Ibrahim b. Edhem rekao je: "Nepokornost Allahu daleko je od onoga ko je gladan, a blizu onoga ko je sit. Glad slabi strasti koje navode na sve vrste grijeha i glađu se savladava duša koja navodi na zlo. Izvor svih vrsta grijeha su strasti i nekontrolisana fizička snaga, a hrana je izvor strasti i fizičke snage. Sva sreća leži u tome da čovjek vlada svojom dušom, a nesreća da duša vlada njime. Kao što divlju životinju ne možeš ukrotiti drugačije nego glađu, jer sve što je više hraniš, sve je jača, isto tako ne možeš ni prohtjevnu dušu."
Pripovijeda se da je mudri Lukman savjetovao svoga sina riječima: "O sinko moj, kada se stomak napuni, misao se uspava, mudrost zanijemi, a organi klonu pa prestanu robovati."
U pozitivne strane gladovanja spada i to što ono vodi skrušenosti i poniznosti, s jedne, i otklanjanju obijesti, razuzdanosti i raskalašenosti, kao izvora bezbožnosti i nebrige prema Uzvišenom Allahu, s druge strane. Nema ništa čime se prohtjevi duše mogu tako uspješno ukrotiti i obuzdati kao što je gladovanje. Tek tada duša postaje smirena i ponizna prema svome Gospodaru, tek tada uviđa koliko je nemoćna i ništavna ako joj se uskrati zalogaj hrane i smrkne pred očima zbog izostanka gutljaja vode.
Jer, sve dok se čovjek ne uvjeri u svoju nemoć i ništavost, ne uviđa kolika je svemoć i snaga njegova Gospodara. Čovjekova sreća je u tome da sebe uvijek vidi malim i nemoćnim, a svoga Gospodara svevišnjim i svemogućim. Neka, zato, bude što više gladan, pa će se češće prisjećati svoje ovisnosti o Gospodaru!
Duši se ni u kom slučaju ne smije prepustiti da se nekontrolisano povodi za svojim prohtjevima, čak ni u onome što je dozvoljeno, jer se čovjek, u istoj onoj mjeri u kojoj se prepusti svojim strastima, mora bojati da mu se na Sudnjem danu ne kaže: "Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali" (El-Ahkaf, 20).
Drugim riječima, u onoj mjeri u kojoj se bude borio protiv svojih strasti i pobijedio u njihovom ostavljanju, čovjek će uživati u blagodatima na budućem svijetu.
Pretjerano spavanje umrtvljuje srce, otežava tijelo, traći vrijeme i izaziva nehaj i lijenost.
Život je najskuplji dragulj i najveće bogatstvo koje čovjek može da ima. U pretjeranom spavanju je nepotrebno gubljenje životnog vijeka i propuštanje prilike da se klanja noćni namaz i osjeti slast ibadeta. Pretjerano spavanje izaziva tromost naravi i grubost srca.
Kao što pretjerano spavanje uzrokuje loše posljedice, tako i nespavanje izaziva brojne nevolje, kao što su: loše raspoloženje, zastranjenost, pomanjkanje sposobnosti za razumijevanje i rad, ali i razna duševna i tjelesna oboljenja, a samo zdrava osoba u stanju je da trezveno postupa.
