U tekstu koji je pred nama govorit ćemo o jednom veličanstvenom kur’anskom pravilu koje ima izuzetno pozitivan učinak na živote onih koji su ga pravilno razumjeli i koji se ponašaju u skladu s njim. To veličanstveno pravilo usko je vezano za jedan od stubova imana, temelja naše vjere i vjerovanja, a to je vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu – kadā i kader. To pravilo sadržano je u riječima Uzvišenog, koji u kontekstu govora o borbi na Allahovom putu, kaže: “Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekara, 216)
U drugom ajetu, u kontekstu govora o rastavljanju od supruge, Uzvišeni Allah kaže: “...Pa ako ih mrzite – ta moguće je da nešto mrzite, a da je Allah u tome veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19)
Kratko pojašnjenje pravila
Čovjeka mogu pogoditi neke teške nevolje, bolna iskušenja i nedaće, prema Allahovoj odredbi, koje mu neće biti drage. Možda će mu one donijeti tugu i duševne tegobe, možda će pomisliti da je iskušenje koje će ga koštati života, koje će ga potpuno uništiti, možda će izgubiti nadu, a onda iz tih iskušenja izađe sa ogromnim dobrom. Dakle, možda se u kušnji krije Božiji dar za tebe, možda ti je u nedaći pripremljena nagrada. Koliko li je dobra koje je ljude snašlo odakle su se najmanje nadali!
Također, ispravno je i obrnuto: čovjek voli neke stvari i uporno želi postići nešto jer mu se čini da je u tome veliko dobro za njega, a u stvarnosti se to završi vrlo loše i negativno za njega.
Ovo je, u najkraćim crtama, značenje navedenog kur’anskog pravila.
Nekoliko zapažanja o navedenim ajetima
Ukoliko cijenjeni čitalac razmotri ova dva ajeta, koja smo prethodno naveli i iz kojih smo uzeli ovo vrijedno kur’ansko pravilo, nesumnjivo će zapaziti da prvi ajet govori o jednom ibadetu tokom čijeg izvršavanja čovjeka najviše pogađaju fizičke teškoće i tjelesne povrede, dok drugi ajet govori o međuljudskim odnosima, konkretno o bračnim problemima, a iz toga uglavnom proizlaze psihičke boli.
Jedan ajet, dakle, govori o ibadetu, a drugi o odnosima između ljudi. To znači da pravilo o kojem govorimo obuhvata različita ljudska stanja: vjerska, jednako kao i dunjalučka, i fizička, jednako kao i psihička. A to su stanja između kojih protiče ljudski život na ovome svijetu.
Znajući ovo, možemo shvatiti da je kur’ansko pravilo: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate”, ako ga pravilno shvatimo i čvrsto u njega vjerujemo, jedno od najvećih i najboljih sredstava za smirenje srca i duševni mir, za prevenciju, ali i za liječenje depresije, bolesti koja danas kosi ljudski rod.
U kur’anskim kazivanjima i historijskim izvorima možemo naći brojne primjere ostvarenja pravila o kojem govorimo, pa ćemo navesti neke od njih radi pouke i utjehe.
Nekoliko primjera o kojima nam govori Kur’an
U kazivanju o Musau, alejhis-selam, navodi se kako ga je njegova majka pustila da plovi niz vodu, pa je dospio u dvor svoga neprijatelja, faraona. Musaovoj, alejhis-selam, majci sigurno ništa nije bilo teže od tog momenta kada je svoje dijete morala baciti niz rijeku, ali Allah, dželle šanuhu, ispunio je Svoje obećanje i vrijeme je pokazalo da je taj postupak Musau, alejhis-selam, i njegovoj porodici donio veliko dobro.
Kazivanje o Jusufu i Jakubu, alejhimas-selam, jedno je od najupečatljivijih kur’anskih kazivanja i možda se u njemu najjasnije očituje ovo kur’ansko pravilo, stoga toplo preporučujem čitanje ovog kazivanja uz pomno razmišljanje.
Posljednje kur’ansko kazivanje iz sure El-Kehf, koje bih spomenuo na ovom mjestu, jeste kazivanje o dječaku čiji su roditelji bili vjernici, a kojeg je ubio Hidr, po naredbi Uzvišenog Allaha. Hidr je svoj postupak obrazložio riječima: “Što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.” (El-Kehf, 80–81)
O vjerniče! O vjernice! Zastanite časak kod ovog primjera!
Koliko je onih kojima Allah, dželle šanuhu, nije podario porod, pa su zbog toga žalosni, osjećaju tjeskobu u prsima i gorčinu u životu! Naravno, to je sasvim normalno i u skladu sa ljudskom prirodom, osim ako se čovjek potpuno prepusti žalosti i očaju, da izgubi volju za životom i uspjehom na drugim poljima.
O ovom primjeru naročito neka razmisle roditelji kojima je Allah, dželle šanuhu, uskratio blagodat potomstva, jer pouke ove priče mogu im pomoći da odagnaju od sebe tugu i očaj, da osjete smiraj u srcu i rahatluk u duši. Ako ste od tih roditelja, pokušajte na to gledati kao na Allahovu milost i blagodat, jer možda vam je Allah, dželle šanuhu, uskratio blagdat poroda da bi vas sačuvao velike nesreće. Jer, dijete može biti uzrok roditeljske tuge, ili im ukaljati čast, ili biti uzrok da roditelji skrenu s Pravog puta i tako im uzrokovati potpunu propast i na ovom i na onom svijetu.
Primjeri iz historije
U siri – životopisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, primjer ovog pravila nalazimo u slučaju majke vjernika Ummu Seleme, radijallahu anha.
Ummu Selema, radijallahu anha, kazuje da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Nema nijednog roba kojeg zadesi neka nesreća pa izgovori: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun. Allahumme udžurni fi musibeti ve ehlif li hajren minha! – Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Nagradi me, Allahu, za moju nesreću i daj mi bolje od nje!’, a da ga Allah neće nagraditi za njegovu nesreću i namiriti mu bolje od onog što je izgubio.” Ummu Selema, radijallahu anha, na kraju kaže: “Nakon što je umro Ebu Selema, izgovorila sam ono što mi je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je Allah, u zamjenu, podario boljeg od njega – dao mi je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
U ovom kazivanju govori se o tome kako se Ummu Selema, radijallahu anha, u početku dvoumila da izgovori tu dovu, jer je govorila sebi: “A ko je bolji od Ebu Seleme!”, muža kojeg je izgubila. Ali, kada se konačno odlučila i proučila dovu, Allah, dželle šanuhu, podario joj je dobro o kakvom nije ni sanjala.
Neka svaka vjernica iz ovog kazivanja nauči da sreću u svom životu može naći u različitim aspektima života i različitim Allahovim blagodatima kojima je darovana, jer ako joj On nije dao neku blagodat koju, možda, silno želi, sigurno joj je dao mnogo drugih blagodati zbog kojih se treba radovati i biti Mu zahvalna na njima.
Primjeri iz savremenog života
U savremenom dobu možemo naći mnogo primjera koji nas podsjećaju na kur’ansko pravilo: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate”, a izdvojio bih primjer koji je spomenuo šejh Tantavi, Allah mu se smilovao, koji navodi kako mu je jedan prijatelj pričao da je poznavao čovjeka kojeg je Allah sačuvao od avionske nesreće. Jednog dana taj je čovjek pošao na poslovno putovanje, koje mu je bilo izuzetno važno za karijeru, ali je zaspao dok je na aerodromu čekao let i ukrcavanje u avion. Kad se probudio, veoma žalostan i ljut, razmišljao je o tome kako je, propustivši let, upropastio vrlo dobru poslovnu priliku i korio je samog sebe što je zaspao. Međutim, kad je saznao da se avion na koji je zakasnio srušio i da su svi putnici poginuli, prisjetio se Allahovih, dželle šanuhu, riječi: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas...”
Ovaj primjer naveden je radi pouke, a o ovakvim i sličnim slučajevima često nas obavještavaju mediji.
I na kraju
Vjernik se treba truditi da radi dobro i da teži dobru, a treba biti svjestan da Allah, dželle šanuhu, određuje kako će se završiti njegovi poslovi. Stoga se treba osloniti na Allaha, dželle šanuhu, i poduzeti sve uzroke koji su šerijatski dozvoljeni, a ako rezultat bude drugačiji od onoga što bi volio, neka ima u vidu da Allah, dželle šanuhu, najbolje zna šta je za nas dobro: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekara, 216)
Također, neka ima na umu da “Allah iskušava ljude različitim vidovima iskušenja i nedaća, kao što je propisao stroge naredbe i postavio stroge zabrane, da bi ih, Svojom milošću, uveo u potpune blagodati.” (Es- Sa‘di, Tefsiru esmaillahil-husna)
Jedna od velikih Allahovih, dželle šanuhu, milosti jeste što je ljudski život i sreću potpunom vezom povezao samo s Njim, a sve ostalo može se nadoknaditi.
Sve što se izgubi, već će se nečim nadomjestiti, samo se gubitak Allaha ničim ne može nadomjestiti.
(Izvor: almoslim.net)
Autor: Dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdullah Nasup
