hadždž

Hadž i umra nisu obično putovanje niti samo niz obreda koje treba izvršiti. To je odlazak Allahu srcem prije nego tijelom. Zato se vjernik za njih ne priprema samo stvarima koje nosi u koferu, nego i onim što nosi u srcu.

Prije polaska lijepo je zastati, preispitati se, pokajati se Allahu, vratiti tuđa prava i očistiti svoj imetak. Sve to čovjeku pomaže da na hadž ili umru ode smirenije, iskrenije i svjesnije. Kada je nijet čist, imetak halal, a srce oslobođeno nepravde prema drugima, tada i sami obredi imaju dublje značenje i veću nadu da budu primljeni kod Allaha.

Hadž je, zasigurno, jedan od najvećih ibadeta, koji je musliman dužan obaviti jednom u životu ako stekne mogućnost za to. To je imansko, životno putovanje jednog vjernika koje je nemoguće opisati. Za njega je potrebna duhovna, fizička i materijalna priprema. Hadžija boravi na Arefatu, moleći Uzvišenog Allaha, ponizno, predano kao nikad prije, potom odlazi na Muzdelifu, spominjući Milostivog Allaha: "A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi" (El-Bekara, 198), a onda donoseći tekbire baca kamenčiće na velikom džemretu i kolje svoj kurban: "Kada budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći" (El-Bekara, 196). A, nakon toga brije svoju glavu: "... a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte" (El-Bekara, 196), a potom obavlja tavaf oko časne Kabe: "Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze" (El-Hadždž, 29). Nakon tavafa, dane tešrika provodi na Mini bacajući kamenčiće na tri džemreta, slijedeći Ibrahima, alejhis-selam. Da bi na kraju obavio oproštajni tavaf onako kako mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, da to bude njegov zadnji susret sa Kabom prije putovanja. Kao pečat hadža Allah naređuje da se On spominje najviše: "A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!" (El-Bekara, 200). Allah je ovo naredio kako bi musliman, hadžija, ostao postojan i ustrajan u ibadetu Njemu i kako bi nastavio hodati putem bogobojaznosti i uspjeha.

Jusuf, Allahov poslanik, bio je sin Jakuba, Allahovog poslanika, a on sin Ishaka, Allahovog poslanika, koji je bio sin Ibrahima, Allahovog poslanika, alejhimus-selam.

Prije samog hadža i tokom hadža propisani su brojni obavezni i preporučeni adabi, lijepo ponašanje, stoga je neophodno da se svaki hadžija upozna s njima, pridržava ih se i svoj hadž obavi na najljepši način, da mu hadž bude mebrur, primljen i hvale dostojan. Od tih obaveznih i preporučenih adaba kao i lijepog ponašanja jeste i sljedeće:

Allahu, uistinu, pripada svaka hvala, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, nema nikog ko ga može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, njemu nema upućivača. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su salavat i selam na njega, na njegovu porodicu i njegove ashabe.

Hadž je jedan od pet stubova islama, pored svjedočanstva da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanja namaza, davanja zekata i posta ramazana. Dok su namaz i post tjelesni ibadeti, a zekat finansijski, hadž je važan ibadet koji je obuhvatio tjelesno i materijalno. Valja, pak, imati na umu, da islam postavlja neke uslove za one koji žele obaviti obavezni hadž, kao da je onaj koji ide na hadž dobrog zdravlja, da svojoj porodici osigura troškove života za vrijeme svoje odsutnosti, sigurnost na putovanju.

Kada čovjeku umre dijete, Uzvišeni Allah kaže melekima: “Jeste li uzeli dijete Moga roba?” “Da”, odgovore oni. Allah kaže: “Jeste li uzeli plod njegovog srca?” “Da”, odgovore oni. Zatim Allah upita: “Šta je na to rekao Moj rob?” Oni odgovore: “Zahvaljuje Ti i izgovara: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! – Svi smo Allahovi i Njemu se svi vraćamo!’” Tada Uzvišeni Allah kaže: “Sagradite za Moga roba kuću u Džennetu i nazovite je bejtul-hamd – kuća zahvalnosti.” (Tirmizi, hasen)

Vraćajući se sa Oproštajnog hadža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor u mjestu Gadir-humm u Džuhfi. Bilo je to osamnaestog zul-hidžeta. U toj hutbi rekao je: “O ljudi! Ja sam samo čovjek i možda će uskoro doći izaslanik moga Gospodara pa ću mu se odazvati. Ja vam ostavljam dvoje: prvo je Allahova Knjiga u kojoj su uputa i svjetlo, pa se čvrsto držite Allahove Knjige!” Zatim je podsticao ljude da se pridržavaju Allahove Knjige. Potom je kazao: “I ostavljam vam svoju porodicu. Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogldu svoje porodice!” (Muslim) U drugoj verziji navodi se: “Uzeo je Aliju za ruku i rekao: ‘Kome sam ja prijatelj, i ovaj mu je prijatelj! Allahu moj, pomozi onoga ko ga voli, a budi neprijatelj onome ko ga mrzi!’” (Sahihus-sira) A u još jednoj verziji navodi se: “Kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj!” (Sahihus-sira) Alija, radijallahu anhu, bio je došao iz Jemena i prisustvovao je Oproštajnom hadžu. Neki njegovi vojnici bili su se požalili na Aliju i njegov odnos prema njima jer im je oduzeo ogrtače koje im je podijelio njegov zamjenik, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu Gadir-humm kazao kakvo mjesto pripada Aliji i ukazao na njegove vrline kako bi se prestali žaliti, jer je Alija bio u pravu što im je oduzeo ono što im je dao njegov zamjenik, zato što je to bilo dio petine i zekata.

Bedel – zastupnik u obavljanju hadža

Kao jedan od temelja islama, hadž pripada skupini naređenih propisa koji se izvršavaju i tijelom i imetkom. To je ibadet koji je Uzvišeni Allah naredio muslimanima da obave jednom u životu. Uzvišeni Allah kaže: “Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!” (El-Bekara, 196)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je hutbu u kojoj je rekao: ‘O ljudi, uistinu vam je Allah naredio hadž, pa ga obavljajte.’ Jedan od prisutnih upita: ‘Da li to moramo činiti svake godine, Allahov Poslaniče?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je sve dok ovaj čovjek pitanje nije ponovio tri puta i tada je rekao: ‘Da sam odgovorio potvrdno, hadž bi bio obavezan svake godine, a vi to ne biste bili u stanju izvršavati.’ Zatim je dodao: ‘Ne pitajte me o onome što vam prešutim, jer prijašnji narodi propali su zbog toga što su puno zapitkivali svoje vjerovjesnike i što su im se suprotstavljali. Kada vam nešto naredim, učinite od toga onoliko koliko ste u stanju učiniti, a ako vam nešto zabranim, toga se u potpunosti klonite.’” (Muslim)

Smrt Abdullaha b. Ubejja b. Selula, vođe licemjera

Vođa licemjera Abdullah b. Ubejj b. Selul razbolio se krajem mjeseca ševvala, a umro je u mjesecu zul-ka’de devete godine po Hidžri.

Kada je umro, njegov sin koji se također zvao Abdullah, došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražio je njegovu košulju da u njoj zakopa svoga oca i zamolio ga da mu klanja dženazu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je da mu klanja dženazu pa ga je Omer, radijallahu anhu, uhvatio za odjeću i upitao: “Allahov Poslaniče, zar ćeš mu klanjati dženazu a Allah ti je to zabranio?”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah mi je dao pravo izbora. Allah je rekao: ‘Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju. A Allah neće ukazati na Pravi put nevjernicima’” (Et-Tevba, 80). Zatim je rekao: “Molit ću za njega više od sedamdeset puta.”

U svetom hidžretskom mjesecu zul-hidžetu svaki punoljetan i pametan musliman, koji ima materijalnu mogućnost i fizičku sposobnost, obavezan je da obavi hadž: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti” (Alu Imran, 97). Hadž je jedan od pet islamskih ruknova i temelja na kojima se gradi vjera islam. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Islam se temelji na petero: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.” (Muttefekun alejhi) Uzvišeni Allah naredio je Ibrahimu, alejhis-selem, da obznani ovu uzvišenu i časnu obavezu među ljudima, a potom je opisao u kakvom se stanju nalaze hadžije: “...i oglasi ljudima hadž!” – dolazit će ti pješke i na devama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih.” (El-Hadždž, 27)

Brisanje grijeha

Svi smo mi grješnici. Griješimo smo prema svome Gospodaru, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, braći muslimanima i sebi samima. I svaki iskren musliman želi da mu se oproste grijesi. Svaki vjernik koji je odlučio da obavi hadž treba da zna da je hadž prilika za brisanje naših mnogobrojnih grijeha. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko obavi hadž, ne približavajući se intimno supruzi i ne govoreći nepristojne i ružne riječi, ne kršeći Allahove propise, vratit će se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.” (Mutefekun alejhi) Kada je plemeniti ashab Amr b. As došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi mu dao prisegu, pružio mu je svoju ruku, pa ju je povukao, a Poslanik ga pita: “Šta je sa tobom, Amre?” Amr mu odgovori: “Hoću da uvjetujem”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Šta hoćeš da uvjetuješ?” Amr reče: “Hoću da mi bude oprošteno.” Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Zar ne znaš, Amre, da islam briše ono što je bilo prije njega i da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadž briše ono što je bilo prije njega?” (Muslim)

U svetom hidžretskom mjesecu zul-hidždžetu svaki punoljetan i pametan musliman, koji posjeduje materijalnu i tjelesnu mogućnost, obavezan je da izvrši šerijatsku naredbu i obavi hadž: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” (Alu Imran, 97) Hadž je jedan od pet islamskih ruknova i temelja na kojima se gradi vjera islam. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se gradi na pet stvari: svjedočenju da nema drugog istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža.” (Muttefekun alejhi) 

Obožavanje Allaha Uzvišenog smisao je našeg postojanja i uzrok naše sreće i na dunjaluku i na ahiretu. Nijedan musliman neće uložiti trud i napor u ispravnom obožavanju Allaha a da se svakim dijelom tog napora neće dodatno približiti Uzvišenom Allahu. Kada želi da uradi neku od obaveza koje mu je propisao Gospodara, svaki je musliman obavezan da nauči osnovne propise koje podrazumijeva izvršavanje te obaveze. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.’” (Jusuf, 108) Pod sintagmom “jasne dokaze” podrazumijeva se znanje.

U slučaju da kod muslimana izostane znanje o ispravnom načinu obožavanja Allaha, to može biti veoma opasno po njegovu vjeru jer postoji velika mogućnost da će na taj način svojim postupkom, umjesto nagrade, zaraditi grijeh kod Gospodara svjetova. U nastavku teksta navest ćemo neke od grešaka koje bi musliman trebao da izbjegava prilikom obavljanja pete islamske dužnosti, hadža.

Za vrijeme ulaska u ihrame hadžija ostavlja svoju odjeću ogrćući se sa dva obična komada platna. To ukazuje da se pri tom obredu hadžija odriče uobičajene lagodnosti i komfora. U tom kontekstu za vrijeme ihrama zabranjena je upotreba mirisa, jer je miris vid lagodnosti. U hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, navodi se da je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, ukazujući hodočasnicima na stvari koje trebaju izbjegavati, između ostalog rekao: “Ne oblačite ništa od odjeće koju je dodirnuo šafran ili kurkum (vrste mirisnog bilja).” (Buharija, br. 1542, i Muslim, br. 1177) U drugom hadisu Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, dajući smjernice ashabima kako da pripreme za ukop hadžiju koji je stradao od udarca deve, kaže: “Kupajte ga vodom i lotosom, neka mu kefini budu njegova odjeća, ne stavljajte na njega miris i ne pokrivajte mu glavu, jer Allah će ga na Sudnjem danu proživjeti u stanju u kojem je umro” (tj. u ihramima). (Buharija, br. 1851, i Muslim, br. 1206)

Savremena prijevozna sredstva uveliko su olakšala putovanje i približila udaljene zemlje, tako da se danas zračnim saobraćajem za nekoliko sati pređe razdaljina za koju su u vremenu poslanstva, u kojem su uspostavljeni islamski propisi, bili neophodni mjeseci putovanja. Uz to, putnici se osjećaju sigurnim tokom cijelog putovanja i sve neophodne potrepštine poput hrane, pića, hamama i sl., su nadohvat ruke, dok se u ranijim vremenima žena teško penjala na jahalicu, putovanja su podrazumijevala danonoćno pješačenje i jahanje kroz pusta i nenaseljena mjesta, a nerijetko su u sebi krila brojne opasnosti. Da li olakšanje putovanja koje danas svjedočimo utječe na promjenu zabrane putovanja žene bez mahrema izrečenu u brojnim hadisima Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam?

Bilježi imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, u vjerodostojnoj predaji od Ummu Me'akil da je rekla: ”Kada je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obavio Oproštajni hadždž, kod nas je bila deva koju je Ebu Me'akil (njen suprug) namijenio za svrhe na Allahovom putu. Zadesila nas je bolest od čijih je posljedica Ebu Me'akil umro. Došla sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je obavio Oproštajni hadždž, pa mi je rekao: ´O Ummu Me'akil! Šta te je spriječilo da obaviš hadždž sa nama?´ Rekla sam: ´Bili smo se spremili, ali je Ebu Me'akil umro. Imamo devu na kojoj smo obavljali hadždž, a Ebu Me'akil je oporučio da ju je namijenio za Allahov put.´ Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, na to je rekao: ´Pa zašto nisi izašla sa njom? Zaista je hadždž na Allahovom putu. Pošto si propustila ovaj hadždž sa nama, obavi 'umru u ramazanu, jer je ona kao hadždž.´”(Vidjeti: Sahihu Ebu Davud od Albanija)

Znak hadždža je telbija kojom hadžija iskazuje da je Allah jedan jedini i negira Mu postojanje bilo kojeg sudruga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započinjao je svoj hadždž sa telbijom: “Lebbejk, Allahumme lebbejk, lebbejk la šerike leke. Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulke, la šerike leke'' – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam. Odazivam Ti se, Tebi nema ravna, odazivam Ti se. Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Tebi nema ravna. (Bilježi Muslim) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je u svojoj telbiji: ”Odazivam Ti se, (Ti si) istinsko božanstvo. Odazivam Ti se.“ (Bilježi Ibn Madže, hadis je vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Ibn Madže od Albanija) Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha da njegov hadždž učini iskrenim, samo radi Njega, i da učini da njegov hadždž ne sadrži u sebi rija'a (pretvaranja) i želju za isticanjem: “Allahu moj, molim Te za hadždž koji neće sadržavati rija'a i želju da se čuje za njega.” (Bilježi Ibn Madže, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Silsiletus-sahiha)

Nastoj da se u ovom svetom mjesecu, na ovom svetom najboljem mjestu što više približiš svome Gospodaru: zikrom, dovom, učenjem Kur'ana, mnogobrojnim dobrovoljnim namazima. Upamti dobro, time se nećeš umoriti! Naprotiv, time ćeš svoje srce i svoju dušu razgaliti, svoja prsa prostranim učiniti, ako Allah da, svoju nagradu uvećati. Ne zaboravi da će ti mjesta na kojima si ibadet Allahu činio na Sudnjem danu svjedočiti, pa zar ne želiš da ti najbolje mjesto na dunjaluku sutra svjedoči kod Allaha o mnogobrojnom ibadetu?! Svakako! Zato, čvrstu odluku donesi: ''Maksimalno ću svoje vrijeme ispuniti ibadetom Allahu!“ Ukratko: Nastoj da tokom hadždža činiš sve ono što će te približiti tvome Gospodaru i što će ti olakšati obavljanje hadždža, a ostavi se svega onoga što će te udaljiti od tvoga Gospodara, pokvariti ti hadždž ili umanjiti njegovu vrijednost.

Hadždž je propisan devete godine po Hidžri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedanput je obavio hadždž koji je poznat pod nazivom "Oprosni hadždž" (Hidždžetul-veda'). Obaviti hadždž i 'umru jednom u životu obavezna je osoba kod koje se ispune sljedeći uvjeti: da je musliman, da je razuman, da je punoljetan, da je slobodan (tj. da nije rob) i da je u mogućnosti (tj. tjelesna i materijalna mogućnost uz sigurnost puta). Kada je žena u pitanju, uz ove šarte, uvjetuje se još i mahrem koji će je pratiti na tom putu. Mahrem je muž kao i svaka druga osoba kojoj je trajno zabranjeno stupiti u brak sa dotičnom ženom zbog krvne veze, poput oca, ili zbog veze po mlijeku, poput brata po mlijeku.

'Kada izađeš iz svoje kuće ciljajući Meku -sveti hram-, neće tvoja deva spustiti ili dignuti stopalo, a da ti Allah neće upisati dobro djelo i izbrisati loše. Tvoja dva rekata poslije tavafa su kao oslobađanje roba od sinova Ismailovih, a tvoj s'aj između Safe i Merve je kao oslobađanje sedamdeset robova, a tvoje stojanje na Arafatu; pa zaista se Allah spušta na dunjalučko nebo i ponosi se sa vama pred melecima govoreći: 'Moji robovi su Mi došli rasčupani iz mjesta dalekih nadajući se Mojoj milosti. Kada bi njihovi grijesi bili kao broj pijeska, ili kao broj kapljica kiše, ili kao morska pjena zaista bih im oprostio. Idite robovi moji, vama je oprošteno i onima za koje se zauzmete…

','

U svetom hidžretskom mjesecu Zul-Hidždžetu svaki punoljetan i pametan musliman, koji posjeduje materijalnu i tjelesnu mogućnost, obavezan je da izvrši šerijatsku naredbu; hadždž: 'Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.' (Prijevod značenja 'Ali Imran, 97.) Hadždž je jedan od pet islamskih ruknova i temelja na kojima se gradi vjera islam. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Islam se gradi na pet stvari: svjedočenju da nema drugog istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadždža.' (Muttefekun 'alejhi) Uzvišeni Allah je naredio Ibrahimu, 'alejhisselem, da obznani ovu uzvišenu i časnu obavezu među ljudima, a potom je opisao njihovo stanje u toku obavljanja hadždža: '…i oglasi ljudima hadždž!' - 'dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih.' (Prijevod značenja El-Hadždž, 27.)


Brisanje grijeha

Svi smo mi griješnici. Griješili smo prema našem Gospodaru, Njegovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, našoj braći muslimanima i samim nama. I svaki iskren musliman želi da mu se oproste njegovi grijesi. Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, koji ste odlučili da obavite hadždž; znajte da je u njemu prilika za brisanje naših mnogih grijeha. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Ko obavi hadždž, i ne 'približi' se ženi, i ne govori nepristojne i ružne riječi, i ne bude kršio (Allahove) propise, vratit će se (od grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.' (Mutefekun 'alejhi) Plemeni ashab Amr b. As dolazi Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako bi mu dao prisegu. Pruža mu svoju ruku potom je povlači prema sebi. Poslanik ga pita: 'šta je sa tobom o Amre!', on mu odgovori: 'Hoću da uslovim.', Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga zapita: 'šta hoćeš da usloviš?', Amr mu reče: 'Hoću da mi bude oprošteno.' Na to mu Poslanik odgovori: 'Zar ne znaš o Amre da islam briše ono što je bilo prija njega i da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadždž briše ono što je bilo prije njega.' (Muslim, 121-192.)


Ulazak u Džennet

Svakako da je najveća želja svakog muslimana da uđe u Džennet i da bude sačuvan od Džehennemske vatre. Želja mu je da bude pozvan da uđe u prostranstva Dženneta i da mu se kaže: 'Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!' (Prijevod značenja El-Hidžr, 45-46.) Obavljanje hadždža, sa Allahovim dopustom, jedan je od povoda za ulazak u Džennet. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Umra do umre je iskup za ono što je između njih dvije, a za primljen hadždž (hadždž mebrur) nema nagrade osim Dženneta.' (Muttefekun 'alejhi)


Najbolje djelo

Često se zapitamo o najboljem djelu u islamu s ciljem da ga činimo i na taj način zadobijemo zadovoljstvo našeg Gospodara. Obavljeni hadždž je od naboljih djela u vjeri islamu. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio upitan: 'Koje je najbolje djelo?' Pa je odgovorio: 'Vjerovanje u Allaha i Njegova poslanika.' Ponovno ga upitaše: 'A šta je najbolje poslije toga?' Odgovorio je: 'Borba na Allahovom putu.' 'A šta je najbolje poslije toga?' Odgovorio je: 'Primljeni hadždž (hadždž mebrur).' (Muttefekun 'alejhi)


Džihad za žene

Džihad za ljude u šerijatskoj formi je poznat. A koji je džihad za žene muslimanke? Možda je ista radoznalost, koja se nalazi u nama, ponukala našu majku Aišu i majku svih pravovjernih, neka je Allah zadovoljan sa njom, pa je upitala Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'O Allahov poslaniče, vidimo da je džihad najbolje djelo, pa zašto da se ne borimo? On joj odgovori: 'Najbolji džihad za vas je primljeni hadždž (hadždž mebrur).' (Buhari, 1520.) Poslije Poslanikovog odgovora konstatuje Aiša, neka je Allah zadovoljan sa njom, da neće ostavljati hadždž nakon što je ovo čula od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari, 1861.)


Otklanja siromaštvo

Ponekad se pobojimo siromaštva, iako znamo da je Allah Taj Koji opskrbljuje i znamo da je opskrba određena kao naš životni dob, te da neće niko umrijeti dok u potpunosti ne uzme svoju opskrbu. I možda ovaj strah dolazi najviše do izražaja prilikom donošenja odluke za obavljanje hadždža i u toku samog njegovog obavljanja, jer trošimo veliku svotu novaca, a ne vidimo 'opipljive' i bliske rezultate. S tim da nema povoda za pomenuti strah uopšte, jer Allah neće iznevjeriti svoje iskrene robove, a naročito u vrijeme obavljanja hadždža jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Obavljajte hadždž i umru, jedno iza drugoga, jer zaista oni otklanjaju siromaštvo i brišu grijehe kao što mijeh uklanja prljavštinu od zlata i srebra.' (Nesai,Tirmizi, hadis sahih Sahihu Džami`a 2899, Albani.) Komentator Tirmizije je rekao: 'Moguće je da otkljanja 'spoljno' siromaštvo sa bogatsvom i 'unutrašnje' sa bogastvom duše.' (Tuhfetul Ahvezi)


Gosti Milostivog

Kada bi nas u goste pozvala neka važna ličnost, zasigurno bismo osjetili zadovoljstvo, bezbjednost i bila bi nam to velika čast. Strahu i nepovjerenju ne bi bilo mjesta u našem 'gostovanju'. Da li znamo čije su gosti hadžije i čija su oni 'delegacija'? Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Hadžije i oni koji su došli na umru su Allahova 'delegacija' i 'izaslanstvo', pozvao ih je pa su Mu se odazvali, zamolili su Ga pa im je udovoljio.' (Bezzar, hadisu hasen Sahihu Džami`a 3173, Albani.)


Velika nagrada

Prenosi plemeniti ashab Ibnu Omer, Allah bio sa njim zadovoljan, da su došla dva čovjeka Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i pitali ga za vrijednost izlaska iz kuće i odlaska u Mekku, o vrijednosti dva rekata poslije tavafa, o vrijednosti tavafa, o stojanju na Afaratu, o bacanju kamenčića, o tavafu Ifade i o kurbanu. Pa je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio: 'Kada izađeš iz svoje kuće ciljajući Meku -sveti hram-, neće tvoja deva spustiti ili dignuti stopalo, a da ti Allah neće upisati dobro djelo i izbrisati loše. Tvoja dva rekata poslije tavafa su kao oslobađanje roba od sinova Ismailovih, a tvoj s'aj između Safe i Merve je kao oslobađanje sedamdeset robova, a tvoje stojanje na Arafatu; pa zaista se Allah spušta na dunjalučko nebo i ponosi se sa vama pred melecima govoreći: 'Moji robovi su Mi došli rasčupani iz mjesta dalekih nadajući se Mojoj milosti. Kada bi njihovi grijesi bili kao broj pijeska, ili kao broj kapljica kiše, ili kao morska pjena zaista bih im oprostio. Idite robovi Moji, vama je oprošteno i onima za koje se zauzmete.' A kod tvog bacanje kamenčića, za svaki kamenčić koji si bacio oprostiće ti se veliki grijeh od onih grijeha koji uništavaju, a tvoj kurban; pa on je čuvan za tebe kod tvoga Gospodara, a tvoje brijanje glave; pa tebi pripada za svaku dlaku koju si obrijao dobro i obrisat će ti se ružno djelo, a tvoj tavaf oko Kabe poslije toga; pa ti ćeš tavafit a nećeš imati grijeha doći će ti melek i staviće tvoju ruku između tvojih pleća i reći će ti: 'Radi u onome što je pred tobom, a oprošteno ti je prošlo.' (Bezzar i Tabarani, hadis hasen li gajrihi, Sahihu Tergib Ve Terhib, 1112. Albani)


Smrt hadžije

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavjestio o počastima hadžije ukoliko se desi da preseli na svome plemenitom putu. Obratio se svojim drugovima po pitanju čovjeka kojeg je pregazila njegova deva i koji je umro: 'Okupajte ga vodom i 'sidrom', stavite ga u ćefine od dva djela i ne zamotavajte mu glavu, i nemojte ga 'balzamirati'. On će biće proživljen, a učiće telbiju.' (Muttefekun 'alejhi)


Namaz

Većinu svoga vremena hadžija će provesti u svetim gradovima Mekki i Medini koji posjeduje specifičnosti vezane za obavljanje određenih ibadeta u njima. Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala: 'Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega treba da bude bezbjedan.' (Prijevod značenja 'Ali Imran, 96-97.) Tavaf, s'aj, boravak na Mini, Arafatu i Muzdelifi, bacanje kamenčića, Revda u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu su obredi ili blagoslovljena mjesta za koja su vezani obredi koji se ne obavljaju osim u Mekki i Medini. Za svaki pomenuti ibadet došla je nagrada koja se obećava onome ko ga izvrši. Jedan od najvrijednijih ibadeta koji je vezan za Mekku i Medinu je namaz, koji je u njima vrijedniji od namaza u drugim mjestima. Namaz u Mekki je vrijedniji za sto hiljada puta, a u Medini hiljadu puta, od namaza u drugim mjestima, kako nas je o tome obavijestio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari, 1190; Muslim, 1394-503.)

Na naredbu hadždža, kao petog islamskog šarta, Uzvišeni Stvoritelj je ukazao slijedećim riječima: "...Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (Prijevod značenja Alu-Imran 97)