Provjeravanje i utvrđivanje
Kako se dijalog i polemika intenziviraju dolazi do prenošenja vijesti i događaja bez njihove prethodne provjere. Musliman ne bi trebao žuriti u donošenju zaključaka o svojoj braći muslimanima na osnovu površnih informacija koje dolaze do njega. Umjesto toga, dužan je da provjeri i utvrdi autentičnost vijesti i dođe do tačnih informacija.
U takvim prilikama treba da razmišlja o tome kako se opravdati i osloboditi odgovornosti za ono što je rekao kada bude stajao pred Gospodarom na Sudnjem danu i bude upitan: Zašto si toj osobi pripisao taj govor i ubjeđenje?
Prisjećanje da će stajati sam, usamljen i uplašen spred Allahom, da će biti pitan za svaku riječ ili djelo za koje je ustvrdio da je izgovorio ili počinio njegov brat musliman, opominje ga i ukazuje mu na opasnost stanja u kojem se može naći na Sudnjem danu, ali i na posljedice tog grijeha na njegov iman.
Začudno je da se mnogi od onih što tragaju za vjerskim znanjem sustežu govoriti o tuđoj časti ili o tome kako je neko stekao imetak i u šta ga troši, ali se ne sustežu govoriti o tuđim izjavama i vjerskim uvjerenjima. To je potpuno pogrešan rezon, jer u mnogim situacijama daleko je veći grijeh govoriti o tuđim izjavama i vjerskim uvjerenjima nego o časti i imetku.
Govoreći o tome Ibn Tejmijja, rahmetullah, kaže: "Donošenje suda među ljudima o njihovim ubjeđenjima i govoru teže je od donošenja suda o njihovim kupoprodajama i imecima." (Der'u tearudil-akliven-nakli, 7/464)
Ibn Vezir, rahmetullahi, rekao je: "Donošenje propisa o nečijoj vjeri bitnije je od propisa koji se vezuju za imetak." (Terdžihu esalibil-Kur'an, 57)
Shodno tome, kada donosimo sud o nečijoj vjeri, treba da budemo predostrožniji.
Koliko je vijesti preneseno drugima, koje su direktno ili indirektno povezane sa pravima njihove braće muslimana, a zatim se ispostavilo da nisu istinite? Koliko su oni koji tragaju za islamskim znanjem prenijeli informacija iz kojih je proizašao neki propis, a zatim bi oni koji su to prenijeli saznali da ono što im je rečeno nije tačno?
Onaj koji brine o svojoj vjeri i o svom stanju na Danu stajanja i koji zna prava svoje braće muslimana, obavezan je da provjeri autentičnost i tačnost onoga što mu je preneseno.
Udaljenost od ogovaranja
Jedna od najvećih pošasti koje prate savremene polemike, koje se vode među onima koji traže šerijatsko znanje, jeste ogovaranje. Tako možemo primijetiti da oni koji su složni u pogledu određenog mišljenja ili dijele slično mišljenje razgovaraju o sagovorniku sa kojim su vodili polemiku, pritom ga kritikuju i ogovaraju, što je zabranjeno u islamu.
U raznim društvenim slojevima zastupljena je određena vrsta ogovaranja, a ogovaranje koje je zastupljeno među onima koji traže islamsko znanje odnosi se na skrnavljenje časti zbog polemika koje vode. Vidimo ih kako olako nasrnu na čast brata muslimana sa kojim su se razišli u određenom pitanju, spominjući njegove osobine koje im se nisu svidjele ili nešto što se odnosi na njegovu čast.
Doista je tužno kada pojedinci koji traže islamsko znanje povrh ogovaranja, ismijavaju i omalovažavaju svoju braću muslimane, i tako spoje lanac nepravde: pored grijeha ogovaranja snose i grijeh ismijavanja i omalovažavanja.
Do velikog broja problema i bojkotovanja među onima koji traže islamsko znanje dolazi zbog olakog upuštanja u ogovaranje ljudi. Kad god se u nekom društvu rašire ogovaranje, klevetanje i omalovažavanje ljudi, sasvim sigurno će doći do razilaženja i prekidanja veza među njima. Fudajl b. Ijjad, rahimehullah, rekao je: "Kada se raširi ogovaranje, nestane bratstva u ime Allaha." (Hil'jetul-evlija, 8/96)
Koliku štetu i kakve posljedice ovog gnusnog čina snose oni koji traže islamsko znanje, govori nam i to da njihova djela bivaju poništena, da im bude uskraćen bereket u vremenu, trudu, znanju, i na taj način izazovu prekidanje prijateljstva sa svojom braćom muslimanima. Čak i onome koji je tragao za islamskim znanjem dugo godina, pritom ulažući veliki trud i vrijeme, može biti uskraćen bereket znanja kao posljedica ogovaranja braće muslimana.
Tvoje razilaženje sa bratom muslimanom u tumačenju jednog ili dva pitanja ne daje ti za pravo da skrnaviš njegovu čast, da ga ogovaraš ili da ga ismijavaš. Osnova je da je kritikovanje ljudi zabranjeno, osim ako to iziskuje neka potreba, kada je neophodno da bude odmjereno i u skladu sa situacijom.
Nastavit će se, inšallah.
(Izvor:Rifkan bit-tullabil-ilmi ja tulabbel-ilmi)
Autor: Dr. Sultan el-Umejri
Pripremio: Zlatko Zehebi Raonić, prof.
