgoja i nadzora, od rođenja pripreman za uzvišenu misiju poslanstva. Uzvišeni Allah podario mu je najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, što se i potvrđuje u kur'anskom ajetu: "A ti si, zaista, veličanstvenog morala" (El-Kalem, 4). Njegov Gospodar na najljepši način ga je odgojio i okitio ahlakom Kur'ana, odnosno, kur'anskim moralnim načelima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostigao je vrhunac ljudskog moralnog savršenstva.

Hvaljen je i uzvišen Onaj Koji je ljudima poslao i spustio Kur'an, Svoju knjigu i Svoj govor u kojem su vijesti o onome što se dogodilo i o onome što će se zbiti. U njemu su pravedne presude, upute i propisi. Ko okrene glavu od Kur'ana, zalutat će i nastradati, a ko Kur'an uzme za uputu, bit će upućen na pravi put. Ko Kur'anom govori, istinu govori, ko po njemu postupa, nagrađen će biti, a ko njemu poziva, na pravi put upućuje.

Slanje Kur'ana kao posljednje Allahove objave ljudima, bez sumnje, neizmjerna je Allahova milost i sigurno najveća blagodat koju nam je Allah spustio s nebesa. Ljudsko oko nije vidjelo niti će vidjeti nešto veće i veličanstvenije od Kur'ana. Za ljude ne postoji ništa korisnije od Kur'ana, s obzirom na to da nudi odgovore i rješenja za sve ljudske dileme i potrebe na svim poljima i u svim aspektima ljudskog života. Zbog toga ljudski rod ne može živjeti normalno bez Kur'ana i bez njegovih uputa nema života, za one koji hoće da žive na ovom svijetu život dostojanstven čovjeka. Jedino je život s Kur'anom i uz Kur'an pravi i istinski život.

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: "Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio me je za ramena i rekao mi: 'Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili prolaznik.'"

Ibn Omer, radijallahu anhuma, govorio je: "Kada omrkneš, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj večer. Iskoristi svoje zdravlje za svoju bolest i svoj život za svoju smrt." (Buhari)

Svaki čovjek, bio muškarac ili žena, vjernik ili nevjernik, sanja i želi postati uspješna osoba u životu. Na internetu ćemo naći na stotine tema pod naslovom "Kako biti uspješan" ili "Kako uspjeti u životu", što jasno potvrđuje da je ovo pitanje veoma bitno za svakog čovjeka i da je njime u velikoj mjeri okupiran. Prije svega, moramo se zapitati: Šta je to, ustvari, uspjeh ili šta znači biti uspješan u životu? Većina ljudi smatra da je uspjeh u životu biti bogat, imućan, ugledan i popularan, završiti prestižan fakultet, imati dobro plaćen posao, zasnovati porodicu i izroditi potomstvo i nasljednike. Kako vidimo, ovdje se radi isključivo o dunjalučkim materijalnim uspjesima.

Tačno je da su sve ovo uspjesi u životu jednog čovjeka, međutim, s pravom se pitamo: Šta čovjek u suštini ima od ovih uspjeha i ostvarenja u životu i da li su oni, zbilja, uzrok njegove istinske i prave sreće? Gledajući sa aspekta islama i islamskog pogleda na život uopće, naći ćemo da sve navedeno nisu pravi i istinski uspjesi jednog čovjeka. Ako ovo nisu istinski uspjesi u životu jednog čovjeka, postavlja se pitanje: Šta je to pravi i istinski uspjeh u životu i ko su to, zbilja, uspješni ljudi?

Današnje stanje čovječanstva i ljudskih zajednica, u kojima dominiraju zlo, nepravda i nasilje, kod običnog čovjeka može prouzročiti samo pesimizam, očaj i beznađe. S pravom se pitamo kako jedan čovjek u takvom stanju može biti pozitivan i kako u takvom ambijentu može pozitivno misliti i djelovati?

Pozitivno mišljenje je mentalno stanje koje omogućava lični napredak i uspjeh. Pozitivnost je usko povezana sa optimizmom. Optimistična osoba uvijek vjeruje u najbolji mogući ishod i traga za dobrim stranama i posljedicama u svemu i u svakoj situaciji. Optimistična i pozitivna osoba uvijek očekuje i nada se da će na kraju ispasti sve najbolje.

Islam kao univerzalna i sveobuhvatna vjera traži od svojih sljedbenika da u svakoj situaciji i stanju pozitivno razmišljaju, da tako gledaju na događaje i da u skladu s tim pozitivno i djeluju. Islamsko vjerovanje, poimanje života i ovoga svijeta nikako ne dopušta i ne dozvoljava jednom muslimanu da negativno misli, da tako gleda na život i da padne u očaj, beznađe i pesimizam. Islam nas uči da pozitivno razmišljamo, reagiramo i živimo, i da u islamu pronađemo motiv, inspiraciju i snagu za to.

Šta je za nas Kur’an? Kako se odnosimo prema njemu i kako ga razumijemo? Da li smo dovoljno posvećeni Kur’anu kao Svjetlu i Uputi koju nam je Svemilosni poslao? Da li imamo ispravan odnos prema Kur’anu kao Allahovoj objavi i uputi? Sve su ovo pitanja koja su veoma bitna kada je u pitanju naš ispravan odnos prema Kur’anu.

Prije svega trebamo znati da je Kur’an Allahov govor, objava od Allaha i uputa čovječanstvu, koja ima za cilj da ljude izvede iz zablude i neznanja na put upute i prosvijećenosti.

Nažalost, činjenica je da mnogi muslimani čitaju i uče Kur’an na arapskom jeziku, ne razumijevajući njegovo značenje, njegove poruke i propise. Nemali broj je i onih koji pamte i memorišu Kur’an, ali vrlo slabo razumiju njegove upute, pouke i poruke. Ali, činjenica je da je veoma mali broj onih koji izučavaju sadržaj Kur’ana, njegovo značenje, njegove poruke, propise i poruke, kako bi Kur’an ispravno i do kraja razumjeli i kako bi prema Kur’anu uredili svoj život.