primjer

"Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto iznad nje; oni koji vjeruju -- ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju -- govore: 'Šta to Allah hoće s ovim primjerom?' Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje, ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike." (El-Bekara, 26)

Kada su licemjeri čuli ajete u kojima je Uzvišeni Allah naveo dva primjera za licemjere: "Oni su slični onome koji potpali vatru...", "Ili su slični onima koji za vrijeme silnog pljuska...", licemjeri su počeli proizvoljno tumačiti te ajete i rekli su da Allahu ne dolikuje da navodi takve primjere, jer, kako su oni smatrali, takvo navođenje primjera nije korisno i nema nikakvog smisla, naročito jer se radi o Allahu, Uzvišenom i Velikom. Želeći da se prikažu kao istinski vjernici, koji čvrsto vjeruju u Allaha i čija su srca ispunjena uvjerenjem, isticali su da nema potrebe za takvim primjerima. Itekako su shvatili prva dva kur'anska primjera i da se radi o njima, svjesni da Allah zna njihove tajne i šta u srcima kriju, pa kao da su htjeli ne samo da omalovaže objavljene ajete, koji su se odnosili na njih, već su htjeli i da omalovaže i Allaha, indirektno aludirajući na to kakav je to Gospodar pa da navodi ovakve primjere.

Na bosanskoj vjetrometini smjenjivale su se razne ideološke i političke strukture, a malo ih je bilo dobronamjernih prema Bosni i Bošnjacima.

Od odlaska Osmanlija svoju politiku i ideologiju nametali su svi, od Austro-Ugarske do komunista, a ovi drugi su, po svemu sudeći, nanijeli najviše zla Bošnjacima. Komunizam, kao jedno od najvećih zala čovječanstva, oštetio je sve društvene strukture, a ono o čemu ćemo govoriti tiče se vjerskog života. U tom vremenu vjera je spala na jedan najniži nivo i svela se uglavnom na običaje. Oni koji su bili čvrsti osjetili su gorčinu komunističke vladavine, dok su oni koji su se povinovali njihovim idejama uživali dunjalučke privilegije.

Kur’an ništa ne može zamijeniti, a sa njim dobijamo toliko toga. Druženje sa Kur’anom pomaže nam da budemo uspješni u školi, na fakultetu i u svim životnim oblastima. Učenje Kur’ana razvija u čovjeku radne navike, bolju organizaciju vremena, aktivira skrivene potencijale, unapređuje memoriju i pamćenje, olakšava učenje drugih naučnih oblasti, eliminira strahove i perfekcionizam, zbližava vas sa uspješnim ljudima, povećava bereket u vremenu, opušta i smiruje, liječi tijelo i dušu, i još mnogih drugih koristi.

Nije tajna da mnogi nemuslimani izučavaju islam i njegove nauke. Često se takvi nazivaju “orijentalistima”. Svi oni nemaju iste namjere: neki od njih imaju loše namjere, žele da naude islamu i o njemu šire negativnu sliku, tumačeći i plasirajući određena pitanja na pogrešan i nepravedan način. Neki su čak pustili svoju maštu u izmišljanju laži o islamu, pa bez imalo stida i obraza šire laži kompromitirajući tako naziv i poziciju istražitelja i učenjaka. Međutim, ima i onih koji imaju namjeru da objektivno izučavaju ovu vjeru. Kad bismo rekli da su svi orijentalisti zlih namjera, bili bismo nepravedni, jer redovno se pojavljuju orijentalisti koji objektivno pričaju o islamu, a neki su od njih čak mnogo puta pohvalili našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ne potvaraj svoga roba ili ropkinju za blud, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko za blud potvori ropkinju ili slobodnu ženu, židovkinju ili kršćanku, pa ne bude izbičevan na ovom svijetu, bit će izbičevan na onom svijetu s osamdeset udaraca bičem.”

Kada si putnik, a i kod kuće, prakticiraj uzimanje mesha (potiranje) po svojoj obući. Ako si musafir, mesh traje tri dana i tri noći, a ako si kod kuće, traje jedan dan i jednu noć. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je tako, a tako su rekli i Omer b. Hattab, Alija b. Ebu Talib i Ibn Abbas, ridvanullahi alejhim.

Kada se s nekim rukuješ ne izvlači svoju ruku iz njegove ruke sve dok on prvi svoju ruku ne izvuče iz tvoje ruke. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada prilikom rukovanja ne bi prvi povlačio (ruku), već bi onaj drugi bio prvi koji bi izvlačio svoju ruku.

Kada se neki čovjek okrene licem prema tebi, da s tobom razgovara, ti ne sklanjaj svoje lice od njega sve dok on prvi ne okrene svoje lice od tebe.

Iako je bio prvak svih vjerovjesnika i poslanika, najodabraniji poslanik, pečat svih poslanika, najbolje Allahovo stvorenje, nikada nije volio, pa čak ni dozvolio da ga smatraju boljim i vrednijim od ostalih vjerovjesnika. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikome nije dozvoljeno da kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa.” (Buhari, br. 4603; Muslim, br. 2377) U drugom verziji navodi se da je rekao: “Ko kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa, taj je slagao!” (Buhari, br. 4604) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi se neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio riječima: “O najbolje stvorenje!”, na što mu je Poslanik rekao: “To je Ibrahim, alejhis-selam.” (Muslim, br. 2369) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Posvađali su se jedan musliman i jedan jevrej. Musliman je kazao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad ostalim stvorenjima!’, a jevrej je rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musaa nad svim stvorenjima!’ Kada je to čuo musliman, podigao je svoju ruku i ošamario jevreja, pa je jevrej otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na ovoga muslimana. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte me smatrati boljim od Musaa.’” (Buhari, br. 3227; Muslim, br. 2373)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je plakao, oči bi mu često bile orošene suzama, a to bi se najčešće dešavalo onda kada svojim riječima i djelima ne bi znao iskazati svoju zahvalnost na Allahovim blagodatima. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uči mi Kur’an!” Ibn Mesud, radijallahu anhu, začuđeno je upitao: “Zar da ja tebi, Allahov Poslaniče, učim Kur’an, a on se tebi objavljuje?!” Poslanik je odgovorio: “Volim slušati kada ga neko drugi uči.” Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Učio sam mu suru En-Nisa sve dok nisam stigao do ajeta: ‘A kako li će tek biti kada za svaki narod dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka ovima!’ (En-Nisa, 41) Tada mi je rekao: ‘Dosta je!’ Pogledao sam u njega, a njegove oči su bile pune suza.” (Buhari, br. 5055; Muslim, br. 800)

U prošlom broju naveli smo izreke o iskrenosti i poniznosti koje su izrekli učenjaci iz prve generacije muslimana, a u ovoj broju nastavljamo se družiti sa velikanima tog vremena i upoznavati se sa njihovim vrlinama.

● Nafi‘ prenosi da je neko rekao Abdullahu b. Omeru, radijallahu anhu: “O najbolji čovječe”, ili: “O sine najboljeg čovjeka”, na što je Abdullah odgovorio: “Nisam najbolji niti sam sin najboljeg, već sam jedan od Allahovih robova, nadam se Njegovoj nagradi i strahujem od Njegove kazne. Vi tako radite sa ljudima sve dok ih ne uništite!’” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 3/236)

● Mutarrif b. Abdullah rekao je: “Draže mi je da prespavam noćni namaz, a da osvanem kajući se zbog toga, nego da ga klanjam, a da osvanem umišljen (zadivljen sobom).” Zehebi dodaje: “Neće uspjeti onaj koji sebe hvali ili je samoljubiv.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 2/200)

Mutarrif b. Abdullah bio je prvak učenjaka iz generacije tabiina, sin ashaba Abdullaha b. Šihhira, radijallahu anhu, a na ahiret je preselio 95. godine po Hidžri. Katada b. Di’ama prenosi da je Mutarrif rekao: “Doista je smrt pokvarila uživanja onih koji na njih bijahu navikli, pa tražite uživanje koje nema smrti.” Jednom od svojih prijatelja Mutarrif je rekao: “O čovječe, ako imaš kakvu potrebu, nemoj mi je usmeno kazati, već je napiši, jer ne volim da na tvom licu vidim poniženje traženja.” Sufjan b. Ujejna prenosi da je Mutarrif rekao: “Ne bih volio da izgovorim jednu jedinu laž, makar mi se za to nudio cijeli dunjaluk i sve što je na njemu.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 5/109) 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim! Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na najčasnijeg Poslanika, našeg predvodnika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve njegove drugove.

Pišem ti poslanicu u kojoj, iz zahvalnosti Allahu i vođen lijepim ophođenjem prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, neću propustiti da ti iznesem uputstvo i u kojoj neću škrtariti u savjetima. Stoga, dobro je prostudiraj svojim razumom, usmjeri na nju svoj pogled i predaj joj svoj sluh, a zatim je razumi svojim srcem, prinesi joj svoju pamet i nimalo je ne gubi iz svoje svijesti. Jer, u njoj je sadržana dobrota na dunjaluku i lijepa nagrada Uzvišenog Allaha na ahiretu. A Allaha molim da nama i tebi podari tevfik (uspjeh i sreću)!

Pokušaj zamisliti trenutak kada ćeš biti u smrtnim hropcima, kada ćeš okusiti tugu smrti, prisjeti se šta će te sve zadesiti u tom trenutku, pred čime ćeš stajati nakon smrti kada budeš izložen pred Allahom, slava Njemu, i kada budeš polagao račun, poslije čega slijedi – vječnost. Pripremi za Allaha Uzvišenog ono što će ti olakšati strahote tih prizora i ublažiti brigu!

Stjecanje znanja od neprocjenjive je vrijednosti i ovu činjenicu potvrdit će mnogi, pa čak i oni koji su odustali od tog puta. Kako bi se put stjecanja znanja, na kojem stoje razna iskušenja i teškoće, uspješno prešao, neophodno je pomoći se strpljenjem ili saburom, koje je jedno od osnovnih načela uspjeha u obrazovnom procesu. U kur’anskom kazivanju o Hidru i Musau, alejhis-selam, koje Allah spominje u suri El-Kehf (Pećina), ukazuje se na važnost prihvatanja sugestija profesora i na neophodnost izgradnje strpljenja. Izostanak strpljenja kod osobe koja se u procesu stjecanja znanja nađe u teškim uvjetima, sasvim sigurno će dovesti do prekidanja školovanja. Upravo zbog toga učenici stalno moraju voditi računa o strpljenju i ni u jednom trenutku ne smiju sebi dozvoliti da ih savladaju žurba i želja da što prije dođu do cilja, odnosno, moraju biti svjesni da je u stjecanju znanja potreban postepeni i temeljni prelazak svakog nivoa obrazovanja, baš onako kako je Hidr savjetovao Musaa, alejhis-selam. U narednim redovima navest ćemo primjere prvih generacija (selefa) i njihove brižnosti u stjecanju znanja, primjere strpljenja koje su pokazali na tom putu i njihovog lijepog odnosa prema učenima, kako bismo u njihovom životu i odnosu prema obrazovanju pronašli inspiraciju za stjecanje znanja.

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Ebu Talha je imao najviše palmi među ensarijama, a od svih palmi najdraži mu je bio vrt Bejruha, koji je davao lijepe plodove i u kojem je tekao izvor slatke vode. Nekada bi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio u taj vrt i pio tu svježu vodu. Kada je objavljen ajet: ‘Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite...’ (Ali Imran, 92), Ebu Talha ode Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: ‘Allahov Poslaniče, Allah je rekao: – Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite..., a ja volim svoj imetak u Burejhi i to je sadaka čijoj se nagradi nadam kod Allaha. Učini s njom ono što misliš da je najbolje.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Divno, divno, doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Čuo sam šta si rekao i smatram da to trebaš podijeliti bližnjima.’” (Hadis bilježe Malik u Muvetti i Ahmed u Musnedu s vjerodostojnim senedom)

Vehb b. Munebbih, rahimehullah, rekao je: “Noćni namaz je ponos poniženog i čast obeščašćenog, a post udaljava postača od požuda. I znaj da vjernik neće naći smiraj sve dok ne uđe u Džennet.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 24) Osman b. Ata el-Horosani prenosi da je čuo svog oca kako kaže: “Noćni namaz je život za tijelo, svjetlost za srce, vid za oči, te snaga za udove. Kada osoba ustane da klanja noćni namaz, taj dan bude sretna. A kada osobu savlada san i ne klanja noću ništa, tada se probudi tužna i slomljenog srca, kao da je sve izgubila, a ne zna da je izgubila najkorisniju stvar te noći.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 170) Ibn Ebu Zinad prenosi od svoga oca da je rekao: “Nisam otišao u Poslanikovu džamiju prije nego što nastupi vrijeme sabah-namaza, a da nisam čuo učenje Kur’ana u kućama pored kojih bih prolazio.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 174)

Katada b. Diame u zadnjoj trećini ramazana svakog je dana završavao hatmu. (Sijeru e‘alamin-nubela, 4/523, Muessesetur-risale) Katada b. Diama es-Sedusi, bio je povjerljivi prenosilac i veliki autoritet u hadiskoj znanosti. Ebu Hilal pripovijeda: “Upitao sam Katadu o jednoj mes’eli pa mi reče: ‘Ne znam.’ Rekoh mu: ‘Reci po svom mišljenju.’ On reče: ‘Nisam rekao po mišljenju već četrdeset godina.’ Tada je imao pedeset godina.” Kada je Katada došao kod Seida b. Musejjiba, počeo ga je ispitivati nekoliko dana, pa mu Seid reče: “Da li znaš napamet sve što si me pitao?” Katada reče: “Da. Pitao sam te to i to, pa si odgovorio to i to, pitao sam te o tome i tome, pa si rekao to i to, a Hasan je rekao to i to...”, sve dok mu nije ponovio mnoge hadise. Seid reče: “Mislim da Allah nije stvorio nekog poput tebe (tj. da ti nema ravnog).” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra, 7/173)

Nedavno sam upoznao jednog brata koji je porijeklom Holanđanin, a prešao je na islam. Svaka priča o povratku islamu zaista je posebna, zanimljiva i poučna, ali ova njegova priča toliko me fascinirala me i nisam mogao odoljeti a da ga ne pitam da napiše nešto o tome pa da se od te priče okoriste i drugi muslimani s našeg govornog područja. Molim Allaha da učvrsti naše ubjeđenje, omili nam da Ga iskreno obožavamo i spominjemo i da nam omrzne grijehe i neposlušnost. Pored ovog, cilj prenošenja ove priče jeste i poziv onima koji još nisu spoznalu ljepotu islama da počnu da proučavaju ovu vjeru, ako pažljivo budu obraćali pažnju na sve oko sebe i ako budu iskreno tragali za istinom i vječnom srećom, sigurno će moći vidjeti znakove i dokaze Božanske moći koji upućuju na Stvoritelja koji jedini zaslužuje da bude obožavan.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, govorio je: “Znanje se nalazi u tri stvari: Kur’anu, sunnetu i reći ‘ne znam’.” (Džamiul-bejanil-ilm, 2/423) Ebu Menhel prenosi da je sjedio sa Zejdom b. Erkamom i El-Beraom b. Azibom i da im je tom prilikom postavljao pravna pitanja, pa kada god bi jednog upitao, taj bi rekao: “Pitaj njega, on je bolji od mene.” (Džamiul-bejanil-ilm, 2/432) Rekao je Muhammed b. Menkeder: “Doista je učenjak na položaju između Allaha i Njegovih stvorenja, stoga neka pripazi kako će se ponašati.” (Bedaiul-fevaid, 3/793–794) Abdurrahman b. Ebu Lejla rekao je: “Zatekao sam stotinu dvadeset ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi jedan od njih bio upitan nešto, izbjegao bi da odgovori tražeći da neko drugi dâ odgovor. Tako bi radio i sljedeći sve dok se pitanje ponovo ne bi postavilo onom prvom.” (Bedaiul-fevaid, 3/792–794) Rekao je Husejn El-Esedi: “Doista vi odgovarate na pitanja koja kada bi se postavila Omeru b. Hattabu, radijallahu anhu, on bi zbog toga sazvao učesnike Bedra.” (Bedaiul-fevaid, 3/792–794) Ebu Omer spominje da je neki čovjek došao Kasimu b. Muhammedu i postavio mu neko pitanje, na što je ovaj odgovorio da ne zna. Potom je čovjek rekao: “Ja sam tebi došao. Ne znam nikog drugog osim tebe”, pa je Kasim rekao: “Ne gledaj u dužinu moje brade, niti u ove ljude oko mene. Tako mi Allaha, ne znam.” Tada je ustao neki čovjek od Kurejšija i zamolio Kasima da mu odgovori, pa je El-Kasim rekao: “Tako mi Allaha, draže mi je da mi neko odsiječe jezik nego da govorim o Allahu bez znanja.” (Bedaiul-fevaid, 3/792–794)

● Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ugledavši dvojicu ljudi, upita jednog od njih: “Ko ti je ovo?” Čovjek odgovori: “Otac.” Na to Ebu Hurejra reče: “Nemoj ga zvati imenom, ne hodaj ispred njega i nemoj sjedati prije njega.” (Edebul-mufred, str. 111)

● Ebu Hazim prenosi da Ebu Hurejra, radijallahu anhu, nije obavio hadždž sve dok mu majka nije preselila. (Mekarimul-ahlak, str. 80)

● Abdullah b. Džafer el-Mervezi prenosi da je čuo Bendara kako je rekao: “Želio sam da putujem, ali majka mi nije dozvolila, pa sam joj se pokorio i vidio sam u tome blagoslov.” (Sijer ealamin-nubela, 12/145)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko lijepo uzme abdest, zatim klanja dva rekata, lijepo čineći ruku’ i iskazujući skrušenost, a onda zatraži oprost od Allaha, bit će mu oprošteno.” (Biljež‍i imam Ahmed sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/94) Od Ubade b. Samita, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah je pet namaza učinio obaveznim, pa ko lijepo uzme abdest za njih, klanja ih u njihovo vrijeme, upotpuni ruku’, sedždu i skrušenost, ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti grijehe.” (Biljež‍i Ebu Davud u Sunenu, sahih li gajrihi. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/95) Od Ebu Abdullaha el-Eš‘arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji ne upotpunjava rukū’ i brzo obavlja sedždu, kao da kljuca, pa je rekao: ‘Kada bi ovaj umro u ovakvom stanju, ne bi umro u Muhammedovoj vjeri.’” (Biljež‍i ga Et-Taberani u El-Kebiru, Ebu Ja’la, i Ibn Huzejme u Sahihu, sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/127.) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz ima tri trećine: čistoća je trećina, ruku’ je trećina i sedžda je trećina; pa ko ih obavi dajući im njihovo pravo, bit će mu primljen namaz, a sa njim i ostala djela, a kome ne bude primljen namaz, neće mu biti primljena ni ostala djela.” (Biljež‍i ga El-Bezzar sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/129)

Primjer Jusufa , alejhis-selam, smatra se svjetiljkom za mladiće, jer u kazivanju o njemu, predočenom kroz prizmu osjetljivih i presudnih trenutaka njegovog života, nalaze se odgojne pouke koje ukazuju na važnost stavljanja iskrenosti i čestitosti ispred mladalačkih strasti i zanosa. Jusuf, alejhis-selam, ostao je postojan i pokazao visok stepen srpljenja u suzdržavanja od grijeha koji su se ispriječili pred njim. Svi povodi za počinjenje grijeha nalazili su se pred Jusufom: bio je neoženjen mladić u nepoznatoj sredini, potčinjen naredbama lijepe žene koja posjeduje vlast i koja ga zove sebi i prijeti mu zatvorom i poniženjem ukoliko se ne odazove njenim željama: “Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen.” (Prijevod značenja Jusuf , 32) Uprkos svim iskušenjima, Jusuf, alejhis-selam, dobrovoljno se strpio, odabirući ono što se nalazi kod Allaha i njegov primjer jasno ukazuje na neprestanu borbu između dobra i zla i da uvijek pobjeda i lijepa završnica pripadaju dobru i plemenitim vrlinana i njihovim sljedbenicima.

Osobina pčele jeste i to da ona nikada ne slijeće na strvinu niti na bilo kakav izmet, prenoseći njegove prljave tragove i neugodne mirise. Isto tako, vjernik ne odlazi na mjesta grijeha, harama, tame, niti govori ono što je ružno, niti prenosi tuđe riječi ili potvore. Zatim, kako pčela, tako i vjernik, ne gleda da li još neko radi ili neradi, vjernik uvijek radi i u svakom momentu je na usluzi svojoj zajednici. Nikada ne troši svoje vrijeme na nebitne stvari, poput analiziranja tuđih postupaka, nego se trudi da što više radi na ličnom napredovanju u svakom pozitivnom smislu.