Broj 79

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Muhsin, ali se u Kur’anu ne spominje kao ime, nego kao uzvišena osobina Allaha, i to u riječima: “...i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio.” (El-Kasas, 77)

Međutim, ovo Allahovo lijepo ime spominje se u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sudite, budite pravedni, a kada govorite, govorite lijepe riječi, doista je Allah Muhsin i voli ihsan.” (Ibn Adijj, El-Kamil; Albani ga je ocijenio dobrim)

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dvoje da je rekao: ‘Doista je Uzvišeni Allah Muhsin i voli ihsan!’” (Abdurrezak, Musannef; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Bedel – zastupnik u obavljanju hadža

Sve manji broj židovskih studenata u SAD-u podržava Izrael

Novo istraživanje pokazuje da je došlo do smanjenja od 30% u broju židovskih studenata u SAD-u koji podržavaju Izrael.

Naručilac istraživanja je proizraelska grupa Marka Izrael Group (BIG), a izvještaj je pokazao da je podrška pala sa 84% u 2015. godini, na 54% u prošloj godini. Grupa, čija je misija poboljšati imidž Izraela u američkoj javnosti, opisala je rezultat kao “razoran”. 

Prema navedenom istraživanju, Izrael ima solidnu bazu među židovima, evangelistima, konzervativcima, političkoj desnici i starijim generacijama u cjelini. Međutim, Izrael gubi podršku među mladima i posebno među židovskih studentima.

Kao jedan od temelja islama, hadž pripada skupini naređenih propisa koji se izvršavaju i tijelom i imetkom. To je ibadet koji je Uzvišeni Allah naredio muslimanima da obave jednom u životu. Uzvišeni Allah kaže: “Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!” (El-Bekara, 196)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je hutbu u kojoj je rekao: ‘O ljudi, uistinu vam je Allah naredio hadž, pa ga obavljajte.’ Jedan od prisutnih upita: ‘Da li to moramo činiti svake godine, Allahov Poslaniče?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je sve dok ovaj čovjek pitanje nije ponovio tri puta i tada je rekao: ‘Da sam odgovorio potvrdno, hadž bi bio obavezan svake godine, a vi to ne biste bili u stanju izvršavati.’ Zatim je dodao: ‘Ne pitajte me o onome što vam prešutim, jer prijašnji narodi propali su zbog toga što su puno zapitkivali svoje vjerovjesnike i što su im se suprotstavljali. Kada vam nešto naredim, učinite od toga onoliko koliko ste u stanju učiniti, a ako vam nešto zabranim, toga se u potpunosti klonite.’” (Muslim)

Kako će postupiti onaj ko zatekne imama na džuma-namazu na zadnjoj sedždi ili tešehudu?

Ako čovjek zatekne imama na džuma-namazu na sedždi ili tešehudu, klanjat će podne-namaz, a ne džuma-namaz, jer se smatra da je čovjek prispio na namaz ako stigne na najmanje jedan rekat, shodno riječima Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko prispije na jedan rekat namaza, taj je prispio na namaz”; “Ko prispije na prvi rekat džuma-namaza, neka klanja i drugi rekat, i njegov će namaz biti potpun.” Iz ovih hadisa zaključuje se da onaj koji ne prispije ni na jedan rekat, propustio je džuma-namaz i tada će klanjati podne-namaz. (Šejh Ibn Baz, rahmetullahi alejhi)

Ušli smo polahko u ljeto i, kako se čini, od samog početka temperature su ekstremno visoke, vlažnost zraka ne pogoduje većini stanovništva, hitne službe rade pojačanim naporima, sve je više toplotnih, ali i srčanih udara.

Kao i svake godine u ovo vrijeme, dugi ljetni dani najaviše školski raspust. Djeca ga s nestrpljenjem čekaju. Danas je bio posljednji školski dan i Abdullah je već s babom dogovorio da će odmah poslije nastave ići kod djeda i nene na selo. Kad se oglasi zvono za kraj zadnjeg časa, izgledalo je kao da djeca čekaju da sudija odsvira kraj utakmice: vrata se otvoriše i djeca svih uzrasta nestrpljivo jurnuše vani. Konačno je počeo ljetni raspust.

U proteklom periodu bilo je moguće zapaziti izjave nekih neupućenih koji su izjavili da “nema problema tamo gdje nema muslimana, kao u Poljskoj”. Ove izjave sve češće dolaze u jeku medijske kampanje na islam i muslimane u kojoj se muslimani i islam pokušavaju predstaviti u negativnom svjetlu, kao onī koji su uzrok problema i napada gdje god žive. Naravno, ovakve tvrdnje pred činjenicama padaju u vodu. Da li je istina da u Poljskoj nema muslimana? A ako ih ima, odakle su došli, koliko ih je, kako žive, sa kakvim se izazovima suočavaju u zemlji iz koje je porijeklom Nikolas Kopernikus, poznati fizičar? To su neka pitanja na koja će se dati odgovor u nastavku ovog teksta koji ima za cilj informiranje, podizanje svijesti i povećavanje međumuslimanske solidarnosti koja je sad, možda više nego ikad, prijeko potrebna.

Pitanja koja su plemenite ashabijke postavljale Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, predstavljaju jedno važno poglavlje islamskih znanosti. Iz tih pitanja može se uvidjeti vrlo važan položaj muslimanke u islamskom društvu i njen doprinos u njemu. Isto tako, mogu poslužiti prvenstveno kao vrlo važna materija za odgoj kako ženskoga tako i muškoga dijela islamskoga ummeta.

Ensarijka Ummu Sulejm, kćerka Milhana, majka Enesa b. Malika, predstavlja jednu od ashabijki koje su postavljale pitanja Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Primila je islam među prvim ensarijama. Bila je udata za Malika b. Nadra, oca Enesovog. Međutim, rastavila se od njega, jer je dao prednost nevjerstvu nad islamom. Udala se za Ebu Talhu, ensariju, a njen vjenčani dar bio je islam mladoženje. Svoga sina Enesa b. Malika, u njegovoj desetoj godini, dovela je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ponudila da u poslaničkoj kući bude na usluzi Poslaniku. I doista je postupila ispravno, jer je Enes služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve do njegove smrti i živio je sve to vrijeme u poslaničkoj blizini, što je Enesu omogućilo da stekne veliko islamsko znanje i da ga prenese dolazećim generacijama.

Prenosi se od Ebu Amra Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, o čemu poslije tebe više nikoga neću morati pitati?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj u tome.” (Muslim)

Prenosilac hadisa

Sufjan b. Abdullah b. Ebu Rebia b. Haris es-Sekafi, poznat kao Ebu Amr ili Ebu Amra, bio je stanovnik Taifa i jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učestvovao je u Bitki na Hunejnu u kojoj je ubijen njegov brat Osman. Primio je islam sa delegacijom plemena Sekifa.

Omer ga je postavio za namjesnika Taifa, 15. h. g., posebno da se brine o prikupljenom zekatu u Taifu (Ibn Hadžer, El-Isaba), nakon što je smijenio Osman b. Ebu Asa (Ibn Abdulberr, El-Istiab), i ostao je namjesnik Taifa sve do 23. h. g. (Taberi, Tarih).

Smrt Abdullaha b. Ubejja b. Selula, vođe licemjera

Vođa licemjera Abdullah b. Ubejj b. Selul razbolio se krajem mjeseca ševvala, a umro je u mjesecu zul-ka’de devete godine po Hidžri.

Kada je umro, njegov sin koji se također zvao Abdullah, došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražio je njegovu košulju da u njoj zakopa svoga oca i zamolio ga da mu klanja dženazu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je da mu klanja dženazu pa ga je Omer, radijallahu anhu, uhvatio za odjeću i upitao: “Allahov Poslaniče, zar ćeš mu klanjati dženazu a Allah ti je to zabranio?”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah mi je dao pravo izbora. Allah je rekao: ‘Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju. A Allah neće ukazati na Pravi put nevjernicima’” (Et-Tevba, 80). Zatim je rekao: “Molit ću za njega više od sedamdeset puta.”

U svome djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, je na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja.

Čovjek je biće koje misli i razmišlja, što ga čini posebnim i drugačijim od ostalih Allahovih stvorenja. Zato musliman treba da se trudi da stalno misli i razmišlja pozitivno, da ima lijepo mišljenje o muslimanima, jer će i za to biti nagrađen. Nažalost, svjedoci smo da je na društvenim mrežama, u privatnom i javnom životu komunikacija među muslimanima na izuzetno niskom nivou, da se koriste grube i teške riječi, laži i potvore, a sve to, često, zbog neutemeljenog i lošeg mišljenja o muslimanima.

Dok su muslimani već nekoliko stoljeća imali bolnice za liječenje od lepre, u srednjovjekovnoj Evropi tu bolest smatrali su Božijim gnjevom

Jeste li znali da je prvu stalnu javnu bolnicu u islamu sagradio emevijski halifa Velid ibn Abdulmelik, godine 706. (88. h. g.) u Damasku? Muslimanske halife su sa velikom pažnjom pratili izgradnju bolnica i bilo im je važno da se odabere odgovarajuća lokacija i dobro okruženje kako bi uvjeti liječenja bili što ugodniji. 

Prvu bolnicu specijaliziranu za liječenje lepre izgradili su muslimani 706. godine u Damasku. Nakon toga uslijedila je izgradnja brojnih bolnica širom islamskog svijeta. U svim bolnicama liječenje je bilo besplatno, a u njima se pacijentima nudila besplatna hrana i lijekovi. Riječ bolnica u arapskom jeziku označava mjesto na kojem se traži ozdravljenje. Ove bolnice imale su medicinsku i terapeutsku namjenu.

U isto vrijeme, u Evropi se bolnicom smatrala soba za primanje gostiju i putnika u prolazu, koja je bila građena uz neke crkve i samostane. Evropa tog vremena smatrala je da je lepra Božiji gnjev i da čovjek koji boluje od nje zaslužuje smrt. Francuski kralj Filip Lijepi 1313. godine naredio je da se sve leprozne osobe spale u vatri. 

Javne bolnice u muslimanskom svijetu imale su posebne odjele za brigu o starima i liječenje staračkih oboljenja. Među tim historijskim bolnicama su i bolnica sultana Kalavuna te bolnica sultana Ahmeda ibn Tuluna koje i danas postoje u Kairu, a bile su opremljene kupatilima i apotekama u kojima su bili dostupni lijekovi, kao i velikim kuhinjama u kojima se pripremala hrana propisana od liječnika za pacijente prema vrsti njihove bolesti i tretmana, jer su muslimanski liječnici smatrali da je pravilna ishrana prvi korak ka ozdravljenju.

(Izvor: sonsoflostglory.com)

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, rekao je: “Najbolje djelo koje osobu može spasiti od Allahove kazne jeste spominjanje Allaha.” Zatim je upitan: “Ni borba na Allahovom putu?” “Ni borba na Allahovom putu. Zar nije Allah rekao: ‘Doista je spominjanje Allaha najveće’ (El-Ankebut, 45)?”, odgovori Muaz. (Ahmed, Ez-Zuhd)

Ata b. Jesar prenosi da je Abdullah b. Revaha rekao svom prijatelju: “Hajde da vjerujemo jedan sat”, na što mu ovaj reče: “A zar mi to nismo vjernici?” “Jesmo. Ali hajde da spominjemo Allaha i povećamo svoje vjerovanje”. Reče Abdullah. (Šuabul-iman)