Broj 57

Razmislimo o lijeku odvratnog okusa i ružnog mirisa. Ukoliko čovjek zna da će konzumiranjem ovog lijeka ozdraviti, on ga s jedne strane mrzi zbog toga što mu je odvratan i neugodan, ali mu je s druge strane itekako drag jer ga on, i pored svoje odvratnosti, vodi ka onome što voli i što priželjkuje, tj. ka ozdravljenju. Isti je slučaj i sa oboljelim ekstremitetom kod čovjeka: ukoliko zna da će amputiranjem tog ekstremiteta sačuvati vlastiti život, čovjek će sasvim sigurno pristati na amputaciju. Slično je i sa odlaskom na daleko putovanje: ako će ga ono odvesti do onoga što voli i priželjkuje, ili do njemu drage i voljene osobe, čovjek će se na njega odlučiti uprkos naporu i tegobama koje ono predstavlja. Ovakav je slučaj sa hadžijama koje rado kreću ka Drevnom hramu, tj. Kabi, i pored činjenice što će na tom putu biti suočeni sa teškoćama kao što su prolazak kroz puste stepe, bezvodne pustinje i nenaseljene predjele. Iz svega što smo kazali možemo zaključiti da jedna te ista stvar s jedne strane može biti draga i poželjna, a s druge strane mrska i nepoželjna, te da nije nužno da jedna obavezno isključuje drugu.

U vremenu kada su islam i muslimani izloženi ismijavanju i napadima sa svih strana, i kada se zaboravlja muslimanski doprinos globalnoj nauci i baštini, govor bivše izvršne direktorice kompanije Hewlett-Packard, Carly Fiorine, rijedak je pozitivni primjer koji potvrđuje nemjerljivu ulogu islama i muslimana u širenju svjetla nauke i dobra u mračnim vremenima ljudske historije. Poslušajmo njene riječi:

Mesdžidi i džamije već se odavno žale na malobrojnost svojih posjetilaca koji u njima spominju Allahovo ime. Nestalo je ljudi koji u Allahovim kućama dočekuju novi dan i koje obavija tmina noći dok klanjaju posljednji namaz u tom danu, ljudi koje trgovina ne odvraća od spominjanja Allaha, obavljanja namaza i davanja zekata i koji se boje Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni. Mesdžidi su Allahove kuće na Zemlji, najčišća i najbolja mjesta za koja se vežu srca vjernika, pred njihovim vratima zaustavljaju se fitne i svaki razuman musliman teži ka tome da učestvuje u njihovoj gradnji, održavanju i čišćenju, koliko je u mogućnosti.

Rekao je Ebu Usame: “Ibn Mubarek je kod učenjaka hadisa kao vođa pravovjernih kod ljudi.” Evzai je upitao nekog čovjeka: “Da li si vidio Abdullaha b. Mubareka?, a on mu je odgovorio: “Nisam.” “Da si ga vidio, bio bi presretan”, reče Evzai. Rekao je Ismail b. Ijjaš: “Na Zemlji nema sličnog Ibn Mubareku. Uzvišeni Allah nije stvorio neku lijepu osobinu a da je nije podario Ibn Mubareku.” Rekao je Sufjan: “Volio bih da budem kao Ibn Mubarek godinu dana, ali ne mogu da budem kao on ni tri dana.” U časnom Haremu sjedili su Sufjan i Fudajl, kada dođe Ibn Mubarek. Sufjan reče: “Ovo je najučenija osoba na Istoku”, a Fudajl reče: “On je najučeniji na Istoku i na Zapadu i onome što je između toga.” Rekao je Sufjan b. Ujejna: “Iz Horosana nije izašao sličan Ibn Mubareku.” Slično se prenosi i od Sellama b. Ebu Mutia. Rekao je Alija b. Ishak b. Ibrahim: “Razmišljao sam o stanju ashaba i o stanju Abdullaha b. Mubareka, pa nisam našao nikakvu razliku osim što su se oni družili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i što su sa njim išli u bitke.” Imam Ahmed rekao je o Ibn Mubareku: “Ne znam nikoga u njegovom vremenu da je više stjecao znanje od njega.” Rekao je Nuajm: “Nisam vidio nijednu osobu da je pametnija i da više čini ibadet od Ibn Mubareka.”

U ovom broju govorit ćemo o atopijskom dermatitisu ili atopijskom ekcemu. To je oboljenje koje spada u hronične dermatoze praćene suhoćom, svrbežom i upalnim promjenama na koži. Statistike rađene u zadnjem desetljeću ukazuju na izuzetan porast ovog oblika dermatoza. Iako atopijski dermatitis ne bismo mogli okarakterisati kao opasno oboljenje, s pravom možemo kazati kako je to u većini slučajeva duga, trajna i kompleksna bolest, praćena razdobljima poboljšanja i pogoršanja. Pojavljuje se u dojenačkoj dobi i najčešće nestaje u djetinjstvu. Rijetko traje do odrasle dobi. Djeca koja boluju od atopijskog dermatitisa često dolaze iz porodica čiji su članovi i sami skloni alergijskim reakcijama.

Egipatski aktivisti objavili su snimke govora koji je održao bivši egipatski muftija Ali Džumua u prisustvu ministra odbrane Abdul-Fettaha Sisija i ministra unutrašnjih poslova Muhammeda Ibrahima. U tom govoru pozivao je na otvaranje vatre na demonstrante koji podržavaju svrgnutog predsjednika Muhammeda Mursija, za koga je rekao da je ostao bez legitimiteta jer se on smatra, shodno njegovom mišljenju, vladarom kojem je spriječeno da obavlja svoje dužnosti jer je zatvoren. Tom se prilikom obratio skupini prisutnih među kojim je bio jedan broj čelnika iz policije i vojske, govoreći da neprestano dolaze vijesti o snovima da ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podržava. Tražio je od njih da koriste silu i da ne žrtvuju svoje vojnike zbog onih koje je nazvao “haridžijama”. U govoru koji je vjerovatno održan 8. avgusta 2013., Džumua je rekao: “Pucaj na masu, i nemoj da žrtvuješ svoje ljude i vojnike zbog ovih haridžija. Blago onome ko ih ubije i koga oni ubiju. Onaj ko ih ubija preči je Allahu od tih ubijenih. Štaviše, moramo očistiti naš grad i Egipat od ovog ološa. Oni zaista ne zaslužuju da budu Egipćani i oni su nas osramotili, moramo ih se odreći onako kako je vuk rekao da nema ništa sa krvlju Jakubovog sina (Jusufa). To su ljudi koji zaudaraju i užasno smrde u vanjštini i unutrašnjosti, i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na njih. Pozivaju se na “legitimitet”, ali za vladara koji je spriječen da obavlja svoje poslove nema legitimiteta u islamskom fikhu. Ovo je vladar koji je spriječen da obavlja svoje poslove, znači zatvoren je. Nesreća je u tome što je njegov slučaj otišao na sud, tako da je tada definitivno pao njegov legitimitet.

Druženje sa bogobojaznim i pronicljivim, privrženost onima koji razmišljaju i pobožnjacima, kao i privrženost ovoj kategoriji među bogobojaznima i čestitima čiji se razumi odlikuju mudrošću, njihova lica blješte nurom (svjetlošću), a njihove se grudi povećavaju spoznajom – a takvih je veoma malo –uspješan je lijek. Nastoj da među ovima imaš drugove kojima si privržen, kod kojih se zaklanjaš, s čijim je dušama povezana tvoja duša i s čijim je životima povezan tvoj život, kako bi većinu svog slobodnog vremena provodio sa njima. A pripazi se glumaca! Tragaj za onima čije te stanje naprosto budi i podiže, čije te djelovanje upućuje na dobro (hajr), i kada god ih vidiš, ti se Allaha sjetiš. Ovakvo društvo je jedan od najkorisnijih lijekova jer narav (karakter) je kradljivac, a srce se povodi za srcem i duša crpi hranu od duše. Stoga, nastoj da sebi za druga nađeš nekog od ovih čestitih duša.

Uzvišeni Allah stvorio je ženu i odredio joj vrlo značajnu ulogu kako u porodici tako i u društvu. Isto tako, Uzvišeni je ženu, to Svoje plemenito stvorenje, zadužio određenim obavezama, ali i podario joj prava koja mora uživati. Ovakav je status žene u jedinoj ispravnoj vjeri islamu. Međutim, zavirimo li u historiju, a i današnje vrijeme to zorno svjedoči, uvjerit ćemo se da su prava žena u neznabožačkim društvima u velikoj mjeri bila uzurpirana i da je bila izložena konstantnom nasilju, ponižavanju, jednostavno rečeno – smatrana je nižom rasom u odnosu na muškarca.

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’, i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’ (El-Isrā, 23–24)

Ukoliko se pravo na učešće u nagradnoj igri stječe uplatom materijalne vrijednosti, takva se igra smatra kockom i stoga je zabranjena. Nagradne igre koje priređuju prodajni centri obično ne zahtijevaju posebnu uplatu, nego se pravo na učešće postiže kupovinom u dotičnoj prodavnici. Ipak, ovdje zna postojati jedna druga zamka, a to je da zbog nagradne igre, cijene prodajnih artikala budu povećane, što znači da se učešće u igri, razlikom između povišene i osnovne cijene, naplaćuje. Stoga je učešće u takvoj nagradnoj igri zabranjeno. Ako cijene artikala nisu povišene zbog nagradne igre, međutim, ciljano se dolazi u tu prodavnicu i kupuje se, ne iz želje i potrebe za robom, nego radi učešća u nagradnoj igri, to je također zabranjeno, jer se kupovinom nepotrebne robe ustvari uplaćuje učešće u igri, što takvu igru čini kockom, a preko toga, to je vid pokuđenog rasipanja.Ako cijene artikala nisu povišene zbog nagradne igre, a kupuje se roba radi same robe, a ne radi nagradne igre, da li je tada dozvoljeno učestvovati u nagradnoj igri ili ne? Savremeni učenjaci imaju različita mišljenja...

Razlozi nedostatka samopouzdanja kod djece različiti su, a neki od njih jesu sljedeći: dječija tjelesna građa, jer možda je slabije tjelesne građe u odnosu na svoje prijatelje, zatim slab je učenik i dobiva manje ocjene u školi od svojih drugova iz razreda. Nekad se razlogom nedostataka samopouzdanja kod djece smatra primjena pogrešnih odgojnih metoda kod roditelja ili učitelja. Naime, roditelj koji neprestano potcjenjuje sposobnosti svoga djeteta da izvrši zadani zadatak, često izazove nedostatak samopouzdanja kod djeteta, a isto takvo djelovanje ima i roditelj koji ne pridaje pažnju prisutnosti svog djeteta ili njegovim idejama i prijedlozima, zatim roditelj koji se ismijava postupcima svoga djeteta ili djetetu često upućuje kritiku “grubim riječima”.

Laž je potreba izazvana željom koju diktira duša, a dopunjuje je šejtan svojom vesvesom. Laž je nastala kako bi se istina mogla prepoznati i kako bi mogla preuzeti ulogu dobra i koristi. Najveća istina jeste da je samo Allah Bog. Međutim, duša, kako želi neovisnost i nesputanost, zapada u zamku da bude sama sebi bog, što, po slovu Kur’ana, predstavlja uzimanje svoje strasti za božanstvo, čime čovjek otupljuje svoje organe spoznaje: sluh, srce i vid. Naravno, ovdje i zavidnik šejtan traži svoj prostor za djelovanje, pa nudi savez najvećom laži, a to je uzimanje drugog za Boga. Otuda je glavni zadatak poslanika bio pozivanje ljudi u obožavanje samo Uzvišenog Allaha, te da sva svoja djela usmjeravaju i vezuju za istinskog Gospodara, Allaha. Poslanici su s revnosnom dušom i istinom poslati među ljude od Uzvišenog Allaha i ova činjenica mijenja situacije i prilike. Neki ljudi shvataju ovu istinu i iskreno se povode i slijede poslanike, dok drugi ih negiraju i lažno tvrde da i oni posjeduju poslaničke osobine. Tu nastaje kur’ansko kazivanje o poslanicima i njihovim narodima. Svako kur’ansko kazivanje potpuno je istinito, a istina se zrcali kroz riječi poslanika upućene ljudima i njihove odgovore poslanicima, koji su opisani u detalje u svakom događaju i kazuju kako se završio poziv u istinu i otklanjanje laži. Sâmo slanje poslanika ljudima sa porukom od Uzvišenog Allaha pokazuje koliko je ljudima potrebna nebeska smjernica i ukazuje na njihovu nesposobnost da sami iznalaze ispravan životni put i njegov smisleni završetak. Kada čovjek osjeti sposobnost da nešto postigne uz ulaganje velikog truda i napora, tada se u potpunosti posveti ostvarenju svoga cilja i često na tom putu pomisli da sve može i zna i da mu više nije potreban nikakav savjetnik. Ovo je prva, ali i najveća opasnost za slabašno biće, čovjeka. Zaboravio je pripisati, sa zahvalnošću, svoj uspjeh Gospodaru svih svjetova. Zaboravio je na Uzvišenog Allaha, pa je On dao da zaboravi svoj razlog dolaska na ovaj svijet.

Ehli-sunnetski učenjaci navode da iman – vjerovanje, podrazumijeva čvrsto ubjeđenje u srcu, verbalno potvrđivanje te praktično djelovanje koje izvršava svojim tjelesnim udovima. Shodno tome, i vanjština muslimana sastavni je dio i ulazi u okvire njegovog imana i ima veliku važnost, kako u islamu tako i u životu svakog muslimana, i nije bezvrijedna “ljuska” koja se može odbaciti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal, 2–4) U spomenutom ajetu navodi se neke karakteristike pravih vjernika, a to su, između ostalih, obavljanje namaza i udjeljivanje imetka, a zasigurno da se ta djela izvršavanju tjelesnim organima i u direktnoj su vezi sa vanjštinom osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, definirao je iman sljedećim riječima: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji dio jesu riječi la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), njegov najniži dio je s puta ukloniti ono što smeta, a i stid je dio imana.” (Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je vjerodostojan)

Kako se opsada odužila, ne polučivši nikakve rezultate, borbeni duh savezničkih boraca počeo je slabiti. Savez mušričkih plemena postajao je sve labaviji jer su njihovi ciljevi bili različiti. Dok su se Kurejšije vodile željom za uništenjem muslimana i uzdizanjem svojih paganskih božanstva, uz želju da oslobode trgovački put između Mekke i Šama, dotle su beduinska plemena predvođena plemenom Gatafan u ovaj pohod došla misleći da će napraviti brzi upad u Medinu, nabrzinu je opljačkati te se sa ratnim plijenom vratiti u svoja područja. Pleme Gatafan bilo je spremno povući se iz ove bitke u zamjenu za dio plodova, ali muslimani nisu pristali na to smatrajući taj dogovor ponižavajućim za njih. Ako ovome dodamo i neodlučnost židovskog plemena Benu Kurejza koje, iako je prekršilo sporazum sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo spremno otvoreno ući u rat, možemo zaključiti da su neprijatelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili pred još jednim porazom.

Imam Ibn Abdul-Berr el-Kurtubi (umro 463. h.g.) svojim senedom prenosi od Alije b. Hasana b. Šekika da je rekao: “Čuo sam Abdullaha ibn Mubareka (umro 181. h.g.) kako kaže: ‘Početak znanja je nijjet, zatim pomno slušanje, zatim razumijevanje, zatim pamćenje, potom postupanje po njemu, a onda njegovo širenje.” Ibn Abdul-Berr također prenosi od Abdurrahmana b. Mehdija, koji prenosi od Muhammda b. Nadra el-Harisija da je rekao: “Početak znanja je pomno slušanje.” Neko ga upita: “A zatim?” On odgovori: “Pamćenje.” Opet ga upitaše: “A zatim?” On reče: “Postupanje po tome.” Upitaše ga: “A zatim?” On reče: “Njegovo širenje.” Ibn Abdul-Berr također prenosi od Sufjana b. Seida es-Sevrija (umro 161. h.g.) da je rekao: “Nekada se govorilo: ‘Početak znanja je ćutanje, zatim pomno slušanje, zatim pamćenje, zatim postupanje po njemu, zatim širenje i podučavanje.”

“Iblis je obmanuo skupinu pobožnjaka koji klanjaju noćni namaz pa su preko dana počeli pričati ljudima o svom namazu koji obavljaju tokom noći. Neki od njih kažu: ‘Taj i taj uči sabahski ezan u to i to vrijeme’, kako bi ljudi znali da je on bio budan u to vrijeme. Najmanje što se može reći o ovome, ako se čovjek i sačuva od rijaluka, jeste da to predstavlja iznošenje svojih ibadeta iz skrivenosti u javnost, čime se umanjuje sevap.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 127–128.) “Druge je zaveo time što su se posvetili namazu i drugim ibadetima u džamiji dok nisu postali poznati po tome, pa su se ljudi okupili oko njih i klanjali zbog njihovog namaza, a zatim se vijest o njihovom stanju raširila među narodom. Ovo je šejtanova zamka, jer duša dobija snagu za ibadet kada zna da će se vijest o tome raširiti, i zbog toga ih hvaliti. Od Zejda b. Sabita prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji namaz čovjeka je u njegovoj kući, osim obaveznog namaza.’ (Hadis bilježe Buharija i Muslim) Amir b. Abdukajs mrzio je da ga ljudi vide kako klanja, i nikada nije klanjao nafilu u džamiji, dok je u kući svakog dana klanjao hiljadu rekata. Kada bi neko ušao u kuću Ibn Ebi Lejle u trenutku dok je klanjao, on bi sjeo.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128) “Iblis je neke pobožnjake zaveo time što su plakali u namazu u trenucima kada su bili okruženi drugim ljudima. Ovakvo stanje nekada dođe čovjeku tako jako da ga ne može odagnati, pa ako ikako može da ga sakrije od ljudi, a to ne uradi – sebe je izložio rijaluku. Od Asima se prenosi da je rekao: ‘Kada bi Ebu Vail klanjao u svojoj kući, žestoko bi plakao, a kada bi mu cijeli dunjaluk dali da to uradi dok ga ljudi vide – ne bi prihvatio.’ Ebu Ejjub es-Sihtijani ustao bi kada bi ga savladao plač.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128) “Kada bi Ebu Ejjub es-Sihtijani držao vaz i srce mu omekšalo, obrisao bi nos i rekao: ‘Kako je žestoka ova prehlada!’“ (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 228) “Iblis je neke pobožnjake obmanuo tako što klanjaju i danju i noću, ali ne mare za popravkom unutrašnjih mahana, niti vode računa da im hrana (opskrba) bude halal, iako su te stvari preče od mnoštva nafila.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128)

Od Sa‘da b. Muaza, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada sam u namazu, ne mislim ni o čemu osim o onome što govorim.” (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, Ibn Abdul-Berr, El-Istiab, 1/182, El-Mizzi, Tehzibul-kemal, 3/418) Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Nije došlo vrijeme namaza a da ga se prije toga nisam već zaželio.” (Vidjeti: Abdullah b. Mubarek, Ez-Zuhd ver-rekaik, 787, sened je vjerodostojan) Od Adija b. Hatima, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Otkad sam primio islam, nije nastupio novi namaz a da već nisam bio pod abdestom.” (Vidjeti: Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 3/164, Muessesetur-risale) Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, bio je na sedždi kada je kamen iz katapulta odnio dio njegove odjeće, a on nije ni podigao glavu. Također, dok je stajao u namazu kod Mekami-Ibrahima, kamenje iz katapulta prolazilo je pored njega, a on se nije savijao, nije uzmicao, niti se plašio. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 22/605, i Ebu Šejh el-Asbehani, Tabekatul-muhaddisin bi Asbehan, 200)

Opozicione političke stranke u Tunisu već dva mjeseca (tj. od jula ove godine, op. prevodioca) vode žestoku kampanju protiv vladajuće koalicije koju predvodi islamistički pokret En-Nehda, s ciljem rušenja mlade tuniske demokratije. Opozicija je iskoristila “pobunu” protiv egipatskog predsjednika Mursija i njegove vlade na čelu sa Hišamom Kindilom da bi 8. jula osnovali front Tamarrud po uzoru na istoimeni egipatski pokret, objavljujući da je njihov glavni cilj raspuštanje Nacionalne ustavotvorne skupštine i rušenje vlade i predsjednika drž‍ave.

Ovi napadi počeli su nedugo nakon što je vlada, predvođena pokretom En-Nehda, uspjela prevazići negativne posljedice atentata na ljevičarskog političara Šukrija Bel-Ida u februaru ove godine, a u kontekstu priprema za okončanje prijelaznog perioda. U periodu u kojem je vlada poručivala kako je spremna na dijalog sa opozicijom i voljna saslušati njihove zahtjeve, u jutarnjim satima 25. jula desio se atentat na člana ljevičarskog Narodnog pokreta i zastupnika u Nacionalnoj ustavotvornoj skupštini Muhammeda el-Berahimija. Tuniska opozicija iskoristila je ovaj događaj kako bi dala novi zamah pozivima na “pobunu” i “zapaljenje” narodnih masa protiv vlade. Pojavili su se zahtijevajući nemoguće i tako uveli zemlju u novi val političke krize čiji su rezultati neizvjesni i nakon mjesec dana od njenog nastanka.

Pića koja sadrže velike količine kofeina zaustavljaju pravilan razvoj mozga kod djece

Ljudi i drugi sisavci pokazuju posebne intenzivne patrone spavanja tokom puberteta. Mozak također u ovom periodu najbrže sazrijeva. Ali, ako pacovima (prilikom pokusa) koji su u pubertetu bude dat kofein, proces razvijanja mozga bude usporen. Ovo je rezultat studije koju je podržavala Švicarska nacionalna naučna fondacija (SNSF).

Prosječna konzumacija kofeina od strane djece i mladih povećala se za više od 70% u zadnjih 30 godina, i ne nazire se kraj ovom povećavanju: industrija proizvodnje pića izvještava o najbržoj rastućoj prodaji u segmentu proizvodnje kofeinskih pića poznatim po nazivu “energy drink”. Ovakvo odvijanje stvari nije svakom u interesu, a neki su ljudi posebno zabrinuti zbog mogućih zdravstvenih rizika koje ova pića prouzrokuju kod mladih potrošača.