dunjaluk

Ljudi se razlikuju u odnosu prema dunjaluku. Tako neki žude za dunjalukom i odaju se njegovim čarima, drugi su askete i nikakvu pažnju ne pridaju dunjaluku niti on kod njih ima ikakvu vrijednost, a treći su umjereni: uzimaju od dunjaluka samo onoliko koliko im je potrebno za njihov ovodunjalučki život i ahiret.

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: "Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio me je za ramena i rekao mi: 'Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili prolaznik.'"

Ibn Omer, radijallahu anhuma, govorio je: "Kada omrkneš, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj večer. Iskoristi svoje zdravlje za svoju bolest i svoj život za svoju smrt." (Buhari)

Raznovrsnost i ljepote dunjaluka ne dopuštaju ljudskom oku da bude nemarno prema njima i da okrene glavu od njih, a kad oko zaboravi ono što ne bi smjelo zaboraviti, tad srce, zbog nesmotrenosti očiju, prestaje biti ravnodušno i zapanji ga blještava prolaznost, osljepljujući ga, ponekad i zauvijek. Kako i ne bi, kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista je ovaj svijet sladak i privlačan, i Allah vas je postavio kao namjesnike na njemu samo da bi vidio kako ćete postupati. Zato, čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer je prvo iskušenje među Izraelćanima bilo zbog žene.” (Muslim)

Historija ne bilježi da je postojala grupa postojana na Allahovoj uputi kojoj Allah nije podario snagu, zaštićenost i, u konačnici, vlast, nakon što su pripremljeni da nose emanet upravljanja životom na Zemlji. Mnogi ljudi nisu u stanju slijediti Allahovu uputu, nisu u stanju trpjeti neprijateljstvo Allahovih neprijatelja prema sljedbenicima Njegove upute, plaše se neprijateljskih spletki i stalnog okupljanja protiv njih, strahuju od ekonomskih i drugih sankcija. Sve to su samo opsjene poput onih kurejšijskih onda kada su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kazali: ‘Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani’, jer, kada su prihvatili Allahovu uputu On im je dao da za manje od četvrt vijeka zavladaju zemaljskim prostranstvima na istoku i na zapadu.

Predanost dunjaluku i žudnja za njim bili bi razumljivi kada bi dunjaluk bio sve, kada ne bi bilo proživljenja, polaganja računa i završnice u Džennetu ili u Vatri. Rekao je Svemogući Gospodar: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun, 115) Zabludjeli dezorijentirano tumaraju ovim dunjalukom, ne razmišljajući od kuda su došli ni kuda idu. Šta život na ovom svijetu za njih znači i šta dolazi nakon njega? Putnik ka Džennetu, vječnoj kući Allahove milosti, mora dobro poznavati prirodu ovog dunjalučkog života, kako bi se ispravno prema njemu odnosio i sigurnim korakom kročio ka svome cilju. Dunjaluk je postojao mnogo prije nego što smo mi došli na njega i postojat će nakon nas koliko Allah odredi, i budemo li svoj stav o njemu gradili gledano samo iz naše perspektive, bit ćemo obmanjeni i prevareni. Da bismo imali pravu sliku o životu na ovom svijetu, neophodno je da ga upoznamo iz druge perspektive, da čujemo šta o njemu kaže Sveznani, Onaj koji poznaje prošlost i budućnost i kojem ništa nije skriveno. Neophodno je da pronađemo odgovore na velika pitanja, kao što su: Šta je svrha ovog dunjaluka? Kolika je njegova stvarna vrijednost? Zašto se na dunjaluku dešavaju zlo i nepravda? Kako se sačuvati dunjalučkih zamki?

Lijepa završnica na dunjaluku i ahiretu pripada samo Allahovim bogobojaznim robovima i to je jedno od velikih kur’anskih pravila.

Da bismo istinski shvatili ovo pravilo, moramo se prisjetiti značenja takvaluka – bogobojaznosti, jer upravo nosiocima te plemenite osobine pripada obećana završnica.

Mnogo je definicija takvaluka, a jedna od njih najslikovitije dočarava istinsko značenje takvaluka u životu mu’mina. Pojašnjavajući značenje takvaluka, jedan od ispravnih prethodnika rekao je: “Da li si išao stazom koju sa svih strana obavija različito trnje? Da li ćeš čuvati svoju odjeću od trnja? Upravo tako istinski mu’min čuva odjeću svog islama i imana od bodlji raznih grijeha i nepokornosti.”

Dunjaluk je samo varljivo naslađivanje

Dobro razmislimo o sljedećem primjeru: Zamislimo čovjeka koji šeta kroz veliku šumu ne sluteći kakve ga opasnosti čekaju. Dok on bezbrižno šeta, iznenada se pred njim pojavi ogroman lav i, uz veliku riku, nasrne na njega. Čovjek se dadne u bijeg i u trku primijeti da se pred njim nalazi veliki bunar. Uskoči unutra nadajući se da je pobjegao opasnosti.

Dok je padao u dubine, uspio je da se uhvati za uže i da se spasi od sigurne pogibije. Osjetio je olakšanje, međutim, kada je pogledao dolje, primijetio je da je dno bunara suho i da se tamo nalazi ogromna zmija koja je razjapila svoje čeljusti spremna da proguta svoj plijen. U tom trenutku, čovjek pogleda gore i ugleda dva miša kako grickaju uže za koje se držao. Jedan crni i bijeli miš složno su odgrizali jednu po jednu nit užeta. 

Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Dragi brate, život na dunjaluku nalik je nebu iznad nas: nekada je vedro, a nekada oblačno, međutim, znaj da zemlja ne rađa sve dok se ne nakupe oblaci i kiša ne prokapa. Tako, ako ti se u nekom danu nakupi briga, spopadne te tuga i žalost, znaj da sigurno, bez imalo sumnje, dolazi “kiša”, dolazi izlaz i zato ne tuguj: “I Allah će nakon tegobe dati olakšicu!” (Et-Talak, 7), “I doista s tegobom dolazi olakšica! Zasigurno s tegobom dolazi olakšica!” (El-Inširah, 5–6)

Dunjaluk nije vječan! Pun je manjkavosti, iako mnogi ljudi na dunjaluku prizivaju sebi veličinu, ugled, položaj, pa neki i potpunost; a da su, doista, potpuni, živjeli bi vječno i nikada ne bi umrli: “Sve što je na dunjaluku prolazno je!” (Er-Rahman, 26)

Starac ‘Aša b. Kajs, poznati pjesnik, krenuo je iz Jemame (Nedžda) želeći da sretne Poslanika, alejhis-selam, i da primi islam. Sjeo je na jahalicu u želji da vidi Poslanika, alejhis-selam, i tako prelazio mnoga područja iz želje za islamom i ostavljanjem kipova. Kada je bio blizu Medine, presretoše ga neki mušrici i upitaše gdje je krenuo. Kada im je rekao da želi do Poslanika, alejhis-selam, oni se pobojaše da neće primiti islam i tako ojačati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu rekoše: “O A'ša tvoja vjera i vjera tvojih očeva bolja je za tebe!” On reče: “Ne, Poslanikova vjera je bolja i dugotrajnija!” Na to oni rekoše: “O ‘Aša, on zabranjuje zinaluk (nemoral)!” “Ja sam starac u poznim godinama, nemam potrebe za ženama”, odvrati ‘Aša. “On zabranjuje vino!”, rekoše oni. “Ono oduzima pamet, ponižava čovjeka i nemam potrebe za njim”, kaza ‘Aša. Kada su vidjeli da je odlučan da primi islam, rekoše: “Dat ćemo ti stotinu deva da se vratiš kući i ostaviš islam!” On poče razmišljati o imetku, jer to je velika vrijednost, i šejtan ovlada njegovim razumom, pa se okrenu njima i reče: “Što se tiče imetka, može!” Sakupiše mu stotinu deva, on ih uze, vrati se svojim stopama, vrati se svom narodu sa nevjerstvom tjerajući deve ispred sebe, radujući se i veseleći, a kada je došao blizu kuće, pade sa deve, slomi vrat i umrije.

Smiraj srca cilj je i težnja svakog čovjeka. Nema čovjeka koji ne želi da živi smireno i spokojno, sretno i uspješno. Većina ljudi griješi u odabiru puta do ovakvog stanja, griješe u načinima i razlozima smirenosti srca! Ulažu i troše svoje imetke, provode svoje živote, ali nažalost, na pogrešan način. Taj put ne dovodi do rahatluka, smirenog i spokojnog srca, sretnog života, već naprotiv, put koji su odabrali, vodi do nesreće i na dunjaluku i na ahiretu, tegobnog dunjalučkog i ahiretskog života, rastresenosti i uznemirenosti njihovih srca. Smiraj srca ima svoje razloge i pokazatelje. U tekstu ćemo spomenuti ono što najviše, nakon Uzvišenog Allaha, pomaže vjerniku muslimanu u otklanjanju njegovih briga.

El-Muhasibi, Allah mu se smilovao, kazao je: „Ako Iblis spozna da si oprezan i da brineš o stanjima u kojima se nalaziš, on te neće nagovarati na gibet i na laž, jer zna da se ti takvih stvari kloniš. Međutim, on će pokušati da te spoji s tvojim prijateljem, pa nakon što budete spominjali Allaha, on će vam uljepšati bespotreban govor i dunjalučke ljepote, pa kada se upustite u to, onda će vam uljepšati gibet. Pa ako vas dvojica budete od onih koji su obazrivi prema grijesima, onda će vam šejtan prići i gibet donijeti kao nešto čime se vi srdite u ime Allaha ili ste zaprepašteni pa negirate određenu stvar kod onoga koga ogovarate. S druge strane, ako niste obazrivi, onda ćete ogovarati u srdžbi i ljutnji kako biste uzvratili onome ko je vas spomenuo ili jednog od vas, dok će drugi to odobravati.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je pravi, istinski zahid na ovome svijetu, onaj koji nije mario za dunjalukom i njegovim ljepotama. Njegovo srce bilo je vezano za njegovog Gospodara, Allaha, njegovo srce bilo je obuzeto ahiretom i onime što ga očekuje poslije smrti. Razmišljao je kako da ljudima dostavi poslanicu sa kojom ga je Allah obavezao. Nije bio poput nekih ljudi koji razmišljaju samo kako da dođu do bogatstva i njegovih ljepota. To se ogleda u načinu njegovog života, u njegovoj odjeći, kući i hrani. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je znalo proći po četrdeset dana a da se u kući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi čuo miris kuhanoga mesa, na što ju je ‘Urve upitao: ”A šta ste jeli?” Ona mu je odgovorila: ”Vodu i hurme.” (Buharija i Muslim) Kaže Uzvišeni Allah: ”Doista vi u Poslaniku imate divan primjer (uzor).” (prijevod značenja El-Ahzab, 21)