Možda tek imate đaka prvaka, a možda i prilično iskustva sa školarcima, ali ipak svaka školska godina novi je početak i sa sobom nosi dosta toga s čim se trebamo suočiti.
Vrijeme u kojem živimo, iako tehnološki možda najnaprednije od početka civilizacije, donijelo je jedno breme s kojim se suočavamo kao roditelji/odgajatelji svakodnevno. Digitalno doba počelo je uzimati svoj danak. Nemojmo se zavaravati, nije pet do dvanaest -- nama je već dvanaest i pet. Ekranizacija naše djece, mobiteli u njihovim rukama, tableti, konstantno primanje informacija putem svijetlećeg ekrana, sve to dovodi do svakodnevnih dijagnoza iz oblasti dječije psihologije i logopedije u početku, a kako odmiče vrijeme, to su granični poremećaji sa dijagnostikom iz neuropedijatrije i psihijatrije.
Naravno, svako doba u kojem se odrasta ima svoje izazove i ono s čim se roditelji i odgajatelji suočavaju u odgoju. Ali, bez imalo pretjerivanja, danas je roditelju mnogo teže nego ikad. Društvene mreže kojima se djeca koriste, iako su maloljetnici i iako to zakonski ne bi smjeli, učenje i traženje informacija online, davanje mobitela i tableta da bi se u kući imao mir, sve su to, nemojmo se zavaravati, greške nas roditelja i odgajatelja. To su one medvjeđe usluge od kojih nas poslije boli glava. Znate za poslovicu kako dobijemo na mostu, a izgubimo na ćupriji?
Začarani krug u koji uvedemo sebe i djecu i onda nas, da još bude gore, čekaju šakali koji nude rješenja, raznorazne terapije "neuro ovo i ono" psihologa specijalaca koje će našu čeljad ovisnu o ekranu i bez imalo pažnje pretvoriti u mirna školarca. Nema instant rješenja niti terapije koja to može učiniti, toga budite svjesni, niti tom terapijom možete kupiti pranje savjesti i krivnju saprati jer ste to učinili svom djetetu.
Možda vam se ne sviđa ovo što čitate? Ne mogu vam pomoći, istina nije ružna, ali za nju lijeka nema, osim da je progutate i suočite se s njom.
I zato dragi roditelji i odgajatelji, svoju djecu učite da čitaju. Kupujte im knjige, vodite ih u biblioteke. Neka zarone u svijet informacija tražeći knjige i listajući stranice. Neka zavole miris knjige, hartije, šuškanje stranica. Neka u rječniku stranih riječi traže pojam. Neka ne traže po Google tražilici i tipkajući. Google i internet su alati kojima potvrđujemo znanje, a ne putem kojeg se uči. Ako čovjek nema znanje, internet je samo bespuće dezinformacija kojima postajete smiješni u očima kvalitetnog sagovornika pokušavajući predstaviti neku (dez)informaciju ili stav.
Pričajte sa djecom, čitajte im, tražite da prepričaju ono što ste im predstavili. Mnogo će manje biti disleksije, pogrešnih izgovora kao kad ih tome uči YouTube. Učite svoju djecu i polako ih navikavajte da sjede, slušaju, obraćaju pažnju. To ne može tablet umjesto vas, a ni tableta, vjerujte. Pažnja se uči disciplinom i radom.
I na kraju, iako ne manje važno, učite svoju djecu da vole svoje učitelje. Nemojte stajati na stranu djeteta ako je pogriješilo. Suočite ga sa greškom i naučite da izvuče pouku.
Želim svima uspješnu školsku godinu, mnogo uspjeha, usvojenog znanja i pročitanih knjiga, a što manje mobitela, igrica i Google tražilica!
