zikr

Pokornost ili ibadet za održavanje života srca potrebna je isto koliko hrana i piće za održavanje života tijela, a nepokornost je otrov koji srce neminovno vodi ka duhovnoj smrti. Kao što čovjek za održavanje života svoga tijela svakodnevno, u određenim razmacima mora da uzima hranu, isto tako mora da hrani i svoje srce.

Ako čovjek greškom uzme pokvarenu ili zatrovanu hranu, mora da je što prije povrati i da tijelo oslobodi od pokvarene hrane i štetnih otrova. Međutim, zdravlje čovjekovog srca preče je i od zdravlja njegovog tijela, jer od toga mu zavisi sreća i na ovom i na budućem svijetu. Zato je neko od čestitih predaka rekao: "Kakva li čuda da ljudi oplakuju onoga čije je tijelo umrlo, a ne oplakuju onoga kome je umrlo srce, a smrt srca teža je nego smrt tijela!"

Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema vjernicima jeste to što im je dao zikr -- sjećanje na Njega -- kao lijek, svjetlo, smiraj i zaštitu od svega što im može nauditi. U vremenu u kojem su ljudi svakodnevno izloženi raznim duhovnim i psihičkim pritiscima, tjeskobama, zavisti, zlim pogledima, sihiru i utjecaju šejtana i džina -- zikr postaje nužnost, a ne samo preporuka. Posebno treba obratiti pažnju na jutarnje i večernje zikrove, koji predstavljaju štit za vjernika od zla šejtana, utjecaja džina, sihira, uroka i zavisti, i zato je neophodno da svakoga dana odvojimo tih nekoliko minuta za jutarnji i večernji zikr, kako bismo zaštitili svoju dušu i nahranili srce spominjanjem Allaha.

Propisani zikr nakon farz-namaza ima značajno mjesto u islamu. Na ovaj zikr podstakao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio ga, i riječima i postupcima. Mnogi dokazi ukazuju na propisanost zikrullaha nakon što se klanjaju farz-namazi, i to zikrovima koji su sveobuhvatni, najpotpuniji i najkorisniji, koji objedinjuju veličanstvena značenja. Uzvišeni Allah kaže: "I slavi i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza" (Kaf, 40). Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Uzvišeni Gospodar naredio mu je da Ga veliča na kraju svih namaza, i to je značenje riječi Uzvišenog: '... i poslije obavljanja namaza.'" (Sahihul-Buhari, 4852)

Abdullah b. Busr, radijallahu anhuma, rekao je: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče! Propisanih djela u islamu za nas je previše, pa reci nam nešto sveobuhvatno čega ćemo se čvrsto pridržavati.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.’” Hadis je na ovakav način zabilježio imam Ahmed.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je treći i završni tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je drugi tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Zikr je jedno od djela od kojih čovjek ima veliku korist. Uzvišeni Allah u mnogim je kur’anskim ajetima naredio vjernicima da Ga spominju, da Ga se sjećaju i pohvalio je najljepšom pohvalom sve one koji budu ustrajavali na tom putu. Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, mnogo spominjite Allaha!” (El-Ahzab, 41); “...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio!” (El-Ahzab, 35) Iz navedenih ajeta razumijemo da je Uzvišeni Allah naredio vjernicima da Ga se mnogo sjećaju, jer je vjernik u velikoj potrebi za Allahom i Njegovom nagradom, milošću i oprostom.

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, rekao je: “Najbolje djelo koje osobu može spasiti od Allahove kazne jeste spominjanje Allaha.” Zatim je upitan: “Ni borba na Allahovom putu?” “Ni borba na Allahovom putu. Zar nije Allah rekao: ‘Doista je spominjanje Allaha najveće’ (El-Ankebut, 45)?”, odgovori Muaz. (Ahmed, Ez-Zuhd)

Ata b. Jesar prenosi da je Abdullah b. Revaha rekao svom prijatelju: “Hajde da vjerujemo jedan sat”, na što mu ovaj reče: “A zar mi to nismo vjernici?” “Jesmo. Ali hajde da spominjemo Allaha i povećamo svoje vjerovanje”. Reče Abdullah. (Šuabul-iman)

Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana. Ona predstavlja ibadet, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u narednih nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.

Spominjanje Allaha predstavlja jedan od puteva i načina približavanja Allahu. To je jedno od dobrih djela čije je izvršavanje Allah spomenuo na mnogim mjestima u Svojoj plemenitoj Knjizi. Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, Allaha mnogo spominjite“ (prijevod značenja El-Ahzab, 41); „I kad završite obrede svoje, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite.“ (prijevod značenja El-Bekare, 200); „Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju.“ (prijevod značenja Alu Imran, 191); „I muškarcima koji mnogo spominju Allaha i ženama koje mnogo spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio“ (prijevod značenja El-Ahzab, 35).