Hadis

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom ušao u njenu kuću i, zatekavši jednu ženu, upitao je: "Ko je ova žena?" Aiša mu odgovori: "Ovo je žena koja toliko klanja da se o njenom namazu pripovijeda", a Poslanik tada reče: "Ne, neka tako ne postupa! Svako od vas neka obavlja nafilu onoliko koliko je u stanju ustrajati, jer, tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi dok vama samima ne dosadi." Poslaniku je najdraže bilo ono djelo u čijem činjenju čovjek ustraje. (Muttefekun alejhi: Buhari, 43, i Muslim, 785)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah među ljudima ima bližnje." Neko je upitao: "Ko su oni, o Allahov Poslaniče?", a on je rekao: "Ehlul-Kur'an, hum ehlullahi ve hassatuhu. / Sljedbenici Kur'ana -- oni su Allahovi bližnji i Njegovi odabranici."

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko god propisno i potpuno uzme abdest, pa ode na džuma-namaz i pomno sasluša hutbu, bit će mu oprošteni grijesi, od tog trenutka do sljedeće džume, i još dodatno tri dana, a ko bespotrebno bude dodirivao kamenčiće (ko skrene pažnju sa slušanja hutbe na nešto drugo), pogriješio je." (Muslim, 857)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ko bude neprijatelj Mome štićeniku -- evliji, Ja mu najavljujem rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom prihvata, njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.'" (Buhari, 6502)

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio riječi svoga Uzvišenog Gospodara: "Kada Mi se rob približi za pedalj, Ja se njemu približim za podlakticu, kada Mi se približi za podlakticu, Ja se njemu približim za hvat (dužina dviju raširenih ruku), a kada Mi dolazi koračajući, Ja mu dođem užurbano." (Buhari, 7405)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dvije blagodati obmanu većinu ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme." (Buhari, 6412)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mejita prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vrati, a jedno ostane s njim. Vraćaju se porodica i imetak, a djela ostaju s njim." (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis spada među one kratke, ali izuzetno jezgrovite hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nose snažnu životnu poruku. U nekoliko riječi, Poslanik nas podsjeća na prolaznost dunjaluka, na varljivost ovosvjetskih užitaka i na istinsku vrijednost dobrih djela. To je hadis koji bi svaki vjernik trebao često ponavljati i o njemu razmišljati, jer on jasno pokazuje šta čovjeka zaista čeka nakon smrti. Veliki ibret koji možemo vidjeti u ovom hadisu jeste i sama ova riječ "mejit" -- zajednička riječ za sve umrle. Kada budeš stavljen u onaj tabut, o čovječe, nisi više taj i taj, sin tog i tog, već si mejit, i ljudi se prema tebi tako ophode, oslovljavaju te tim imenom, pa ih čujemo kako kažu: "De pridrži mejita!", "Pazite da vam ne ispadne mejit!", "Jeste li mejita dobro okrenuli?"... Stanje je ovo od kojeg svi zaziremo, ali je jedna velika realnost, za koju se moramo pripremati. Dok smo živi, i dok je duša u nama, mislimo da imamo neku kontrolu nad sobom, međutim, onda kada preselimo, vidjet ćemo da smo samo mislili da mi nešto kontrolišemo. Vidjet ćemo da nam je i to tijelo bilo samo privremeno posuđeno, kako bi određeno vrijeme u njemu proveli, a onda se na koncu u istinski i pravi život vratili.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Požurite s činjenjem dobrih djela, jer će se pojavljivati smutnje koje će biti poput mrkle noći (svaki naredni dio mračniji je od prethodnog). Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, i omrknut će kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodavat će svoju vjeru za bezvrijedni dunjaluk." (Muslim, 118)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Predočeni su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika i sa njim grupicu sljedbenika, vjerovjesnika i sa njim jednog ili dva čovjeka, i vjerovjesnika s kojim nije bilo nikoga. Tada se preda mnom ukazala brojna skupina, pa pomislih da je to moj ummet. Rečeno mi je: 'Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na tu stranu', pa pogledah i vidjeh ogromnu skupinu, a onda mi je rečeno: 'Pogledaj i na drugi kraj', pa opet ugledah veliku skupinu, i tad mi je rečeno: 'Ovo je tvoj ummet, i sa njima sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez prethodne kazne.'" Zatim je ustao i otišao u svoju kuću, a ljudi počeše razgovarati o onima koji će ući u Džennet bez polaganja računa i prethodne kazne. Jedni rekoše: "Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem", a drugi rekoše: "Možda su to oni koji su rođeni u islamu, pa Allahu nikada nisu pripisali sudruga", a spominjali su i druge. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada izađe pred njih i upita ih: "O čemu to raspravljate?" Obavijestiše ga, a on reče: "To su oni koji ne uče rukju, niti traže da im se uči rukja, niti su sujevjerni, a na svoga se Gospodara oslanjaju." Tada ustade Ukkaša b. Mihsan i reče: "Moli Allaha da me učini jednim od njih!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ti si jedan od njih." Zatim ustade i drugi čovjek i reče: "Moli Allaha da i mene učini jednim od njih!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: "Ukkaša te je pretekao u tome." (Muslim, 220)

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se iznenada pojavi čovjek u izrazito bijeloj odjeći i izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Približio se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo pred njega, naslonivši svoja koljena na njegova koljena i stavivši svoje dlanove na njegove natkoljenice, te mu rekao: 'Muhammede, obavijesti me o islamu!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ukoliko imaš mogućnosti.' Čovjek reče: 'Istinu si kazao!' Začudili smo se kako ga pita, a zatim potvrđuje ono što je rekao. Zatim čovjek reče: 'Obavijesti me o imanu!', pa je Poslanik rekao: 'Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje dobra i zla.' Čovjek opet reče: 'Istinu si kazao!', a zatim reče: 'Obavijesti me o ihsanu!' Poslanik reče: 'Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe sigurno vidi.' Zatim čovjek reče: 'Obavijesti me o času nastupanja Sudnjeg dana!' Poslanik reče: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.' Čovjek reče: 'Obavijesti me o njegovim predznacima!' Poslanik reče: 'On će nastupiti kada ropkinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš bose, gole i siromašne čobane kako se takmiče u izgradnji visokih građevina.' Potom je čovjek otišao, a nakon nekog vremena Poslanik me upita: 'Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: 'To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.'" (Hadis bilježi Muslim, 8.)

Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi ugledao mlađak, rekao: "Allāhumme ehillehū alejnā bil-emni vel-īmāni, ves-selāmeti vel-islāmi, Rabbī ve Rabbukallāhu, hilālu rušdin ve hajr! -- Allahu moj, neka nam mlađak dođe sa sigurnošću i imanom, sa mirom i islamom. Moj i tvoj Gospodar je Allah, ti si mlađak upute i dobra!" (Tirmizi, 3451, koji kaže da je hasen.)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos pa je ispuše. Ko se čisti nakon obavljanja nužde, neka to učini neparan broj puta. A kada se neko od vas probudi iz sna, neka opere ruke prije nego što ih stavi u posudu za abdest, jer niko ne zna šta su mu ruke dodirivale tokom noći." A u verziji koju bilježi imam Muslim kaže se: "Neka uvuče vodu u nozdrve i ispere ih." U drugoj verziji hadisa stoji*: "Ko se abdesti, neka ispere nos."* (Buhari, br. 162; Muslim, br. 278)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Tako mi Allaha, zaista zatražim oprost od Allaha i pokajem Mu se više od sedamdeset puta u jednome danu." (Buhari, br. 6307)

Egarr b. Jesar el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, pokajte se Allahu i tražite oprosta od Njega, jer zaista ja to uradim stotinu puta u jednome danu." (Muslim, br. 2702)

Ebu Hamza Enes b. Malik el-Ensari, radijallahu anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu se Allah više obraduje pokajanju Svoga roba nego što bi se neko od vas obradovao zbog pronalaska svoje izgubljene deve u pustinji." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 6309, i Muslim, br. 2747)

Abdullah b. Amr b. As, Ebu Hurejra i Aiša, radijallahu anhum, prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško se petama od Vatre!" (Buhari, br. 60; Muslim, br. 241)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko izgubi abdest, Allah mu ne prima namaz sve dok ponovo ne uzme abdest." (Buhari, 135; Muslim, 225)

Vođa vjernika Omer b. Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je namjeravao. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, ona je, uistinu, radi Allaha i Njegovog Poslanika, a čija hidžra bude radi ovosvjetske koristi koju želi postići, ili žene kojom se želi oženiti, njegova je hidžra radi onoga zbog čega je čini." (Muttefekun alejhi: Buhari, 1, i Muslim, 1907)

Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jedna će vojska krenuti u pohod na Kabu, pa kada dođe do velikog pustinjskog prostranstva, svi iz te vojske propast će u zemlju, od prvog do zadnjeg." Aiša kazuje: "Tada sam upitala: 'Allahov Poslaniče, kako će propasti u zemlju od prvog do zadnjeg kada će među njima biti i podređenih, a i prisiljenih?', a on reče: 'Propast će u zemlju od prvog do zadnjeg, a zatim će biti proživljeni shodno svojim nijetima.'" (Muttefekun alejhi: Buhari, 2118, i Muslim, 2884. Tekst hadisa je Buharijev.)

Prvi hadis iz djela "Umdetul-ahkam"

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Doista se djela vrednuju prema namjerama, i doista svakom čovjeku pripada ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko učini hidžru radi neke dunjalučke koristi ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je za ono što je naumio.'" (Buhari, 1; Muslim, 1907)

Muavija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome Allah želi dobro, podari mu da razumije vjeru." (Muttefekun alejhi: Buhari, 71, i Muslim, 1037)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zavidjeti se ne smije osim u dva slučaja: čovjeku kojem je Allah dao imetak pa ga on nemilice troši na putu istine i čovjeku kojem je Allah dao znanje pa on u skladu s njim sudi i druge podučava." (Muttefekun alejhi: Buhari, 73, i Muslim, 816)

Ebu Malik Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čistoća (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (elhamdulillahi) puni vjerniku vagu njegovih dobrih djela, veličanje Allaha (subhanallahi) puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur′an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi od (kazne) ili je upropasti." (Muslim)

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, rekao je: "Na dan borbe na Uhudu donesen je mrtav moj otac, izmasakriran, i položen je pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je pokriven nekom tkaninom. Ja sam htio da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Kasnije sam opet otišao da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa je on podignut. Utom je čuo ženski krik i upitao: 'Ko je ova žena?' 'Kćerka Amrova', odgovorili su ashabi, ili su rekli: 'Sestra Amrova (tetka ubijenog).' 'Pa zašto jauče?', ili je rekao: 'Neka ne plače! Meleki su mu svojim krilima pravili hlad sve dok ga nisu podigli.'"

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je Amra b. Asa, radijallahu anh, za vojskovođu u Bitki Zatus-selasil.

Imam Tirmizi, rahimehullahu teala, sa svojim lancem prenosilaca, bilježi od Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, da je rekao: "Na dan Uhuda, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je dva oklopa. Pokušao je popeti se na stijenu, ali nije mogao. Tada je Talhu postavio ispod sebe i popeli su se na stijenu. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Talha je zaslužio!'"

Razumijevanje i izvođenje propisa iz hadisa kompleksna je oblast i kako bi se dobila potpunija slika o tome, neophodno je upoznati se s pravilima razumijevanja hadisa.

Neka od ovih pravila izdvojena su iz različitih knjiga, poput poznatih hadiskih zbirki i komentara tih zbirki, i knjiga islamskog prava, zatim iz sljedećih naslova: Medžmuul-fetava, šejhul-islama Ibn Tejmijje (umro 728. h. g.), Bedaiul-fevaid, Tehzibus-sunen, Ahkamu ehluz-zimma, Ibn Kajjima el-Dževzija (umro 751. h. g.), Džamiu ulumi vel-hikem, Ibn Redžeba el-Hanbelija (umro 795. h. g.), i drugih, koje je u sažetoj formi sabrao uvaženi doktor Muhammed b. Omer Bazmul u svom djelu El-Metali vel-usul fi fehm ehadisir-resul, a na koja ćemo se u nastavku osvrnuti i ukratko pojasniti.

Opće je poznata činjenica da je Uzvišeni Allah, pored poslanika koje je odabrao da dostave poslanicu, odabrao određene Svoje robove kojima je ukazao Svoju ljubav i bereket, i učinio ih predvodnicima dobra, onima koji, nakon poslanika, upućuju ljude ka Pravom putu, podstičući ih da čine dobra djela i da izbjegavaju činjenje loših djela. Allahu su, nakon poslanika, najdraži, i najviše voli, učenjake, koje je učinio nasljednicima poslanika. Uzvišeni kaže: "A samo se Allaha, među robovima Njegovim, boje učeni." (Fatir, 28)

Na posebnost i odlikovanost učenjaka ukazuju mnogi kur'ansko-hadiski tekstovi koji govore o vrijednosti znanja općenito. Tako svaki kur'anski ajet koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori o vrijednosti učenjaka, a i svaki hadis koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori i ukazuje na vrijednost islamskih učenjaka.

Imam Buhari bilježi u svome Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je u Danu saveznika (Jevmul-ahzab): 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?' Zubejr je rekao: 'Ja.' Zatim je ponovo upitao: 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?', a Zubejr je odgovorio: 'Ja.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio je pitanje: 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?', a Zubejr je isto tako ponovio: 'Ja.' Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Uistinu, svaki je vjerovjesnik imao havarijja, pomoćnika, a doista je moj pomoćnik Zubejr.'"

Ibn Hibban, rahimehullah, u svome Sahihu sa svojim lancem prenosilaca preko Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa bilježi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista me vaše stanje (stanje njegovih žena) nakon mene mnogo brine. S vama nakon mene neće moći biti strpljiv osim onaj koji je uistinu mnogo strpljiv." Zatim je Aiša, radijallahu anha, rekla: "Allah napojio tvoga oca s džennetskog Selsebila!" Tim riječima aludirala je na Abdurrahmana b. Avfa. "On je izdržavao Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge izdvajajući imetak u iznosu od četrdeset hiljada."

Govoreći o islamu kao vjeri, opće je poznato da je islam utemeljen na dvije komponente: Kur'anu i sunnetu. Kur'an je Allahov govor koji je objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka Džibrila, dok je sunnet, pojednostavljeno rečeno, razumijevanje i rad po Kur'anu u praktičnom smislu. Tako nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupcima, praktično pojasnio kur'anske smjernice i upute.

Kada je u pitanju poznavanje hadiske znanosti, prvo što razumijemo pod tim izrazom jeste poznavanje vjerodostojnih i nevjerodostojnih hadisa, jer su upravo ove dvije vrste hadisa povezane s razumijevanjem sunneta i zaključivanjem praktičnih propisa iz tih hadisa. Međutim, podjela hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti predstavlja krajnji rezultat do kojeg je osoba došla, a nakon što je prethodno uložila trud i napor, primjenjujući pravila i metodologiju drugih grana hadiske znanosti. Ovdje nećemo spominjati odlike i vrijednost hadiske znanosti, jer bi nam to uzelo isuviše prostora, ali je dovoljna odlika ta što se ova nauka bavi drugim izvorom vjere, to jest riječima, djelima i prešutnim odobrenjima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji su objava od Gospodara svjetova: "On ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)

Iščitavajući knjige islamskih učenjaka općenito, a učenjaka islamskog prava posebno, ne možemo a da se ne zapitamo kako su oni dolazili do konačnog propisa određenog pravnog pitanja. Kroz historiju islama upoznat ćemo plejadu vrsnih poznavalaca islama, kako njegovih osnova tako i njegovih sporednih disciplina, koji su ostavili neizbrisiv trag u historiji kompletnog čovječanstva. Kao pripadnici ovog časnog i plemenitog ummeta ponosni smo na sve one vrsne poznavaoce islamskih znanosti, koji su, žrtvujući svoje vrijeme, zdravlje, porodice i imetak, ostavili iza sebe izrazito veliku riznicu praktičnog znanja i mudrosti. Ono što će nama, običnim muslimanima, uvijek biti aktuelna teme jeste pitanje kako su ovi veliki učenjaci stekli tako obimno znanje i kojim su principima dolazili do određenih zaključivanja i na koji su način izvodili određene islamske propise.

Huzejfa, radijallahu anhu, kazivao je: "Akib i Sejjid, dvojica prvaka Nedžrana, došli su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s namjerom da se oni i on međusobno prokunu, ali jedan od njih dvojice reče svome saputniku: 'Nemoj to činiti, jer, tako mi Allaha, ako je on vjerovjesnik, a pristupi uzajamnom proklinjanju s nama, nećemo se spasiti ni mi ni naše potomstvo poslije nas!'

Kada su došli, rekli su mu: 'Dat ćemo ti ono što si tražio od nas, a ti pošalji s nama povjerljiva čovjeka. Ne šalji s nama nikog drugog do povjerljivog čovjeka!'

Na to im je Poslanik rekao: 'Uistinu, poslat ću s vama povjerljivog, istinski povjerljivog čovjeka!' Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pogledaše prema njemu sa zanimanjem za tu počast, a on reče: 'Ustani Ebu Ubejda, sine Džerrahov!' Kada je ustao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ovo je povjerenik moga ummeta!'" (Hadis su zabilježili: Buhari, br. 4380; Muslim, br. 2419, u nešto drugačijoj formi; Ibn Ebu Šejba, br. 37018; Bezzar, br. 1920; Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 3895; i drugi.)

Ashabi, prijatelji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su izuzetno važnu ulogu u očuvanju i prenošenju islama generacijama koje su došle nakon njih, i to je neosporna činjenica koje ćemo biti svjesniji kada shvatimo i spoznamo da su oni bili u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su u njegovom prisustvu prakticirali vjeru, a da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, generalno odobrio, što znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eventualne greške i pogrešne postupke kod ashaba ispravio i da ih je nakon toga uputio na ono što je bolje i čime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni.

Govoreći o prvoj generaciji muslimana, Svevišnji je rekao: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)

Prilikom razumijevanja sunneta i procesa zaključivanja pravnih propisa, pored poznavanja kur'anskih ajeta, koji govore o određenoj islamsko-pravnoj tematici, neophodno je poznavati hadise koji govore o tom istom poglavlju. Prethodno smo govorili o važnosti tematskog sakupljanja hadisa te analiziranja njihove autentičnosti, a ovdje ćemo detaljnije govoriti o poznavanju hadisa koji govore o pravnim propisima u islamu -- ehadisul-ahkam.

Ehadisul-ahkam u širem smislu odnosi se na hadise koji govore o propisima, a u užem smislu odnosi se na hadise koji su preneseni sa ispravnim lancem prenosilaca, iz kojih se, na vrlo specifičan način, može zaključiti određeni pravni propis.

Poznavanje vrste hadisa u kojima se neki od prenosilaca dvoumi, bilo da je u pitanju ashab ili generacija poslije ashaba, od velikog je značaja za onoga ko nastoji da izvuče i zaključi određene propise iz hadisa. Smisao ovog pravila jeste da osoba koja treba da dođe do određenog propisa ima znanje o tome da li je određena riječ ili rečenica u hadisu dvoumljenje prenosioca ili nije, zatim koja je riječ mjerodavna u datom hadisu, te da li je moguće uskladiti obje riječi.

Pod dvoumljenjem prenosioca podrazumijeva se da prenosilac hadis prenosi s dva izraza naglašavajući i praveći između njih razliku riječju "ili". Također, u ovu vrstu hadisa ubraja se hadis koji prenosilac jednom prenosi koristeći jedan izraz, a drugi put drugi izraz.

Imam Muslim, rahimehullahu teala, rekao je: Pričao nam je Ebu Bekr b. Ebu Šejba koji je rekao: Pričali su nam Vekia i Ebu Muavija prenoseći od A'meša, kao što nam je pričao Jahja b. Jahja i ovo je njegov citat, pa je rekao: Obavijestio nas je Ebu Muavija prenoseći od A'meša, on od Adijja b. Sabita, a on od Zirra da je rekao: "Rekao je Alija: 'Tako mi Onoga Koji čini da sjemenka raspukne i iz ničega živo biće stvara, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ni čitao ni pisao, obećao mi je da će me samo vjernik voljeti i da će me samo licemjer mrziti.'"

Imam Ahmed, rahimehullahu teala, bilježi od Abdurrahmana b. Semure, radijallahu anhu, da je rekao: "Jednom prilikom, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opremao Vojsku el-usra / Tegobnu vojsku, došao mu je Osman b. Affan sa hiljadu dinara u svojoj odjeći, pa ih je sasuo u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, krilo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo ih je prevrtati svojom rukom, pa je rekao: 'Nakon ovog dana Affanovom sinu neće nauditi što god da uradi!', ponovivši to nekoliko puta."

Za razumijevanje sunneta potreban je određen nivo znanja i poznavanja stručnih termina, posebno vrsta hadisa, kao što su općeniti (ām) i posebni (hās), kao i o neodređeni (mutlak) i određeni (mukajjed) hadisi, a kako bi se razumijevanje ove tematike upotpunilo, neophodno je nešto kazati i o mubejjen i mudžmel hadisima.

U arapskom jeziku riječ idžmal znači nešto sabrati ili sažeti, dok se ova riječ u metodologiji islamskog prava definira kao "sve što ima potrebu da bude pojašnjeno".

Imam Nesai, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela, kako iz hadisa tako i iz drugih šerijatskih disciplina. Među njegovim najpoznatijim djelima jesu dvije zbirke hadisa, tj. dva sunena: Es-Sunenul-kubra (Veliki Sunen) i Es-Sunenus-sugra (Mali Sunen).

Imam Nesai prvo je napisao Es-Sunenul-kubra koji je zatim sažeo i tako je nastao Es-Sunenus-sugra. Kada je u povratku sa putovanja prolazio pored Palestine, odsjeo je u gradu Remla i tamošnji namjesnik grada upitao ga je da li je sve što se nalazu u djelu El-Kubra vjerodostojno, a imam Nesai odgovorio mu je da nije. Tada mu namjesnik reče da izdvoji vjerodostojne hadise i razdvoji od slabih, što je i uradio, i na taj način nastalo je djelo Es-Sunenul-sugra. (Ibn Esir, Džamiul-usul, 1/197)

Za pravilno razumijevanje sunneta potrebno je poznavati određena pravila. U prošlom broju govorili smo o pravilu poznavanja općenitosti i posebnosti hadisa, a ovom prilikom posvetit ćemo se temi koja se usko veže za prethodnu, a to je neodređenost (mutlak) i određenost (mukajjed) hadisa.

Iako su ovo izrazi koji se najviše koriste u disciplini poznatoj kao metodologija islamskog prava (usuli-fikh), ipak se koriste i u drugim islamskim disciplinama, kao što je slučaj u hadiskoj nauci, a detaljnije u nauci o razumijevanju sunneta.

Amr b. Mejmun je kazao: "Vidio sam Omera b. Hattaba u Medini (nakon što se vratio s hadža 23. h. g.), nekoliko dana (četiri dana) prije nego što je ubijen, kada je stao pred Huzejfu b. Jemana i Osmana b. Hunejfa i rekao: 'Kako ste postupili? Bojite li se da na zemlju niste propisali veći porez nego što ona može podnijeti?' Oni rekoše: 'Propisali smo na nju porez onoliki koliki ona može podnijeti, jer daje veliki prinos.' Omer kaza: 'Vodite računa da na zemlju ne propišete veći porez nego što ona može podnijeti.' 'Vodit ćemo računa o tome', odgovoriše njih dvojica. Omer tada reče: 'Ukoliko me Allah poživi, opskrbit ću iračke udovice tako da poslije mene neće imati potrebe nikome da se obraćaju za pomoć.'

Kada govorimo o razumijevanju sunneta, te propisa sadržanih u hadisima, neminovno je posjedovanje znanja o tome da znamo da li je određeni tekst hadisa općenit (ām) ili poseban (hās). Općenitost podrazumijeva da određeni izraz obuhvata veći broj značenja, kao naprimjer izraz "ljudi", dok posebnost podrazumijeva da određeni izraz ima samo jedno značenje, kao naprimjer izraz "Muhammed".

Pored poznavanja propisa sadržanih u hadisima, poznavanjem općenitih i posebnih hadisa dolazimo do saznanja šta je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjeravao i koji je razlog izrečenog teksta. Govoreći o općim i posebnim tekstovima imam Ahmed rekao je sljedeće: "Nismo poznavali opće i posebne tekstove sve dok nam imam Šafija to nije pojasnio." (El-Bahrul-muhit, 3/5)

Poznavanje derogirajućih i derogiranih hadisa jedan je od važnih instrumenata razumijevanja sunneta. Praktično je nezamislivo da učenjak, alim ili muftija ne poznaju ovu veoma važnu naučnu disciplinu, koja je posebno važna za učenjake usula -- metodologije šerijatskog prava, hadiske učenjake, kao i učenjake fikha.

Derogiranje predstavlja dokidanje propisa, koji je prethodno ustanovljen Objavom, naknadnim propisom Zakonodavca. Upravo kroz ovu definiciju vidimo zašto je poznavanje ovog instrumenta važno učenjacima različitih islamskih disciplina. Bilježi se da je Alija, radijallahu anhu, prošao pored čovjeka koji je podsticao ljude na dobro kazivanjem različitih priča, pa ga je upitao: "Poznaješ li ti derogirajuće i derogirane tekstove?" Čovjek odgovori: "Ne", na što Alija reče: "Propao si i propali su one koje savjetuješ."

Ebu Derda, radijallahu anhu, kazao je: "Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu Bekr držeći u rukama krajeve svoje odjeće, koju je toliko podigao da su mu se ukazala i koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vaš prijatelj se s nekim sporječkao.' Ebu Bekr je nazvao selam i rekao: 'Između Ibn Hattaba i mene došlo je do nekih razmirica. Pokajao sam se zbog toga i žurno sam otišao do njega da zatražim da mi oprosti, ali on odbi da mi oprosti, i zato sam došao tebi.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah ti oprostio, Ebu Bekre!' i to je ponovio tri puta. Nakon toga Omer se pokajao, otišao Ebu Bekrovoj kući i upitao: 'Je li Ebu Bekr u kući?' 'Nije', odgovorili su mu, i Omer se uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva mu selam. Vjerovjesnikovo lice poče se, od srdžbe, mijenjati, pa se Ebu Bekr pobojao za Omera. Ebu Bekr, radijallahu anhu, sjeo je na koljena i dva puta rekao: 'Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja sam kriv!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: 'Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: 'On istinu govori.' Pružio mi je potporu i lično i imetkom, pa hoćete li ostaviti moga druga na miru?!', i to je ponovio dva puta. Nakon toga Ebu Bekra više niko nije uznemiravao."

Jedna važna hadiska nauka, odnosno instrument razumijevanja sunneta, jeste poznavanje povoda nastanka hadisa. Ovo je nauka kojoj su ashabi, imami i ispravni prethodnici pridavali veliku važnost. Iako je ova nauka, kao posebna oblast unutar hadiske nauke, nastala u kasnijim hidžretskim stoljećima, to ne znači da ona u prvim stoljećima islama nije bila prisutna. Na prisutnost ove nauke u prvim stoljećima islama ukazuje činjenica da su učenjaci zapisivali hadise i grupisali ih, pa ćemo tako u mnogim hadiskim djelima naći zapisane hadise sa spomenutim događajem koji je bio povod izricanja datog hadisa.

Jedno od najpoznatijih hadiskih djela jeste Džamiut-Tirmizi, djelo poznatog hadiskog kritičara, velikog učenjaka, eksperta u hadisu, Ebu Isaa Muhammeda b. Isaa et-Tirmizija, Allah mu se smilovao. Imam Tirmizi bio je učenik imama Buharija, Allah mu se smilovao, pa je ovim djelom želio krenuti putem svoga učitelja, nakon što je od njega usvojio obilno znanje o hadiskoj znanosti. Prvo je samo sabrao hadise, a nakon što je od njega zatraženo da na kraju svakog hadisa navede i stepen vjerodostojnosti, to je i uradio.

Djelo je završio na dan Kurbanskog bajrama 270. godine po Hidžri. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezi, 6)

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada biste se vi oslanjali na Allaha istinskim osloncem, On bi vas zasigurno opskrbio kao što neprestano opskrbljuje ptice: one ujutro polijeću praznih stomaka, a navečer se vraćaju punih." (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ibn Hibban, Sahih, i Hakim. Tirmizi je rekao: "Ovaj hadis je hasen-sahih.")

Prethodno smo govorili o važnosti sakupljanja svih puteva -- rivajeta jednog hadisa, te smo pored primjera naveli koristi koje ovaj korak (instrument) ima kao rezultat.

Nakon što smo sakupili sve puteve jednog određenog hadisa, neophodno je također da na jednom mjestu sakupimo sve hadise koji govore o jednoj temi. Mnogobrojne su koristi ovog postupka, a ovdje ćemo izdvojiti neke najvažnije.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je da ljudima, pored poziva u islam, praktično pokaže kako se vjera shvata i živi. U mnogim događajima njegovog života sudjelovali su i njegovi časni ashabi, koji su nam pomno prenijeli i najsitnije detalje njegovog blagoslovljenog života. Tako o samo jednom događaju od ashaba možemo čuti različite predaje koje se međusobno nadopunjavaju, što je prva od koristi tematskog sakupljanja hadisa, jer nam daje uvid u kompletnu sliku jednog događaja.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svako novorođenče rađa se u fitri -- prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što domaće životinje rađaju mladunčad bez ikakvih mahana, i pitam vas, ima li među njima onih koji nemaju ušiju?" Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Učite ako hoćete: 'Allahova vjera u kojoj je stvorio sve ljude! Nema izmjene u Allahovom stvaranju!' (Er-Rum, 30)."

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: "Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio me je za ramena i rekao mi: 'Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili prolaznik.'"

Ibn Omer, radijallahu anhuma, govorio je: "Kada omrkneš, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj večer. Iskoristi svoje zdravlje za svoju bolest i svoj život za svoju smrt." (Buhari)

Sunen Ebu Davuda

Sunen imama Ebu Davuda, Allah mu se smilovao, jedno je od njegovih najpoznatijih djela, a ujedno i hadisko djelo koje zauzima posebno mjesto u islamu.

Imam Muslim b. Hadždžadž, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela iz hadisa i hadiskih znanosti, međutim njegovo najpoznatije djelo, koje mu je donijelo slavu, jeste El-Musnedus-sahih, zbirka hadisa koja je po vjerodostojnosti, kako smatra većina islamskih učenjaka, odmah nakon Sahiha imama Buharija.

Sahih imama Muslima poznat je pod nazivom Sahihu Muslim, međutim puno ime ovog djela je El-Musnedus-sahihul-muhtesaru mines-suneni bi naklil-adli anil-adli an resulillah, sallallahu alejhi ve sellem.

المسند الصحيح المختصر من السنن بنقل العدل عن العدل عن رسول الله صلى الله عليه و سلم

Mnogo je izdanja Sahiha, ali je malo onih koji su ovo djelo naslovili onako kako ga je nazvao njegov autor. Štaviše, mali je i broj komentatora Sahiha, čija su djela do nas došla a da su ovu tematiku tretirali, kao što su Kadi Ijad, Ibn Salah, Nevvevi, Ebu Abbas el-Kurtubi i ostali.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude imao četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor – pronevjeri ga.” (Buhari i Muslim)

Meleki su stvorenja koja nikad nisu nepokorna Uzvišenom Allahu, ali su, kao i ljudi i džini, stvorenja obdarena razumom i oni razmišljaju. Ono što je manje poznato jeste da nekad meleki razgovaraju na način koji se opisuje kao rasprava među njima.

Tirmizi i Ahmed bilježe sljedeći hadis od Muaza b. Džebela, radijallahu anhu: “Jednog jutra Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izašao da klanja sabah namaz sa nama. Čekali smo ga dok gotovo nismo vidjeli sunce kako izlazi. Onda je brzo izašao, proučen je ikamet i predvodio je namaz. Kratko je klanjao. Kada je predao selam, pozvao nas je rekavši: ‘Ostanite da sjedite u safovima.’ Potom se okrenuo prema nama i rekao: ‘Ispričat ću vam šta me spriječilo da izađem jutros. Ustao sam da klanjam noćni namaz, abdestio se i klanjao koliko sam mogao, a onda sam zadrijemao u namazu i zaspao dubokim snom. Odjednom sam vidio svog Gospodara u najljepšem liku. On mi reče: ‘O Muhammede!’ ‘Odazivam Ti se, Gospodaru moj!’, rekao sam. On reče: ‘O čemu se raspravljaju meleki?’ ‘Ne znam, Gospodaru moj’, rekao sam. Onda je stavio svoju ruku među moja pleća, tako da sam osjetio hladnoću Njegove ruke među svojim grudima i sve mi je postalo jasno, znao sam odgovor. Onda mi reče: ‘O Muhamede, o čemu se raspravljaju meleki?’ Tada rekoh: ‘Raspravljaju se o iskupima i stepenima.’ ‘A šta su iskupi?’, upitao je, a ja rekoh: ‘To su: pješke na namaze u džemat odlaziti, nakon namaza u džamiji sjediti i u nelagodama abdest upotpunjavati.’ ‘A šta su stepeni?’, upitao je, a ja rekoh: ‘Sirotinju hraniti, lijepe riječi govoriti i dok svijet spava klanjati.’ Potom mi reče: ‘Traži šta god hoćeš’, a ja rekoh: ‘O Allahu, molim Te da činim dobra djela, a da ostavim sve loše, da volim siromahe, da mi oprostiš i da mi se smiluješ, i ako budeš htio neki narod da iskušaš, da me usmrtiš prije iskušenja. I molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav onih koji Tebe vole, i za ljubav prema svakom djelu koje približava Tvojoj ljubavi.’” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ove riječi su istina, izučite i naučite ih.”

Islamski učenjaci prije imama Buharija, Allah mu se smilovao, u svojim pisanim djelima nisu odvajali sahih (vjerodostojne) hadise od onih koji su na stepenu hasena (dobrog) i daif (slabih) hadisa, niti su hadisi bili poredani po poglavljima, kao što će to kasnije biti poznato među učenjacima, već su hadisi bili pomiješani, npr. hadis o čistoći, nakon njega hadis o braku, zatim hadis o tefsiru itd.

Nakon ovog načina zapisivanja hadisa, dolazi sljedeća generacija koja hadise zapisuje na taj način što ih razvrstava po poglavljima, shodno njihovom značenju, kao što je Muvetta, imama Malika, Musannef, Abdurrezaka, Musannef, Ibn Ebu Šejbe… Međutim, hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovim djelima, iako si bili poredani po poglavljima, bili su pomiješani sa izrekama ashaba i tabiina.

Abdullah b. Busr, radijallahu anhuma, rekao je: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče! Propisanih djela u islamu za nas je previše, pa reci nam nešto sveobuhvatno čega ćemo se čvrsto pridržavati.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.’” Hadis je na ovakav način zabilježio imam Ahmed.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se skupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i međusobno je izučavali, a da se na njih neće spustiti smiraj i prekriti ih milost, i meleki ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega. A koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.”

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: ‘O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti, neka posti, jer će mu to umanjiti strasti.’”

Izvod hadisa

Hadis je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu, u Poglavlju o postu pod naslovom “Post onoga ko se, zbog toga što je neoženjen, boji da će upasti u grijeh”, br. 1905; kao i u Poglavlju o braku, pod naslovom “O Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta’” i treba li se ženiti onaj ko ne osjeća potrebu za brakom, br. 5065; i pod naslovom “Ko nije u mogućnosti da se oženi, neka posti”, br. 5066.

Imam Muslim ovaj hadis zabilježio je u svom Sahihu, u Poglavlju o braku, pod naslovom “O preporučenosti braka onome ko ima potrebu za brakom i ima mogućnosti, a onaj koji nije u mogućnosti, neka se posveti postu”, br. 1400.

Hadis su zabilježili i Ebu Davud, br. 2046, Nesai, br. 2239, Tirmizi, br. 1081, i Ibn Madža, br. 1845. Dakle hadis je zabilježen u šest hadiskih zbirki.

Pred nama je drugi dio od osamdeset vjerodostojnih hadisa koji počinju riječima “najbolje” ili “vaši najbolji” (خير و خياركم), a koji su preuzeti iz djela Sahihul-Džamius-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah, koje je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, i u kojem je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-Džamius-sagir ve zijadetuhu i Daiful-Džamius-sagir ve zijadetuhu. Dakle, ocjena ovih hadisa je šejha Albanija. Kako u prvom dijelu tako i u ovom, nekoliko hadisa se ponavlja više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio.

Jedan od primarnih ciljeva dini-islama jeste izgradnja čvrste veze među muslimanima. Ta veza se postiže, učvršćuje i održava nastojanjem svakog muslimana da bude od koristi svome bratu, drugom muslimanu: da mu pomogne ostvariti svaku moguću korist i odagnati od njega svaku moguću štetu.

Pred nama je gotovo osamdeset vjerodostojnih hadisa koji počinju riječima “najbolje” ili “vaši najbolji” (خير و خياركم), a koji su uzeti iz djela Sahihul-Džamiul-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah. Kao što smo u jednom od prethodnih brojeva naveli, ovo njegovo djelo je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, gdje je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-Džamiul-sagir ve zijadetuhu i Daìful-Džamius-sagir ve zijadetuhu.

Znači, ocjena ovih hadisa je šejha Albanija. Nekoliko hadisa se ponavlja više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko otkloni od vjernika neku dunjalučku nevolju, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu. Ko olakša zaduženom, Allah će njemu olakšati na ovom i budućem svijetu. Ko prekrije muslimana, Allah će ga prekriti na ovom i budućem svijetu. Allah je na pomoći robu, dok je on od pomoći svom bratu. Ko odabere put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Neće se skupiti ljudi u jednoj od Allahovih kuća (džamija) kako bi učili Allahovu knjigu i međusobno je proučavali, a da se na njih ne spusti smiraj, i prekrije ih milost, i okruže ih meleki, i Allah ih spomene onima koji su kod Njega. Koga na tom putu uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koji je grijeh najveći?’, a on je rekao: ‘Da smatraš Allahu nekoga ravnim a On te je stvorio.’ Rekao sam: ‘Doista je to veliko!’ ‘A koji je grijeh nakon njega najveći?’, ponovo sam upitao. Rekao je: ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da jede s tobom.’ Upitao sam: ‘A nakon njega?’ Rekao je: ‘Da činiš blud sa suprugom svoga komšije.’” (muttefekun alejhi)

U prošlom i ovom broju navodimo pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a koji su preuzeti iz djela Sahihul-džami es-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah. Ovo njegovo djelo je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, u kojem je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-džamiu es-sagir ve zijadetuhu i Daiful-Džamiu es-sagir ve zijadetuhu.

Nekoliko hadisa ponavljaju se više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio. U prošlom broju naveli smo hadise od broja 3021 do broja 3047, a u ovom broju od 3048 do 3075. Znači, ocjena ovih hadisa je od šejha Albanija.

U djelu Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu, šejh Albani bilježi pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a ovo njegovo djelo zapravo je obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah. Tokom obrade ovog djela, šejh Albani razdvojio je vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa, i tako su, na temelju toga, nastala dva djela: Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu i Daiful-džamius-sagir ve zijadetuhu, a to znači da je šejh Albani ocijenio hadise koji se navode u El-Džamius-sagiru ili kao sahih – vjerodostojne ili kao daif – slabe.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga se nađe troje, osjetit će slast vjerovanja: da su mu Allah i Njegov Poslanik draži od svih drugih, da voli čovjeka samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Enes b. Malik b. Nadir b. Damdam el-Ensari, Ebu Hamza i Ebu Sumama el-Medeni, bio je drug i sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, imao je deset godina. Kada je Enes b. Malik bio mali, njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu anha, dovela ga je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha za malog Enesa!” Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo i uvedi ga u Džennet!” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Doživio sam da se ostvari prvo dvoje, a nadam se da ću doživjeti i treće.”

Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve vrijeme njegovog života u Medini, tj. deset godina.

Vrijednost vjerovanja u Allahovu jednoću

Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet s djelima koja ima.” (Buhari i Muslim)

U verziji koju bilježi imam Muslim navodi se: “Allah će ga uvesti na koju god od osam džennetskih kapija hoće.”

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje: “Doista sam bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki ljudi iz plemena Temim, pa im on reče: ‘Primite radosnu vijest, o pleme Temim!’ ‘Već si nam donio radosnu vijest, daj nam nešto drugo’, odgovoriše oni. Zatim su mu došli neki ljudi iz Jemena, pa on i njima reče: ‘Primite radosnu vijest, o stanovnici Jemena, kada je nisu htjeli primiti pripadnici plemena Temim.’ Oni mu odgovoriše: ‘Primamo je. Došli smo ti da se podučimo vjeri i da te upitamo o početku svijeta, šta je tada bilo.’ Odgovorio je: ‘Allah je bio oduvijek i prije Njega ništa nije bilo! Njegov je Arš bio na vodi. Zatim je On stvorio nebesa i Zemlju, i sve je zapisao u Zikru – Knjigu.’” (Hadis bilježe: Buhari, Tirmizi, Nesai, Sunenul-kubra, Ahmed, Ibn Hibban, Bejheki, Sunenul-kubra, Taberani, Mu’džemul-kebir, Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, Rujjani, Musned)

Hadis Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, govori o postanku ovoga svijeta, stvaranju nebesa i Zemlje i pojašnjava ko je njihov Stvoritelj.

Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednog čovjeka da predvodi izvidnicu. On je svoje drugove predvodio u namazu i uvijek bi završavao namaz učeći suru Kul huvallahu ehad. Kada su se vratili, to su spomenuli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: “Upitajte ga zbog čega to čini.” Oni su ga upitali, a on je odgovorio: “U toj suri spomenuta su svojstva Milostivog i zato volim da je učim.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: “Recite mu da i njega Uzvišeni Allah voli.” (Hadis bilježe: Buhari, br. 7375; Muslim, br. 813; Nesai, br. 993; Bejheki, Šuabul-iman, br. 2539; Ebu Avane, Musned, br. 3950; Ebu Nuajm, Mustahredž, br. 1841, i dr.)

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Jednog dana sjedio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: ‘Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi)

U predajama koje su zabilježene u drugim hadiskim zbirkama navodi se: “Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Znaj za Allaha kad si u blagostanju, Allah će znati za tebe kada budeš u oskudici. I znaj, ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo, nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji, a olakšica u tegobi.” (Hakim)

Ebu Zerr Džundub b. Džunada i Ebu Abdurrahman Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, prenose se da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha ma gdje god bio! Ako uradiš loše djelo, nakon njega uradi dobro, koje će izbrisati ono loše, i lijepo se ophodi prema ljudima!” Hadis bilježi Tirmizi, koji kaže: “Hadis je dobar”, a u pojedinim primjercima stoji: “Hadis je hasen-sahih.”

Prenosioci hadisa

Ebu Zerr el-Gifari Džundub b. Džunada b. Kajs b. Amr b. Mulejl b. Suajr (historičari se razilaze u pogledu njegovog imena) primio je islam na početku objave u Meki i bio jedan od prvih ashaba u islamu, četvrti ili peti. Primio je islam sebebom svoga brata Unejsa, a zatim se, po naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vratio svome narodu. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, Ebu Zerr, radijallahu anhu, otišao je za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, gdje se družio i borio s njim.

Prvi je ashab koji je nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dao je prisegu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će govoriti samo istinu i da se na tom putu neće bojati ničijeg prigovora. Po svome ibadetu i svojoj skromnosti u pogledu dunjaluka nalikovao je Isau, sinu Merjeminom. O sebi je govorio kako je tri godine prije primanja islama obavljao namaz. Noću bi klanjao dugo dok ga umor i san ne bi savladali.

U Medini je služio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi završio s time, odlazio bi u mesdžid. Ljubomorno je čuvao savjet svoga voljenog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da voli siromahe i da sjedi s njima.

Dok je jednom prilikom Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u posjeti kod Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, Džabirova supruga zamolila je: “O Božiji Poslaniče! Donesi salavat na mene i moga supruga”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je donio salavat na tebe i tvoga muža!” (Nesai, Sunenu Kubra, i Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)

Ova plemenita ashabijka zvala se Suhejma bint Mesud b. Evs, radijallahu anha, i bila je supruga plemenitog ashaba Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu. Suhejma je bila razvedena i Džabir se oženio njome kako bi se brinula o njegovim sestrama koje su ostale na brigu Džabiru nakon što im je otac preselio kao šehid u Bitki na Uhudu. Iz bračne veze Džabira i Suhejme rođeni su Abdurrahman i Ummu Habib. Jedna je od onih koje su dale prisegu Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Bila je jako inteligentna. (Ibn Hadžer, El-Isaba, Ibn Esir, Usdul-gaba, Ibn Abdulberr, El-Istiab)

Prenosi se od Ebu Amra Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, o čemu poslije tebe više nikoga neću morati pitati?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj u tome.” (Muslim)

Prenosilac hadisa

Sufjan b. Abdullah b. Ebu Rebia b. Haris es-Sekafi, poznat kao Ebu Amr ili Ebu Amra, bio je stanovnik Taifa i jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učestvovao je u Bitki na Hunejnu u kojoj je ubijen njegov brat Osman. Primio je islam sa delegacijom plemena Sekifa.

Omer ga je postavio za namjesnika Taifa, 15. h. g., posebno da se brine o prikupljenom zekatu u Taifu (Ibn Hadžer, El-Isaba), nakon što je smijenio Osman b. Ebu Asa (Ibn Abdulberr, El-Istiab), i ostao je namjesnik Taifa sve do 23. h. g. (Taberi, Tarih).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Ne srdi se!’ Čovjek je pitanje ponovio više puta, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, svaki put mu je odgovorio: ‘Ne srdi se!’” (Buhari)

Ebu Mesud Ukba b. Amr el-Ensari el-Bedri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu riječi: ‘Ako se ne stidiš, radi što hoćeš.’” (Buhari)

Prenosilac hadisa

Ebu Mesud el-Bedri Ukba b. Amr b. Sa’leba el-Ensari, iz plemena Hazredž, učestvovao je u Drugoj prisezi na Akabi sa sedamdeset drugih Medinjana i bio najmlađi od njih. Bio je Džabirove dobi. Nazvan je El-Bedri zato što je stanovao na Bedru, a nije bio od onih koji su učestvovali u Bitki na Bedru, prema mišljenju većine historičara. Buhari i Muslim smatraju da je ipak učestvovao u Bitki na Bedru (Ibn Hadžer, El-Isaba). Učestvovao je u Bitki na Uhudu i u svim bitkama nakon nje. Ubraja se u učenije ashabe.

Poslije je otputovao u Kufu i određeno vrijeme proveo u njoj. Bio je jedan od drugova Alije, radijallahu anhuma, koji ga je jedanput ostavio kao svoga zamjenika u Kufi. Poslije se ponovo vratio u Medinu gdje je i umro 41. ili 42. h. g. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 102 hadisa. (Ibn Hadžer, El-Isaba; Tehzibut-Tehzib; Ibn Abdulberr, El-Istiab; Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela)

Ebu Hurejra, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od čovjekovog lijepog islama jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.”

Pojašnjenje riječi u hadisu

“od lijepog islama” – od potpunog čovjekovog islama i njegovog istinskog imana.

“ostavljanje” – obuhvata i riječi i djela, tj. udaljavanje od svega beskorisnog, a ukoliko se upusti u beskorisno, onda ostavljanje uz pokajanje.

“onoga što ga se ne tiče” – tj. sve ono od čega nema koristi ni u vjeri ni u dunjaluku.

Ebu Muhammed Hasan b. Alija b. Ebu Talib, unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati se onoga što ti nije sumnjivo.’”

Izvod hadisa

Hadis su zabilježili Tirmizi, Nesai, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejma, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki, Šuabul-iman, Sunen Kubra, Taberani, Mu‘džemul-kebir, Abdurrezzak, Tajalisi i drugi.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejma, Hakim, Ibn Džarud, Ibn Hibban i Zehebi, dok ga je Ibn Hazm ocijenio slabim. (Muhalla)

Hadis sličnog značenja prenose i Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Vasila b. Eskaa i Vabisa b. Ma‘bed. 

Ebu Rukajja Temim b. Evs ed-Dari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjera je savjet.” Upitali smo: “A kome?” Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, odgovori: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vladarima muslimana i svim muslimanima.” (Muslim)

Značaj hadisa

Ovaj je hadis od izuzetne važnosti i, pored svoje kratkoće, obuhvata cijelu vjeru, sve vjerske propise, sve to obuhvaćeno je samo jednom riječju u ovome hadisu, a to je “ve li kitabihi – i Njegovoj Knjizi”, jer svi propisi, primarni i sekundarni, praktični i srčani, proizlaze iz Allahove Knjige, pa ukoliko bude vjerovao u nju i sve ono što ona sadrži, on će vjerovati u cijeli šerijat jer Allah u Knjizi ništa nije izostavio. (Vidjeti: Hammud b. Abdullah, Fevaid zehebijje min Erbe'ne Nevevijje)

Muhammed b. Nasr el-Mirvezi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ove riječi obuhvataju svako dobro u koje treba vjerovati i svako zlo kojeg se treba čuvati i na koje treba upozoravati.” (Ta’zimu kadris-salat)

Imam Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovo je veličanstven hadis na kojem se temelji cijela vjera. Jedna skupina učenjaka kaže da je ovo jedan od četiri hadisa na kojima se temelji cijela vjera, ali to nije tačno! Ispravno je da se cijela vjera temelji na samo ovom jednom hadisu.” (Šerh Nevevi ala Sahihi Muslim)

Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)

Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka bude pažljiv prema svom komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta!” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejra Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi poznat je po svom nadimku Ebu Hurejra koji mu je otac nadio u džahilijetu. Islamski se učenjaci u pogledu njegovog imena razilaze na oko trideset mišljenja. Hafiz Ibn Abdulberr kaže: “Mišljenje na kojem se smiruje duša jeste da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.” Ovo mišljenje zastupali su i Muhammed b. Ishak, Hakim i Nevevi. Ebu Hurejra je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijja b. Mahled u svome Musnedu zabilježio 5.374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi. Imam Buhari rekao je: “Od njega je hadis prenosilo 800 ljudi ili više.” Umro je u Medini 59. godine po Hidžri u 78. godini života i ukopan je na mezarju Bekija, Allah bio zadovoljan njime. (Vidjeti: Ibn Abdulberr, El-Istiab; Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib)

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te'alemu, ve estegfiruke lima e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)

Treba da nas brine činjenica da se u mnogim knjigama koje su sa arapskog na naš jezik preveli prvenstveno svršenici islamskih fakulteta, vrlo često može naići na djelimično ili potpuno pogrešno prevedene hadise. Da se razumijemo, lapsus i greška mogu se desiti svakom čovjeku, pa tako i najsposobnijem prevodiocu, bez obzira koliko on učen i sposoban bio, međutim, opravdanje pred Allahom za eventualni propust i previd prevodilac će imati samo u slučaju da je u nastojanju da ispravno shvati i prevede riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje se smatraju vidom objave, uložio maksimalan trud i sav svoj fizički i umni potencijal. To prije svega podrazumijeva dobro poznavanje arapskog jezika, ali i jezika na koji se prevodi, upućenost u materiju i opću šerijatsku terminologiju, intenzivno konsultiranje stručne literature, prvenstveno komentara hadiskih zbirki (ar. šuruhul-hadis) i djela u kojima se pojašnjavaju manje poznate riječi i termini upotrijebljeni u hadisima (ar. garibul-hadis), ali i mnogo vremena i strpljenja, kao i konsultacije sa stručnim i iskusnim osobama.

Prenosi se od Nu'mana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko nije zahvalan na nečemu malom, nije ni na velikom; ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nezahvalnost. Zajednica (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu, 4/278, 375, Abdullah ibn Ahmed u Ez-Zevaid, 4/375, kao i Ebu Abdullah El-Kuda'i u Musned Eš-Šihabi, 1/43) Iz ovoga hadisa koji sadrži mnoge poruke i koristi, mi ćemo govoriti samo o jednom njegovom dijelu, a to su riječi: ''Zajedništvo (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ Govoriti o ovoj temi posebno je važno u vremenu sveopće razjedinjenosti i nejedinstva islamskog ummeta, kako na globalnom, tako i na lokalnom planu. Ova tema, odnosno, razumijevanje muslimanskog jedinstva, od izuzetne je važnosti i za Bošnjake muslimane na ovim prostorima, naročito u kontekstu posljednjih psiholoških ratova koji se otvoreno vode protiv njih. 

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko bude učio znanje sa kojim se traži Allahovo, dželle še'nuh, lice, ne učeći ga osim da bi stekao neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu."  U hadisu je podsticaj na iskreno traženje znanja u ime Allaha, dželle še'nuh. Opomena onome koji traži znanje na čišćenje nijjeta. Opasnost rađenja djela radi nekog drugog mimo Uzvišenog Allaha. Vrijednost znanja kod Allaha, dželle še'nuh, tako da je pripremio veliku nagradu za onoga koji je iskren u njegovom traženju, a veliku kaznu za onoga ko je neiskren. 

Ovo je važan članak učenjaka i muhaddisa šejha Ahmeda Muhammeda Šakira, Allah mu se smilovao, sa kojim je započeo serijal članaka u časopisu ''El-Hedjun-Nebevijj’' (Poslanička uputa), a u kojem pojašnjava propuste uleme u ukazivanju na riječ istine u vezi sa mnogim muslimanskih pitanjima te pojašnjava da se trebaju pokajati Allahu zbog ovih propusta.

Učenjaci hadisa i hadiskih nauka, kao učenjaci i poznavaoci arapskog jezika, dali su svoj doprinos u pojašnjenju i komentaru nepoznatih riječi u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi olakšali ljudima njihovo shvatanje, a samim tim spoznaju i shvatanje vjere. Također kako bi olakšali i postupanje u skladu sa propisima koji se nalaze u spomenutim hadisima, pa su napisali djela koja se pojavljuju gotovo i približno u isto vrijeme, tj. krajem drugog, a početkom trećeg hidžretskog vijeka. Jedan od najranijih i prvih pisaca u ovoj vrsti nauke je Ebul-Hasan En-Nadr ibn Šemil El-Mazini, koji je umro 203. h., a koji je bio jedan od šejhova Ishaka ibn Rahivejha, a Ibn Rahivehejh je bio šejh imama Buharije.

Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ''uređajem'' na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ''cigle'' koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. 

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Tako mi Alaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!“ Rečeno je: „Ko, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Onaj od čijih uznemiravanja nije siguran njegov komšija!“ (Muttefekun alejh) Ebu Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Posljednji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju!“ (Muttefekun alejh) Ibnu Mes'ud, radijallahu 'anh, prenosi da je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Kako da znam jesam li nešto uradio ispravno ili ne?“ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio mu je: „Ukoliko čuješ svoje komšije da govore da si dobro postupio, onda si dobro i postupio, a ukoliko ih čuješ da si pogriješio, onda si i pogriješio.“ (Sahih: Ibnu Madže, 4222, 4223.) Također, o veličini komšijskog prava i obaveze dobročinstva prema njemu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: „Džibril mi je toliko oporučivao dobročinstvo prema komšiji da sam pomislio da će jedan drugoga nasljeđivati!“ (Muttefekun alejh)