Ako ispravno shvatimo iskušenja i nedaće, naše duše će biti smirene, jer iskušenje vjerniku predstavlja čišćenje od grijeha i povećavanje stepena kod Uzvišenog Allaha, kao što prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak ni ubod trna, a da mu Allah time ne obriše njegove grijehe” (Buhari i Muslim). Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Veličina nagrade srazmjerna je veličini iskušenja, a kada Allah zavoli neki narod, iskuša ga, pa onaj koji bude zadovoljan, njemu pripada zadovoljstvo, a onaj koji se srdi i nezadovoljan je, njemu pripada srdžba i nezadovoljstvo.” (Tirmizi, hasen)
Stanja ljudi u nedaćama
U iskušenjima ljudi reagiraju na različite načine, pa tako dvojicu zadesi isto iskušenje: jedan se strpi jer je svjestan da je to već predodređeno, a drugi se rasrdi negodujući što je baš on izložen tom iskušenju.
Govoreći o stanju ljudi u nedaćama, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, spominje četiri stepena:
• Prvi stepen je nezadovoljstvo ili srdžba, što je zabranjeno, a može se manifestirati na više načina: srcem – poput toga da smatra da mu je tim iskušenjem učinjena nepravda; jezikom – poput naricanja; i djelima – poput cijepanja odjeće, čupanja kose i slično.
• Drugi stepen je sabur – strpljenje, i ono je obavezno, a podrazumijeva suzdržavanje od srdžbe uz osjećaj tegobe u duši i pokazuje se pri samoj nesreći, kao što kaže Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Strpljenje je pri prvom udarcu.“ (Buhari i Muslim)
• Treći stepen je zadovoljstvo i ono je pohvalno. Razlika između sabura i zadovoljstva ogleda se u tome što se kod sabura pojavljuje tuga i nelagoda zbog nesreće, dok kod zadovoljstva nije prisutan taj osjećaj zbog svijesti da je svaka nedaća već određena.
• Četvrti stepen je zahvalnost na nedaćama i to je ujedno najveći stepen. Zahvalnost dolazi kao plod jakog imana i svjesnosti da će iskušenje proći a da će nagrada ostati.
Iz ovoga vidimo da onaj ko osjeti zadovoljstvo u nedaćama koje nam se često dešavaju, bile manje ili veće, posjeduje veliko bogatstvo koje je mnogima uskraćeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daje nam savjete kako da postanemo najbogatiji u duhovnom smislu, pa tako Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Ko će od mene uzeti ove riječi da radi po njima, i da druge poduči pa da rade po njima?’ Rekao sam: ‘Ja ću, o Allahov Poslaniče’, pa me je uzeo za ruku i nabrojao pet stvari i rekao: ‘Čuvaj se harama, bit ćeš najbogobojazniji. Budi zadovoljan onim što ti je propisano, bit ćeš najbogatiji. Budi dobar prema komšiji, bit ćeš vjernik. Želi ljudima što želiš sebi, bit ćeš musliman, i ne smij se puno jer puno smijeha umrtvljuje srce.” (Tirmizi, hadis je hasen)
Kako postići zadovoljstvo
Kada čovjek živi u okruženju u kojem je, skoro pa pravilo, da se ljudi žale na svaku nedaću, teško mu je oduprijeti se tome da ne postane poput njih. Da bi se toga sačuvao, lijek i preventivu tražit će na pravom mjestu.
• Čitanjem životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo kako je on prolazio kroz nedaće. Od rođenja do smrti pratila su ga iskušenja, ali nikada nije pokazao nezadovoljstvo. Odrastao je bez roditelja, utjerivan u laž, izlagan mučenju, bio u izolaciji, protjeran iz rodnog mjesta, dočekao smrt skoro sve svoje djece, ali ništa od toga nije ga natjeralo da kaže: “Zašto baš ja?” Štaviše, govorio bi: “Zar da ne budem zahvalni rob?”
• Generacije nakon njega trudile su se da slijede taj put, pa ćemo naći mnoge primjere strpljenja i zadovoljstva u iskušenjima. Prenosi se da je Urva b. Zubejr na jednom putovanju iskušan dvjema velikim kušnjama: amputirana mu je noga i umro mu je jedan od najdražih sinova, i niko ga nije čuo da se požalio zbog toga, nego je samo rekao: “Allahu, imao sam sedam sinova pa si mi uzeo jednog a ostavio šest, i imao sam četiri uda pa si mi uzeo jedan, a ostavio tri.” (Sijeru a’lamin-nubela)
• Tražiti od Gospodara da ti podari zadovoljstvo jedan je od načina kako biti zadovoljan. Poznavajući bitnost dove, vjernik je neće zapostaviti, a naročito u nedaćama. Od Ammara b. Jasira prenosi se dova koju je naučio od Poslanika, alejhi selam, a u jednom dijelu te dove kaže se: “...i molim te za zadovoljstvo nakon nedaće...” (Nesai, hadis je vjerodostojan)
• Spoznajom Allaha i Njegovih svojstava kroz Kur’an čovjek će sebi olakšati da prebrodi nedaće i da osjeti zadovoljstvo. Čije srce spozna da je Allah Milostivi, Pravedni i Mudri, neće osjetiti nezadovoljstvo jer zna da je sve pravedno i mudro raspoređeno. Hasan el-Basri, rahimehullah, upitan je: “Zbog čega su ljudi nezadovoljni?”, pa je odgovorio: “Zbog nedovoljnog poznavanja Allaha.” (Tarihu Dimešk)
• Ispravno poimanje vjerovanja u Allahovo određenje učinit će nas zadovoljnim. Vjernik zna da se ništa ne događa osim sa Njegovom dozvolom i da je Allah Taj koji stvara, opskrbljuje, daje život i smrt, određuje ono što nam pripada, stavlja nas na iskušenja: “Nikakva se nevolja bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti” (Et-Tegabun, 11).
• Vezivanje srca za budući svijet i svijest o prolaznosti dunjaluka olakšat će nam da prebrodimo ovosvjetske nedaće. Ako znamo da dunjaluk kod Allaha ne vrijedi ni koliko je krilo komarca, zašto da tugujemo zbog nečega što nam je promaklo, a ionako nije bilo propisano, ili zbog nečega što nam se desilo a nije nas moglo mimoići? Kada je Omer, radijallahu anhu, vidio tragove hasure na tijelu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaplakao je zbog tuge što nevjernički vladari uživaju u ovosvjetskim užicima, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spava na hasuri, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk, a nama ahiret?” (Buhari)
• Jak imanski temelj olakšat će nam da ostanemo čvrsti i pokažemo zadovoljstvo. Jahja b. Muaz, rahimehullah, upitan je: “Kada će rob postići stepen zadovoljstva?”, pa je odgovorio: “Stepen zadovoljstva postići će onda kada kod sebe izgradi četiri temelja, putem kojih će se ophoditi sa svojim Gospodarom, a zatim kaže svome Gospodaru: ‘Ako me daruješ nečim, ja ću to prihvatiti; ako mi uskratiš nešto, ja ću biti zadovoljan; ako me ostaviš, ja ću Te i dalje obožavati; ako me pozoveš, ja ću se odazvati.” (Medaridžus-salikin)
Plodovi zadovoljstva
Onaj ko se strpi u iskušenjima i bude zadovoljan, uživat će u dunjalučkom džennetu prije ahiretskog i osjetit će plodove na oba svijeta. Plodovi strpljenja u iskušenjima ogledaju se u sljedećem:
• osjećaj zadovoljstva ostaje sa čovjekom na oba svijeta,
• otklanja tugu i brigu,
• olakšava podnošenje nedaća,
• postizanje ponosa i bogatstva duše,
• omogućava lijep život i sreću u porodici,
• obećava nagradu i oprost grijeha,
• otklanja osjećaj zavisti i mržnje,
• pribavlja Allahovo zadovoljstvo.
Pokažimo zadovoljstvo u trenucima iskušenja da bismo stekli nagradu, izbjegli srdžbu i uživali u plodovima zadovoljstva, a najveći plod zadovoljstva jeste postizanje Allahovog zadovoljstva kao što se navodi u hadisu Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah će dozvati stanovnike Dženneta: ‘O stanovnici Dženneta!’ Oni će se odazvati i reći: ‘Odazivamo Ti se, Gospodaru naš, svako dobro je u Tvojim rukama!’ Allah će ih upitati: ‘Jeste li zadovoljni?’ Odgovorit će: ‘Kako da ne budemo zadovoljni, Gospodaru naš, kada si nam dao ono što nikome od Svojih stvorenja nisi dao?!’ Allah će reći: ‘A zar da vam ne dadnem ono što je bolje od toga?!’ Upitat će: ‘Gospodaru naš, zar ima nešto bolje od ovoga?!’ Uzvišeni će reći: ‘Podarit ću vam Svoje zadovoljstvo, pa se nikada nakon toga na vas neću rasrditi!’” (Muslim)
