Broj 78

Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti, počastio je ummet Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, brojnim blagodatima, koje nisu bile poznate prijašnjim narodima, a jedna od tih blagodati jeste blagodat časnog mjeseca ramazana, koji je najbolji mjesec, u kojem je objavljena najbolja Knjiga, na najboljem jeziku, u najboljoj noći, najodabranijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, putem najboljeg meleka Džibrila, na najboljem mjestu.

Četiri su strasti koje su veoma izražene u čovjeku: strast stomaka (jela i pića), spolna strast, strast srdžbe i strast jezika. A post je jedna veoma uspješna terapija koja liječi poremećaje koji nastaju onda kada ove četiri strasti izmaknu kontroli razuma i izgube balans. Post je uistinu lijek za ove strasti koje nanose ogromnu štetu, kako jedinki i porodici tako i društvu i ummetu, općenito, jer, istovremeno, liječi ove četiri i druge strasti koje su veoma razarajuće, ubitačne i opake onda kada izmaknu kontroli razuma. Hasan el-Basri govorio je: “Ne postoji nijedna neobuzdana životinja kojoj je potrebnija uzda nego što je to tvoj nefs, između tvojih bokova.” Te strasti mogu se veoma uspješno obuzdati samo uz bogobojaznost koja je, između ostalog, jedan od plodova posta. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekara, 183)

(1) “Mi smo ga objavili u Noći kadr,

Najznačajniji ustavni amandmani izglasani na referendumu u Turskoj

Predsjedničke ovlasti: Prema novom Ustavu, predsjednik je ojačao svoje izvršne ovlasti te sada može direktno imenovati zvaničnike u javnom sektoru, uključujući i imenovanje ministara. Ipak, član IX omogućava otvaranje istrage protiv predsjednika Republike na prijedlog koji podrži dvotrećinska većina od ukupnog broja članova turskog parlamenta. Član X omogućava da predsjednik imenuje jednog ili potpredsjednika. Ustavnim amandmanima također je ukinito mjesto premijera, a ukinut je i zakon koji zahtijeva da predsjednik Republike po stupanju na tu dužnost prekine vezu sa političkom strankom kojoj pripada. Prema članu IV, parlamentarni i predsjednički izbori u Turskoj održavat će se jednom svakih pet godina, za razliku od ranije svake četiri godine. Novim ustavnim promjenama predsjednički i parlamentarni izbori održavat će se istog dana, a parlamentarni zastupnik ima pravo da se kandidira više puta. Predsjednik i parlament zajedno će moći da biraju četiri člana Vrhovnog vijeća sudija i tužilaca, koje imenuje i razrješava službenike u pravosudnom sistemu, dok vojni sudovi neće biti dozvoljeni u budućnosti osim kao disciplinska mjera u vojsci. 

Vanredno stanje: U skladu sa novim tekstom Ustava, vanredno stanje će se izreći samo u slučaju “ustanka protiv domovine” ili “nasilja koje predstavlja rizik za podjelu nacije”. Odluku o tome donosi predsjednik, a potvrđuje parlament. 

Parlament: Parlament će povećati broj članova sa 550 na 600, a minimalna dob zastupnika će se smanjiti sa 25 na 18 godina. Parlament će zadržati moć da donosi, dopunjava i ukida zakone. Parlament će također biti u mogućnosti da nadzire učinak predsjednika, koji će imati ovlasti da izda predsjednički dekret o svim pitanjima koja se odnose na njegove izvršne ovlasti. Ako je predsjednik optuženi ili postoji sumnja u da je upleten u kriminal, parlament će u ovom slučaju tražiti provođenje istrage. 

(Izvor: aljazeera.net)

Uveliko je stiglo proljeće. Priroda je obukla zeleno odijelo, a i behara sve više ima i sve ljepše miriše. I ona prostrana ledina na kraju ulice dobila je divan zeleni tepih. Dani su sve duži. Sve mi se čini da je i cvrkut ptica na sabahu jači. Često imam osjećaj da ta jutarnja pjesma ptica toliko glasno mahalom odzvanja da budi vjernike da ne prespavaju sabah. Još kad je sunčan dan, onda može insan na trenutak pomisliti da mu kuća i ne treba jer je napolju puno ljepše i prijatnije. Takav sunčan i proljetni dan jutros je osvanuo i u Amininoj mahali. Čim je provirila kroz prozor, pomislila je u sebi: “Baš je divan dan. Pravo je vrijeme za izlet, elhamdulillah.” Nije puno oklijevala, već je požurila da pomogne mami oko pripremanja doručka. Uz doručak je dogovorila sa babom i mamom da će ovaj lijepi dan provesti u prirodi. Tako su odmah poslije doručka sve pripremili i uputili se u obližnji park. Negdje na pola puta Amina brižno upita: “Nismo li zaboravili rekete za badminton?” “Nismo”, odgovori babo smješkajući se, jer on dobro zna šta ga danas čeka. Prošli put je on pobijedio Aminu, a danas će ona sve učiniti da se revanšira. Čim su stigli, Amina i babo odoše da se igraju, a Abdullah s majkom ode malo prošetati. Amina je bila jako inspirisana da je skoro nepogrješivo igrala pa je pobijedila babu ubjedljivim rezultatom. Sva sretna i zadovoljna svojom pobjedom, nastavila je trčkarati unaokolo. Babo uze knjigu i sjede u sjenci obližnjeg drveta i poče da čita. To je ono što ga je najviše opuštalo – čitanje. Amina priđe pored babe da se i ona malo odmori. Poslije kratkog predaha, radoznalo upita babu o čemu čita. “Čitam o jednom dragom musafiru koji će nam uskoro dođi, pa se polahko pripremam za njegovu posjetu”, odgovori on. “Pa ko će nam to doći u goste?”, upita Amina. “To je jedan gost koji nam nije bio u posjeti od prošle godine”, zagonetno joj odgovori babo. Amina je zbunjeno gledala u babu. Nije se mogla prisjetiti nikoga ko samo jednom godišnje kod njih dolazi. Vidjevši da se Amina još nije sjetila o čemu on to priča, babo je nastavi zadirkivati: “Tog musafira s radošću trebamo dočekati i lijepo ugostiti jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo dočeka svoga gosta.” Amina poče u sebi nabrajati rodbinu koja odavno nije dolazila, a babo nastavi: “Hajde, Amina, znaš li ko je to? To je odabrani musafir, obilazi samo muslimane, ostane po mjesec dana i svakom pruža dvije radosti.” “A, mislim da znam ko je!”, radosno uzviknu Amina. “To je ramazan!” “Mašallah, baš si pogodila”, reče babo. “Jeste, o njemu čitam: šta nam donosi i kako da se za njega spremamo i kako da ga dočekamo. Allah je iz Svoje milosti odabrao neke ljude, neka mjesta i neka vremena. Tako je odabrao mjesec ramazan u odnosu na druge mjesece, da u njemu počne objavljivanje Kur’ana časnog, pa je tu noć Allah nazvao Lejletul-kadr, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Ramazan svake godine dočeka skoro dva miliona muslimana. Zar ovakav musafir ne zaslužuje da lijepo bude dočekan?!” “Naravno da zaslužuje. I ja želim da ga lijepo dočekamo”, odgovori Amina. Tako je babo nastavio čitati knjigu, a Amina otrča u susret mami i bratu koji su se vraćali iz šetnje.

Za svaki pretrpljeni udarac zaradio po jedan hadis

Hišam b. Amar, jedan od učenika imama Malika, rahimehullah, kazuje: “Moj otac prodade kuću za dvadeset zlatnik, i opremi me na put na hadž kako bih tamo sreo imama Malika i učio od njega. Kada sam stigao u Medinu, zatekao sam imama Malika, a u njegovoj halki bili su vladari i ljudi koji su ga pitali, a on im odgovarao. Kada dođe red na mene, ja počeh da pričam, a on reče: ‘Ne ti, već onaj drugi!’ Ja počeh opet, a on me opet prekide. Ja počeh da se sa njim raspravljam, a on tada naredi jednom mladiću da me izvede iz halke i da me išiba sa petnaest udaraca. Kada se vratih u halku, rekoh imamu Maliku: ‘Moj je otac prodao kuću da bi me poslao da od tebe učim znanje, a ti mene osudi na petnaest udaraca a da nisam počinio nikakav grijeh. Ja ti ovo nikada neću halaliti.’ Tada me imam Malik upita šta može da uradi za mene da bih mu halalio, a ja mu rekoh da mi za svaki udarac ispriča po jedan hadis. A on tako i uradi, pa kada završi, ja mu tada rekoh: ‘Išibaj me još koji put, pa mi onda ispričaj još hadisa.’ Imam Malik tada se glasno nasmija.” (Zehebi, Ma’rifetul-kuraa el-kibar, 1/196)

Bliži nam se najodabraniji mjesec od svih mjeseci – mjesec ramazan, stoga smo odlučili u ovom broju reći nešto o medicinskom aspektu posta. Iako mi kao muslimani bez ikakve sumnje znamo da ono što nam je naš Gospodar, dželle šanuhu, propisao i naredio da radimo nije ništa drugo nego samo korist i blagodat za nas i naš život kako na ovom svijetu, tako i na budućem, lijepo je imati i argumente nauke i medicine na svojoj strani, koji potvrđuju kako islam nije ništa drugo nego istina, i s tim argumentima pristupiti ljudima koji su skeptici ili im pokušati približiti našu vjeru.

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo vam tekst o Nigeriji, bogatoj afričkoj zemlji. Federalna Republika Nigerija je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, koji je dio Atlantskog okeana, na zapadu graniči s Beninom, na sjeveru s Nigerom, na sjeveroistoku s Čadom te na istoku s Kamerunom. Nigerija je po broju stanovnika daleko najveća afrička zemlja. Ova zemlja često se spominje u medijima zbog raznih sukoba. U ovom tekstu donosimo nekoliko informacija o ovoj zemlji kako bi čitaoci lakše mogli shvatiti situaciju u kojoj se nalazi ova država i muslimani u njoj.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Ne srdi se!’ Čovjek je pitanje ponovio više puta, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, svaki put mu je odgovorio: ‘Ne srdi se!’” (Buhari)

Osobe koje ne poste u mjesecu ramazanu dijele se na tri grupe:

● oni kojima je dozvoljeno i da jedu i da poste,

● oni kojima je obaveza da ne poste,

● oni kojima nije dozvoljeno da ne poste.

O Allahovi robovi, bojte se Allaha, dželle šanuhu, iskrenom bogobojaznošću, jer je to vasijjet i oporuka od Allaha, džellešanuhu, koja je upućena direktno nama, kao i generacijama prije nas, riječima: “Stavili smo u oporuku onima kojima je od prije data Knjiga, a i vama samima – bojte se Allaha!” (En-Nisa, 131)

Allah, dželle šanuhu, na preko sedamdeset mjesta u Kur’ani-kerimu naređuje nam takvaluk i bogobojaznost, a u brojnim kur’anskim ajetima opisuju se bogobojazni ljudi, i nagrade koje ih čekaju, i u svemu tome nema ničeg čudnog! Bogobojaznost je Allahova, dželle šanuhu, oporuka svim stvorenjima, i to je najbolja opskrba koju čovjek može pripremiti sebi za hladne, sušne i tamne noći koje ga čekaju, i koje će u kaburu provoditi sam. Bogobojaznost je ono što nekoga čini čovjekom od riječi, to je neprestano svođenje računa sa sobom i svojim nefsom.

Nakon što je na Tebuku proveo dvadeset dana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio se u Medinu. Po povratku je naredio da se sruši mesdžid razdora koji su izgradili licemjeri. Kada se približio Medini, dječaci su izašli u Senijetil-Vedaa da ga dočekaju. Ušao je u Medinu, klanjao dva rekata u svom mesdžidu, potom je sjeo te su počeli dolaziti oni koji su izostali iz pohoda pravdajući svoj izostanak. Bilo ih je četiri vrste:

● oni koji su imali validno opravdanje,

● oni koji nisu imali validno opravdanje, ali im je Allah oprostio,

● licemjeri iz reda beduina koji su živjeli oko Medine,

● licemjeri iz Medine.

Kao da je jučer bilo kada je prošlogodišnji ramazan zakucao na vrata. Post, teravije, noćni namazi, učenje Kur’ana, džamije prepune klanjača, zekat, milostinja, zajednički iftari, vazovi i druga Allahu draga djela napuniše “baterije” imana u našim srcima. Potom dođe Bajram, ramazanski ambijent zamijeni onaj uobičajeni. Bujica dobrih djela, koja je snažno pokretala generator imana, odjednom se povukla. Ona dobra djela, koja smo i nakon ramazana uspjeli sačuvati u našoj stalnoj praksi, ne dozvoliše svjetiljci imana da se ugasi, ali ta svjetlost blijedi i slabi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Doista se iman u njedrima nekog od vas troši kao što se troši nošena odjeća, zato molite Allaha da vam obnovi iman u vašim srcima.” (Bilježi Hakim, br. 5. Prenosioci hadisa su pouzdani po ocjeni Hakima i Zehebija.) Hvala Allahu, ramazan ponovo dođe, a s njim i prilika da ponovo obnovimo svoj iman. 

Oni koji su bili bogobojazni na dunjaluku, na Sudnjem danu uživat će u plodovima svoje bogobojaznosti i dobit će brojne počasti na koje se ukazuje u Kur’anu i sunnetu.

Neće se ni bojati ni tugovati na Danu najvećeg straha

Uzvišeni Allah kaže: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na drugom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to je, zaista, uspjeh veliki” (Junus, 62–64 ); “O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete tugovati! A onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili” (Ez-Zuhruf, 68); “A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti. Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati; neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: ‘Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećan!’” (El-Enbija, 101–102)

Ove će počasti postići oni koji su na dunjaluku strahovali od Sudnjeg dana i koji su se pripremali za njega: “Mi se Gospodara našeg bojimo, na Dan kada će lica smrknuta i namrgođena biti’” (El-Insan, 10), pa ih je Uzvišeni Allah nagradio takvim stanjem na ahiretu koje im dolikuje, i spasit će ih zla i straha toga Dana. Uzvišeni Allah kaže: “Njih će Allah strahote tog Dana sačuvati i blistavost i radost im darovati, i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi.” (El-Insan, 11–12)

Nema sumnje da su riječ tevhida – Allahove jednoće i postupanje u skladu sa principima tevhida – osnova za ovu sigurnost. Uzvišeni Allah kaže: “A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? Samo oni koj i vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju bit će uistinu sigurni: oni su upućeni.” (El-En’am, 81–82)

Obradovati brata muslimana je umijeće koje posjeduju čiste duše ispunjene imanom. One vole drugima dobro dunjaluka i ahireta i zbog toga teže da ih obraduju.

Prenosi se od Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Od najdražih djela Allahu jesu: da obraduješ mu’mina, da ga odjeneš, da ga nahraniš kada je gladan i da mu ispuniš neku njegovu potrebu.” (Albani je rekao da je hadis hasen, a drugi muhadisi da je slab)

Uzvišeni Allah opisao je ensarije kao one koji “više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se sačuvaju lahkomosti (škrtosti), oni će, sigurno, uspjeti” (El-Hašr, 9). Plemenite ensarije, stanovnici Medine, više su voljeli onima koji su doselili kod njih, iako su i oni sami imali potrebu. Međutim, ljubav i želja da se usreće druge osobe podsticala je ih na ovaj veliki ibadet, udjeljivanje u vremenu potrebe i oskudice.

Post je uzda bogobojaznih, štit onih koji se bore, vrt dobrostivih i Allahu bliskih. Između svih ostalih dobrih djela, Allah je za post rekao da pripada Njemu. Postač ne čini ništa osim što kontrolira svoje strasti, te ostavlja prohtjeve, hranu i piće samo radi Onoga koga obožava. Dakle, post predstavlja napuštanje onoga što je duši milo i čime se ona naslađuje. Na taj se način preferira ljubav prema Uzvišenom Allahu i daje se prednost Njegovom zadovoljstvu nad porivima duše. Post je tajna između čovjeka i njegovog Gospodara čije pojedinosti i detalji nisu poznati nikome osim Uzvišenom Allahu, jer ljudi su u stanju da vide i primijete da se čovjek odrekao nekih vidljivih stvari koje kvare post, ali nisu u stanju da spoznaju i shvate da li se on svega toga odrekao isključivo radi Onoga koji se obožava. To niko od ljudi nije u stanju znati, već je s time upoznat samo Uzvišeni Allah. To i jeste suština i bit posta.

Jedno od imena Uzvišenog Allaha jeste Eš-Šekur – Zahvalni, Onaj koji mnogo zahvaljuje. Zahvaljuje se Svojim robovima, i za malo, On nagrađuje mnogo. Za malo ibadeta i dobrih djela na ovom prolaznom svijetu koje vjernik čini, kao nagradu dobiva vječni Džennet, sreću i zadovoljstvo. To može samo Onaj koji posjeduje sve riznice, Apsolutni Vladar i Stvoritelj, Onaj čija je milost obuhvatila prostranstva Zemlje i nebesa.

Zahvalnost se ogleda u djelima udova, govoru i srcu. Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Zahvalnost se ogleda u priznanju Allahovih blagodati jezikom i srcem, te ljubavi i pokornosti udova tijela.” (Medaridžus-salikin, 2/244)

U suri El-Adijat, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tako Mi onih koji dahćući jure, pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu, pa u njoj u gomilu upadaju.” (El-Adijat, 1–5)

Vjernost, ljubomora i preljuba u životinjskom carstvu