Broj 111

Vapimo... Šta se to dogodilo pa nam s dragim osobama više nije lijepo? Šta je dovelo do toga da se insan više ne odmara uz insana? Gdje su oni insani kojima je bilo dovoljno malo materijalnog, čak i malo vremena, ali da urežu osjećaje koji se nikad neće zaboraviti? Zar je to umrla ljubav, a nikad je kao sad nismo verbalno i neverbalno iskazivali? I najljepše sijelo pokvarit će razilaženje o vjerskim, političkim, umjetničkim, uličnim, rodbinskim ili nekim drugim segmentima! Odjednom voljeni postaje manje voljen, jer on ne podržava istu političku ideju. Rođak je najveći neprijatelj, jer, eto, spomenuo je neku našu mahanu negdje i nekad. Toliko agresivnosti u emocijama, a toliko malo vremena da ih suzbijemo. Da li se zapitamo šta mi to radimo našim dušama? Čemu ih to učimo? Kakve im to navike novog normaliteta usađujemo? Zar naše duše ne primjećuju da one padaju? Zar je duhovno uzdizanje postalo nebitna činjenica? Kako je moguće da živimo u okruženju u kome među muslimanima živi mržnja i primitivizam?

Naš Gospodar, Allah, ima mnoga lijepa imena i svojstva savršenstva, a jedno od Njegovih lijepih imena jeste i ime Et-Tajjib.

Uvažavanje Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, jedan je od ogranaka vjerovanja. Pravo Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, kod njegovog ummeta jeste da vjeruju u njega, poštivaju ga i uvažavaju: "...da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da ga pomognete, i uvažavate..." (El-Feth, 9); "Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili -- postići ono što budu željeli" (El-A'raf, 157).

Bolest je kušnja koju Allah daje Svom robu, kako bi se pokazala jačina njegove vjere, odnosno imana. Jednako kao što je bolest kušnja za bolesnika, koji u tim trenucima ima potrebu za pažnjom, utjehom i drugom vrstom pomoći, tako je i kušnja za njegove najbliže.

Islam traži od muslimana da vode računa jedni o drugima, kako u stanju sreće, tako i u stanju nevolje i tegobe. Prema tome, veoma je bitno da se sjetimo naše braće muslimana koji su iskušani bolešću, da ih posjetimo i izrazimo svaku vrstu utjehe i podrške.

Ebu Hurejra, radijalllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome Allah hoće dobro, stavi ga na kušnju." (Buhari, br. 5645)

Kada Allah Svojim robovima želi dobro, iskuša ih u njima samima, njihovom imetku i djeci, kako bi to iskušenje bilo uzrokom praštanja grijeha i podizanja deredža, stepena. Svaka kušnja za vjernike je dobro i na ovome i na onome svijetu. Dobro je na ovome svijetu jer se na taj način sklanjaju u Allahovo okrilje, dovu Mu upućuju i ponizno šapuću svoje potrebe, dok se dobro na onome svijetu ogleda u tome što im se praštaju grijesi i podižu deredže.

Izraz hudud -- granice spominje se na četrnaest mjesta u plemenitom Kur'anu, i to u pet sura, u devet ajeta: El-Bekara (tri ajeta, sedam puta), En-Nisa (dva ajeta, dvaput), Et-Tevba (dva ajeta, dvaput), El-Mudžadela (jedan ajet, jedanput) i Et-Talak (jedan ajet, dvaput). U svim ovim ajetima izraz hudud označava objavu, islamski šerijat i Allahove propise, s tim da se nekada spominju uopšteno propisi ili pak konkretni propisi.

Optimizam i pesimizam suprotstavljeni su pogledi na život kojima se u današnjem sve stresnijem vremenu poklanja posebna pažnja. Čovjekova sreća i nesreća, životni uspjeh i neuspjeh uveliko zavise od optimističnog, odnosno pesimističnog pogleda na samog sebe i na svijet. Otuda se sve više govori o važnosti optimizma i sve se više promovira optimističko razmišljanje i podstiče se na usvajanje tehnika koje će čovjeka dovesti u stanje da se u svakoj situaciji postavlja optimistički. S druge strane, sve se više upozorava na negativnost pesimizma i na njegove pogubne posljedice, kako na pojedinca tako i na njegovu zajednicu, pa i na muslimanski ummet u cjelini.

Ovaj svijet ne postoji uzalud i čovjekov život na njemu nije besmislen. Svaki musliman dobro zna ko mu je Stvoritelj i zbog čega je stvoren i nastanjen na dunjaluku. Stvoren je, kako kaže Uzvišeni, "da Njemu robuje", odnosno da Mu ibadet čini. Robovanje Allahu podrazumijeva potpunu pokornost i predanost Njemu, Njegovom zakonu i propisima koje je uspostavio i objavio. Prema tome, najveći i krajnji cilj svakog muslimana jeste dostići stepen istinskog robovanja i pokornosti svome Stvoritelju i Gospodaru. Tačno je da postoje i naši ovodunjalučki, sekundarni ciljevi, ali biti istinski Allahov rob najvažniji je cilj svakog iskrenog i predanog vjernika muslimana. Nijedan musliman ne bi trebao živjeti bez jasnih, preciznih i po prioritetima određenih ciljeva.

Stogodišnjica Velike džamije u Parizu

Velika džamija u Parizu najstarija je džamija u glavnom gradu Francuske i jedna od najvećih u zemlji. Svečano je otvorena dvadesetih godina prošlog vijeka u čast sedamdeset hiljada muslimanskih boraca poginulih na strani Francuske u Prvom svjetskom ratu.

Kamen temeljac za izgradnju ove džamije položio je 22. oktobra 1922. tadašnji marokanski sultan Moulay Youssef, zajedno s tadašnjim francuskim predsjednikom Gastonom Doumergueom.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim hadisima ukazuje na pohvalnost povlačenja u osamu, ali i na društvenu interakciju, što može izazvati određene nedoumice u pogledu razumijevanja ovih prividno oprečnih preporuka.

Preporučujući društvenu interakciju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Musliman koji živi s ljudima i podnosi neugodnosti bolji je od muslimana koji niti živi s njima, niti trpi neugodnosti." (Tirmizi, 2507, i drugi, vjerodostojan)

S druge strane, postoje i hadisi u kojima Poslanik u pozitivnom kontekstu govori o životu u osami, daleko od ljudskog zla.

Poznavanje vrste hadisa u kojima se neki od prenosilaca dvoumi, bilo da je u pitanju ashab ili generacija poslije ashaba, od velikog je značaja za onoga ko nastoji da izvuče i zaključi određene propise iz hadisa. Smisao ovog pravila jeste da osoba koja treba da dođe do određenog propisa ima znanje o tome da li je određena riječ ili rečenica u hadisu dvoumljenje prenosioca ili nije, zatim koja je riječ mjerodavna u datom hadisu, te da li je moguće uskladiti obje riječi.

Pod dvoumljenjem prenosioca podrazumijeva se da prenosilac hadis prenosi s dva izraza naglašavajući i praveći između njih razliku riječju "ili". Također, u ovu vrstu hadisa ubraja se hadis koji prenosilac jednom prenosi koristeći jedan izraz, a drugi put drugi izraz.

U više od deset gradova u Indiji, Hindusi pokušavaju na sudovima iznuditi presudu da se neke drevne džamije pretvore u hinduističke hramove. U zahtjevu za pokretanje sudskog postupka kao glavni dokaz naveli su da su te džamije prvobitno bile hinduistički hramovi i da su kasnije pretvorene u džamije. Ovaj novi talas hinduističkog religioznog žara zaoštrava odnose između Hindusa i značajne muslimanske manjine u Indiji.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ispravno vjerovanje je najbitnija komponenta vjere islama i pokretačka snaga muslimana i muslimanki. Šejh Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: "Vjerovanje, akida, bitnije je od svega drugog. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavao je vjerovanje trinaest godina dok je boravio u Meki. Svih tih godina pojašnjavao je vjerovanje. Ono je osnova vjere i onaj ko smatra da ne treba potencirati pitanja vjerovanja nije od učenih. On je neznalica" (Ibn Baz, Šerhu Kešfiš-šubuhat, str. 34). Nažalost, pitanjima vjerovanja općenito se ne poklanja dovoljno pažnje. Koliko je to opasna pojava, upečatljivo nam ukazuje i sura El-Asr, gdje je za spas na prvom mjestu spomenuto vjerovanje. Svevišnji kaže: "Tako Mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima Istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje" (El-Asr, 1--3). Zato smo u prošlom broju naveli nekoliko korisnih savjeta kako sačuvati ispravno islamsko vjerovanje. U ovom tekstu donosimo još nekoliko korisnih savjeta.

Ljudi su od davnina na temelju iskustva poznavali umijeće liječenja i sprečavanja nekih bolesti. S ciljem prevencije, ali i izlječenja bolesti koristili su se razni pripravci biljnog i životinjskog porijekla, ali su se primjenjivale i neke metode liječenja, poput kauterizacije i puštanja krvi kupicom -- hidžame, koje su potvrđene sunnetom našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. U čestim ratnim sukobima, prilikom obavljanja svakodnevnih ratarskih i stočarskih poslova ljudi su znali zadobiti teške tjelesne povrede usljed kojih bi znali podleći zbog iskrvarenja ili inficiranja rane. U to vrijeme infekcija rane i iskrvarenje nakon amputacije i teške ozljede nekog dijela tijela sprečavali su se kauterizacijom, odnosno ljudi su inficiranu ranu spaljivali vatrom, što je pomagalo u prevenciji gubitka krvi i zatvaranju rane. To se obavljalo tako što bi se neki metalni predmet zagrijavao do usijanja i zatim stavljao na otvorenu ranu. Kauterizacija je poznata i u savremenoj medicini: u pojedinim medicinskim postupcima koriste se elektro i hemijski kauteri. Najčešće se koristi u dermatologiji. Posljednjih godina popularna je postala laserska kauterizacija jer dovodi do manje nekroze tkiva.

Komunikacija je jedna od osnovnih karakteristika svake društvene zajednice. Oduvijek su ljudi razgovarali i komunicirali, ali se danas pojavom velikog broja raznovrsnih sredstava za komunikaciju -- interneta, socijalnih mreža i sl., kao i njihovom dostupnošću širim društvenim slojevima, intenzitet komunikacije znatno povećao, pa je stoga veoma bitno govoriti o pravilima lijepog ponašanja u toku razgovora. Naša savršena vjera islam uređuje sve aspekte života na ovome svijetu, pa tako i pravila komunikacije među ljudima. Kur'an i sunnet prepuni su primjera kakva ta komunikacija treba biti, a mi ćemo ovdje navesti deset najbitnijih pravila komunikacije.

Cijeli svijet danas osjeća neizmjernu potrebu za pojašnjavanjem Allahove vjere i njenih ljepota, jer kada bi ljudi istinski spoznali ovu vjeru, u nju bi u skupinama ulazili. Islam podstiče na svako dobro, a zabranjuje svako zlo, osvjetljavajući put cijelom čovječanstvu. Iako se ljepote islama ne mogu pobrojati, možemo izdvojiti neke koje se posebno dotiču ljudskih srca i koje plijene svojom univerzalnošću.

Mjesec novembar, kao i oktobar, dosta je drugačiji od onih na koje smo navikli. Izostaje kiša, hladan zrak, čak i pokoja pahulja snijega. Da nema zlatnih boja jeseni i suhog lišća koje šušti pod našim nogama, teško da bismo prema jutarnjim i dnevnim temperaturama rekli da smo duboko u jeseni i da se približavamo zimi. I nije sve što je drugačije, i nužno lošije, lijepo je prošetati po sunčanom danu, a i u doba ove globalne krize sjećamo se stihova iz gimnazije da je oktobarsko sunce sirotinjska majka i sjetno se osmjehnemo jer, evo, i novembrom nas grle sunčana jutra. Ali ipak, ovakvo vrijeme doprinosi većem širenju viroza, naš imunitet usljed prilagodbi slabi, a zbog lijepog vremena više smo izloženi okupljanjima i susretima s ljudima. U nastavku dat ćemo vam nekoliko savjeta kako ojačati imunitet i odbraniti se od bolesti. Prije svega osigurajte sebi dovoljnu količinu sna. Nedostatak sna povećava rizik od bolesti, a spavanje i cirkadijalni ritam (laički kazano naš unutrašnji sat koji nam kazuje kad trebamo biti budni, a kad spavati) imaju veoma važnu ulogu u imunološkom sistemu organizma. Spavanje pospješuje izlazak T limfocita, a to su naše odbrambene ćelije u cirkulaciju i njihovo premještanje u limfne čvorove i na taj način se imuni sistem bori protiv susreta sa virusima, bakterijama, potencijalnim infekcijama i bolestima. Kako biste obezbijedili kvalitetu sna, spavajte u zamračenoj i prozračenoj prostoriji, bez izloženosti ekranima televizije i mobitela, i idite na spavanje uvijek u približno isto vrijeme.

Imam Muslim, rahimehullahu teala, rekao je: Pričao nam je Ebu Bekr b. Ebu Šejba koji je rekao: Pričali su nam Vekia i Ebu Muavija prenoseći od A'meša, kao što nam je pričao Jahja b. Jahja i ovo je njegov citat, pa je rekao: Obavijestio nas je Ebu Muavija prenoseći od A'meša, on od Adijja b. Sabita, a on od Zirra da je rekao: "Rekao je Alija: 'Tako mi Onoga Koji čini da sjemenka raspukne i iz ničega živo biće stvara, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ni čitao ni pisao, obećao mi je da će me samo vjernik voljeti i da će me samo licemjer mrziti.'"

Koliko su ratne vještine bitne, koliko je rat preokupacija ljudske vrste dovoljno nam kazuje primjer Arapa za vrijeme Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života i primjer državljana Jugoslavije (jer je naša domovina bila u tom sastavu, to nam je veoma bitno). Jedan dio Arapa od rođenja bi provodio vrijeme u pustinjskim predjelima, na seoskom zraku, uvježbavajući se i spremajući se da budu ratnici, a stanovnici Jugoslavije imali su obavezu služenja vojnog roka. Samo su obrazovanje i vojni rok bili obavezni. To nam govori da su znanje koje je potrebno da država napreduje i vojna sposobnost da se država odbrani krucijalni za funkcionisanje jedne države. Mnoge države, iako navode da žele samo mir, ulažu ogromne novce u budžet vojske i naoružanja.

Turci svake godine 29. oktobra slave godišnjicu utemeljenja Republike koju je 1923. godine proglasio Mustafa Kemal Ataturk, no rijetko obraćaju pažnju na deklaraciju koja je tome prethodila gotovo godinu dana. Naime, 1. novembra 1922. vlada u Ankari, na čelu s Mustafom Kemalom, ukinula je vlast osmanske vlade u Istanbulu. 

Odluka vlade u Ankari, koja je vodila oslobodilački rat protiv saveznika nakon Prvog svjetskog rata, imala je goleme posljedice, počevši od političkog sloma Osmanskog Carstva, preko proglašenja Ankare novim glavnim gradom, umjesto Istanbula, i transformacije Ataturkovih snaga u jezgro turskih oružanih snaga, sve do ukidanja većine onoga što se odnosi na historiju osmanske Turske, odnosno njenog društvenog, kulturnog i vjerskog naslijeđa.

U Abdullahovoj mahali osvanulo je još jedno jesenje jutro. Hladan zrak i miris truhlog lišća širili su se mahalom, dok su se sunčevi zraci borili s gustim oblacima i maglom. Abdullah se spremao za mektepsku nastavu. Obukao je svoj omiljeni šareni džemper i hitrim korakom uputio se ka džamiji gdje su ga drugari čekali. Prije početka nastave poigrat će se s drugarima. Ta, vikend je! A i imaju dovoljno vremena jer mektepska nastava počinje nakon podne-namaza.

Arthur Rimbaud i islam

Malo je poznato da je jedan od najznačajnijih francuskih pjesnika XIX stoljeća, Arthur Rimbaud (1854--1891), svoju inspiraciju pronalazio u islamskoj duhovnosti i muslimanskoj kulturi. Prilika za čitanje Kur'ana ukazala mu se još kao tinejdžeru, zahvaljujući primjerku prijevoda na francuski jezik u vlasništvu njegovog oca -- aktivnog pješadijskog kapetana tokom francuske okupacije Alžira (1830). Sa svojih nepunih petnaest godina Rimbaud piše poemu od sedamdeset stihova na latinskom jeziku, i daje joj ime po slavnom berberskom kralju Numidije -- "Jugurta", osvojivši s njom ubjedljivo prvo mjesto na natječaju. Numidija je, podsjetimo, bilo veliko berbersko kraljevstvo, koje se prostiralo na teritoriji današnjeg Alžira i Tunisa, da bi pred sam kraj antičkog doba potpalo pod potpuni utjecaj Rima. Hrabri kralj Jugurta, rođen 160. p.n.e., dugogodišnji neprijatelj Rima, u kojem je neslavno u okovima i pogubljen 104. p.n.e., metafora je za jednog drugog "kralja" sjevera Afrike, pjesnikovog savremenika, emira Abdulkadira (1808--1883), nadaleko poznatog vođe alžirskog otpora francuskoj okupaciji. (Sin našeg uvaženog profesora Amira Durmića iz Velike Kladuše, ljubitelj numizmatike i arheologije, nedavno je na prostoru Krajine u našoj lijepoj Bosni, istražujući, u zemlji pronašao numidijske kovanice koje datiraju iz perioda od prije kralja Jugurte.)