Broj 65

U svakom vremenu postojali su ljudi koji su imali jedan cilj – da riječju ili djelom ugase svjetlo islama. Tako je i ovo naše vrijeme iznjedrilo plejadu takvih ljudi, koji ne biraju sredstva niti načine da ispolje najrazličitije oblike negativnosti prema vjeri islamu, Kur’anu, poslaniku Muhammedu, kao i prema muslimanima. Glasniji su i aktuelniji nego ikada prije, pa mediji gotovo svakodnevno prenose njihove negativne komentare, uvrede i omalovažavanja, ali i njihova nedjela poput: skrnavljenja i paljenja primjeraka posljednje Božije objave – veličanstvenog Kur’ana, vrijeđanja posljednjeg Allahovog poslanika i njegovog miljenika Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, te najrazličitijih napada na muslimane i njihovu vjeru islam, a sve to pod parolom demokratije i prava na slobodu govora. Od slobode govora došlo se do slobode mržnje, što je potvrdilo nedavno sprovedeno istraživanje o govoru mržnje na društvenim mrežama koje je pokazalo da mržnja prema muslimanima raste velikom brzinom i da se najčešće uz riječi “musliman” ili “Islam” nadovezuju riječi “terorista” ili “terorizam”, te se na taj način stvara neprijateljsko okruženje koje se nerijetko završava nasiljem prema muslimanima. Stoga, jedan od ciljeva ovoga teksta, koji je istovremeno i najava moje nove knjige pod nazivom “100 svjetskih velikana o islamu”, jeste dati prostora onima koji su historijski i medijski diskriminirani samo zato što su branili islam ili su izrekli neka od najljepših priznanja na račun islama. Svi oni rođeni su u nemuslimanskim porodicama, pretežno kršćanskim, oni su nemuslimani koji su smogli snage da progovore iskreno i sa drugima podijele svoja razmišljanja o islamu, a njihovi motivi nisu mogli biti ništa drugo do pravednost, a priznanja koja dođu od pravednih neistomišljenika imaju posebnu težinu jer su nepristrasna i objektivna.

Uzvišeni Allah poslao nam je za poslanika najbolje stvorenje, najboljeg roba, onoga kojeg su i nevjernici nazivali Istinoljubivim i Povjerljivim, koji je poznat po svome uzoritom moralu, predvodnika vjerovjesnika i poslanika, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Naš Gospodar poslao ga je kao milost svim svjetovima, kao upućivača bogobojaznim i predvodnikom dobrih. Pomogao ga je u dostavljanju poslanice pa se njegov poziv proširio na sve strane svijeta, vjera s kojom je došao dospjela je sve dokle dospijevaju dan i noć, i neće ostati nijedne kuće a da u nju neće ući poziv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s ponosom njenih stanovnika ili poniženjem! Sve do Sudnjega dana postojat će skupina koja će braniti i njega i njegov vjerozakon, neće im nauditi oni koji im se suprotstave, kao ni oni koji se budu ismijavali s njima i ponižavali ih!

Nakon što su čitav svijet zahvatili višeboštvo, neznanje, zabluda i nepravda, javila se očajnička potreba za nekim ko će svijet izbaviti iz svih tih tmina. Allah, subhanehu ve te‘ala, počastio je cijelo čovječanstvo poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Uzvišeni: “Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihovog Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1)

Ummet danas živi u velikim iskušenjima. Neprijatelji su se okupili sa svih strana, a oni koji su spremni da se odupru malobrojni su i nedovoljno snažni. Politička vođstva muslimana udaljavaju od sebe mudre savjetnike, a oslanjaju se na nezrele i površne saradnike. Štaviše, oslanjaju se na pokvarenjake koji im se dodvoravaju slatkorječivom pričom o patriotizmu, napretku i sličnim parolama. U isto vrijeme Allahova Knjiga, koja prokazuje ovu kategoriju pokvarenjaka, zapostavljena je.

Vjerniku koji proučava Allahovu Knjigu jasan je put, a onaj ko se okrenuo od Allahove Knjige, teškim i tjeskobnim će životom živjeti.

Allahov je zakon da se promjene dešavaju postepeno. Iza svakog događaja nalaze se uzroci i svakoj promjeni prethode određene pripreme. Takvo je stanje i sa promjenama vlasti i stanja u državama. Ovo je i razlog što mnogi ono što se oko njih dešava shvate tek onda kada bude kasno, kada se više ništa ne može učiniti.

Brojni vrijedni prosvjetitelji, shvatajući to stanje ljudi, brzo se razočaraju i obeshrabre, pa odustanu od aktivnog djelovanja, a neki, nažalost, učine krupne greške, pa ne samo da ne rade za dobrobit ummeta nego mu još nanesu štetu. Naša je dužnost da napravimo balans.

Karikature Poslanika obični su sadizam, a ne sloboda govora

“Karikature poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u magazinu Charlie Hebdo nisu “satira, već sadizam (uživanje u nanošenju boli drugima, u mučenju drugih)”, izjavio je ugledni američki borac za ljudska prava dr. Norman Finkelstein. Iako je porijeklom jevrej kojem su svi članovi porodice stradali u nacističkim logorima, dr. Finkelstein je čitav život posvetio borbi za prava muslimana i Palestinaca. U brojnim knjigama i predavanjima ukazuje na nepravdu koju zapadni mediji i vlasti čine prema muslimanima.

“Kada je neko na dnu, očajan, ponižen, kada ismijavate osobe koje su ostale bez svojih domova, to nije satira”, kaže dr. Finkelstein. “Očajni i prezreni ljudi” današnjice su muslimani, ako uzmemo u obzir broj muslimanskih zemalja pogođenih stradanjima, poput Sirije, Iraka, Gaze, Pakistana, Afganistana i Jemena.

“Zapad je podržao karikature iz Charlie Hebdoa jer su one imale za cilj da napadnu i ismiju muslimane”, kaže dr. Finkelstein.

“Predstavljati francuske muslimane kao divljake i barbare licemjeran je potez, ako uzmemo u obzir ubistvo hiljade ljudi tokom francuske okupacije Alžira i odnosa francuske javnosti prema alžirskom ratu, 1954.–1962.”, ističe dr. Finkelstein. “Prve masovne demonstracije protiv tog rata nisu se desile u Parizu sve do 1960., dvije godine prije kraja sukoba. Svi su podržali francuski istrebljivački rat u Alžiru.”

Finkelstein ističe da zapadne pretenzije prema muslimanskoj odjeći ukazuju na veliku kontradikciju u odnosu na stav zapadnjaka prema domicilnom stanovništvu u zemljama koje su kolonizirali.

“Kada su Evropljani došli do Sjeverne Amerike, rekli su da su američki domoroci veliki barbari jer su hodali skoro nagi. U to su doba evropske žene oblačile po tri sloja odjeće. Nakon dolaska u Sjevernu Ameriku, odlučili su da su američki domoroci nazadan narod jer su hodali uokolo bez odjeće. A u današnjem vremenu, mi hodamo bez odjeće i govorimo da su muslimani nazadni jer nose previše odjeće!?”, ističe dr. Finkelstein. “Možete li zamislite išta barbarskije od toga da ženi zabranite da nosi mahramu na glavi?”

(Dr. Norman Finkelstein, Izvor: Anadoli Agency, aa.com.tr/en/)

U suri El-Feth, Kur’an o ovom veličanstvenom događaju govori na poseban način nazivajući hudejbijski mirovni sporazum veličanstvenom pobjedom. Ova sura objavljena je poslije sklapanja sporazuma dok se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćao u Medinu nakon što je zajedno sa ashabima prošao jedno veliko iskustvo, od nade u obavljanje umre, preko sukoba sa mnogobošcima i zakletve Er-Ridvan, do sporazuma o miru, kojim neki ashabi nisu bili zadovoljni. Kao kruna svih ovih događanja dolazi kur’anska objava koja muslimanima objašnjava da je hudejbijski sporazum veličanstvena pobjeda i koja potvrđuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u pravu kada je prihvatio sporazum. Allah je ovom surom želio umiriti vjernike i uvjeriti ih da su postupili ispravno. Allah je obavijestio da je vjernicima pružio potporu i pomogao ih da budu strpljivi uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da se slože s njegovom namjerom da potpiše sporazum o miru. To se desilo zato što je Allah u njihova srca, čak i u srca onih koji su bili protiv nekih tačaka sporazuma, ulio smirenost, pa su, iako nerado, ipak prihvatili taj sporazum, tako da niko od muslimana nije odbio sporazum, nego su svi prihvatili Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe, i to zahvaljujući smiraju koji je Allah spustio u njihova srca. Allah je rekao: “On je Onaj koji je smiraj u srca vjernika spustio da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali, a vojske nebesa i Zemlje jesu Allahove; Allah sve zna i mudar je.” (El-Feth, 4) 

U današnjem vremenu brojne su zdravstvene tegobe kojima su izloženi svi ljudi, a jedna od najrasprostranjenijih jeste glavobolja. Sasvim je sigurno da ne postoji nijedan čovjek koji barem jednom u životu nije osjetio glavobolju. Kako je to najzastupljeniji zdravstveni problem među svim starosnim skupinama, potrebno je upoznati se sa glavoboljom i njenim vrstama i dati osnovne upute za njeno lakše podnošenje i otklanjanje.

Učenjaci iz prve generacije muslimana odlikovali su se plemenitim osobinama i vrlinama, o kojima smo, navodeći njihove vrijedne izreke, govorili u prethodna dva broja, a u ovom broju nastavljamo se družiti sa velikanima tog vremena i upoznavati se sa njihovim vrlinama.

● Ibn Abbasa, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je na zemlji, jeo na podu, muzao devu i odazivao se na pozivnicu roba.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 143)

● Hasan el-Basri rekao je o velikanima: “Nekada bi kod nekog od njih došli gosti na konak, a zatim bi on klanjao dug noćni namaz a da oni za to ne bi znali.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 65)

● Muhammed b. Abdullah ez-Zerrad pripovijeda: “Dešavalo se da Hassan b. Ebu Sinan kupi cijelu porodicu robova i oslobodi ih, a da oni ne znaju da ih je on oslobodio.” (Vidjeti: Ibn Ebu Dun’ja, El-Ihlas ven-nijjeh, 65)

Dunjaluk je samo varljivo naslađivanje

Dobro razmislimo o sljedećem primjeru: Zamislimo čovjeka koji šeta kroz veliku šumu ne sluteći kakve ga opasnosti čekaju. Dok on bezbrižno šeta, iznenada se pred njim pojavi ogroman lav i, uz veliku riku, nasrne na njega. Čovjek se dadne u bijeg i u trku primijeti da se pred njim nalazi veliki bunar. Uskoči unutra nadajući se da je pobjegao opasnosti.

Dok je padao u dubine, uspio je da se uhvati za uže i da se spasi od sigurne pogibije. Osjetio je olakšanje, međutim, kada je pogledao dolje, primijetio je da je dno bunara suho i da se tamo nalazi ogromna zmija koja je razjapila svoje čeljusti spremna da proguta svoj plijen. U tom trenutku, čovjek pogleda gore i ugleda dva miša kako grickaju uže za koje se držao. Jedan crni i bijeli miš složno su odgrizali jednu po jednu nit užeta. 

Poznavali su ga kao svoje sinove. Međutim, kad su vidjeli da nije iz njihovog naroda, zavist koju su osjećali dovela ih je do toga da odbiju da povjeruju u njega i da ga slijede. Štaviše, iz zavisti prema njegovim sljedbenicima, težili su da ih izvedu iz njihove vjere, kao što to kaže Uzvišeni: “Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz zavisti svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. Allah, zaista, sve može.” (El-Bekara, 109) Zavist Ehlul-kitabija odvela ih je u veliku zabludu. Dali su prednost vjerovanju u lažna božanstva nad vjerovanjem u Jedinog Allaha i nad slijeđenjem Vjerovjesnika. Mušrike su hvalili i govorili im da su bolji od muslimana: “Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: ‘Oni su na ispravnijem putu od vjernika. Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao.’” (En-Nisa, 51–52)

Jemen slovi za jednu od najmanje razvijenih i najsiromašnijih država u arapskom svijetu, što je veliki faktor nestabilnosti i povećava osjetljivost na konflikte. Iako je u zadnjih nekoliko mjeseci došlo do velike eskalacije sukoba između vlasti i šiitskih milicija, ovaj konflikt se odvija već dugo vremena. Sa kakvim problemima se narod Jemena susreće? Kakvo je trenutno stanje? Koji su faktori koji su doveli do ovakvog stanja? Republika Jemen je država u jugozapadnoj Aziji, s obalama na Crvenom moru, Adenskom zaljevu, Arapskom moru. Po obliku vladavine je republika. Jemen se nalazi na krajnjem jugozapadu Arabijskog poluotoka. Ukupna površina Jemena iznosi 527.970 kvadratnih kilometara. Neke regije imaju plodnu zemlju, naprimjer u zapadnim visoravnima gdje redovito pada kiša, ali to je relativno mala površina. Samo 2,2% površine Jemena smatra se obradivom zemljom. U centralnim visoravnima temperatura u nekim periodima preko dana može da dostigne trideset stepeni, a po noći nula stepeni, što je ogromna razlika. Putem irigacije narod ipak uspijeva da uzgaja neke kulture. Na sjeveroistoku se nalazi Prazna četvrt koja je pješčana pustinja u kojoj ima veoma malo vegetacije. Ekonomija se mnogo oslanja na turizam, naftu, prirodni gas, ribolov i poljoprivredu. Jemen ima dugu obalu pored koje prolaze mnogi brodovi koji prolaze kroz Crveno more u Suecki kanal, pa u Sredozemno more. Strateški gledajući, Jemen ima dobru geografsku poziciju.

Kada se za nekog čovjeka kaže da je ponizan, to znači da je on, i pored toga što je plemenitog i časnog porijekla i izuzetno ugledan i utjecajan, u svakom pogledu i dalje skroman i skrušen, i da se nimalo ne oholi. Ova vrlina ubraja se u najljepše i najplemenitije osobine koje mogu krasiti jednog čovjeka, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dostigao je vrhunac i u tom pogledu, te se u tome sa njim niko, ni prije ni poslije njega, ne može mjeriti. Ove tvrdnje sušta su istina i potvrđuju ih, prije svega, autentično i vjerodostojno zabilježene riječi koje je izgovarao Poslanik i govori, vazovi, u kojima se obraćao svojim sljedbenicima, kao i različite situacije i događaji iz njegovog života, koji će kod vjernika, koji se upoznaju sa svim segmentima njegovog života, probuditi želju da se što više ugledaju na svoga Poslanika i da postanu što skromniji i ponizniji.

Kada te snađu tuga, bolest, potištenost, poniženje ili glad, ti tri puta reci: “Allah je moj Gospodar i ja nikoga Njemu ne smatram ravnim”, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svakome onome koga bi zadesilo ono što ga činilo tužnim naređivao bi da to izgovara.

Strpi se nad svim dunjalučkim nesrećama i tugama koje te zadese jer Uzvišeni Allah kaže:

“Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.’” (Ez-Zumer, 10) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je sabur spram imana poput glave spram tijela.”

Ni sa kim se ne prepiri, pa makar bio i u pravu, jer je došlo do mene da riječi Uzvišenog Allaha: “...nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadža” (El-Bekara, 197), znače međusobno raspravljanje.

Kada se odlučiš da učiniš neko dunjalučko djelo, dobro razmisli o njegovom konačnom ishodu, pa ako nađeš da se za njega spominje Allahova nagrada, pristupi mu, a ako se bojiš u njemu Allahove kazne, ostavi ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se odlučiš na neki dunjalučki posao, dobro razmisli o njegovom konačnom ishodu (posljedicama), pa ako bude dobar, uradi ga, a ako bude grijeh, ostavi ga.”

Iako je bio prvak svih vjerovjesnika i poslanika, najodabraniji poslanik, pečat svih poslanika, najbolje Allahovo stvorenje, nikada nije volio, pa čak ni dozvolio da ga smatraju boljim i vrednijim od ostalih vjerovjesnika. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikome nije dozvoljeno da kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa.” (Buhari, br. 4603; Muslim, br. 2377) U drugom verziji navodi se da je rekao: “Ko kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa, taj je slagao!” (Buhari, br. 4604) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi se neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio riječima: “O najbolje stvorenje!”, na što mu je Poslanik rekao: “To je Ibrahim, alejhis-selam.” (Muslim, br. 2369) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Posvađali su se jedan musliman i jedan jevrej. Musliman je kazao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad ostalim stvorenjima!’, a jevrej je rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musaa nad svim stvorenjima!’ Kada je to čuo musliman, podigao je svoju ruku i ošamario jevreja, pa je jevrej otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na ovoga muslimana. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte me smatrati boljim od Musaa.’” (Buhari, br. 3227; Muslim, br. 2373)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je plakao, oči bi mu često bile orošene suzama, a to bi se najčešće dešavalo onda kada svojim riječima i djelima ne bi znao iskazati svoju zahvalnost na Allahovim blagodatima. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uči mi Kur’an!” Ibn Mesud, radijallahu anhu, začuđeno je upitao: “Zar da ja tebi, Allahov Poslaniče, učim Kur’an, a on se tebi objavljuje?!” Poslanik je odgovorio: “Volim slušati kada ga neko drugi uči.” Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Učio sam mu suru En-Nisa sve dok nisam stigao do ajeta: ‘A kako li će tek biti kada za svaki narod dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka ovima!’ (En-Nisa, 41) Tada mi je rekao: ‘Dosta je!’ Pogledao sam u njega, a njegove oči su bile pune suza.” (Buhari, br. 5055; Muslim, br. 800)

Najstariji pisani tragovi koji govore o razmjeni vjereničkih prstena datiraju iz vremena starog Egipta. Kasnije su Rimljani preuzeli taj običaj da bi on na koncu našao utočište u kršćanstvu. Krug bez početka i kraja bio je simbol vječnosti ne samo kod starih Egipćana nego i kod drugih antičkih kultura. Taj krug u obliku prstena muškarac je stavljao na ruku svoje izabranice, a ona je činila isto prilikom ceremonije sklapanja braka, što je predstavljalo simbolično zavjetovanje i obećanje da će njihova bračna zajednica biti vječna i da ih ništa neće rastaviti. Kasnije će Katolička crkva praksu razmjene vjereničkih prstena uvesti u stalnu proceduru prilikom sklapanja braka jer je poznato da kršćanstvo ne priznaje koncept razvoda braka koji je sklopljen pred Bogom. Ovaj klasični pagansko-kršćanski običaj, koji za sobom povlači određena vjerovanja i ubjeđenja, pojedini su muslimani objeručke prihvatili.

Vjerovanje u kadā i kader šesti je imanski šart koji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u poznatom hadisu kada mu je Džibril, alejhis-selam, došao i pitao ga o vjerovanju (imanu). Čovjekov iman neće biti ispravan sve dok ne bude vjerovao u kader – Allahovo određenje. (Fikhud-dua)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Džibrilovo, alejhis-selam, pitanje šta je to iman, odgovorio je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovo određenje dobra i zla.” (Ovo je dio podužeg hadisa u kojem se spominje Džibril, alejhis-selam, a koji bilježi Muslim u poglavlju Kitabul-iman, hadis br. 8, 24.)

Zahvalnost kao lijek za tijelo i dušu

Zahvalnost na svemu što imamo najbolji je lijek na svijetu, tvrde naučnici s Instituta “HeartMath”, koji ističu da ova emocija može pomoći srcu, mozgu i cijelom organizmu. Radi se o samo jednoj u nizu naučnih studija koje su dokazale pozitivno djelovanje zahvalnosti na tjelesno zdravlje i kvalitet života. Naučnici, između ostalog, tvrde da svaki put kad ste zahvalni, pa iskreno pohvalite nekog drugog i pozitivno razmišljate, zapravo sinhronizirate ritam srca i mozga i ulazite u koherenciju. Koherencija se mjeri sofisticiranom opremom koja pokazuje interakciju mozga, srca i živčanog sistema, a što je češće postižete, imate veću količinu hormona mladosti DHEA – vaše se tijelo pomlađuje. Tako ćete pomoću zahvalnosti kvalitetnije obrađivati informacije, povećati kapacitete svog mozga i jasnije razmišljati, a pritom će vam se normalizirati rad srca, smanjit će se nivo stresa i privlačit ćete i druge pozitivne emocije. Kad osjećate zahvalnost, u tijelu se povećava razina antitijela i imunitet postaje snažniji, pa će se lakše nositi s raznim patogenima.