bolest

Islam je vjera ravnoteže i umjerenosti u svim aspektima čovjekovog života, pa tako i kada je riječ o ishrani. Pretjerivanje u jelu i piću predstavlja jedan od problema koji narušavaju kako fizičko tako i duhovno zdravlje čovjeka. Jasne smjernice kako da održimo ravnotežu i izbjegnemo posljedice prekomjernog jela nalazimo i u Allahovoj Knjizi i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u praksi čestitih prethodnika.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Srce ima važnu, centralnu ulogu u pogledu čovjekovog duševnog života. U tekstu u prethodnom broju ukazali smo na veliku važnost srca i koliku pažnju islam, Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, pridaju srcu, kao i na njegovu ulogu u životu vjernika i vjernice. A da bi srce bilo čisto i ispravno, treba voditi brigu o njemu, a posebno da se sačuva od onog što ga kvari i čini neispravnim. Srce ima veliki utjecaj na sreću i na ovom i onom svijetu. To će se posebno vidjeti na Sudnjem danu, danu kada će se otkriti tajne. Uzvišeni kaže: "A zar on ne zna da će, kada kaburovi budu prevrnuti s onim što je u njima, i kada izađe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov Dan taj, sigurno, sve o njima znati?!" (El-Adijat, 9--11)

Zar sve ovo ne ukazuje na važnost brige o srcu, preispitivanje njegovog stanja i čišćenje od svih negativnosti i liječenje od bolesti u duhovnom značenju?!

Čovjek je biće rada, fizičkog i intelektualnog. Svakodnevne obaveze kroz taj njegov rad mogu utjecati i na njegovo mentalno zdravlje. Ako bude odgovorno obavljao svoj posao, poštovao predviđene rokove, ne zatrpavao se poslom i ostavljao da se obavi u posljednji čas, onda su njegove mogućnosti smanjenja stresa veće. Isti je slučaj i sa studentima i njihovim školskim obavezama, kao i sa svim ostalim poslovima, zanimanjima u čovjekovom životu. Ako se čovjek ne navikne da revnosno obavlja svoje dužnosti, onda može doživjeti mentalnu bolest nazvanu stres.

To je bolest koja je posljedica određene stvari, npr. nagomilanog posla ili nagomilanog gradiva. A do tog nedovršenog posla/gradiva došlo je zbog toga što osoba nije sebi rasporedila vrijeme, nije imala dovoljnu svijest o tome da može doći period kada će zažaliti što nije redovno izvršavala svoje zadatke. Ovo je možda najfrekventniji oblik kada se spomene stres, ali on može biti i posljedica određenih radnji koje nisu u našoj moći, npr. živjeti pored komšije koji će svaku noć puštati glasnu muziku ili živjeti u ratnom okruženju, gladan, izmoren, bez perspektive.

Izostanak brige o mentalnom zdravlju ima za posljedicu pojavu mentalnih oboljenja. Jedna od tih bolesti jeste depresija, koja se danas javlja kod velikog broja ljudi. Posljedice ovog oboljenja mogu biti katastrofalne, a nastaju nakon neaktivizma, lijenosti, nedostatka volje i motivacije i slično. Depresije se najbrže možemo riješiti ako joj se ne prepustimo, tj. ako proaktivno djelujemo i ako u našem mentalnom sklopu ne dopustimo mislima da nas "zakuju za krevet". Jedna od specifičnosti ove bolesti jeste što ona u velikoj mjeri zavisi od onoga šta mislimo ili, bolje reći, od onoga što sebi umislimo, što kasnije ima implikaciju na naše kako mentalno tako i u dobrom slučaju na fizičko zdravlje. Depresija se može pobijediti usredotočenim mislima, zdravim razmišljanjem, pronalaženjem motivacije na razne načine, neprepuštanjem depresiji i slično.

Kako smo prethodno govorili o mentalnom zdravlju, a potom i o mentalnoj higijeni, nastavljamo dalje tim tokom i dolazimo do mentalnih bolesti, tj. načina kako ih spriječiti. Kada se mentalno zdravlje naruši, kada se ne koriste preventivne mjere i mentalna higijena, dolazi do narušavanja mentalnog zdravlja i teških posljedica. Sve više je onih koji su mentalno oboljeli. I ovdje treba dodati bitnu napomenu da pogoršano mentalno zdravlje ne znači i da je osoba mentalno neuračunljiva, da je retardirana ili osoba s posebnim potrebama. Kada se čovjek nađe u takvom psihološkom stanju koje je značajno narušeno, potrebno je da se adekvatno riješi problem, da se razgovara i da se teži sprečavanju ovakve vrste oboljenja. Prihvatanje problema je pola rješenja. Ako osoba konstatno odbija pomoć i podršku u razvoju svog mentalnog zdravlja, ili negira mentalno stanje, posljedice mogu biti katastrofalne. Nije sramota, dapače veoma je razumno i prihvatljivo da se čovjek brine o svom mentalnom zdravlju.

U današnje vrijeme često čujemo da se neka osoba ne osjeća dobro, da nije zadovoljna sobom i svojim životom, kako nema energije i volje, nema ciljeve i želje, gubi apetit i teško se koncentriše na određeni zadatak. Ovakvo stanje karakteristično je za patološko depresivno raspoloženje, što znači da je osoba depresivna i da joj je neophodna pomoć. Naročito je to izraženo trenutno s obzirom na stanje pandemije virusa korona kada su ljudi često onemogućeni da se druže.

Dr. Jacqueline A-Tjak (2021) u svom članku Act als trans-diagnostische behandeling voor depressie naglašava da depresija može biti prolazna, ali se isto tako može razviti u trajnu ili u ponavljajuće stanje s ozbiljnim utjecajem na vlastiti život i životnu okolinu.

Januar nam je zakoračio polahko u živote i nekako se čini kao je da 8. decembar 2019. godine bio praktično prije nekoliko dana, kada smo čuli za neki novi virus iz Vuhana koji se munjevito širi našim planetom i donosi strah i velike promjene. Tek stotinu dana od tog decembra cijeli svijet je bio u totalnom haosu: izolacije, kolapsi, maske, zaraženi, umrli, respiratori, krizni štabovi, krize i smjene vlada, kao da nikad više život neće doći na normalno. I nadali smo se da brzo će proći, da će se dogoditi neki od scenarija koji su naučnici predviđali. Ali, virus je ipak ostao uporniji i još uvijek hara svijetom bez obzira na sve naše mjere. Do septembra 2020. godine registrovano je preko 12.000 mutacija ovog virusa. Proteklih dana puni su naslovi mnogih senzacionalističkih časopisa i portala o novom soju koji se širi unutar Velike Britanije.

Tokom još uvijek aktuelne pandemije korona virusa svima nam je postalo još jasnije koliko nam je zdravlje dragocjeno i koliko je važno sačuvati zdrav imunitet. Da bismo to uspjeli, potrebno je odabrati najbolje namirnice za prehranu kako bismo sačuvali zdravlje, a ujedno imali i optimalnu tjelesnu težinu.

Zarazne bolesti i epidemije i u savremenom svijetu nemilice odnose ljudske živote. Mnogi su uzroci takvog satanja, ali sasvim je sigurno da prljavština i nehigijena imaju veliku ulogu u tome i otuda je neophodno ukazati na stav islama u pogledu čistoće i higijene kao najvažnijih faktora preventive.

Historija islama i muslimana pamti mnoge velikane, ljude koji su snagom vjere u Allaha prednjačili i iza sebe ostavili velika djela. Znamo za predaje o veličanstvenim djelima prvih generacija muslimana i čestitih sljedbenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. I povijest Bošnjaka upamtila je brojne velikane. Jedan od uglednika naše prošlosti jeste rahmetli kurra hafiz Ibrahim Trebinjac.

Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac rođen je u Sarajevu 14. oktobra 1912. godine, od oca Muharema i majke Zumrete. Njegova porodica vodi porijeklo iz sela Grančarevo, općina Trebinje. U rodnom mjestu počeo je i završio svoje obrazovanje. Poslije mekteba i osnovne škole, upisao se u Gazi Husrev-begovu medresu koju je završio 1933. godine. Kao učenik medrese, mnogo je volio i učio Kur’an, pa je tako do svoje 21. godine završio hifz pred hafizom Mustafom ef. Mujezinovićem, a sedam kiraeta pred kurra hafizom Hamdijom Berberovićem. Bio je tada najmlađi kurra hafiz u Bošnjaka. Nakon završetka medrese, odlazi na studije na Al Azhar u Kairo, sa Huseinom Đozom, Abdulahom Derviševićem i Salihom Hadžialićem. Međutim, vraća se nakon prve godine, zbog porodičnih razloga, i dobija angažman kao imam u Sarajevu.

U ovom broju govorit ćemo o debljini ili pretilosti, bolesti koja ne boli i koju mnogi od nas ne shvataju ozbiljno osim možda kao estetski problem, što je u potpunosti pogrešno, jer debljina izaziva niz drugih komplikacija i oboljenja. Govoreći o svjetskim okvirima, pandemija debljine je u punom jeku, tako da se u stručnim medicinskim krugovima udomaćio termin globesity – debljanje na planetarnom nivou. Važno je istaći kako debljina ne samo da skraćuje životni vijek, već i sam kvalitet života. Jedan 25-godišnjak sa 150 kg ima prosječno za 12 godina kraći životni vijek u odnosu na svog vršnjaka sa 70 kg, a o samoj kvaliteti života suvišno bi bilo komentirati.

Dijabetes (šećerna bolest) je poremećaj metabolizma karakteriziran hroničnom hiperglikemijom (povišenom razinom šećera u krvi) zbog poremećaja izlučivanja inzulina, djelovanja inzulina ili oboje. Što je inzulin i kako djeluje? Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača u svojim beta stanicama. Ima ulogu ključa za propuštanje šećera (glukoze) u stanice. Kod dijabetesa gušterača proizvodi premalo inzulina da bi omogućila da sav šećer koji unesemo hranom iz krvi pređe u mišiće i druge stanice koje proizvode energiju. Problem nastaje ako šećer ne može ući u stanice i biti iskorišten. Tad se nakuplja u krvi. Tako je i osnovna značajka šećerne bolesti povišen nivo šećera u krvi, koji na dulje staze dovodi do oštećenja na očima, živcima, bubrezima i krvnim žilama. Pobrojana oštećenja spadaju pod kategoriju hroničnih komplikacija šećerne bolesti. Sad ćemo se malo osvrnuti na metabolički proces koji prethodi nastanku energije u tijelu, a nastupa nakon uzimanja obroka. Ako ljudsko tijelo pokušamo predstaviti kao savršen stroj, što ono u svakom slučaju i jeste, i ako pokušamo zamisliti njegov rad, na samom početku postavlja se problem beskonačne opskrbe tog preciznog stroja energijom. Za proizvodnju energije tijelu je potrebna hrana (ugljeni hidrati, masti i bjelančevine). Nakon obroka ugljikohidrati iz probave ulaze u krv, putem krvi dalje odlaze do stanica. Dakle, unos energije obavlja se svakodnevnim obrocima hrane koji se prerađuju metabolički u crijevima i jetri. Glavnina te energije sadržana je u šećeru, ostatak čine bjelančevine i masnoće. Za iskorištavanje šećera u krvi ključnu ulogu ima hormon inzulin, po strukturi peptid, a proizvodi ga, kako smo već naveli, dio gušterače koji se označava imenom Langerhansovi otočići (latinski insula = otok, ostrvo; Paul Langerhans – student medicine koji je proučavao gušteraču 1869. godine), pa otuda i imena za sam hormon kao i cjelokupnu regiju koja ga proizvodi. Nakon pojedenog obroka nastupa značajan porast šećera u krvi, što ima za posljedicu pojačanu proizvodnju inzulina. Inzulin unosi šećer iz krvnih žila u tkiva i tako omogućava rad savršeno preciznog stroja – ludskog tijela. Ukoliko gušterača djelimično proizvodi inzulin ili ga uopće ne proizvodi, šećer se gomila u krvnim žilama jer ne može ući u tkiva, tijelo nema dovoljno energiije i nastaje bolest koja se označava kao šećerna bolest ili dijabetes. Medicinski naziv za šećernu bolest je diabetes melitus. Termin diabetes označava pretjerano mokrenje, a riječ melitus znači med. U prošlosti su liječnici dijagnosticirali dijabetes kušajući pacijentov urin. Sladak okus urina potvrđivao je dijagnozu. Danas, na sreću, promijenio se način dijagnosticiranja bolesti. Treba naglasiti da u većini slučajeva pacijent sam može ustanoviti sumnju na ovo oboljenje, a njegov liječnik naravno nakon testova i zvanično potvrditi dijagnozu. Vodeći simptomi dijabetesa su često i obilno mokrenje, gubitak na težini, slabost, umor i zamagljen vid. Postoje dvije kategorije dijabetesa: tip 1 i tip 2. Dijabetes tip 1 javlja se u djetinjstvu ili mladosti i inzulin je neophodan u liječenju. Izazvan je samim imunim sistemom koji uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin (beta stanice). Dijabetes tip 2 obično se polahko razvija kod odraslih i napreduje vremenom. S početka se može liječiti dijetom i tjelovježbom, ali u kasnijoj fazi bolesti uvode se medikamenti i inzulin. Faktori koji utječu na glukozu u krvi su prvenstveno hrana (ugljikohidrati – podižu nivo glukoze u krvi), zatim tjelesna aktivnost koja snižava nivo glukoze te stres koji može podići nivo. Ako bismo se sad zapitali, a što to dovodi do nastanka samog oboljenja, unatoč mnogim pokusima i istraživanjima te praćenjima velikog broja populacije kroz studijske skupine i mada su inkorporirane sve znanstvene i prvenstveno medicinske discipline i koriste se svi benefiti savremene tehnologije, još uvijek nema jedinstvenog i egzaktnog odgovora na to pitanje. Pouzdano se može kazati da je za ovo oboljenje potrebna kombinacija nasljedne sklonosti i vanjskih faktora. Prepoznati su geni čija pojava i kombinacija može poslužiti kao procjena mogućnosti oboljenja. Statistički, ako otac djeteta boluje od dijabetesa tipa 1 šanse da dijete oboli su 5% veće nego da majka ima isto oboljenje. Bolest je češća u manje sunčanim krajevima te shodno tome stoji pretpostavka da dio uloge u nastanku oboljenja ima i nedostatak vitamina D. Utjecaj stresnog načina života čovjeka današnjice kao i zagađenost okoline i namirnica koje unosimo, ukazuju na porast javljanja dijabetesa tokom zadnjih deset godina. Na kraju, što reći? Genetiku izmijeniti ne možemo, ali možemo paziti na prehranu, tjelesnu aktivnost i pozitivno gledati na život.

Allahu nije teško otkloniti nijednu bolest, nijedan problem, bio on fizički ili psihički. Koliko je On bolesnih izliječio, siromašnih obogatio, propalih spasio, zalutalih uputio, slabih ojačao, jer Njemu Uzvišenom ne promiče ništa ni na Zemlji ni na nebu. Zar ne znamo kako je otklonio brigu od Jakuba, alejhis-selam, i sastavio ga sa njegovom djecom kada je Jakub rekao: "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim“ (prijevod značenja Jusuf, 86) i: “Ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je" (prijevod značenja Jusuf, 83). Zar nismo obaviješteni kako je otklonio nevolju od Ejuba, alejhis-selam, nakon duge bolesti: “I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: 'Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!' – odazvasmo i nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” (prijevod značenja El-Enbija, 83-84.)

Vjerujem kako se svako od nas barem jednom susreo sa nelagodom prouzrokovanom neugodnim osjećajem nagluhosti, punoće, šumom u uhu, a ponekad i vrtoglavicom, u krajnjem slučaju nimalo prijatnom upalom uha. Vrlo često sami smo krivi za to jer ne znamo pravilan način održavanja higijene uha. Najčešće nakon kupanja ili prilikom osjećaja svrbeža posegnemo za popularnim baby-štapićima. I to je prva kardinalna greška. Ne znam da li ste uočili da čak na njihovoj ambalaži piše upozorenje kako se ne smiju koristiti za čišćenje ušnog kanala. Da, ali svejedno, svi krenemo u smjeru te pogreške. Da bismo pojasnili zašto nas uho uopće i zasvrbi, malo ćemo se osvrnuti na anatomiju i histofiziologiju ovog organa. Uho je suptilan instrument odgovoran za raspoznavanje i sakupljanje zvukova i prijenos zvučnog signala u mozak. U uhu se nalaze polukružni kanali odgovorni za ravnotežu i orijentaciju. Postoje tri polukružna kanala, dva određuju vertikalna kretanja tijela, kao što su pad i skakanje, a treći horizontalna – okretanje. Uho je u potpunosti formirano već u 18. sedmici prenatalnog razvitka i izvršava svoje funkcije u tijelu fetusa, a već u 8. sedmici započinje sa aktivnošću. Uho nije samo prvi organ koji počinje raditi, već i posljednji koji prestaje sa radom. Uho opskrbljuje mozak senzornom energijom. Osim sluha, bez uha ne bismo poznavali ravnotežu. U uhu se stvara cerumen ili, kako se još često naziva, ušni vosak, smola. Cerumen je žutosmeđa masa koja u ušnom kanalu (zvukovodu) nastaje kao produkt rada ceruminalnih žlijezda i žlijezda znojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečistoće i ponekom dlakom iz zvukovoda. Stvaranje i spontano čišćenje cerumena iz zvukovoda prirodne su pojave. Međutim, u nekih ljudi dolazi do potpunog začepljenja zvukovoda cerumenom, bilo zbog povećanog stvaranja ili otežanog spontanog čišćenja (npr. sužen zvukovod, životna dob), a često i nepravilnog postupanja pri održavanju higijene zvukovoda. Tada nastupaju tegobe koje znaju biti vrlo neugodne, a kada se prvi put jave, obično nas zaplaše zbog neugodnog osjećaja nagluhosti i punoće (pritiska) u ušima, šuma ili vrtoglavice. Cerumen čini kožu zvukovoda masnom, elastičnom, odbija kukce svojim mirisom i djeluje kao baktericid. Zdrava količina cerumena štiti naše uho od infekcija i trauma, međutim višak dovodi do povećanja mogućnosti od infekcija i otežava sluh. Začepljenje uha može biti, dakle, prouzrokovano povećanim stvaranjem cerumena ili nestručnim pokušajima čišćenja uha. Dakle, na prvom mjestu pogrešnih postupaka prilikom začepljenja uha nalazi se pokušaj samopomoći pamučnim "baby-štapićem". Kako ovakvi pokušaji obično ne urode plodom, a osjećaj svrbeža i nagluhosti se pojačava, korisnik postaje sve agresivniji, štapić ulazi sve dublje u zvukovod pa dolazi do utiskivanja cerumena dublje u zvukovod ili do boli zbog povrede kože zvukovoda. Koža je u dubljim dijelovima zvukovoda jako tanka i stoga osjetljiva na ovakve manipulacije koje je mogu povrijediti uzrokujući bol, a uho čine osjetljivim na bakterijske i/ili mikotičke infekcije. Nisu rijetke ni povrede bubnjića štapićem, pogotovo u djece, ili otkidanje dijelova štapića i zaostajanje u zvukovodu (corpora aliena – strana tijela). Na drugom mjestu je nestručna manipulacija prilikom ispiranja zvukovoda koja može izazvati dodatne neugodnosti (vrtoglavicu i sl.). Zato otorinolaringolozi preporučuju izbjegavanje upotrebe štapića, bilo kod svrbeža (moguće mikoze!) ili kao sredstva za čišćenje uha. Ispiranje uha povjerite medicinski educiranoj osobi, svome liječniku. Pravilno i stručno odstranjenje nakupljenog cerumena – ispiranje vodom temperature 37°C u ordinaciji specijaliste otorinolaringologa ili liječnika porodične medicine – obično uspješno odstranjuje ove tegobe, a "bolesnik", riješen svojih tegoba, zadovoljan napušta liječničku ordinaciju. Problemi obično nastaju prilikom nestručnog pokušaja odstranjenja cerumena iz uha. Istina, danas u svijetu postoje teorije kako ni ispiranje uha nije tako dobro i poželjno te u nekim zemljama, primjerice Australiji, ne rade više takve intervencije. Alternativu predstavljaju tzv. gorući tuljci, što se, zbog upotrebe vatre, smatra kuriozitetom. Tuljac od papira ili drugog ekološkog materijala, obložen pčelinjim voskom obogaćenim propolisom, postavi se užim krajem na početak zvukovoda. Suprotni kraj tuljca se zapali, a toplina i podtlak (princip osmoze) koji pri tome nastaju razmekšat će i izvući cerumen iz zvukovoda i riješiti vas nelagode. Radi se o potpuno bezopasnom i vrlo učinkovitom postupku. Pri tome treba reći da je nužno slijediti upute proizvođača glede prozračnosti prostora te da kod ovog postupka trebaju biti prisutne dvije osobe. Na tržištu su popularne ''Bio Hopi'' svijeće. Dosta liječnika preporučuje ovu metodu. Osobno sam za to da ako se odlučite na ovaj princip čišćenja uha, neka to bude u ordinaciji otorinolaringologa. Ukoliko vam se vosak stvara previše, savjet je odlazak liječniku ili opće prakse ili ORL specijalisti da vam se uradi čišćenje uha, bilo klasičnom metodom ispiranja bilo sa gorućim tuljcem. I na kraju, još jednom da alarmiramo – baby-štapiće koji se mogu kupiti u svakom marketu prestanite upotrebljavati još danas.