Broj 103

Zaruke (ar. hitba), prema islamskom učenju, predstavljaju prosidbu određene žene i dogovor o zaključivanju braka s njom. Nakon prosidbe koja je rezultirala pozitivnim odgovorom, zaručnici i dalje ostaju stranci jedno drugome sve do zaključenja bračnog ugovora. Načelni pristanak i prihvatanje prosidbe ili čak obećanje za brak ne smatra se brakom (El-Fikhul-islami, 7/10; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/203; Sahihu fikhis-sunna, 3/107). Većina učenjaka zaruke smatra dozvoljenim (mubah) prije sklapanja bračnog ugovora (El-Mevsuatul-fikhijja, 19/190), a za dokaz uzimaju riječi Uzvišenog Allaha: "I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete" (El-Bekara, 235). Šafijski pravnici zaruke smatraju sunnetom (Revdatut-talibin, 7/30). Kada bi se bračni ugovor zaključio bez zaruka, takav postupak bio bi ispravan. (Sahihu fikhis-sunna, 3/107)

Pobjeda i poraz, sreća i nesreća, ponos i poniženje, napredak ili zaostalost, snaga i slabost, vjerski i dunjalučki prosperitet, i sve ostalo na ovom svijetu odvija se u skladu sa Allahovim zakonima, koji se odnose na sve ljude, pojedince i zajednice, muslimane i nemuslimane, u svim segmentima njihovih života. Razumijevanje Allahovih zakona olakšava muslimanu poimanje događaja oko njega i olakšava mu život. Allahovi zakoni odvijaju se prema tačno utvrđenim kriterijima, ne mogu se izbjeći, u njima nema odstupanja i ne podliježu promjenama, kao što Uzvišeni kaže: "Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja" (Fatir, 43). Allahovi zakoni su nepromjenjivi kroz cijelu historiju ljudskog postojanja. Oni nam ukazuju na to da će događaji ponavljati kako bismo iz njih uzimali pouku i popravljali svoj život na dunjaluku i ostvarili uspjeh na ahiretu.

Generacija koja nosi bajrak pobjede ne pada u očaj, niti gubi nadu u Allahovu milost. Pobjednici imaju osjećaj za stvarnost. Oni donose sud na osnovu stvarnih okolnosti, a ne mašte. Oni poznaju svoje mogućnosti i opseg svoje moći. Pobjedonosnu skupinu krase osobine realnosti i strpljivosti dok bdiju nad sjemenkom sve dok ne proklija. A kada proklija, strpljivo čekaju da izraste pa da izlista i izbehara, i na kraju da dadne plodove. A kada dadne plodove, strpljivo čekaju dok ne sazriju. I tek kada sazriju, onda ubiru plodove svoga djelovanja, sa Allahovom pomoći. Ovo je skupina koju pokreću velike ambicije, ali realnih razmišljanja, svjesna ovosvjetskih prilika i promjena, upravo onakva kako ju je opisao jedan od učenjaka: "Ona hodi po obalama želja, ali uvijek spremna na plimu mora, bijes njegovih valova, ili iznenadni udar oluje."  Svjesni su riječi Uzvišenog Allaha: "A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, sad drugima" (Alu Imran, 140).

"Mamice, molim te, požuri! Ako zakasnim, razred će otići bez mene", nestrpljivo je trčkarala Amina oko majke koja joj je spremala sendvič. "Ne brini, mila, evo sve je već spremno. Nećeš zakasniti, inšallah", smirivala ju je s osmijehom majka.

Da li je pobijedila Palestina?

Krajem mjeseca ramazana palestinski borci pokrenuli su vojnu operaciju protiv cionističke okupacije nakon objave planova vlade premijera Netanyahua da se rasele palestinske porodice iz kvarta Šejh Džerrah u okupiranom istočnom Jerusalemu, da se na početku ramazana zatvore vrata džamije Aksa, kao i zbog napada ekstremističkih desničarskih doseljenika na džamiju Aksa pod zaštitom okupacione policije i najavljivanja organizacije velikog događaja u kojem će više od 30.000 doseljenika provaliti u dvorište džamije Aksa i to u noći Lejletul-kadr.

Ljudskih i materijalnih gubitaka bilo je na obje strane, s tim da su procentualno veći na palestinskoj strani. Polemika oko mogućeg pobjednika uveliko se vodi nakon primirja, s tim da je bitka kodnog naziva "Sablja Kudsa" postala prvi palestinski rat, u kojem palestinski borci odlučuju o pokretanju rata, kao i o vremenu njegovog samog početka.

"...i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu." (El-Mu'minun, 8)

Prije dvije godine pisala sam o utjecaju interneta na mlade i djecu. Međutim, na osnovu svega što se dešava oko nas i koliko telefoni i ostali uređaji, kao što su tablet i televizija, onemogućavaju normalan razvoj djeteta, osjećam potrebu da se opet vratim na tu temu i posavjetujem sebe i sve vas koji imate djecu kako da se nosimo sa novim izazovima u odgoju djece, kada kupiti djetetu telefon i koliko mu dozvoliti da ga koristi.

"Ti imaš dužnosti prema svom Gospodaru, prema samome sebi i prema svojoj porodici. Zato prema svakome od njih izvršavaj svoje dužnosti", riječi su kojima je Selman el-Farisi, radijallahu anhu, posavjetovao svoga prijatelja Ebu Derdaa, radijallahu anhu, kada je tokom posjete primijetio kako se posvetio ibadetu, zapostavljajući pravo svoje supruge i svoje duše. Sutradan je Ebu Derda otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu ispričao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Selman je rekao istinu." (Buhari, br. 1968)

Također, i sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je rekao Abdullahu b. Amru b. Asu, radijallahu anhuma, kada je do njega došla vijest kako Abdullah klanja svaku noć i to po cijelu noć, i kako posti svaki dan, te Kur'an prouči u cijelosti svaku noć: "Ne čini to. Posti i ne posti, spavaj i klanjaj, jer tvoje tijelo kod tebe ima pravo, i tvoje oči kod tebe imaju pravo, i tvoja supruga kod tebe ima pravo..." (Buhari, br. 5199)

S obzirom na to da se svako ljudsko biće sastoji iz duše i tijela, neophodno je da se vodi računa o potrebama i jednog i drugog, te da se oba segmenta nastoje zadovoljiti u potrebnoj mjeri, bez zapostavljanja i pretjerivanja.

Ebu Davud Sulejman b. Eš'as b. Ishak b. Bešir b. Šeddad  b. Amr b. Imran el-Ezdi es-Sidžistani puno je ime Ebu Davuda, prema mišljenju većine biografa (Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhu). Ibn Hadžer navodi da se Imran, peti djed Ebu Davuda, borio na strani Alije b. Ebu Taliba u Bitki na Siffinu (Tehzibut-tehzib, 169). Porijeklo vodi od plemena Ezd, poznatog plemena iz Jemena, dok se odrednica Sidžistani u njegovom imenu veže za pokrajinu Sidžistan, koja se danas većinski proteže kroz Afganistan (Atlasul-hadisin-nebevijjiš-šerif, 13).

Sve češće se dešava da se jasno naglašava isključivost u tumačenju određenih vjerskih propisa. "Jedino ispravno je ovako i nikako drugačije", "Onaj ko ne uradi ovako džaba je radio i od toga nema nikakve koristi", ovo su riječi koje često čujemo u javnosti. Praksa pokazuje da isključivost nerijetko ima interesnu pozadinu, jer tada kod ljudi nestaje širokogrudnosti i milosti. Ako govorimo o različitim stavovima i pogledima, pa čak i u vjeri, uvijek se pozivalo na širokogrudnost i samilost, a ne na isključivost. Otuda su neki islamski učenjaci imali običaj da kažu da je mišljenje koje zastupaju ispravno, ali da postoji i mogućnost da se dokaže da nije tako, a da je mišljenje drugog pogrešno uz mogućnost da bude ispravno.

Zahvala Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od zla naših prohtjeva i loših djela. Koga Allah uputi, on je na pravom putu, a koga u zabludi ostavi, nema mu upute. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedočimo da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, koga posla sa istinom, da nas obraduje, opomene i put nam osvijetli. Neka su salavat i selam na njega, časnu mu porodicu, vrle drugove ashabe i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

Uzvišeni Allah podario nam je Uputu kako bismo postigli sreću i uspjeh na ovom i budućem svijetu, propisujući nam osnove i principe kojih se trebamo pridržavati na tom putu. Kada govorimo o principima islama (davabit), oni se ogledaju u onome što se odnosi na sve ljude podjednako i u svakoj situaciji. Islamski principi nisu uvjetovani pripadnošću islamu, kao što su osnove islama ili imana, već reguliraju život ljudi uopćeno. Ono što je još važnije napomenuti jeste i to da islamski principi daju spoljašnju sliku islama koju vide oni koji ne pripadaju islamu ili ga ne prakticiraju, i da od primjene ovih principa u životu muslimana zavisi odnos i mišljenje ljudi prema islamu, posebno onih koji ne znaju njegove unutarnje vjerske propise.

Svaki čovjek, bio muškarac ili žena, vjernik ili nevjernik, sanja i želi postati uspješna osoba u životu. Na internetu ćemo naći na stotine tema pod naslovom "Kako biti uspješan" ili "Kako uspjeti u životu", što jasno potvrđuje da je ovo pitanje veoma bitno za svakog čovjeka i da je njime u velikoj mjeri okupiran. Prije svega, moramo se zapitati: Šta je to, ustvari, uspjeh ili šta znači biti uspješan u životu? Većina ljudi smatra da je uspjeh u životu biti bogat, imućan, ugledan i popularan, završiti prestižan fakultet, imati dobro plaćen posao, zasnovati porodicu i izroditi potomstvo i nasljednike. Kako vidimo, ovdje se radi isključivo o dunjalučkim materijalnim uspjesima.

Tačno je da su sve ovo uspjesi u životu jednog čovjeka, međutim, s pravom se pitamo: Šta čovjek u suštini ima od ovih uspjeha i ostvarenja u životu i da li su oni, zbilja, uzrok njegove istinske i prave sreće? Gledajući sa aspekta islama i islamskog pogleda na život uopće, naći ćemo da sve navedeno nisu pravi i istinski uspjesi jednog čovjeka. Ako ovo nisu istinski uspjesi u životu jednog čovjeka, postavlja se pitanje: Šta je to pravi i istinski uspjeh u životu i ko su to, zbilja, uspješni ljudi?

Mehmed Ali-ef. Ćerimović bio je pravnik iz druge polovine devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljeća. Za razliku od Mehmeda Handžića, koji je bio više fokusiran na hadisku i tefsirsku znanost, Mehmed Ćerimović aktivirao se na polju pravne nauke. Mehmed Ali-ef. Ćerimović živio je u vremenu karakterističnom po brojnim promjenama koje su se dešavale prvotno pod austrougarskom vlašću, a zatim i ostala tri perioda (ili tri državno-pravna okvira) kroz koje je Bosna i Hercegovina prošla. Bosna se našla pod upravom nemuslimanske vlasti i uslijedilo je mnoštvo pitanja i problema koje je mučilo muslimansko stanovništvo na tom području.

Muslimani u Maliju

Nerijetko se u vijestima spominje afrička zemlja Mali o kojoj se malo toga zna, a naročito da u njoj živi jedna velika populacija muslimana. U ovom tekstu donosimo informacije o zemljopisu i demografiji, o povijesti ove zemlje i izazovima i problemima s kojima se suočava.

Zemljopis i demografija

Mali je država u zapadnoj Africi, bez izlaza na more. Na zapadu graniči sa Senegalom, na sjeverozapadu s Mauritanijom, na sjeveroistoku s Alžirom, na jugoistoku s Nigerom te na jugu s Burkinom Faso, Obalom Slonovače, i Gvinejom. Sjeverni dio zemlje čini pustinja Sahara, a južnim, u kojem živi većina stanovništva, protječu velike istočnoafričke rijeke Niger i Senegal.

Reljef zemlje uglavnom je ravan ili brežuljkast. Na sjeveroistoku se izdiže masiv Iforas, nastavak alžirske visoravni Hoggar, a na jugozapadu dio gvinejske visoravni Fouta Djallon. Zemlja se dijeli na tri klimatsko-vegetacijske zone: Saharu na sjeveru, prijelazno područje Sahel s vegetacijom otpornom na dugotrajnu sušu, te sudansku zonu na jugu, u kojoj je količina oborina veća, a biljni pokrov obilniji. Ekonomska aktivnost izražena je pretežno na jugu gdje je poljoprivreda moguća. Mali također ima velike rezerve zlata i soli. Preko 80% stanovništva bavi se poljoprivredom i ribarstvom. Pamuk je najvažniji izvozni proizvod.

Naš odnos prema ashabima

Uzvišeni Allah odabrao je najbolje ljude za  drugove -- ashabe* *Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga pomogli u najčasnijoj ulozi i dostavljanju emaneta vjere.

Odabrana žena Jerusalema

Životna priča Hanadi el-Halvani puna je bola, žrtvovanja i nesigurnosti. Rijetki su bili dani kada bi ušla u džamiju El-Aksa, ljubav njenog života, a da ne bi bila uhapšena ili prisilno udaljena. Već nekoliko godina uobičajeno je da svaki posjetilac blagoslovljene El-Akse sretne mualimu i ženu voditeljicu kružoka znanja u džamiji, Hanadi el-Halvani. Hanadi je u stalnoj pripravnosti na vratima El-Akse ili ulicama koje vode do nje.

Ponekad uči Kur'an ili direktno prenosi ezan iz prostranstva El-Akse ili klanja izvan harema džamije zato što joj je zabranjen ulazak u džamiju. Odgovara nježnim osmijehom onima koji je selame. A iza osmijeha kriju se duga poglavlja bola zbog sedmogodišnjeg prisilnog udaljavanja iz mjesta koje je predmet ljubavi njenog srca, El-Akse, džamije o kojoj ustrajno širi istinu.

Osmansko carstvo osnovao je 1299. Osman I, i u 16. i 17. stoljeću bilo je najjače na svijetu, da bi poslije toga počelo doživljavati lagani pad i dekadencu. Od 1463. i Bosna postaje dio tog carstva, a od 1517. osmanski vladari imali su dvije titule: sultan, svjetovni vladar, i halifa, vjerski vođa muslimana.

Tačno četiri stotine godina od njegovog osnivanja, Carstvo je 1699. potpisivanjem mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima moralo prihvatiti gubitak Mađarske, Dalmacije i Peloponeza, najvećeg poluotoka Grčke, a sve poslije neuspjele opsade Beča 1683. kada je do izražaja došla vojna slabost Osmanlija.

Međumuslimanska blagost, Abdu-l-Muhsin el-Abbad el-Bedr,

UG "Alternativa", Sarajevo, 2017. godine,

broj strana: 120

Propisano veličanje Allahovog Poslanika

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najdraža je osoba muslimanima i muslimankama, draži im je od samih sebe. Vole ga, vjeruju da je posljednji poslanik i pečat vjerovjesnika, poslat sa najboljom vjerom, sa najkorisnijim propisima, najljepšim moralom i etikom, vjerom islamom. Svevišnji Allah kaže: "Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili" (Alu Imran, 164); "O Vjerovjesniče, zaista smo te poslali kao svjedoka i kao donositelja radosnih vijesti i kao upozoritelja, da -- po Njegovom naređenju -- pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti" (El-Ahzab, 45--47); "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv. A ako oni glavu okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; Samo se u Njega uzdam, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'" (Et-Tevba, 128--129).

U prethodnim tekstovima govorili smo o važnosti i ulozi sunneta te trudu i naporu ashaba i učenjaka u njegovom očuvanju, a u ovom dijelu, prije nego što pređemo na konkretna pravila razumijevanja sunneta, navest ćemo osnovne razloge koji vode nerazumijevanju sunneta i njegovom pogrešnom tumačenju.

Čovjeku, kao društvenom biću, nerijetko se na putu uspostavljanja zdravih društvenih odnosa ispriječe nesporazumi, svađe i razilaženja, koja su opet rezultat nedovoljno jasne komunikacije i razumijevanja. Život je, pored svih ljepota, protkan i kušnjama i neugodnim trenucima, koje često definiramo kao probleme. No, savremeni psiholozi tvrde da je lijek za mnoge "probleme" ustvari učinkovita interpersonalna komunikacija, navodeći da osamdeset posto problema u međuljudskim odnosima ustvari nisu problemi već nedostatak međusobnog razumijevanja. (James. C. Wetherbe, Bond Wetherbe, Vještine komuniciranja)

Muslimani, vođeni principima savršene vjere, savjete i smjernice crpe iz časnih izvora dini-islama u svim prilikama, pa tako i u pogledu kulture dijaloga.

Zbog klimatskih promjena na globalnom nivou, problem visokih temperatura sve je izraženiji. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, raste i broj osoba koje su im izložene i taj broj se povećava. To dovodi do povećanja smrtnosti te se navodi da je 2003. godine u Evropi 70.000 ljudi umrlo zbog ekstremnih vrućina.

Suptilna dimenzija početka procesa pozapadnjačenja muslimanskog društva

Muhamed Kutb ističe u svoj djelu Vakiuna el-muasir da su Englezi tokom kolonizacije Egipta -- poučeni negativnim francuskim iskustvom -- ostavili Al-Azhar da radi nesmetano, dok su pored njega gradili privatne škole u cilju pozapadnjačenja narednih generacija. Te škole imale su u svojim programima i islamski predmet kao i arapski jezik. Zamka je bila u rasporedu časova, jer su ti predmeti, islamska vjeronauka i arapski jezik, morali biti na kraju radnog dana ili pred sami vikend kada su djeca već sa mislima kod djeda i nene na selu ili u nekoj igri -- tako da učenici svoje osjećanje umora, iscrpljenost ili potrebe za bijegom, kasnije kroz život, uvijek dovedu u asocijaciju sa islamom. Uz to, za predavače tih ključnih predmeta birani su stari, neatraktivni ljudi koji su koristili metode forsiranja memorizacije materijala uz prijeteći prut. S druge strane, časovi engleskog jezika uvijek su bivali na početku radnog dana kada su učenici najodmorniji, uz izlaganje mladih i atraktivnih profesora koji su koristili zanimljive metode rada. Vremenom su učenici počeli zaključivati da je, u poređenju sa engleskim, arapski jezik nenaučan, težak i prevaziđen, te da je i sve što je napisano na tom jeziku takvo. I proces pozapadnjačenja bio je vješto pokrenut, a rezultate analizirajte..."

(Izvor: Edin Tule, Socio-psihološke dimenzije Kur'ana)

Kada krenete istraživati jednostavnu hemijsku formulu vode - H20, nailazite na hiljade članaka o njenim svojstvima, ulozi na biohemijskom nivou, ali i ostalim razinama. Ako bismo samo dijelom proučili njenu ulogu u molekulskim reakcijama našeg organizma -- onoga što mi ne vidimo golim okom, vidjeli bismo da bez vode apsolutno ne bismo opstali. Ne samo to, nego zapanjuje činjenica da, ako već unosite određene ili prekomjerne količine sokova, gaziranih napitaka, energetskih napitaka itd., koji ne samo da ne koriste vašem organizmu nego i narušavaju određene hemijske reakcije, jasno je što će vam kumulativno učiniti manjak vode u organizmu. To je samo na molekularnoj razini. Na makroskopskoj razini, razmjeri su vidljivi: od te malene molekule, do sile koja ruši mostove, zgrade, odnosi živote... Silini njena toka, ponora, izrona, od tihih tokova do razbuktanih masovnih nepogoda: svjedočimo da voda svakodnevno izaziva brojna razaranja u svijetu. Samo, nažalost, ako nije nama pred očima -- kao da ne postoji. I dok mi uživamo u bogatstvu postojanja te molekule, zastrašujući podaci ukazuju da dnevno umire oko 4.000 ljudi u svijetu zbog nedostatka vode (ne govorimo o higijenski ispravnoj, nego o vodi uopće), od toga je oko 1.500 djece. Samo u Nigeriji, naprimjer, gotovo sedamdeset miliona ljudi nema opskrbu vodom, a stotinu deset miliona je bez adekvatnih higijenskih i sanitarnih izvora. Sjetimo se toga sljedeći put kada vodu budemo prosipali bez razloga.