Prvi čovjek koji je jahao konje
Ebu Hatim er-Razi bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, hadis: “Jašite konje, oni su naslijeđe vašeg pretka Ismaila.” (Ez-Zuhd, broj 99. Hadis je daif.)
Ebu Hilal el-Askeri u djelu El-Evail iznosi mišljenje da je prvi čovjek koji je jahao konja bio Ismail, alejhis-selam. Ebu Hilal kaže: “Konji su prije toga bili divlje životinje, pa ih je on pripitomio i naučio kako da ih koristi, potom je svoju djecu naučio tom znanju, a od njih se ono prenijelio na ostale Arape.”
Muhammed es-Sefarini u djelu Gizaul-elbab fi šerhi menzumetil-adab kaže: “Smatra se da je Ismail, alejhis-selam, prvi jahao konja. Konji su bili divlje životinje, pa kad je Allah, dželle šanuhu, dozvolio Ibrahimu i Ismailu, alejhimas-selam, da podignu Bejtullah, rekao im je: “Dat ću vam blago koje sam sačuvao za vas.” Potom je Allah, dželle šanuhu, objavio Ismailu, alejhis-selam: “Izađi i pozovi to blago.” Ismail, alejhis-selam, izašao je među konje, a nije znao šta je to blago niti kako da ga pozove dok ga Allah, dželle šanuhu, nije nadahnuo. Pozvao ih je i svi konji koji su živjeli na zemlji Arapa došli su mu i postali mu poslušni.
Nesai bilježi hadis sa dobrim lancem prenosilaca u kojem se navodi da je Enes, radijallahu anhu, kazao: “Našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, osim žena, ništa od dunjaluka nije bilo drago kao konji.”
U nizu vjerodostojnih predaja i vjerovjesničkih hadisa govori se o vrijednosti konja, njihovom bereketu, vrijednosti njihovog uzgoja, pažnje i brige o njima, milovanja njihove grive, a zabranjuje se njihovo štrojenje, sječenje grive i repa.”
(Izvor: islamweb.net)
Jevrejski psiholog preporučuje Kur’an kao vodič ka mentalnom zdravlju i zdravom socijalnom ponašanju
Živimo u vremenu u kojem sve više ljudi pati od nekih duševnih bolesti za čije se liječenje izdvajaju ogromna novčana sredstva, a terapije ne daju rezultata. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama godišnje se troše milijarde dolara.
Dr. Ofer Grosbard je jevrejski istraživač na polju moderne psihologije i odnosa između roditelja i djece, kojeg je kratki razgovor s jednim muslimanom podstakao na čitanje Kur’ana. Dr. Grosbard kaže: “Vrlo brzo sam uvidio da Kur’an obiluje pedagoškim tekstovima i da na predivan način podstiče na izgradnju lijepih odnosa između ljudi općenito, uz naglašavanje lijepog odnosa prema majci, komšiji, oponentima.”
Ova impresija podstakla je dr. Grosbarda na pisanje knjige The Quran: a Guide for Education, with illustrative stories and psychological explanations, u kojoj govori o kur’anskim ajetima koji podstiču na humanost i ističu nepovredivost ljudskog dostojanstva i samog čovjeka. Rezultati istraživanja ovog autora pobijaju islamofobične tvrdnje da Kur’an podstiče na terorizam.
Autor knjige kaže: “Čitajući i analizirajući Kur’an nisam stekao dojam da ova knjiga podstiče na ekstremizam. Naprotiv! Vidio sam da Kur’an posvećuje veliku pažnju društvenim odnosima i da kur’anski tekstovi usmjeravaju ogromnu energiju ka poboljšanju statusa ljudskog bića i socijalizaciji čovjeka u zajednici u kojoj živi, a sve u cilju napretka čovječanstva. Naprimjer, jedan od ajeta koji me se veoma dojmio jeste: “A ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.” (El-Enfal, 61) Ovaj je ajet veoma interesantan sa aspekta moderne psihologije. On ohrabruje na poštivanje različitog, povjerenje u ljude i na činjenje dobrih djela.”
Sama knjiga može se svrstati u red djela koja se bave proučavanjem metoda liječenja Kur’anom, a autor knjige nada se kako će ona biti osnova za pokretanje internetske stranice koja će biti posvećena proučavanju kur’anskih tekstova u svjetlu moderne psihologije, te da će postati most za bolje razumijevanje između islamskog i zapadnog svijeta.
Dr. Ofer Grosbard klinički je psiholog i ekspert za multikulturnu edukaciju i psihologiju. Predavač je ne Haifa univerzitetu. Njegova službena stranica na internetu je www.ofer-grosbard.com
(Izvor: kaheel7.com)
Tekst Ahdname sultana Mehmeda el-Fatiha bosanskim franjevcima
Ahdnama se čuva u Muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici, a njen tekst glasi:
“Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu, svom puku i odličnicima, da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam sljedeće: Neka niko spomenutim (franjevcima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove živote, ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane, iz tuđine, u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se sljedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja Zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhammeda), i tako mi sablje koju pašem – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.“
(Nije dozvoljeno zaklinjati se ičim drugim osim Allahom, op. rec.)
(Tekst Ahdname u prijevodu historičara Hazima Šabanovića)
