Broj 71

Nema sumnje da su loši odnosi, zavada i razilaženje najopasnije šejtansko oružje i njemu najdraže. Loši odnosi i svađe rezultiraju udaljavanjem nakon bliskosti, razilaženjem nakon jedinstva, neprijateljstvom nakon prijateljstva i bratstva; i nerijetko čak i sukobom dviju zavađenih strana, kaljanjem muslimanske časti ili prosipanjem muslimanske krvi.

Saudijska Arabija

Saudijska Arabija želi naoružati sirijsku opoziciju protuzračnim raketnim sistemom

Saudijski ministar vanjskih poslova Adil Džubejr sredinom februara dao je intervju njemačkom Der Spiegelu u kojem je najavio da će Saudijska Arabija naoružati “umjerenu sirijsku opoziciju” protuzračnim raketnim sistemom i raketama zemlja-zrak. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua.

Der Spiegel: Da li Saudijska Arabija podržava naoružavanje sirijske opozicije protuavionskim raketama?

Džubejr: Da. Smatramo da će rakete zemlja-zrak promijeniti odnos snaga na terenu i umjerenoj opoziciji omogućiti da neutralizira helikopterske napade i sirijske zrakoplovne snage koje bacaju bojne otrove, kao što je ta vrsta pomoći promijenila odnos snaga u Afganistanu. Ovo pitanje treba dobro proučiti, jer ne želimo da se ovakvo oružje nađe u pogrešnim rukama.

Der Spiegel: Hoće li sukob u Siriji dovesti do trećeg svjetskog rata?

Džubejr: Izbijanje trećeg svjetskog rata nije moguće. Postavlja se pitanje, boji li se Rusija da bi poraz IDIŠ-a doveo do poraza Asada, jer je cilj naše kopnene intervencije u Siriji borba protiv IDIŠ-a.

Der Spiegel: Da li je ruska vojna intervencija u Siriji imala veliku ulogu na razvoj događaja? Kako biste opisali odnos između Saudijske Arabije i Rusije u ovoj fazi?

Džubejr: Izuzmemo li ono što se dešava u Siriji, naši odnosi sa Rusijom vrlo su dobri i želimo ih jačati i produbljivati. Dvadeset miliona Rusa su muslimani. Poput Rusije, i mi imamo interes da se borimo protiv ekstremizma. I jednako tako, imamo obostrane interese na tržištu energenata. Naše neslaganje oko sirijskog pitanja više je taktičko nego strateško. I mi i Rusija želimo da Sirija bude stabilna i jedinstvena zemlja u kojoj će svi Sirijci uživati jednaka prava.

Der Spiegel: Smatra li se Saudijska Arabija ugroženom zbog sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koji može donijeti zbližavanje vašeg neprijateljskog susjeda da vašim najmoćnijim saveznikom na Zapadu, Sjedinjenim Američkim Državama?

Džubejr: Podržavamo svaki sporazum koji će spriječiti Iran da napravi nuklearnu bombu. Ovaj sporazum sadrži vrlo bitne tačke koje omogućavaju da se efikasno kontrolira da li se Iran pridržava sporazuma, te dopunske akte koji reguliraju postupak u slučaju da Iran prekrši sporazum. Ono čega se pribojavamo jeste da će Iran iskoristiti priliv sredstava od ukidanja embarga za neprimjerene aktivnosti u regiji.

(Izvor: eldorar.com)

Predanost dunjaluku i žudnja za njim bili bi razumljivi kada bi dunjaluk bio sve, kada ne bi bilo proživljenja, polaganja računa i završnice u Džennetu ili u Vatri. Rekao je Svemogući Gospodar: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun, 115) Zabludjeli dezorijentirano tumaraju ovim dunjalukom, ne razmišljajući od kuda su došli ni kuda idu. Šta život na ovom svijetu za njih znači i šta dolazi nakon njega? Putnik ka Džennetu, vječnoj kući Allahove milosti, mora dobro poznavati prirodu ovog dunjalučkog života, kako bi se ispravno prema njemu odnosio i sigurnim korakom kročio ka svome cilju. Dunjaluk je postojao mnogo prije nego što smo mi došli na njega i postojat će nakon nas koliko Allah odredi, i budemo li svoj stav o njemu gradili gledano samo iz naše perspektive, bit ćemo obmanjeni i prevareni. Da bismo imali pravu sliku o životu na ovom svijetu, neophodno je da ga upoznamo iz druge perspektive, da čujemo šta o njemu kaže Sveznani, Onaj koji poznaje prošlost i budućnost i kojem ništa nije skriveno. Neophodno je da pronađemo odgovore na velika pitanja, kao što su: Šta je svrha ovog dunjaluka? Kolika je njegova stvarna vrijednost? Zašto se na dunjaluku dešavaju zlo i nepravda? Kako se sačuvati dunjalučkih zamki?

Od mnogobrojnih Allahovih lijepih imena jesu i imena El-Kavijj i El-Metin. Što se tiče Allahovog lijepog imena El-Kavijj, ono se spominje u Kur'anu na devet mjesta. Tako Uzvišeni Allah kaže: „Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan.“ (Eš-Šura, 19) Kao što takođe kaže Uzvišeni Allah: „Oni ne poznaju Allaha koliko treba, a doista, je Allah Snažni i Silni.“ (El-Hadždž, 74) I kaže: „Allah je zapisao: 'Zasigurno ću pobijediti Ja, i Moji poslanici!' Doista je Allah Snažni i Silni.“ (El-Mudžadela, 21) Dok, Allahovo lijepo ime El-Metin spominje se samo jedanput u Kur'anu, u suri Ez-Zarijat: „Doista je Allah Onaj koji opskrbljuje i koji posjeduje neizmjerno veliku snagu.“ (Ez-Zarijat, 58)

Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)

Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)

Nasljedstvo koje je Omer b. Abdulaziz ostavio svojoj djeci

Omer b. Abdulaziz, poznati halifa iz emevijske države, imao je dvanaestero djece, pa kad je bio na samrtničkoj postelji, rečeno mu je: “Oporuči da se nešto od imetka dadne tvojoj djeci, jer su siromašni!” Omer b. Abdulaziz citirao je ajet: “Moj zaštitnik je Allah, koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine” (El-A‘raf, 196), a zatim je kazao: “Tako mi Allaha, neću im dati ništa na što nemaju pravo. Moja djeca mogu biti jedno od dvoje: ili dobri, a Allah će se o dobrima pobrinuti, ili loši, a ja sebi neću dozvoliti da ih pomažem u grijehu i nije me briga gdje će umrijeti, niti ću im ostaviti nešto čime će se pomagati u griješenju Allahu, pa da im budem saučesnik u grijehu nakon svoje smrti.” Nakon toga, pozvao je svoju djecu, posavjetovao ih i kazao: “Sad idite, Allah vas sačuvao i dao vam dobro!”

Kasnije, neki sinovi Omera b. Abdulaziza bili su toliko bogati da su u džihadu učestvovali sa osamdeset konja i neki sinovi Sulejmana b. Abdulmelika od njih su tražili pomoć i sadaku, jer su živjeli u siromaštvu iako im je otac ostavio ogromno bogatstvo. To je zato što je Omer b. Abdulaziz svojim sinovima ostavio Allaha, dželle šanuhu, savjetujući im da se u Njega pouzdaju, a Sulejman i druge Emevije svoju su djecu prepuštali imetku koji su im ostavljali u naslijeđe, a oni su imetak protraćili na prohtjeve.

Omer b. Abdulaziz svoju je djecu odgojio u duhu ajeta: “Moj zaštitnik je Allah, koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine” (El-A‘raf, 196), pa ih je Allah, dželle šanuhu, sačuvao i dao im dobro i na dunjaluku i na ahiretu.

Lijepa završnica na dunjaluku i ahiretu pripada samo Allahovim bogobojaznim robovima i to je jedno od velikih kur’anskih pravila.

Da bismo istinski shvatili ovo pravilo, moramo se prisjetiti značenja takvaluka – bogobojaznosti, jer upravo nosiocima te plemenite osobine pripada obećana završnica.

Mnogo je definicija takvaluka, a jedna od njih najslikovitije dočarava istinsko značenje takvaluka u životu mu’mina. Pojašnjavajući značenje takvaluka, jedan od ispravnih prethodnika rekao je: “Da li si išao stazom koju sa svih strana obavija različito trnje? Da li ćeš čuvati svoju odjeću od trnja? Upravo tako istinski mu’min čuva odjeću svog islama i imana od bodlji raznih grijeha i nepokornosti.”

Nerijetko se svi susrećemo sa komičnim situacijama do kojih nas umor može dovesti. Poput tog da mobitel odložite u frižider ili posolite kafu, sasvim slučajno naravno. Za to možete okriviti epizode mikrosna (eng. microsleep-MS), usljed kojeg pojedine moždane stanice u želji da se odmore dožive kratak san, kratke treptaje, pri čemu je ostatak mozga u potpunosti budan.

Jedna od evropskih država koje su imale veoma burnu prošlost jeste i Španija, u historiji poznata kao Endelus. Kad bismo upitali koji su se važni događaji desili godine 1492. godine, mnogi bi rekli da je to godina kad je Kolumbo otkrio Ameriku, međutim, muslimani bi se trebali bolje sjećati da je to godina kad je Granada, posljednji muslimanski grad u Endelusu, pala u ruke kršćana, iako su već davno prije toga muslimani bili prisutni na teritoriji Iberijskog poluotoka i imali čvrstu vladavinu. Tarik b. Zijad davne 711. godine kročio je na ovo područje.

Ova su podneblja prošla razne periode: svijetli period blagostanja i napretka u raznim naukama u Endelusu pod vladavinom hilafeta, srednji vijek u kojem je započeo i tamni period inkvizicije, Habsburška Španija, Burbonska Španija, period republikanizma, moderna Španija.

U narednim redovima ukratko ćemo navesti podatke o demografskoj slici ove zemlje, o doprinosu muslimana u napretku na polje nauke, o periodu inkvizicije i sadašnjem stanju muslimana u ovoj državi.

Čovjeka mogu pogoditi neke teške nevolje, bolna iskušenja i nedaće, prema Allahovoj odredbi, koje mu neće biti drage. Možda će mu one donijeti tugu i duševne tegobe, možda će pomisliti da je iskušenje koje će ga koštati života, koje će ga potpuno uništiti, možda će izgubiti nadu, a onda iz tih iskušenja izađe sa ogromnim dobrom. Dakle, možda se u kušnji krije Božiji dar za tebe, možda ti je u nedaći pripremljena nagrada. Koliko li je dobra koje je ljude snašlo odakle su se najmanje nadali! Također, ispravno je i obrnuto: čovjek voli neke stvari i uporno želi postići nešto jer mu se čini da je u tome veliko dobro za njega, a u stvarnosti se to završi vrlo loše i negativno za njega

Počasti koje je Uzvišeni Allah obećao Svojim iskrenim robovima brojne su, a o nekima smo govorili u prethodnim brojevima. Opisujući bogobojazne, Uzvišeni Allah koristi takve atribute da duša vjernika naprosto čezne i počne da izgara u nadi da postane jedna od njih.

Počast postizanja nagrade onda kada ih zadesi iskušenje

“...ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.” (Jusuf, 90) Allah neće bogobojaznog zanemariti. Bogobojazni je dobročinitelj jer na najljepši način održava vezu sa svojim Rabbom. Bogobojazni je to što jeste, jer je zadobio društvo svoga Rabba, a On ne ostavlja na cjedilu. Kao što je to rekla naša prvakinja Hadžera Ibrahimu, alejhis-selam: “Onda, On nas neće napustiti!” Bogobojazni će uspjeti i to nagradom svoje bogobojaznosti.

Pleme Benu Bekr napalo je pleme Huzaa kod vode zvane El-Vetir i ubilo više od dvadeset muških pripadnika ovog plemena. Nakon toga, Amr b. Salim, zajedno sa četrdeset ljudi iz plemena Huzaa, došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu i obavijestio ga o postupku plemena Benu Bekr, o svojim poginulima i o pomoći koju su kurejšijski mušrici pružili plemenu Benu Bekr. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Bit ćeš pomognut, Amre, sine Salimov! Allah mi ne pomogao ako ne pružim pomoć Benu Ka‘bu! Zaista se i ovaj oblak na nebu priprema da pruži pomoć Benu Ka‘bu!”

Nakon što se uvjerio u istinitost vijesti koje su mu stigle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Kurejšijama pismo u kojem je, između ostalog, pisalo: “Prekinite savez sa Benu Bekrom ili isplatite plemenu Huzaa krvarinu, ili ću vam objaviti rat!” Kada im je stiglo ovo pismo, Muavijin zet Kurza b. Nevfel b. Abdumenaf rekao je: “Ako platimo krvarinu za pleme Benu Bekr, nama neće ostati ništa od imetka, a nećemo se ni odreći saveza s njima jer su oni jedino pleme koje je ostalo u našoj vjeri, nego objavimo rat!”

Ova predaja dokazuje da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije napao Kurejšije iznenada, nego im je dao da izaberu jedno od troje, pa su oni sami izabrali rat.

Jedna od pokuđenih i loših osobina za jednog muslimana je žurba, a njena opasnost je u tome što od nje nije niko siguran i svako u njoj ima udjela shodno njegovoj ličnosti.

Njena opasnost se ogleda i u tome što je to jedna od osobina koje je Allah, subhanehu ve te'ala, usadio u svakog čovjeka i upozorio na nju, pa kaže Uzvišeni: „Čovjek i proklinje i blagosilje; Čovjek je doista nagao.“ (El-Isra, 11), i kaže: „Čovjek je stvoren od ‍žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne po‍žurujte!“ (El-Enbija, 37), i kaže: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva Kad tra‍že dobro, oni bi, uistinu, stradali. A mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred nas stati.“ (Junus, 11)

U ovom tekstu koncetrisati ćemo se na tri važna pitanja vezana za ovu temu:

● Islamski pogled na žurbu;

● Pokuđena i pohvalna žurba;

● Načini liječenja.

Grad Irem

U Kur’anu, u suri El-Fedžr spominje se grad po imenu Irem: “Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, punog palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo?” (El-Fedžr, 6–8)

Grad Irem bio je toliko nepoznat historičarima da su čak i neki mufesiri –komentatori Kur’ana, osjećajući se nelagodno i braneći vjeru, protumačili da se ovaj grad u Kur’anu spominje u metaforičkom smislu i da je Irem možda čovjek, a ne grad.

Godine 1973. počela su iskopavanja u Siriji na mjestu gdje se nalazio drevni grad Ebla i pronađena je kolekcija zapisa na glinenim pločama. Zapravo, ova biblioteka koja je u Ebli pronađena sadrži veći broj ploča starijih od 4.000 godina nego što je ikad dotad pronađeno na drugim lokacijama.

Zanimljivo je da se u National Geographicu iz godine 1978. može naći da se u ovom pločama spominje grad Irem. Ljudi iz grada Ebla trgovali su sa ljudima iz Irema, što potvrđuje da je ovaj grad ipak nekad postojao.

(Dr. Gary Miller – Abdul-Ahad Omar)

Ovo je treći dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Napuštanje Ammana i odlazak u Damask, a zatim u Liban

Nakon što sam se počeo spremati da održim treće predavanje, bio sam iznenađen onim što me primoralo, ne dajući mi nikakvog izbora, da napustim Amman i u njemu ostavim svoju porodicu, jer u njemu više nisam mogao stanovati. Otputovao sam u mjesto odakle sam učinio hidžru, Damask. To se desilo rano ujutro u srijedu 19. ševvala 1401. h. g. (20. avgusta 1981. g.).

U Damask sam stigao noću. Bio sam jako utučen. Skrušeno sam se molio Uzvišenom Allahu da od mene odstrani lošu odredbu (kader) i spletke neprijatelja. U Damasku sam proveo dvije noći. Treće noći, nakon savjetovanja i klanjanja istihare, otputovao sam u Bejrut uz mnogo opreza i straha zbog mnoštva iskušenja i nemira u njemu. Dolazak u Bejrut bio je obavijen opasnošću. Međutim, Allah, tebareke ve teala, sačuvao me i dao da bez problema stignem.